PRAVA CRVENA HRVATSKA nnREe PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE CIJENALJE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12, | KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN f 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ) i Reap DE. pi JE po aje taJ? SA a rates U DUBROVNIKU, (5. APRILA 1916. . ARA i SA NA e ISSA MA SSA: a A et JA rRA M et PA SSM tI atrtnA st. \ at SRA An JEEP pt keeRJASTSOA Dl pe JESSE O RAPA JERE dj stižu it RA DALA SŠ. SESSA SALSA LL SSSS SŠ A SENN LENA SENN NJENA ED Br. 678. stita potreba, izuzev ratni materijal, i to tako, | da se dozvola za izvoz neće izdavati uz uvjet posebnih ' protuusluga. Osim toga obvezuju se obje vlade uzajamno, da će u načelu dopustiti g | narodima. Interesantne su izjave u tom po-; ferenciju, koja pak neće više raspravljati o Nakon govora njemačkog | gledu o Poljskoj i o Belgiji, kojima je Nje-| konačnoj pobjedi, već o konačnom miru, državnog kancelara. mačka pripravna dati samostalnost uz je- za kojim već svako plemenito srce željno dini uvjet, da one ne smiju postati tvrgja-| čezne. Nije li u tu svrhu imao služiti i Dne 5.0. mj. ponovno je progovo- rio .njemački državni kancelar Bethmann- Hollweg pred dupkom punom kućom nje- mačkog parlamenta. Taj je govor od oso- bitog pomena i zaslužuje posebnu pažnju; neutralne ga dapače novine nazivlju histo- ričkom činjenicom, pak nije čuda da još i danas odzvanjaju riječi kancelarove čitavim svijetom i da sve novine o njemu pišu. Sam je njemački car Vilim Il. brzo- javno čestitao državnom tajniku na »snaž- nim njegovim riječima, kojima je u držav- nom vijeću prikazao novi položaj Njema- čke u prošlosti i u budućnosti«. I doista ovaj je govor čitav program Njemačke ; pun je samosvijesti, snage i od- lučnosti, u.njemu se je prvi činovnik nje- mačkog carstva dotaknuo svih pitanja, te sada javnost zanimaju, i ujedno označio, pod kojim je uvjetima Njemačka sklona na častan i trajan mir sa svojim neprijateljima. Njemački se kancelar ne kiti u svom govoru lijepim frazama, već podaje riječ činjenicama, po onoj latinskoj »facta loqu- untur«, a to na svakoga mora da proizve- de dubok dojam. Čudne li razlike izmegju ovog govo- ra i zaključaka pariške konferencije! Ova se je naviještala u sve glase, a sve je imalo da ostane tajno i skriveno, dok njemački kancelar govori javno i odlučno. Dok državnici Entente drže svoje go- vore u obliku zdravica sa čašom u ruci, te se podavaju fantaziji i hoće da djeluju na srce, dotle njemački državnik govori trije- zmeno i razborito, izvodeći logične zaključke iz već postojećih činjenica. Dvije glavne oznake provlače se kroz govor državnog kancelara : Njemačka vodi ovaj rat radi samoobrane, jer je Engleška stavila .u glavu ,potpuno uništenje Nje- mačke“, i u tu svrhu ne žaca se nikako- vih srestava, ni politike izgladnjenja nje- mačkog naroda od 70 milijuna, ni pošto- vanja neutralnosti, ni najsvetijih megjuna- rodnih prava. Druga je pak oznaka, što izbija iz izjava njemačkog kancelara, sklonost Nje- mačke na prestanak ovog groznog klanja, poštivanje neutralnosti malih državica, te spravnost da se dade sloboda i malenim Srbi na Krfu. O strašnom umiranju Srba na Krfu pripo- vijeda izvjestitelj »Stampe« : Budući naraštaj, kad budu pomišljali na tu srpsku dramu, neće ho. tjeti u, njoj vigjeti ništa drugo, nego jednostavno ishitrenu legendu. Vigjeh ulaz Austrijanaca u Beograd i krvavo klanje, po ulicama, vigjeh prve ratove. uzmaka na-Moravi i mukli očaj šuma- dijske , divizije; vigjeh seobu čitavoga