Č

 

OR

 

 

 

GMINAME LISTU:SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12.

KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

Sr. 863.

Realna politika.

Dok posebni odbor radi za megju-
stranački sporazum u političkom radu naših
stranaka i zbog sudbonosnog časa hitno
hoće stvar kraju da privede, mi, da ne pre-
judiciramo tom koraku, svraćamo danas
pažnju .naših čitalaca na drugu stranu.

Prije rata kod nas se je politiziralo
sve u: šesnaest. Svako malo nicale su nove
frakcije, pojavljale se nove fuzije na sve
veću konfuziju. Za cijelo pak ovo ratno
vrijeme politički je život gotovo posvema
zamro. i poklonstvena deputacija dala istom
znak novom životu.

Ovaj rat morao bi da nas nauči, da
se već jednom ostavimo stranačkih inada,
a da, ubvativši se složno za hrvatsko dr-
žavno pravo, poradimo .za dobro hrvat-

skoga naroda. Drugim riječima, da se ka-

nimo nezdrave i bezmislene strančarske po-
litike, a da više poradimo oko realne
politike.

Na to nas nuka koli ozbiljnost sadaš-
njeg časa, toli važnost vremena odmah
poslije rata. To će biti osudni časovi, a
znat će da se okoristi samo onaj, koji se
već unaprijed na to pripravi.

Pogledamo li na prirodni položaj naše
zemlje,.to možemo lako da uočimo, kako
će poslije rata otskočiti vrijednost položaja
-u svakom pogledu.

Mi smo na megji izmegju istoka i za-
pada, izmegju unutrašnjosti zemlje i mora,
a što takav položaj znači u trgovačkom po-
gledu, ne treba istom posebno isticati. Sli-
jev trgovine postat će naše luke, koje su
kao za to stvorene.

Naše sinje more, blago: podneblje, ro-
mantičnost krajeva, vabit će odsele još veći
broj stranaca. A pitanje prometa stranaca
zaslužuje osobitu pažAju, jer je to - putu-

kapital.

: Poslije. rata pomorstvo “će zaigrati još
veću ulogu; mego li je imalo do sada. Naša
parobrodarska društva i trgovačka morna-
rica može da dožive lijepih dana, bude li
na vrijeme spremna, da: je drugi ne preteku.

r g

PODLISTAK.

sTONM
) u srednjim vijekovima,
crkveno istorijska studija
na odgovor
Episkopu Nikodimu
napisao w
Ante kanoasik Liepopili.

U veljači: god. 1914. sad pokojni grčko-
istočni episkop zudarske eparhije Dr. Nikodim
Milaš, koji:se je od malo vremena bio zaklonio u

« Dubrovnik, dao je na svijetlo knjigu od 124
+ strane: s natpisom : »Ston u srednjim vljekovi-
\ma«, crkveno-istorijska studija.
+ Knjiga je štampana ćirilovicom, a uz pred-
- govor i zaključak razdijeljena je u sedam po-
- glavlja. Tu preosvešteni raspreda političko stanje
Stona do XIV. vijeka, spominje latinsku i srpsku
episkopiju, pa napokon svom silom udara na
vivjessku> politika dubrovačke republike, do ko-
P ja tobože srpsko-pravoslavnog

polatinjen
+ mareda: Stonu. Da je preosvešteni lak na peru,

«znali smo, ali de:će se onako ubrzo i na laku
ruku uplesti u pitanje, koje zasjeca u jednu od
mejteših i majzamršenijih strana dubrovačke po-
vijesti, nikad se nijesmo nadali.

* Knjiga smo rado primili, jer kako sm pre-
osvešteni u svome predgovoru kaže, ovi dogagjaji

 

teaJSSS SNA |L DJS SS JENSEN ata S
U DUBROVNIKU, 19. FEBRUARA 1916.

I ribolov ima da se racijonalnije uredi,
jer i tu leži bogati izvor privrede, gdje bi
se dala urediti i eksportacija.

Najljepšu nam poduku dava ovaj rat
za poljodjelstvo: »Natrag k zemlji, jer je
zemlja majka naša«, najbolje se to sada ra-
zumjelo, kad se je oćutila nestašica i sku-
poća životnih namirnica. Kako se sretan
ćuti sada onaj, koji ima komadić vlastite
zemlje, te je svojim rukama obragjiva. To
je najbolje i najsigurnije blago.

