CRVENA HRVATS PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 867. Dubrovnik, 3 marta 1916. Skorih dana otvoreno je zasjedanje i engleškog parlamenta i ruske dume. U jednom i u drugom saboru pala je riječ i o pregovorima o miru. [ premier Asquith i ministar Sazonow izjavili \su se o tom pitanju, i objavili na sve četiri stra- ne svijeta, da neće prestati voditi rat, dok ententa ne postigne ono, što joj je sada ratni cilj. A taj se sadanji njihov cilj ra- zabire iz najavljenih uvjeta, pod kojim bi se oni udostojali pristati na mir. Na ove uvjete, prema sadanjem stanju stvari, naravno da se centralne vlasti ne bi mogle ni osvrnuti, jer »potpuuo uništenje »pruskog militarizma«, potpunu uspostavn Belgije, Crne Gore i Srbije (još povećane) pa ispražnjenje Poljske, Volinjske, Kuron- ske i sjeverne Francuske« mogla bi možda tražiti ententa, kad bi na oružju bila po- bjediteljica, što do sada nije. Svakako, naši bi se neprijatelji sada zadovoljili i sa onim stanjem, kakvo je bi- lo prije rata. Nego ako se sada prispodobe ovi u- vjeti sa svim onako snažnim pohlepama Engleške, Francuske, Rusije, Srbije, a oso- bito vjerolomnice. ltalije na susjedne države i onaj veliki apetit njihovih diplomata za uništenjem, raskomadanjem i podjarmljenjem centralnih vlasti, o čemu su na početku ra- ta u sve glase vikali i postavljali sve to kao ratni cilj, opazit je veliku razliku, znatnu promjenu u čednosti naših neprijatelja. Ova će nam čednost biti razumljiva čas, da ćemo mi preći na navalu. U Aziji se brže od zapaljene slame rasplinulo uz- hićenje s »osvojenja“ Erzeruma, pa unatoč razmetljivim riječima cara, velikog kneza i Sazonova Rusi već sami naslućuju, nijesu li zašli u siratešku slupicu. U Mezopota- miji se razbijaju svi pokušaji, da se oslo- bodi opkoljena engleška vojska u Kutel- Amari, a u Africi kao da predstoji navala |. na Egipat s istoka i sa zapada, dok će na moru započeti onaj bezobzirni boj s pod- mornicama, koji su izazvali Englezi, nao- ružavajući trgovačke brodove. Ipak malo čudno izgleda ova čednost entente u času baš, kad je glasno navije- stila novu ratnu fazu, postignuto jedinstvo, zajedničko ratno političko vijeće i zajedni- čki istup na svim frontama, Ne bi stoga moglo biti isključeno, da sa novim uspjesima centralnih vlasti naši neprijatelji ne postanu još čedniji. A ne sa- samo položaj na bojištima, nego i raspo- loženje naroda moglo bi na to dosta utjecati. Iz raznih znakova može se razabrati, da se u ententinim državama sada živahno pretresa o miru. Čulo se je o tom snažnih glasova i u engleškom i u ruskom parla- mentu, a čuje se i o prijetećim nemirima zbog oskudice hrane i drugih potrepština. Njemački je državni kancelar u zadnjem ratnom zasjedanju izjavio, da je Njemačka pripravna zapodjesti pregovore o miru, ako bi joj s protivne strane došli prihvatljivi predlozi. Na ententi je red. U engleškom par- — pišu novine — ako se malo obazremo | lamenlu bilo je rečeno, da što dulje traje po raznim ratištima. Na zapadnom ratištu | rat, to će biti teže sklopiti povoljan mir. očito se pripravlja nešto većega, zamašai- Domoljublje, koje je centralnim vla- jega, čemu služe uvodom sadašnje njema- stima dalo snage, da prkose skoro cijelom čke navale na čitavoj belgijsko-francuskoj fronti, koje su njemačku vojsku već dove- le pred vanjski utvrdni pojas Verduna. Na ruskoj fronti izjalovili su se pokušaji ge- nerala Ivanova, da probije našu besarabijsku frontu, te je jedini rezultat gubitak od 100.000 momaka. Na Balkanu naše čete polagano, ali sigurno prodiru u Arbaniju, dok engleško-francuska ekspedicija u So- lunu ne zna, što