mt —m————m———————— ————— —

 

PRAVA

 

 

CRVENA HRVATSKA

% PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI.

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GOD
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDB

| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Čemu ustav ?

Mnogo će se hrvatsko srce iskreno
razveseliti, jer je Banovini povraćen u-

stav, jer će do malo dana zastupnici!

na okup, i sabor će početi djelovati.
Da iskreno rečemo, mi se t6me ni-
malo ne veselimo, dapače maše srce,
koje ushićeno ljubi tu maticu zemlju,
nemilo krvari, posve osvjedočeno,
će nastati nove i teže muke, e smo se
od cilja, za kojim čeznemo, više oda-
lečili, nego smo se i nadali, uz nevo-
lju, koja nas tišti od gramzivosti Pe-
šte, i pasivnosti Beča. Jedino će neko
oblakšanje biti u tome, što će novine
biti slobodnije u raspravljanju, jer su
do danas bile vraški zaularene, nijesu
smjele ni pisnuti, ni disati; ali dali će
se isplatiti ta prividna sloboda sa stvar-
nom kakovom narodnom tečevinom,
uvjereni smo, da neće. Komesarijat je
bila velika napast, jer drakonski zako-
ni onda vladaju, iznimno bude stanje,
te za najmanju ode ti osobna sloboda,
dde zaštita zakona, ode razborita sa-
moobrana. Napast velika, nu bolja i
ta, nego ono kad te neko tišti u ru-
kavicama a gvozdenom rukom; barem
u tome je stanju svak nezadovoljan,
očiti je otpor zemlje, dočim uz ustav
tište te i pridušuju, a i ako mučiš, taj
miik je od pojedinaca, nije iz srca na-
roda. Pak napokon što će nam ustav
u teško iskušanoj zemlji, kad joj sve
muke ne doniješe niti trunka dobra i
narodne sreće?

o

Govor Tisze.

Dosta laskavih riječi, mrvice i ne-
škodljive koncesije, neka obećanja pra-
ma ćeifu pravog gospodara u ,Hrvat-
skoj, ministra-presjednika Ugarske, za-
klinjanje madžarskih zastupnika e bi
pristali s bratske ljubavi i pol ratimstva,
kako bi učinili zadovoljne Hrvate; ali
se teška gravamima ne otklanjaju, o
njima će se tek raspravljati; ali ma-
džarski će jezik i dalje nesmetano pa-
šovati; ali o financijskoj neodvisnosti
ni riječi! Vikali koliko hoće, zloglasni
Khuen, e se je odviše prepustilo Hr-

 

vatima, ustaje žestoko Košut, taj naš
»nježni nekadašnji pobratim«, da je U-
garska predana na milost Hrvatima;
vikale sve madžarske novine, jedno je
stalno: Tisza je bacio pregršt slatkiša
ili bolje izložio zobnicu, pa gledao ko
će prvi da se jagmi a da se dočepa
slatkiša, a da zahvati u zobnicu, i nije
se prevario: sa magjaronima kad nije
išlo, ponudio je koaliciji, a ova, koja
jedva čeka da dogje na korito, obje-
ručke prihvati ponugjeno blago, ne o-
svrčući se ni malo na onu starinsku
i posve istinita: timeo Danaos et do-
na ferentes. Ni po jada, da su bili po-
sve slobodni; bili bi se obručili i ni-
šta drugo; ali oni nijesu bili slobodni,
te da izvedu hudu svoju namisao, po-
služili su se vjerolomstvom.

Pakt

je postojao izmegju koalicije i prava-
ša. Postojao je i g. 1906, kad su se
koalicionaši bili obvezali dopuštiti ve-
to, osobitom zastupniku pravaša, pri
imenovanju predstojnika na vladi, o-
dnosno velikih župana. | ako je po
srijedi bila poštena besjeda, oni ju pre-
kršiše, i tako učiniše prvo vjerolom-
stvo. Biva, poslužili su se ovom  pri-
jevarom: zastupniku su pravaša brzo-
javili, da ne ide, jer ih nije na broju
e bi odlučili: a kad tamo oni se sa-
slaše, odlučiše, imenovaše, i pravaši
moradoše progutati taj trpki zalogaj.

