PRAVA

 

A

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN (
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

\

 

Br. 864.

Megjustranački sporazum.

Poklonstvena deputacija u Beču, čin
od osobite političke zamašitosti za hrvat-
sko pitanje, urodila je novim plodom : ak-
cijom za megjustranački sporazum u Dal-
maciji. Tako idemo u susret novoj kon-
stelaciji na našem političkom obzorju.

Akcija za megjustranački sporazum u-
tješna je pojava i od velikog zamašaja za
naš politički život, gdje je inače do sada
vladalo ubitačno mrtvilo.

Drugamo su slične akcije već prove-
dene, kao kod Nijemaca i Čeha, a kod nas
u Dalmaciji etc su istom na vidiku, dok u
Banovini nažalost nema još o tom ni
pomena.

Ne sumnjamo, da započeta akcija ne-
će doći i do željenog rezultata, a nadamo
se, da će i način riješenja zadovoljiti sva-
kog pravog Hrvata, jer da će se barem
sada imati pred očima jedino i isključivo
pravi interesi hrvatskoga naroda.

Ipak neće biti zgorega, e da već u-
napred istaknemo neke okolnosti, na koje
će pomenuta akcija morati da uzme oso-
biti obzir. Povijest i gorko iskustvo neka
nam budu škola, e da opet u iste pogri-
ješke ne upanemo, a ozbiljnost vremena
ima da nam bude jamac, da će se sada i-
mati pred očima spas domovine, salus
reipublicae, i njezini probici, i da će to biti
vrhovno pravilo, glavna norma za budući
naš politički život, suprema lex.

To se je pravilo nažalost dosta kod
nas do sada zabacivalo, pravi narodni in-
teresi u pozadinu su stupali, a glavnu su
ulogu igrale osobne ambicije, prkosi, sine-
kure i dinastije.

Hoćemo li dakle, da dogje do pravog
i zdravog sporazuma, to treba da se usvo-
ji, Osobito od naših političkih vogja, ono
načelo uklesano na Dubrovačkoj vijećnici :
,Obliti privatorum publica curate“, to jest
na stranu sa privatnim i oscbnim intere-
sima, a opće dobro hrvatskoga naroda, nek
nam bude pred očima.

Prije pak nego li se dogje do spora-
zuma u pojedinim tačkama, valja da se bu-
de na čistu sa temeljnim načelima, jer ova

Razgovor s časnicima sa ,,Zente“.
oi »Pester Lloyda« javlja iz Kotora,
pr. mj.:

Večeras sam govorio s našim časnicima,
koji su oslobogjeni iz crnogorskoga zarobljeni-
štva, u koje su dospjeli, kad je za prvih mjese-
ci rata potopljen naš ratni brod »Zenta«,

Od jutra su se vozili iz Podgorice preko
Cetinja u Kotor. Čim su stigli, odmah su se pod
zapovjedništvom svoga zapovjednika, fregatnog
kapetana Pavla Pachnera, prijavili ovdješnjem
zapovjedništvu. S njim je oslobogjeno još deset
časnika sa »Zente«. Svi su bili odjeveni u ci-
vilno odijelo, a zapovjednik je bio u turističkom
odijely. O svom zarobljeništvu pripovijedaju ovo :
Mala krstarica »Zenta« vršila je godine 1914.
.. Službu u Boci Kotorskoj. Dne 16. kolovoza op-

 ,kolila ju je francuska eskadra, tako da nije mogla
pobjeći, U 8 i po sati u jutro otvorili su Prancu-
si topničku vatru, a »Zenta« je u posve bez-
“<madnom položaju uzvratila. Jedan neprijateljski
- Hiltać: uništio je stroj, tako da se brod nije mo-
' N03 PEAS Pot
; , posve neuporabivi. Topnička mom-
"čad bila je većim dijelom mrtve. U 10% sati
> počeo je brod tonuti. Gamci za spasavanje bili

su dijelom razbiti, dok su ostali počeli goriti, | še

 

BALL A SSA SSL Na LS DLS

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

M

TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU,
| ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
: UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI JSE

 

 

 

 

Ratt tita L a SSA JE SLS Na RLRALTA
U DUBROVNIKU, 12. FEBRUARA 19/6.