Moderni duh bio je naš narod po-
svema odmetnuo od pluga i motike, Sada
mora da se opet povratimo na obragjivanje
polja, a dakako na racijonalniji način.

Reguliranje bujica, presušenje močvara
dati će nam dovoljno prilike, da osim vina
i ulja namirimo potrebe zemlje i sa raznim
vrstama žitija. Dalmacija ima toliko neobra-
gjene zemlje, gdje je zakopano silno blago.

Da se sva ova znamenita pitanja sre-
tno riješe, dvije su stvari potrebite: pro-
svjeta i organizacija, Za organizaciju našeg
puka treba da se ugledamo u braću Slo-
vence. Malen je to narod, ali ga je orga-
nizacija učinila: dosta jakim, da mu se svak
divi.

I naše »Seoske Blagajne« i »Gospo-

darske Zadruge«, čiju je potrebu najbolje | .

opravdalo ovo ratno vrijeme, treba da raz-
viju još blagoslovljeniji rad i da zahvate
još većeg maha.

Kako je u ovom ratu naš narod iska-
zao žarku ljubav prema svojoj domovini,
te za islu neustrašivo srće u vatru, tako
treba, da se nauči i ljubit zemlju svoju i
sinje more svoje, a tim će se samo od se-
be riješiti i iseljeničko, pitanje, koje nam
je donijelo puno zla ne samo u moralnom
pogledu, nego je bilo uzrokom, da su o-
stala zapuštena tolika domaća ognjišta.

Pitanje prosvjete našeg puka zavisi o
našem školskom pitanju. Odavna se je o-
ćutila potreba stručnih, obrtnih i gospo-
darskih škola, i u tom se je pogledu istom
počelo nešto raditi. Naše nautičke škole tre-
ba da oživu novim životom, velik broj
gimnazija počeo je i kod nas da stvara

do sada nijesu bili rasvijetljeni, a nije mašao,
da je tko ikada i pokušao.da ih svestrano rasvi-
jetli, a ono što je u prošlom vijeku o tome na-
pisano, da je sitno i mršavo, da je ništa; pa
smo očekivali, da će to pisac sada ako i done-
kle rasvijetliti,

Ali smo se u očekivanju prevarili, jer pre-
osvešteni nije ništa nove svjetlosti u to pitanje
unio, već po svome starome običaju svraćao vodu
na svoj mlin, uhvatio se svoga subjektivizma i
primao za istinu, što je htio i ne htio, ne pazeći
da tvrdnje, osobito historičke, toliko vrijede, ko-
liko se dokažu, a stara je riječ: quod gratis as-
seritur, gratis negatur.

Ni bolji posmatrači dubrovačke povijesti
nijesu posve na čistu u nekim od ovih pitanja,
a mislimo da se ne ćemo prevariti, kad kažemo,
da bi dubrovački arhiv, koji je nažalost još i za
nas mare magnum incognitum, mnogu takovu
stranu rasvijetlio.

Tu je priliku odmah shvatilo vješto oko
neumornog trudbenika na polju dubrovačke po-
vijesti, veleučenog kanonika Don Antuna Liepo-
pili, dekana dubrovačkog stolnog kaptola, pa je
eto njegovim trudom doprinešen još jedan ka-
mičak gragji dubrovačke povijesti, On se je na
temelju dokaza izvagjenih iz dubrovačkog arhiva,
osvrnuo na preosveštenog episkopa u rad-
nji, koja je složena u knjigu od 82 strane, a
koja je štampana ovih dana nakladom »Sveće-

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

 

s 3
| I \
i | 3
1
3 - S ul! '

\PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI. ;
) TVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, |
, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI :
uz POPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI
I

 

proletarijat uma, i donio rasap tolikim obi-
teljima, koje bi inače bile mogle da se
najljepše razviju.

Otvara se dakle veliko polje rada za
ekonomske i socijalne potrebe našeg na-
roda. Tu treba da se dosta poradi, a ne
da se unose u narod iz vana vjerske i po-
litičke razmirice.