Ponovno su jadni pravaši nasjeli i
drugim pismenim paktom, kog uteme-
ljiše od pravaša dr. A. Horvat i Ce-
zar Akačić, a od koalicionaša dr. A-
leksandar Badaj i Svetozar Pribičević,
i to dnevice na 12. ožujka 1912.

Taj je pakt jednim i drugim nastav-
ljao ove dužnosti:

1.) Zatražiti opće, jednako, izravno
i tajno pravo glasa, i ne primiriti dok
se ne uzakoni,

2.) Onemogućiti imenovanje magja-
rona, pod kojim god imenom, kao za-
stupnika naroda.

3.) Boriti se svim silama za finan-
cijsku i gospodarsku samostalnost.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

;
SRSJ O E ES E NE

Aetanatvnotvni matana
Nm jm

 

4,) Odbacitl apsolutno. produženje
financijske nagode, te u regnikolarne
delegacije primiti toliko pravaša, koliko
im pripada po broju zasupnika,

5.) Dok se ne saniraju jezične po-
vrijede, neće obe stranke primiti man-
dat za zajednički sabor, da neće do-
pustiti izbor, pa bilo i pasivnošću.

6.) Pri izborima svaka će stranka za-
držati svoj posjed.

7.) Svaki dogovor sa drugim stran-
kama ima imati ovu podlogu, a jedni
ne smijedu ništa bez znanja i prista-
janja drugih.

Ko je prekršio pakt?

Koalicija, i to očito proti slovu i du-
hu pakta. Ona se je upuštila, dapače
sklopila savez sa dr. Radićem i seljač-
kom strankom, i tim pogazila svečano
obećanje, da se dogovori sa drugim
strankama imadu voditi sporazumno i
dogovorno. Ona se je upuštila u do-
govor sa komesarom i ministarstvom
u Pešti, uredila savez, primila postav-
ljene uslove, a da to nije prijavila ni-
ti stekla odobrenje od pravaške stran-
ke, bilo jedno ili drugo. Ona _je pri-
stala da se produži financijska nago-
da na godinu dana, a u toliko da se
izaberu regnikolarne delegacije, koje
će raspravljati a ništa ne zaključiti, i
tako držati naš narod zavisan na go-
dine i godine.

Ona je napokon pristala da i ma-
gjaroni zasjedu kao zastupnici, da idu
u Peštu, i iamo zadrže narod ovisnim
o dobroj volji Madžara.

Ona je napokon ministarstvu u Pe-
šti zajamčila radinost sabora, i tako se
zavezala odglasati sve ono, što mini-
starstvo bude naložilo.

Još će biti tamo što prljava, a sa-
znati će se do malo, jer izbori bi se
imali provestit, i sabor bi se imao sa-
stati još prije Božića.

Vjerolomstvo je očito, pak donijelo
i zlatna brda, ostaje isto narodni zlo-
čin, koji će tištiti dušu nevoljnih koa-
licionaša, a još nevoljnijih Hrvata, ko-
ji uza njih pristaju.

A Pravaši?