cijepaju duhove i kopaju nepremostive | na površinu, te se crta u oštrim napadajima pro-
jazove. | , E pe je EIN prema En-

| gleškoj. Neki u edni milanski bankir izjavio je,
Osvrčući se većkrat na naše žalosne. da Engleška želi postupati s Italijom est s ne-
dosadašnje prilike, jasno smo dokazali, da om drugom Grčkom, jer je kuša gospodarski
su dva crva bila, koja su nemilo točila zdra-. na sličan način sputati kao i Grčku. To se najače
vo i jako deblo hrvatskoga naroda : slavo- opaža u pitanju dobave ugljena, u povišenju ci-

—= ma ui

Ž h
IZLAZI SVAKE SUBOTE branama I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI.
3

 

srpstvo i liberalizam. -| ta dva pojma išla
su uporedo kao nerazdruživi drugovi ; sla-|
vosrbi postajali su liberalci najgore vrsti, i

obratno svi liberalci bili su najžešći slavo- |

srbi, a jedni i drugi uvijek i svuda zakle- |

ti neprijatelji pravaške ideje. |

Do prave i trajne sloge neće se nika-
da doći, ako se posvema ne eliminiraju ova.
dva pogubna elementa, te ako se ne stupi

jena žitu i držanju engleškog novčanog tržišta.
Ako Eugleška na ovaj način nastavi svoj postu-
pak, talijanska bi flota bila zbog pitanja ugljena
ugrožena u svojoj djelatnosti. Raspoloženje u
širokom pučanstvu i u radništvu veoma je poti-
šteno. O ratnom oduševljenju ne može se ozbiljno
govoriti. Vijesti o kabinetskoj krizi još se uvijek
neobuzdano šire, te se pripovijeda, da bi kralj
Viktor Emanuel htio ma svaki način spriječiti
izmjenu osobe u položaju ininistra-predsjednika.

Dogagjaji u Crnoj Gori, kao i u Arbaniji

nA Joavo hrvatsko stanovište, razvijajući pobudili su vanredan dojam. Bez svakog precje-
barjak čistog hrvatstva, i temeljeći se na njivanja ili uvećavanja dogagjaja moglo bi se
kršćanskim načelima. Jedinstvenost u hr- | ustvrditi, da je općenito raspoloženje u ltaliji

vatstvu i kršćanstvu, kako lijepo naglašuje |
to spljetski »Dan«, ima da nam bude za-!
log novog političkog života u pokrajini. |

A zar da se taj sporazum ograniči na|
samu našu pokrajinu ? A gdje je Banovina,
Bosna i Hercegovina i posestrima Slovenija ?

Prosugjujmo sve sa višeg gledišta i
nemojmo upadati tako lako u staru pogrje-
šku, te se dijeliti geografskim granicama,
već pazimo na etnografski značaj. Ne do-
puštajmo da nas zovu, a najprije ne zo-
vimo se sami  »Bosanci«, »Dalmatinci«,
»Istrani«, »Slavonci«, već pravim i zajedni-
čkim svojim imenom : Hrvati.

Pazimo da uvijek bidimo i jačamo
pravu hrvatsku narodnu svijest, a to ćemo
najbolje učiniti ističući svoje ime i svoj je-
zik. Ali nažalost, da ne rečemo što jače,
kod nas je još u snagi i ,dvojezičnost“ i
pogubni naziv ,srpsko-hrvatski“. Hoćemo
li već jednom dočekati, da od ovih abnor-
malnosti oslobogjeni budemo . . . . ?!

 

Nezadovoljstvo u Italiji.

Iz Zitricha se javlja: Prema izvještaju, koji
potječe iz neutralna izvora iz Milana, a osniva
se na razgovoru s mnogim odličnim ličnostima
financijalnoga i trgovačkoga svijeta, razabire se u
talijanskoj javnosti sve veće nezadovoljstvo s do-
sadašnjim tokom rata, kao i velika ogorčenost
prema saveznicima. Osjećaj, da se je Italija upu-
stila u promašenu pustolovinu, fizbija sve više

No zastave su još uvijek vijorile na jarboru. U
9.40 sati poskakala je momčad, po zapovijedi, u
vodu, viknuvši još snažno »hura!« Posljednji je
ostavio brod sam zapovjednik.

Još i danas s najvećim ogorčenjem govore
časnici »Zente«, da su Francuzi uperili svoje to-
pove na momčad, što se je borila s valovima, a
onda su protiv svih pomorskih običaja, otplovili
dalje, ne brineći se za spasavanje momčadi.

One, koji se nijesu utopili, primili su ri-
barski čamci, te su ih otpremili u Lastvu, Ondje
su ih odveli u neku vojarnu i dali im suha odi-
jela i za vrijeme njihova preslušavanja promatra-
li su ih kao kakva, čudovišta, Crnogorci su dva
dana zadržali junake sa »Zente« u Lastvi; treći
dan morali su časnici i momčad od zore do mra-
ka pješice prevaliti put do Cetinja.