bi počela. Na talijanskoj granici Cadornina je vojska izgubila svaku ofensivnu snagu, te sa zebnjom isčekuje Jedan dan u Baru. Izvjestitelj »Pester Lloyd«.a kod naše ratne mornarice šalje svom listu ovaj zanimivi dopis: U sinjim zatonima Jadranskoga mora, podno onih bijelih upletenih brda, gora, kod osvajanja kojih se je tako sjajno odlikovala naša mornarica, čeka usidreno brodovlje, spremno ma boj, oče- ličeno i prekaljeno u borbama, na nove zadaće, pošto je slavno riješilo već teške zadatke. Hva- la ljubeznoj dozvoli zapovjednika toga brodovlja gost sam tog odjela, pa mogu biti očevidcem one nesravnjive snage, koja se u isto vrijeme razvija u tri dimensije i u tri pravca: pod vodom, na vodi i nad njom. Na svom admiralskom brodu primio me je miral Pavao Friedler, Za našeg razgovora mi je po prilici ovo ; »Naša ratna mornarica vrši svoju dužnost do granica mogućnosti. Prosugjivajaći njezino djelovanje, ne smijete pusliti s vida, da se naša e sa znatnom nadmoći triju natoč tomu pošlo nam je za ru- istočnoj obali Italije prouzročili i uvijek odbili neprijateljske sile, | oružanom svijetu i odnesu pobjedu u oru- žju, to isto domoljublje neće ih nagnati na skrajnosti, a da ne budu pružiti pomirnicu ruku za razuman sporazum! Njemačka ofensiva na zapadu. Već u zadnjoj sedmici siječnja ove godine mogla se zamjetiti živahnija djelatnost Nijemaca na čitavoj belgijsko-francuskoj fronti, Nijemci su navalili kod Yper.a, kod Neuville-a, kod Massi- gesa, kod Frise-a, kod St, Marie a Py-a, kod Lensa, kod Soucheza, u Vogezima, i to uslijed kad bi se pojavili na našoj obali, s dosta teškim gubitcima po njih ; n. p. jedino bombardovanje naše obale, koje su Talijani platili gubitkom »Garibaldija«, te ispražnjenje Palagruža uz znatne gubitke, gdje su mislili, da će urediti signalnu postaju. Naproti tomu nijesu mogli naši nepri- jatelji da na našoj obali izazovu koju smutnju. Uspjesi n4še mornarice ne dadu se poreći, Naši su gubitci apsolutno minimalni, ali neprijatelju smo zadali teških gubitaka. Dok je na početku rata naša mala hrabra »Zenta« pala žrivom u- jedinjenog francusko-engleškog brodovlja, dok su kasnije kod smjele navale dva razarača nabasala na mine, a dvije podmornice potonule kod o- pasnih svojih operacija, uništili smo Francuzima dva bojna broda. Talijanima bojni brod »Gari- baldi«, oklopljenu krstaricu »Amalfi«, jednu ma- lu krstaricu, jedan razarač, četiri torpednjače, jednu pomoćnu krstaricu, tri podmornice i dva zrakoplo- va. Pored toga se moramo još sjetiti djelotvorne pomoći brodovlja kod operacija protiv Lovćena. Zamolio sam preuzv. gospodina, da mi doz- voli, da se smijem na kojem ratnom brodu po-| gleda vesti u crnogorske ili arbanaške vode, »Naskoro« odgovorio mi je podadmiral, otplovit će skupina torpednjača. Dozvoljavam Vam, da možete na IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 120 PARA. RIN ANN LN Da NL U DUBROVNIKU, 4. MARTA 1916. nenadanosti navafa uvijek s dobrim uspjehom, osvajajući tu manje, tu veće dijelove francuskih graba. Tim raznim ubodima iglom tako su smeli svoje protivnike, da ovi nikako nijesu znali, kako, a još manje gdje bi se branili proti tim učesta- jućim navalama. Ali sve te navale nijesu imale druge svrhe, već da prikriju i zastru pravi na- valni objekat, sjevernu fiontu kod Verduna, iz- megju sela Donsenvoye-a i Azannesa. Dne 23/2 Nijemci su navalili na tu frontu u širini od ko- jih 12 klin., zauzeli prve položaje, te potisnuli Francuze 3 kim. natrag. Taj uspjeh oni su i da- lje izrabili, te naprosto probili francusku frontu, uslijed česa su dospjeli do prvog utvrdnog po- jasa verdunske