Obe su se frakcije muževno i po-
šteno ponijele; isti je ministar Tisza
ustanovio, da nije s njima došao do
dogovora, i tako padaju svi sramotni
napadaji na nevine frankovce. To
bi imalo osvijestiti oba krila pravaša,
da zabace bratoubilačku borbu, ta vi-
gjeni su i ljubljeni i jedni i drugi, za-
služni su pojednako i jedni i drugi;
stari su iskušani borci i tamo i amo;
narod im priznaje velike zasluge, isti
im je cilj, zajednički im je dušmanin
iu zemlji i izvan zemlje; uvjereni smo,
da svaki od njih iskreno traži naro-
dno dobro, uskrisenje Hrvatske, ne
kao robinjice, nego kao ugledne do-
maćice u dvoru svome: pak zašto ne-
bi narodnoj sreći žrtvovali nesuglasi-
ce, sumnjičenja, nadmetanje, i isti svoj
ponos? Neki su glasovi dali naslućiva-
ti tako veliko narodno dobro, ali za-
grižljivost, koja neprestaje, malo nam
nade daje da će tako biti. Da naš glas
može uplivisati, mi bi smo ih kumili
i zaklinjali, da ako ne mogu doći do
potpune ljubavi i sloge, da barem  ko-
operišu dogovorno, kako bi jedni pot-
pomagali druge prama broju pristaša,
a da tako ne dadu prigode da se tre-
ći opći naš neprijatelj okoristi, i isti-
sne sa ljutog mezeva, gdje su dobra-
no istrošili umnu svoju snagu, svoj
novac, svoje zdravlje, njih jedinu na-
rodnu uzdanicu, koja neće da krpari,
da prosjaka, nego odvažno hoće da
bude ravna gordoj Madžarskoj, pak
zahtjeva: ili svakome svoje, pak eto
sloge i ljubavi, ili svak o sebi, pak
što Bog dade i sreća junačka!

Kleoetu na Kotorske. praouše,

Kotor, 30/XI. 1915.

Za stalno nijedna ideja u našoj domovi-
ni nije toliko napadana sa raznim pogrdnim
epitetima, koliko je to pravaška. Njezini
protivnici kao da se natječu, kako da je
što više ocrne pred narodom, ali uza sva
nastojanja to im ne uspjeva.

Ni kotorski pravaši nijesu poštegjeni od

 

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ty ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
| UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

  

podvala, kojim hoće protivnici, da ih uni-
šte. U zadnje se vrijeme osobito redaju ta-
kvi napadaji, a navlastito im je omiljela
kleveta, da su pravaši — »vladinovci«! To-
liko imaju obijesti, da se pop Jovo B. u
općinskom vijeću usugjuje reći o pravaši-
ma, da ih »štiti vrhovna ruka«, da su »po-
stavljeni za inad« i da su »politički plaće-
nici«.

Takova šta ne može niko izreći osim je-
dnoga, koji mrzi sve ono, što ne odiše
srpsko-pravoslavnim tamjanom. Nije prvi
put, da taj popo govori tako uvrjedljivo o
našim pristašama. Velikim popuštanjem pra-
ma našoj bratiji do toga smo došli, a ko
zna, što ćemo od njih još doživjeti?

Sigurni smo naime, da neće ni u mapri-
jed prestati s klevetanjem, i da ih najnovi-
ji progoni pravaša sa strane Poglavarstva
neće o protivnom uvjeriti, jer su uvjereni
za svoje tvrdnje da su klevete, ali istodo-
bno znaju, da predbacivanje austrofilstva
nije loše sredstvo, da se naškodi protivniku.

Dok nam takova šta predbacuju, Pogla-
varstvo protuzakonito zabranjuje našoj gla-
zbi sviranje oko grada. Dogagjaj, koji se
je zbio dne 21 o. mj., ogorčio je svakog
gragjanina, kad je »kum« Fiistčs, na dale-
ko poznat radi svoje bahatosti i ignoramci-
je, zaustavio usred svirke našu glazbu pri-
godom njezina oplioda gradom uoči blag-
dana sv. Cecilije. To je učinio zato, što
glazbena uprava nije tobože najavila svira-
nje! Na taj je način bio ometen ophod,
premda je objava bila u pravo vrijeme
predana, eli se je »krivnjom pisara« bila
negdje zametnula! . , .

Već smo i prije doživjeli ovakove nespre-
tnosti, i to prigodom utemeljenja nekih o- )
mladinskih društava, a i globljenja prigo- .
dom nekih pravaških »nereda«. Ne samo
što nas ne štede, te nas bilo u kojoj pri-
godi kazne, već nam prave neprilika, gdje
toga po zakonu ne bi smjelo da bude.

Ako bismo imali baš govoriti o sklono-
sti gospode s Poglavarstva, uvjerili bismo )
se, da naši Srbi i njima bliži ljudi uživaju
velikih simpatija sa strane dotične gospode.
Nećemo ispitivati, koje su to veze po srijedi. |

Na posljetku ,budite uvjereni, gospodo,
da vašim klevetama nećete postići što mi-
slite. Pravaška svijest još živi u našem na-
rodu i živjet će. Naša glazba, koju vi oso-
bito nastojite srušiti, pod ravnanjem odli-
čnog rodoljuba učitelja Tripa Tomasa sva-
kim danom sve bolje napreduje. To doka- |

zuju zadnje njezine izvedbe i večer, kojom
je proslavila svečanost zaštitnice sv. Cecili-
je. Toj su prisustvovali i oni pravaši, za

 

PODLISTAK.

O dolasku sv. Frana Asiškoga

našim stranama | izvadol du.

brovačkih povjesničara o nje-

govom boravku u Dubrovniku.
(2) Napisao: O. Frano Jurić.

Nu osim ovog prvog putovanja sv. Frana,
od potrebe je za drugi dio našeg zadatka,
da navedemo i još jedno njegovo putovanje
lijepome Istoku, koje bi g. 1219. Te go-
dine, učinivši Frano opći sastanak svoje
braće, i videći divne plodove njihovog rada,
njegovo srce nanovo zaželi palmu muče-
ništva i zato odluči lač sv, vjere propovje-
dati Turcima. I želja njegova za Istok ovog
puta bi ispunjena. Veselo se stavlja na put
i bez ikakvog nepovoljnog dogogjaja, sre-
tno se iskrca u Egipat, budući je namjera-
vao poći do samoga Sultana.

Tu se zadrži neko vrijeme propovjeda-
jući vjeru u Krista pred licem istog Sultana,
koji ga na koncu dariva lijepim darovima
mučeničkom krunom. Mnogi povjes-
ničeri pišu, da je iz Egipta posjetio Siriju
Megjutim do malo ostavi

 

Palestinu i po moru stigne u Italiju na
proljeće godine 1220.

Ovo je kratki historijat svečevih dvaju
putovanja, kojima domaći povjesničari ve-
liku pažnju posvećuju; raspravljajući sad
kojim baš Sklavonskim obalama zlo vri-

e ga nanese; sad jeli kroz ono vrijeme,
što je stajao u toj luci, posjetio druga mje-
sta i gradove; a sad opet, jeli se pri drugo-
mu polasku za Egipat ziustavio u kojoj luci.

Veliki su ovo upiti, na koje je veoma
teško odgovoriti, budući nam povjest o tom
malo dekumenata podaje. Ja se neću upu-
štati u te sve rasprave, meni je tek sad
zadatak, da iznesem ono, što naši domaći
povjesničari govore o svečevom dolasku i
boravku u Dubrovnikn.

Malne svi Dubrovački povjesničari doista
raznim opisima i u razna razdoblja, tvrde,
da je sv. Frano Asiški dva puta bio u Du-
brovniku, i to baš prigodom ovih dvaju
svojih putovanja, koje prije opisah. O tom
nas uvjerava na osobiti način kompetentni
povjesuičar o. Sabo Dolci (Slade), koji go-
vori, da prvog puta stigne u Dubrovnik
sasma nepoznat, a drugog puta sjajno pri-
mljen, (Monumenta historica provinciae Rha-
gusinac Orđinis Minorum — str. 12)

O prvom njegovom dolasku u Dubrovnik,
naime g. 1212., osim raznih povjesničara,
o tom nam detaljnije govori uvaženi po-
vjesničar Ivan Gundulić u svojim Analima,
koji se sada zovu imenom Junija Restić,
budući ih on kašnje umnoži. Nje izda god.
1893 Jugoslavenska Akademija, a za tisak
ih priredi S. Nodilo, Na str. 82 čita se o
tom: »/l qual santo (Francesco), secondo
si dice, nel suo passaggio per Ragusa verso
Soria, del 1212. aveva lasciato di se molta
vwenerazione per le sue sante operazioni,
ed al governo aveva predetto, che la re-
pubblica si manterra nella liberta tanto,
quanto essa conservera illibata la fede
cattolica nelli suoi stati«. (Koji svetac (Frano),
kao što se govori, za svojeg prolaska kroz
Dubrovnik put Sirije, godine 1212., zbog
svojih svetih djela osobito štovanje ostavi
prama sebi i vladi prorokova da će repu-
blika očuvati slobodu sve dotle, dok ona
bude uzdržala čistu vjeru katoličku po svo-
jim krajevima.)

O drugom dolasku sv. Frana u Dubrov-
nik, koji bi, kako kaže O. Dolci, god. 1219.,
piše istorik Petar Lukarić u svojim; »Co-
pioso ristretto degli Annali di Ragusa«. In
Venetia, ad instantia di Antonio Leonardi

 

 

1605. Pogriješno on tu navagja, da je to
bilo godine 1223., kao i P. Ćerva, jer tada
ne spada nikakvo svečevo putovanje izvan
Italije, O tom doslovce on piše na str. 36
del libro secondo: »Et mel /223 S. Fran-
cesco d' Assisi, čhe giva con la nave del
traffico in Soria, & Meleđin Re d' Egitlo,
si ricovero in Ragusa, e la Signoria I ho-
noro molto, e donandogli le cose necessa-
rie per viaggio, se ne parti alla volta di
Levante...« (I god. 1223. S, Frano iz A.
siza, koji igjaše teretnim brodom u Siriju,
kralju Egipta Meledinu, zakloni se u Du-
brovnik, a Gospodstvo grada mnogo ga
počasti i darovavši mu stvari potrebite za
put, otplovi prama Istoku.)

Neki opet povjesničari govore, kako sv,
Frano doplovivši gradu Dubrovniku kao
ponizni putnik, zakloni se u jedno skro-
vito mjesto i tu proboravi za neko vrijeme,
Doznavši pak gragjani za njega i njegove
drugove, jatomice hrlili su k njemu, eda mu
se preporuče njegovim sv. molitvama. On
im pak propovjedao riječ Božju, a hranu
je proseći sticao. (P. Ćerva: Metropolis Rag.
T. I str. 310, po prepisu koji sc nalazi u
Biblioteci Male Braće.) Drugi pak pišu, da
svetac doplovi gradu iza kobnih poraza

 

kršćanske vojske od Turaka, koje je on
svojim očima u Egiptu gledao i to baš ma
povratku za ltaliju kroz Palestinu god. 1220,
(Appendini: Notizie istorico-critiche sulla
Republica di Ragusa. Ton. Il., Part, Il,
Libr. 11) O. Sabo Dolci (Slade) ne vjeruje
u ovu datu kao i kod nekih prije njegovog
doba povjesničara, a to s razlugom, jer svi |
Anali Franjevačkog reda govore, da ovaj
povratak bi sasma brzo učinjen. Nigda za- |
boravni Dr. K. Vojnović u svojoj radnji:
»Crkva i država u Dubrovačkoj republici«
napominje dolazak sv. Frana u Dubrovnik
po predaji potvrgjenoj od Gundulića i Lu-
karića. Na isti način napominje po predaji
dolazak sv. Frane i prof, Gelcich u svojoj
knjizi: »Dello sviluppo civile di Ragusa«.

Za svojeg boravka u Dubrovniku — go-
vori O. Dolci — stajao je sv. Frano u onom
dijelu grada zvano »Stranjac«, i to kod cr-
kvice sv. Margarite (koja je sad mrtvica u
vojničkoj bolnici) a gdje kašnje bi sagra-
gjen Kolegij OO. Jezuita. Na uspomenu
dolaska sv. Frana u Dubrovnik — piše i
Stojanović — bila je jedna ploča u toj ct-
kvici sv. Margarite sa natpisom. Ta ploča
svršetkom 17. vijeka, kako go-
vori O. Dolci, bi dana na pohranu č. se-

poma

=