Cijeli naš socijalni rad treba da po-
čiva dakako na zdravim temeljima: u vjeri
na kršćanskim evangjeoskim zasadama, a u
politici na hrvatskom državnom pravu.

Ovo je već davno program stranke
prava, a u tom programu spas je hrvat-
skomu narodu.

Držanje kralja- Nikole
i njegove vlade,

»Agence Havas« javlja: Crnogorski ministar
predsjednik Miljušković ree je posredovanjem
crnogorskoga poslaništva u Parizu slijedeću služ-
benu notu :

Da se stane na put tendecijoznim vijestima
neprijatelja, valja točno prikazati držanje Crne
Gore.

Potpuno je izpravno, da se je u svrhu, da
se pojedinim udaljenim odjelima omogući, da se
prikuče četama, koje su na drugoj frouti imale
ljutih poteškoća, zamolilo za primirje i da su se
iza toga u istoj namjeri poveli mirovni pregovori.
- Austro ugarski su uvjeti, kako je poznato,
odlučno odklonjeni.

Kraljevska porodica i vlada ostavili su iza
toga u svoj hitnji zemlju, da ne padnu u ne-
prijateljske ruke.

Da se prorijegjene i iscrpene crnogorske
čete potaknu na nov, krajnji otpor, morao je
kralj Nikola ostaviti u zemlji jednoga princa svo-
je kuće i tri člana crnogorske vlade.

Kralj Nikola, pošto se je iskrcao na tali-
janskom tlu, obnovio je brzojavno izričite svoje
zapovijedi, naloživši generalu Janku Vukotiću,
da se otpor ima do krajnosti provesti, da u uz-
maku ima tražiti spoj sa srpskom vojskom, te
da se mirovni pregovori ni pod kojom izlikom
nemaju povesti, da princ i članovi vlade imadu
slijediti vojsku na uzmaku i da će se francuska
vlada za crnogorsku vojsku, koju će o svom trošku
dopremiti na Krf, pobrinuti na isti način, kao i
za srpsku vojsku.

Nazočnost kralja Nikole, njegove porodice
i vlade u Francuskoj dostaje, da oprovrgne sva
neprijateljska podmetanja.

 

ničke književne družbe« u Dubrovniku. Tu je
objasnio mnoga zamršena pitanja, a nekoja opet
posve oprovrgao.

Interesantno je pitanje, gdje dokazuje, da
samostan, koji bi po episkopu pripadao kalugje-
rima, nije ni opstojao do dolaska fratara u Ston.
Po episkopu nije bilo katolika u Stonu do do-
laska fratara u nj, a prečasni Liepopili iznosi
dokaze, kako katolici u Stonu stupaju odmah u
bratovštinu, netom su fratri došli, Da tu nije bilo
katolika, ne bi odmah ni bratovština bila podig-
nuta. Episkop spominje bunu pravoslavnih radi
fratara u Stonu, a prečasni Liepopili dokazuje,
da fratara u Stonu nije ni bilo, kad je buna na-
stala, a da je buna počela samo zato, što su od
gospodara postali kmetovi i bili ograničeni u
svojim pravima, a nikako radi fratara i radi vjere.
Radnja je objektivno, učeno i ustrpljivo obra-
gjena, a što je najviše, domaćim ispravama pot-
krijepljena. Ta će dobro doći svakomu, koga du-
brovačka prošlost zanima.

Cijena je kojizi 1 kruna, a može se dobiti
kod knjižare g. Pretnera ili kod »Svećeničke knji-
ževne družbe« u Dubrovniku.

Pri kraju zamolili bi smo preč. Liepopili, da

nam ne uskrati i što prije poda u istoj knjizi obe- Prof

ćanu radnju o slavenskom bogoslužju u dubro-
vačkoj republici.

 

med no stavađtlorenq

  

mI l

 
 

Privremeno detroniziran položio, je pogo:
ski kralj, kao i vladari Belgije i Srbije, isp
vijemo svoje dalekosežne dužnosti, ud&& svoje
zemlje u savezničke ruke, uvjeren, da će s& siet-
no dovršiti boj, u kojemu on Kani potpuno
ustrajati.