U glavnome gradu smješteni su časnici u
svratište, ali nijesu smjeli izlaziti iz svojih soba.
Nekoliko dana kašnje otpravljeni su časnici u
Podgoricu, gdje su proveli sve svoje zarobljeni-
štvo, Momčad se je razaslala po raznim selima

u unutrašnjosti zemlje. Časnici su bili opskrbljeni | -

živežem, a dobivali su i plaću. Kroz čitavo vri-
jeme upotrebljavali su to za svoju momčad, kojoj
je bilo dosta zlo, Dr, Schummel, liječnik sa »Zen-

 

te«, ostao je i nadalje u Podgorici, da liječi na-
bolesnike.

krenulo smjerom, koji ozbiljnim talijanskim kru-
govima zadaje ljutih briga i bojazni.

 

Zračne borbe na Balkanu.

Vojnički suradnik »Berliner Tageblatta« ma-
jor Morath piše o tomu obzirom na balkansko
ratište : I na balkanskom ratištu istupilo je naše
zračno oružje i ono naših saveznika sa \spje-
hom. Sa izvidničkim lijetovima, koji se prostiru
prije započetka svakoga operativnog čina preko
najvažnijih točaka neprijateljske koncentracije,
spojili smo i oštećenje stanovitih objekata, koji
bi imali služiti obrani u Solunu i okolici, | ov-
dje nam nije do toga, da navalimo na u for-
malnom smislu »neutralnu« tvrgjavu u Solunu.
Naš cilj su bile prije svega lučke uredbe, od ko-
jih Englezi i Francuzi crpe najveću korist, koja
je uopće moguća. Leži na dlanu, da je samo po
sebi pogibeljno solunsko poduzeće naših nepri-
jatelja još tim više ugroženo, ako nam uspije
nepobjegjeno i nesmetano iz zraka prekinuti ne-
prijateljske sveze s morem. Što se uvijek može
čitati izmegju redaka neprijateljske štampe, jest
engleška bojazan, da bi tako »pobjedonosni uz-
mak«, kao što je uspio kod Galipolja, mogao u
svoje doba biti nemoguć kod Soluria. Otpor En-
gleške protiv solunskog poduzeća može zepelin-
skim navalama samo jošte rasti, a i onda, kad
bi francusko vrhovno zapovjedništvo, naime ge-
general Sarrail, bio slijep i gluh za pogibelji,
kojima francuska politika ovdje opet izlaže en-
tentinu vojsku.

Napokon su izvidnička i navalna poduzeća,
koja su naši saveznici poduzeli protiv istočne
obale Jadrana, imala sjajan uspjeh. Taj način iz-
vidnica dobro je funkcionirao u svim fazama rata,

Čitavo je vrijeme vladala oskudica na svim
predmetima u Crnoj Gori. Novac i pošiljke iz
domovine nijesu se dostavljali zarobljenicima.
Sve dok nije buknuo rat s Italijom, primali su
dosta uredno listove, no kašnje više ne.

Ubrzo su saznali i za našu novu ofensivu
protiv Srbije, Pad Lovćena saznali su isti dan.
Odtada su danomice očekivali spas. Dne 21. si-
ječnja na večer primili su nalog da se sutradan
imadu povratiti kući. Za časnicima je ubrzo sli-
jedila i momčad.

Zapovjedništvo u Kotoru pozvalo je časni-
ke na večeru, kojom prilikom su časnici kotor-
ske posade obasipali ljubavlju i priznanjem sve
spašenike, Sutradan su časnici »Zente« bili go-
stima zapovjedništva mornarice.

Većina je časnika izjavila, da se neće po-
služiti svojim duljim dopustom, nego da će za
14 dana nastupiti svoje službe.

Kulturna“ djela naših neprijatelja,

Naši neprijatelji, »jedini nosioci kulture«, ko-
ju treba »osloboditi« od krutog »barbarstva pru-
skog militarizma«, razvijaju vrlo čudnovate poj-
move o svojoj kulturnosti, a pogotovo, kad se
radi o dogagjajima na moru.