tvrgjave, zarobivši preko 10.000 francuza i otevši im silan ratni plijen. Švicarske novine pišući o dogagjajima kod Verduna vele, da se unatoč ujedinjenoj organi- zaciji entente nalazi inicijativa za velike ratne o- peracije u rukama Nijemaca i njidovi savezni- ka. Čini se, kao da se četvorni sporazum nigdje ne može ni micati po svojoj volji. Nade je, da će ta spoznaja prodrijeti i u zemlje entente, pa da će razoriti bezizgledne nade, koje sada još sme- taju miru. »Times« javljaju iz Pariza : Sve vijesti s fron- te potvrgjuju, da topnička vatra za vrijeme bitke u Champagni nije ni u kakvom razmjeru ni is- poredbi s bezobzirnom paljbom, što se: je ove sedmice razlijegala s visočina Maase, a koja je opustošila čitavu okolicu i promijenila njen iz- gled. Sančevi i poljske utvrde raskidani su u sit- ne komadiće i uništeni, tako da su nastali mali brežuljci i gudure. Još nikada nije nijedna bitka bila tako pripravljena do najmanjih sitnica, kao što nijedna vojska nije bila oskrbljena :s tolikim i takvim topničkim sredstvima za izvojštenje po- bjede kao što je ova. Ratni izvjestitelj »Berliner Tagblatt-a« javlja iz velikog glavnog vojnog stana o osvojenju Do- uaumonta izmegju ostalog: Utvrdu Douaumont cijenili su kao najjači dio tvrgjave same. Utvrda sačinjava zaista po svome položaju glavni stup cijele sjeverne fronte; od središta Verduna uda- ljena jednu njemačku milju, te stoji na najvišoj točki jedne brdske kose što se uzdiže sjevero- istočno od Maasa, a koja dominira nad okolicom na daleko, Ogromna je tvrgjava od betona i o- klopa od čelika leži u ruševinama. Još i druga jedna utvrđa, nedaleko od prve, odletila je usli- jed jednoga samoga teškoga hitca u zrak. Orga- nizacija navale na sjevern# frontu Verduna bi- jaše majstorsko djelo. Ogromne radnje morale su se provesti sasvim sakriveno. Na stotine je ljudi moralo popravljati puteve, koji su uslijed trajnog ružnog vremenu postali neuporabivi za teško topništvo. Očito je takogjer uspjelo poru- šiti telefonske veze mnogih neprijateljskih top- ničkih opažača, jer verdunsko je topništvo koji jednoj torpiljarki iz najbliže blizine posmatrati rad naših mornara. Ako Vas samo malo sreća prati«, dodao je, smješeći se, »možete vidjeti i neprijatelja, koji tamo vani na nas vreba, a mož- da s njime doći i u doticaj.« Još & noći ukrcao sam se na torpiljarki, Slab je sjevernjak uzgibao more, Bila je ciča zima, a ledeni su se valovi uspinjali nad palu- bu. Zapovjednik je torpednjače linijski poručnik, koji je već za prvih dana rata igrao ulogu. On je svojom torpednjačom ulje:ao u barsku luku, gdje je potopio kraljevsku yachtu »Rumija«, po- nos kralja Nikole, baš kad je s ušća Bojane do- premila ratni pribor, Pokušao je sred žestoke vatre obalnih baterija, da odvuče »Rumiju«, pa ju kao trofej dopremi kući, ali je jedno tane po- godilo i razbilo debeli lanac, s kojim je »Ru- mija« bila pričvršćena uz torpiljarku. Mala naša, ali jaka i ponosna torpednjača sigurnom se brzinom probija kroz raznolike po- teškoće. Magla, led, mine, kiša, vjetar, sve je to ne smeta. Na pučini zapovjednik bez prekida naprijed. Stariji potčasnik kod kormila opet uporito gleda prama zapadnom, neprijatelj- skom obzorju. Svako je ma svom mjestu, kod topova, kod torpeda, kod radiotelegrafske postaje, PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPIŠI UREDNI: ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, € ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI RM keaS Ra ma tE STA Pt S God. Xi. put u vrlo važnim časovima šutilo ili je prekasno posegnulo u boj. U petak se uopće nije ui čula neprijateljska