Crnogorski kralj i vlada, koji se nalaze: u
Francuskoj, ne smatraju se za mjere, koje su %e
poduzele nakon njihova odlaska, pod titjecajčim
osvajača, potjecale one bilo od koje strine, tii-
malo odgovornima.« ' 3
Naprotiv ovomu comuniquć-u javlja se iz
Beča :
Naprama izjavama i frazama, što ih je cr-
nogorski ministar-predsjednik Mijušković dao o-
bjelodaniti u »Agenciji Havas«, dosla je ponovno
utvrditi, da je dne 14. o, mj. kralj Nikola upra-
vio na cara i kralja Frana Josipa, a u ime crno-
gorske vlade ministar-presjednik Mijušković na
c. i k. vladu brzojave, u kojima se moli za, mir.
Dne 16. siječnja o. g. pristala je crnogorška vla-
da u noti, što ju je potpisao g. Mijušković, na
bezuvjetnu kapitulaciju, koja je bila preduvjetom
za mirovne pregovore. i "1

Iz rečenoga se razabire, da crnogorskoj
vladi nijesu mirovni uvjeti bili uopće priopćeši,
tako da o kakovom otklonu ne može ni bitigovora.

Kralj Nikola otputovao je iz Crne Gote tek 20.
siječnja. Da li je kralj nakori ovog datuma izdao
kakve zapovijedi svojim generalima i ministrima,
koji su ostali u Crnoj Gori, nije dakško ovčtje
poznato. Ako su te zapovijedi onako glasile, ka-
ko ih g. Mijušković prikazuje, onda je tičinak
bio veoma slab, jer su se pregovori o provedbi
crnogorskog razoružanja otpočeli tek 22. siječnja,
a dovršili se 25. siječnja, kad su naši i crnogor-
ski zastupnici u pregovaranju potpisali zapisnik.

»CGrozote“ naše vojničke uprave
u: Srbiji.

Iz ratnog dopisnog stana javljaju 15. veljače.
Zloglasni srpski uža retio sa'iča
širi tendenciozne lažne vijesti 0: to em _o-
krutnom postupku sa srpskim pučanstvom sa
strane austro-ugarskih i njemačkih vojničkih o-
blasti u Srbiji. — Već smo upozorili na to,
vojničke oblasti u osvojenom srpskom području
uopće nemaju povoda, da bi okrutno postupale
prema civilnom pučanstvu, Srpsko žiteljstvo, koje
je ostalo u Srbiji, priznaje svuda dobrotvornu
brižljivost austro-ugarske vojničke uprave. i
srpska državna blagajna već odavna nije davala
ništa za što drugo, osim za neposredne Tatne
svrhe, isplaćuje austro-ugarska vojnička uprava
srpskim činovnicima redovito njihovu plaću, od-
nosno mirovinu; daje obiteljskim članovima srp-
skih državnih činovnika potporu za uzdržavanje ;
mnogo hiljada Srba hrani se na trošak voja
uprave; administrativni rad, koji se ol
najmanje sitnice, brine se savjesno za
privrednoga života, a time za gnuće bla
stanja ove zemlje, Nakon četiri godine | i
bijede i samovolje vojničke i političke s
koja je onemogućivala u toj tako ; :  zem-
lji svaki mirni rad, otvara se pod, sviješal
vodstvom austro-augarske vojničke uprave —
što u ruskoj Poljskoj, tako i u Srbiji novo doba

osiguranih uslova za privredu.

i
na
ki

  

 

i OS i

Zračna navala na o ve
u.g \taliji.
Agencija Stelani razašil zračnom
oepčii o ik Gi. mb vjšetu: se
veli: U Milanu je počinjena neznatna štvarna
šteta. Megju civilnim pučanstvom 'ima 6'mrivih
i više ranjenih. U Monzi 1 mrtav, 5 ranjetilh ;

jedna je bomba pala na ogradu zavjetne k
U Bergamu su pale tri neškođijive' a
blizu Treviglia dvije neškođijive poštitne bombe.
Bresciom pojavilo se 6 neprijati lije-

tala; proti njima se pucalo, pa 'ni e

ma Bori koa da'tuo pa
Milanski li u, da su se »

ne pojavila tri austro-tugarska lijetala kb