Kad je naša mala junačka krstarica »Zen-

 

dok su austro-ugarske čete napredovale u Crno
Gori i Arbaniji. Sada se pako rađi o tome, da
se slomi ozbiljni otpor, kojeg se želi suprotsta-
viti napredovanju kod Drača i Valone, Započetak
borba bila je paljba na šatore tabora protivnič-
kih četa kod Drača, koja je izveđena poharnim
učinkom. Na toj se fronti nijesu pokazali talijan-
ski avijatičari, kojima manjka sasvim podđuzetn-
duh i odvažnost, koji su bezuvjetni temelj sva-
koga napretka. Nekoliko primjera za opstojnost
te kreposti poznamo iz lijeta u' području Alpa
i Soče. Nu talijanska je avijatika zaostala i što
se tiče broja i vojne vrijednosti pojedinih vozila.
A još tužnije su prilike zračnih lagja. Iz služ-
bene vijesti austro-ugarskog zapovjedništva mor-
narice, proizlazi, da talijanske ratne lagje u za-
ljevu Drača čekaju buduće dogagjaje. 1 ovdje mi
se čini, da su stražnje veze neprijatelja preko
mora do druge obale vanredno važne.
bi se te veze prekinule, znatno bi se pogoršao
pogibeljni položaj mješovitih ekspedicijonih četa.
Nadalje je i Valona paljbom na njezine lučke
uredbe i taborišta više puta teško pogogjena.
Kako znamo, zaposjeli su Talijani daljnju
okolicu Valone sa najmanje dvije divizije, i ako
će se uopće igdje u talijanskom području inte-
resa Arbanije odigrati zaista ozbiljni boj, bit će
to onaj prostor istočno i sjevero-istočno od Va-
lone, o koji se upiru sve talijanske nade. Ja sam
već više puta istaknuo smjelost toga poduzeća i
mogu danas samo kazati, da se izgledi ltalije
nijesu nikako poboljšali, ako se i za sada još
ništa nije čulo o tom, da bi Bugari takogjer na-
predovali i to u kutu prema austrijskom napre-
dovanju. Italija je u »svetom egoizmu“ pristupi-

la u rat, a sada radi samo u glavnom za one, '

koji su ju tarali u rat.

 

Razgovor s crnogorskim
mitropolitom.

Izvjestitelj »Neue Freie Presse« na Cetinju
razgovarao je s crnogorskim mitropolitom Mitro-
fanom, koji je izrazio nadu, da će Crna Gora
pridržati svoju samostalnost; glede toga se uz-
da u velikodušje i milost moćne susjedne
monarhije i njezina vladara. »Smatrao sam za
svoju dužnost,« rekao je metropolit, »da ostanem
ovdje i umirim narod. I onako sam znao, da se
ništa ne trebamo bojati vojske tako jake kultur-
ne države.« — Na upit, kako se u Crnoj Gori misli
o ententi, odvratio je mitropolit : »Povoljno se,
naravno, ne sudi o ententi, koja je mnogo obe-
ćala, a nije ništa ispunila ; nije poslala oružja ni
streljiva, te nas u času najveće pogibelji ostavila
bez živežnih potrepština. Najveća ogorčenost vla-
da protiv Italije, koja nam je mogla najlakše po-

ta« potopljena od sedamnaest engleških i fran-
cuskih gorostasa, francuski su brodovi otvorili
vatru na naše mornare, koji su s tonećeg broda
poskakali u vodu. Ali nije bilo ni to dosta, Kad
je već potonula »Zenta«, nastavili sa neprijatelj-
ski brodovi svoj put, a da po kazivanju spaše-
nih časnika »Zente« nijesu marili za našu mom-
čad, koja se borila s valovima, a bila bi propa-
la, da joj nijesu pritetle u pomoć crnogorske
barke.

Drugi je slučaj affaira s »Baralongom«, gdje
su engleški mornari hladne krvi postrijeljali ča-
snike i momčad njemačke podmornice, kad su
plivali prama »Baralongu«, da se predadu. En-
gleška vlada, kojoj je službeno prijavljen ovaj
slučaj, nije našla ni vrijednim, da opravda ovaj
»kulturni« čin,

== U Francuskoj odlikovali su državnim odli-
čjem neku žensku Rosu Beau, jer je masakrirala
petoricu njemačkih ranjenika, ali su osudili na
tešku tamnicu njemačke liječnike i bolničarke,
jer su rekvirirali vino i povoje za francuske ra-
njenike,

Kad je naša podmornica potopila talijanski
brod ,Anconu«, časnici su i momčad toga bro-
da vodili brige samo o tom, da bi spasili sebe,
a nijesu marili za putnike, od kojih je velik broj
našao smrt, iako su se svi mogli spasiti,

3