vatra. Zarobljenici su opisivali uči- nak našega teškoga topništva neopisivo strašnim. Zauzeće Drača. Dično uz bok stoji uspjehu naših saveznika u Francuskoj zauzeće Drača po četama vojske generala Kovessa. Nije taj uspjeh važan samo s vojničke strane, jer nam osigurava miran po- sjed sjeverne i srednje Arbanije, već je gotovo važniji s političke strane, jer zadaje smrtan uđa- rac megalomanskim aspiracijama naših vjerolom- nih susjeda s one strane obale Jadrana. Talijanj sada nastoje, da prikažu stvar ovako, da su oni »dobrovoljno« napustili Drač, jer da je već od prije bilo zaključeno isprazniti grad, po kojem se je prozvao hrvatski kralj Karlo Drački. Ali to prikazivanje teško da će upaliti. U opreci s tim prikazivanjem već stoje ogromni gubitci Talijana u bitci oko Drača, koji po samom priznanju ta- lijanskih listova iznose 10 do 11.000 mrtvih i ranjenih; u opreci s njim stoji i ta činjenica, što se je iz svog skrovišta pojavio jedan dio tali- janske ratne mornarice, da sudjeluje u boju o Drač; o opreci snjim stoji napokon činjenica, da su se naši hrabri junaci morali gazeći vodu, plivajući i na splavima prikučiti građu, da ga otinu očajno borećim se za nj Talijanima. Drač nijesu Talijani ispražnjen prepustili nama, već su ga naši oteli žestokom navalom neprijatelju, a tim smo i ponosniji, što se danas mad njim vije naša pobjedonosna zastava. Pedom Drača brzo će se svršiti i sudbina Valone. Sve do rijeke Semeni nema neprijatelja, jer su do Berata i Fierija pročistili cijelo po- dručje naši bugarski saveznici i Arnauti, koji su nam se priključili. Naše će dakle čete put od Drača do Fierija, kojih 70 km.-moći prevaliti za 3 do 4 dana, Od Fierija do Valone ima sato još 30 km. Po tome bi prama koncu ove sedmi- ce mogao započeti posljednji čin talijanske tra- gedije u Arbaniji. »N. N.« Crnogorski dvor u Francuskoj. Izvjestitelj »Az Esta« u Barceloni, dr. An- drija Revesz, nastavlja svoje radiotelegrafske. iz- vještaje o boravku kralja Nikole u Francuskoj, a naročito o diplomatskom koraku u pitanju o miru s Crnom Gorom, što ga je c. kr. vlada po- duzela posredovanjem španjolske vlade, Izvjesti- telj saopćuje megju ostalim : Austro-ugarska vla- da ni sama nije očekivala ozbiljnog resultata od ove akcije. Ali ako su crnogorski ministri &ma- trali potrebnim, da za utanačenje, mira zatraže privolu svojega kralja, nije c, i kr. vlada mogla otkloniti, da saopći ovu želju. U Beču se je me- w ko nema posla, takogjer upire pogled na za- pad i bez uzbugjenja, kao nekom lovačkom ra- došću posmatra obzorje. Iza Budve najedared puče crnogorska oba- la. A da nijesmo ništa vidjeli od neprijatelja, pri stali smo u luci Bara. U luci su sami prevozni bro.lovi. Talijanska željeznica Bar-Virpazar opet funkcioniše pošto su ju naše čete popruvile. Služi prometu sa Skadrom. Paznato svratište u Baru, tako osnovano talijanskim novcem, pusto je i prazno, švicarski je zakupnik odmah iza početka rata uhvatio maglu. Po ulicama živahan, interna- cijonalan život: austro-ugarski vojnici i mornari, namještenici transportnih brodova, Crnogorci. Sta- novništvo barsko, koje je pobjeglo, kad su naši prodrli u zemlju, polagano se opet vraća u grad. Velika je nevolja Crnogoraca, nemaju kruha, a što govore o Talijanima, zacijelo ove ne bi raz- veselilo. Imao sam prilike, da govorim & biskupom barskim, Kazao mi je ovo: »Poradi Lovćena za- ralili smo se s monarhijom, A komu ga ljubav smo branili Lovćen ? Talijanima. Eto, sad je bi- la prilika, da brane Lovćen, ali se Talijani nije- su ni makli s mjesta, Kod nas svako znade vrlo dobro, da su Talijani grobari Crne Gore.: --;.: