Č OR GMINAME LISTU:SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Sr. 863. Realna politika. Dok posebni odbor radi za megju- stranački sporazum u političkom radu naših stranaka i zbog sudbonosnog časa hitno hoće stvar kraju da privede, mi, da ne pre- judiciramo tom koraku, svraćamo danas pažnju .naših čitalaca na drugu stranu. Prije rata kod nas se je politiziralo sve u: šesnaest. Svako malo nicale su nove frakcije, pojavljale se nove fuzije na sve veću konfuziju. Za cijelo pak ovo ratno vrijeme politički je život gotovo posvema zamro. i poklonstvena deputacija dala istom znak novom životu. Ovaj rat morao bi da nas nauči, da se već jednom ostavimo stranačkih inada, a da, ubvativši se složno za hrvatsko dr- žavno pravo, poradimo .za dobro hrvat- skoga naroda. Drugim riječima, da se ka- nimo nezdrave i bezmislene strančarske po- litike, a da više poradimo oko realne politike. Na to nas nuka koli ozbiljnost sadaš- njeg časa, toli važnost vremena odmah poslije rata. To će biti osudni časovi, a znat će da se okoristi samo onaj, koji se već unaprijed na to pripravi. Pogledamo li na prirodni položaj naše zemlje,.to možemo lako da uočimo, kako će poslije rata otskočiti vrijednost položaja -u svakom pogledu. Mi smo na megji izmegju istoka i za- pada, izmegju unutrašnjosti zemlje i mora, a što takav položaj znači u trgovačkom po- gledu, ne treba istom posebno isticati. Sli- jev trgovine postat će naše luke, koje su kao za to stvorene. Naše sinje more, blago: podneblje, ro- mantičnost krajeva, vabit će odsele još veći broj stranaca. A pitanje prometa stranaca zaslužuje osobitu pažAju, jer je to - putu- kapital. : Poslije. rata pomorstvo “će zaigrati još veću ulogu; mego li je imalo do sada. Naša parobrodarska društva i trgovačka morna- rica može da dožive lijepih dana, bude li na vrijeme spremna, da: je drugi ne preteku. r g PODLISTAK. sTONM ) u srednjim vijekovima, crkveno istorijska studija na odgovor Episkopu Nikodimu napisao w Ante kanoasik Liepopili. U veljači: god. 1914. sad pokojni grčko- istočni episkop zudarske eparhije Dr. Nikodim Milaš, koji:se je od malo vremena bio zaklonio u « Dubrovnik, dao je na svijetlo knjigu od 124 + strane: s natpisom : »Ston u srednjim vljekovi- \ma«, crkveno-istorijska studija. + Knjiga je štampana ćirilovicom, a uz pred- - govor i zaključak razdijeljena je u sedam po- - glavlja. Tu preosvešteni raspreda političko stanje Stona do XIV. vijeka, spominje latinsku i srpsku episkopiju, pa napokon svom silom udara na vivjessku> politika dubrovačke republike, do ko- P ja tobože srpsko-pravoslavnog polatinjen + mareda: Stonu. Da je preosvešteni lak na peru, «znali smo, ali de:će se onako ubrzo i na laku ruku uplesti u pitanje, koje zasjeca u jednu od mejteših i majzamršenijih strana dubrovačke po- vijesti, nikad se nijesmo nadali. * Knjiga smo rado primili, jer kako sm pre- osvešteni u svome predgovoru kaže, ovi dogagjaji teaJSSS SNA |L DJS SS JENSEN ata S U DUBROVNIKU, 19. FEBRUARA 1916. I ribolov ima da se racijonalnije uredi, jer i tu leži bogati izvor privrede, gdje bi se dala urediti i eksportacija. Najljepšu nam poduku dava ovaj rat za poljodjelstvo: »Natrag k zemlji, jer je zemlja majka naša«, najbolje se to sada ra- zumjelo, kad se je oćutila nestašica i sku- poća životnih namirnica. Kako se sretan ćuti sada onaj, koji ima komadić vlastite zemlje, te je svojim rukama obragjiva. To je najbolje i najsigurnije blago. Moderni duh bio je naš narod po- svema odmetnuo od pluga i motike, Sada mora da se opet povratimo na obragjivanje polja, a dakako na racijonalniji način. Reguliranje bujica, presušenje močvara dati će nam dovoljno prilike, da osim vina i ulja namirimo potrebe zemlje i sa raznim vrstama žitija. Dalmacija ima toliko neobra- gjene zemlje, gdje je zakopano silno blago. Da se sva ova znamenita pitanja sre- tno riješe, dvije su stvari potrebite: pro- svjeta i organizacija, Za organizaciju našeg puka treba da se ugledamo u braću Slo- vence. Malen je to narod, ali ga je orga- nizacija učinila: dosta jakim, da mu se svak divi. I naše »Seoske Blagajne« i »Gospo- darske Zadruge«, čiju je potrebu najbolje | . opravdalo ovo ratno vrijeme, treba da raz- viju još blagoslovljeniji rad i da zahvate još većeg maha. Kako je u ovom ratu naš narod iska- zao žarku ljubav prema svojoj domovini, te za islu neustrašivo srće u vatru, tako treba, da se nauči i ljubit zemlju svoju i sinje more svoje, a tim će se samo od se- be riješiti i iseljeničko, pitanje, koje nam je donijelo puno zla ne samo u moralnom pogledu, nego je bilo uzrokom, da su o- stala zapuštena tolika domaća ognjišta. Pitanje prosvjete našeg puka zavisi o našem školskom pitanju. Odavna se je o- ćutila potreba stručnih, obrtnih i gospo- darskih škola, i u tom se je pogledu istom počelo nešto raditi. Naše nautičke škole tre- ba da oživu novim životom, velik broj gimnazija počeo je i kod nas da stvara do sada nijesu bili rasvijetljeni, a nije mašao, da je tko ikada i pokušao.da ih svestrano rasvi- jetli, a ono što je u prošlom vijeku o tome na- pisano, da je sitno i mršavo, da je ništa; pa smo očekivali, da će to pisac sada ako i done- kle rasvijetliti, Ali smo se u očekivanju prevarili, jer pre- osvešteni nije ništa nove svjetlosti u to pitanje unio, već po svome starome običaju svraćao vodu na svoj mlin, uhvatio se svoga subjektivizma i primao za istinu, što je htio i ne htio, ne pazeći da tvrdnje, osobito historičke, toliko vrijede, ko- liko se dokažu, a stara je riječ: quod gratis as- seritur, gratis negatur. Ni bolji posmatrači dubrovačke povijesti nijesu posve na čistu u nekim od ovih pitanja, a mislimo da se ne ćemo prevariti, kad kažemo, da bi dubrovački arhiv, koji je nažalost još i za nas mare magnum incognitum, mnogu takovu stranu rasvijetlio. Tu je priliku odmah shvatilo vješto oko neumornog trudbenika na polju dubrovačke po- vijesti, veleučenog kanonika Don Antuna Liepo- pili, dekana dubrovačkog stolnog kaptola, pa je eto njegovim trudom doprinešen još jedan ka- mičak gragji dubrovačke povijesti, On se je na temelju dokaza izvagjenih iz dubrovačkog arhiva, osvrnuo na preosveštenog episkopa u rad- nji, koja je složena u knjigu od 82 strane, a koja je štampana ovih dana nakladom »Sveće- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. s 3 | I \ i | 3 1 3 - S ul! ' \PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI. ; ) TVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, | , ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI : uz POPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI I proletarijat uma, i donio rasap tolikim obi- teljima, koje bi inače bile mogle da se najljepše razviju. Otvara se dakle veliko polje rada za ekonomske i socijalne potrebe našeg na- roda. Tu treba da se dosta poradi, a ne da se unose u narod iz vana vjerske i po- litičke razmirice. Cijeli naš socijalni rad treba da po- čiva dakako na zdravim temeljima: u vjeri na kršćanskim evangjeoskim zasadama, a u politici na hrvatskom državnom pravu. Ovo je već davno program stranke prava, a u tom programu spas je hrvat- skomu narodu. Držanje kralja- Nikole i njegove vlade, »Agence Havas« javlja: Crnogorski ministar predsjednik Miljušković ree je posredovanjem crnogorskoga poslaništva u Parizu slijedeću služ- benu notu : Da se stane na put tendecijoznim vijestima neprijatelja, valja točno prikazati držanje Crne Gore. Potpuno je izpravno, da se je u svrhu, da se pojedinim udaljenim odjelima omogući, da se prikuče četama, koje su na drugoj frouti imale ljutih poteškoća, zamolilo za primirje i da su se iza toga u istoj namjeri poveli mirovni pregovori. - Austro ugarski su uvjeti, kako je poznato, odlučno odklonjeni. Kraljevska porodica i vlada ostavili su iza toga u svoj hitnji zemlju, da ne padnu u ne- prijateljske ruke. Da se prorijegjene i iscrpene crnogorske čete potaknu na nov, krajnji otpor, morao je kralj Nikola ostaviti u zemlji jednoga princa svo- je kuće i tri člana crnogorske vlade. Kralj Nikola, pošto se je iskrcao na tali- janskom tlu, obnovio je brzojavno izričite svoje zapovijedi, naloživši generalu Janku Vukotiću, da se otpor ima do krajnosti provesti, da u uz- maku ima tražiti spoj sa srpskom vojskom, te da se mirovni pregovori ni pod kojom izlikom nemaju povesti, da princ i članovi vlade imadu slijediti vojsku na uzmaku i da će se francuska vlada za crnogorsku vojsku, koju će o svom trošku dopremiti na Krf, pobrinuti na isti način, kao i za srpsku vojsku. Nazočnost kralja Nikole, njegove porodice i vlade u Francuskoj dostaje, da oprovrgne sva neprijateljska podmetanja. ničke književne družbe« u Dubrovniku. Tu je objasnio mnoga zamršena pitanja, a nekoja opet posve oprovrgao. Interesantno je pitanje, gdje dokazuje, da samostan, koji bi po episkopu pripadao kalugje- rima, nije ni opstojao do dolaska fratara u Ston. Po episkopu nije bilo katolika u Stonu do do- laska fratara u nj, a prečasni Liepopili iznosi dokaze, kako katolici u Stonu stupaju odmah u bratovštinu, netom su fratri došli, Da tu nije bilo katolika, ne bi odmah ni bratovština bila podig- nuta. Episkop spominje bunu pravoslavnih radi fratara u Stonu, a prečasni Liepopili dokazuje, da fratara u Stonu nije ni bilo, kad je buna na- stala, a da je buna počela samo zato, što su od gospodara postali kmetovi i bili ograničeni u svojim pravima, a nikako radi fratara i radi vjere. Radnja je objektivno, učeno i ustrpljivo obra- gjena, a što je najviše, domaćim ispravama pot- krijepljena. Ta će dobro doći svakomu, koga du- brovačka prošlost zanima. Cijena je kojizi 1 kruna, a može se dobiti kod knjižare g. Pretnera ili kod »Svećeničke knji- ževne družbe« u Dubrovniku. Pri kraju zamolili bi smo preč. Liepopili, da nam ne uskrati i što prije poda u istoj knjizi obe- Prof ćanu radnju o slavenskom bogoslužju u dubro- vačkoj republici. med no stavađtlorenq mI l Privremeno detroniziran položio, je pogo: ski kralj, kao i vladari Belgije i Srbije, isp vijemo svoje dalekosežne dužnosti, ud&& svoje zemlje u savezničke ruke, uvjeren, da će s& siet- no dovršiti boj, u kojemu on Kani potpuno ustrajati. Crnogorski kralj i vlada, koji se nalaze: u Francuskoj, ne smatraju se za mjere, koje su %e poduzele nakon njihova odlaska, pod titjecajčim osvajača, potjecale one bilo od koje strine, tii- malo odgovornima.« ' 3 Naprotiv ovomu comuniquć-u javlja se iz Beča : Naprama izjavama i frazama, što ih je cr- nogorski ministar-predsjednik Mijušković dao o- bjelodaniti u »Agenciji Havas«, dosla je ponovno utvrditi, da je dne 14. o, mj. kralj Nikola upra- vio na cara i kralja Frana Josipa, a u ime crno- gorske vlade ministar-presjednik Mijušković na c. i k. vladu brzojave, u kojima se moli za, mir. Dne 16. siječnja o. g. pristala je crnogorška vla- da u noti, što ju je potpisao g. Mijušković, na bezuvjetnu kapitulaciju, koja je bila preduvjetom za mirovne pregovore. i "1 Iz rečenoga se razabire, da crnogorskoj vladi nijesu mirovni uvjeti bili uopće priopćeši, tako da o kakovom otklonu ne može ni bitigovora. Kralj Nikola otputovao je iz Crne Gote tek 20. siječnja. Da li je kralj nakori ovog datuma izdao kakve zapovijedi svojim generalima i ministrima, koji su ostali u Crnoj Gori, nije dakško ovčtje poznato. Ako su te zapovijedi onako glasile, ka- ko ih g. Mijušković prikazuje, onda je tičinak bio veoma slab, jer su se pregovori o provedbi crnogorskog razoružanja otpočeli tek 22. siječnja, a dovršili se 25. siječnja, kad su naši i crnogor- ski zastupnici u pregovaranju potpisali zapisnik. »CGrozote“ naše vojničke uprave u: Srbiji. Iz ratnog dopisnog stana javljaju 15. veljače. Zloglasni srpski uža retio sa'iča širi tendenciozne lažne vijesti 0: to em _o- krutnom postupku sa srpskim pučanstvom sa strane austro-ugarskih i njemačkih vojničkih o- blasti u Srbiji. — Već smo upozorili na to, vojničke oblasti u osvojenom srpskom području uopće nemaju povoda, da bi okrutno postupale prema civilnom pučanstvu, Srpsko žiteljstvo, koje je ostalo u Srbiji, priznaje svuda dobrotvornu brižljivost austro-ugarske vojničke uprave. i srpska državna blagajna već odavna nije davala ništa za što drugo, osim za neposredne Tatne svrhe, isplaćuje austro-ugarska vojnička uprava srpskim činovnicima redovito njihovu plaću, od- nosno mirovinu; daje obiteljskim članovima srp- skih državnih činovnika potporu za uzdržavanje ; mnogo hiljada Srba hrani se na trošak voja uprave; administrativni rad, koji se ol najmanje sitnice, brine se savjesno za privrednoga života, a time za gnuće bla stanja ove zemlje, Nakon četiri godine | i bijede i samovolje vojničke i političke s koja je onemogućivala u toj tako ; : zem- lji svaki mirni rad, otvara se pod, sviješal vodstvom austro-augarske vojničke uprave — što u ruskoj Poljskoj, tako i u Srbiji novo doba osiguranih uslova za privredu. i na ki i OS i Zračna navala na o ve u.g \taliji. Agencija Stelani razašil zračnom oepčii o ik Gi. mb vjšetu: se veli: U Milanu je počinjena neznatna štvarna šteta. Megju civilnim pučanstvom 'ima 6'mrivih i više ranjenih. U Monzi 1 mrtav, 5 ranjetilh ; jedna je bomba pala na ogradu zavjetne k U Bergamu su pale tri neškođijive' a blizu Treviglia dvije neškođijive poštitne bombe. Bresciom pojavilo se 6 neprijati lije- tala; proti njima se pucalo, pa 'ni e ma Bori koa da'tuo pa Milanski li u, da su se » ne pojavila tri austro-tugarska lijetala kb