naroda, u, šutljivu, koja te je hvatala za srce, vi- b ono prolaženje i nepregledne povorke kola, kojima su žene upravljale, a bila su nato- varena djecom i starcima. Vigjeh smrinu stisku putujuće prijestolnice« u Nišu, a u onoj, gosti- ve u rukama Rusa, dotično Engleza, nape- rene proti Njemačkoj. Upadno je, kako državni kancelar u svojim izjavama svu krivnju ovog rata, kao i odgovornost za produljenje istoga, baca na Englešku, dok o Francuzima veoma ob- zirno govori. Pomljivo je pako, kako se neprijateljske novine muče da oslabe dojam ovih zna- čajnih izjava, i da umanje njihovu zama- šitost. Neki su listovi u tom tako daleko išli, da su sa svojim izvodima postali čak i smiješni. I tako, dok je govor državnog kan- celara pobudio u svoj zemlji oduševljenje i svijest u vlastite sile, dotle se poput sa- punastih mjehurića raspada umišljena veli- čina pariške konferencije. Jedinstvenost voj- ničke akcije izgleda još slabija poslije kon- ferencije nego li prije, jer eto Italija na svoju ruku šalje vojske u sjeverni Epir, dok u Solun, ni pred Verdun neće da pošalje ni jednog vojnika. Napokon se je doznalo i to, da će jedinstvenost vojničke akcije biti provede- na posvemašnjom defensivom, to jest da svak gleda održati svoje položaje proti na- valama neprijatelja. Ententa dakle više i ne pomišlja na ofensivu! Ali im ni ova veli- čanstvena defensivna organizacija kroz ovo vrijeme od pariške konferencije nije doni- jela drugog ploda, nego da ratni ministri Entente redom daju ostavke, da je opet svrgnut zapovjednik ruske jugozapadne fron- te, general Ivanov, da njemačke bombe sprečavaju promet čak i u najvažnijim cen- trumima Engleške, da i u Engleškoj i u Rusiji radnički štrajkovi u tvornicama mu- nicije postaju sve to ozbiljniji, da su Ni- jemci došli već u drugi obrambeni pojas utvrda kod Verduna, a da Talijani svojim napadajima ne mogu ništa da postignu, osim da budu potisnuti i iz svojih pozicija. Naprotiv sigurne izjave njemačkog kan- celara pokazuju, da onako odvažno može govoriti samo onaj, koji je cijeli položaj do u tančine proučio i prozrio u budu- ćnost rata. Na sve ovo Ententi preostaje još jed- no sredstvo, da sazove naime novu kon- na čarobnom otoku Krfu, Dok je Srbija ležala na umoru, bubali su bubnjevi po selima Stare Srbije i pozivali dječake od sedamnaest, šesnaest, petnaest godina; dok su spasavali ostanke vojske i arhive, sakupljali su i one, koji će sutra biti muževi, te moći nositi pušku i boriti se, Pozivali su dječake na oružje, jer nijesu znali, kad će se rat svršiti. Tako su skalupili zadnji ustanak od 30.000 novaka. Trideset hiljada ih je bilo, kad su krenuli, Koliko ih je bilo, kad su stigli do cilja, do malo ćemo vigjeti. Ostali, pravi vojnici, imali su na svom uzmaku svoja birališta, na kojima su se sabirali. Bio njihov poraz još tako velik, oni su ipak do- bivali zapovijedi, imali su vogja, imali su dapače oni, u, kojoj se je zadnji put sastala sku i svoje zastave, znakove, oko kojih su se kupili. slušao sam posljednje pomosite riječi umirućega| Nu one kolone dječaka neimagjahu ni vogje, ni naroda. i zapovijedi, ni zastava, neimagjahu dapače ni čim _Pa ipak se je jošte nešto našlo, što bijaše| da utišaju glad, Na arbanaškoj granici čekao je ii US 9oe08 ga toga! Tragičnije od| na novake srpski oružnik. On pruži samo ruku ok ) i Kosova leži | prema zapadu i reče; »Pogjite samo ravno, za Srpskom. križnom putu komad pakla| mjesec dana ugledat ćete more, a na njem bit dii MNE TAM posjet engleškog ministarskog presjednika Asquitha kod sv. Oca Benedikta XV.? Dao Bog! U Rumunjskoj. Ruska je vlada odredila, da se zatvori gra- nica naprama Rumunjskoj. Zabranjen je izvoz svake robe iz Rusije, kao i provoz kroz Rusiju. U svezi s ovom naredbom ruske vlade isto je tako obustavljena sva roba, koja se nalazi u Solunu, a namijenjena je za Rumunjsku, i ako je Bugarska prema nedavnome sporazumu s Ru- munjskom dozvolila provoz ove robe. Ove su odredbe izdane poradi ugovora Rumunjske, pre- ma kojima se višak žitarica i petroleja prodaje središnjim vlastima. Ove su se mjere zaključile u pariškoj konferenciji četvornoga sporazuma. U rumunjskim se političkim krugovima smatraju ove mjcre za pritisak, koji megjutim neće imati nikakovoga uspjeha, budući da se ni do sada nije dobivala iz Rusije nikakova industrijska ro- ba. Engleški industrijski proizvodi znatno su po- skočili u cijeni radi velike ruske potražbe, U dru- gu se ruku pod izvjesno očekuje, da će središ- nje vlasti zacijelo propustiti neutralne proizvo- de, dapače dobavljati Rumunjskoj vlastiti suvišak. »Az Est« javlja iz Bukurešt: U Filipescuo- voj stranci pokazuju se sve više znakovi rasko- la na vrlo interesantan način. Rad s Jonescuom, put Filipescu-a u Rusiju i njegovo nastojanje, da čitavu stranku učini skutonošom Rusije, uz- drmali su u stranci povjerenje u njega. Filipescu doživio je još prigodom svoga boravka u Rusiji, da su ga mnogi ugledni i stari pristaše ostavili. Kad se je povratio iz Rusije, odvratili su se sta- ri stranački prijatelji sa stidom od njega. Oni osjećaju, da će uz Filipescu-a postati smiješni i sve više raste broj onih, koji se žele povratiti u staru stranku u tabor Marghilomana. Knez Kal- liliga-i, koji je za Filipescu-a pridonio velikih žrtava, izjavio je u otvorenom pismu, da istupa iz stranke i da više neće ništa znati o Filipescu, koji je pao u ulogi vojskovogje. Mnogi članovi Filipescuove stranke u Jassy-u umolili su za- stupnika Greceanua, da im omogući pristup u Marghilomanovu stranku. U Crajovi priznali su zastupnici Pop i Missu, da je Filipescuova stran- ka pošla stranputicom. Wolffov ured javlja, 12. travnja: Vijest iz Bukurešta, da je izmegju rumunjske i njemačke vlade utaaačen ugovor u svrhu, da se olakša iz- mjena robe, prema našim je informacijama is- pravna. Ug:vor je bio 7. travnja u Berlinu pot- pisan. Prema tom ugovoru obvezale su se o- bje vlade, da će dopustiti izvoz svojih proizvoda za potrebu druge zemlje, u koliko to dopušta vla- će brodovi«. Onda sc srpski oružnik okrene i vrati se k svojoj pukovniji. Kolona novaka pro- slijedi pako svoj put. Dane i sedmice trajao je taj pohod. Tu popadaše na stotine dječaci, izmoreni umornošću, gladom i zimom, Svako konačište označeno je lje- šinama onih, kojih su u večer legli, da se više ne dignu. Dječaci življahu od trave i kore sta- bala, a kad dogjoše do cilja, bijaše ih samo 15.000. A kraj mora legoše i opet mnogi na vječni sanak. Brodovi preuzeše savječni sanak. Brodovi preuzeše samo 9000, 9000 živih mrtvaca; 24 sata kasnije baciše brodovi sidra na Krf. Ali kratki prijevoz i opet je tražio svoje žrtve. Oni, koji su toli dugo gladovali, ne mogahu sada, gdje su im dali jesti — ni gutati. Tužna ta ko- lona bijaše uz put prema Vidu, a na očigled čarobitoga otoka, megju maslinama i narančama, iskrcali su eto ono, što je jošte preostalo od te povorke smrti, Otada su prošle sedmice, a veliko umiranje Srba traje jošte sveudilj. Možda su se mogli takogjer pievoz iz trećih zemalja. Ovim ugovo- rom, za koju provedbu će se poduzeti još po- sebne mjere, namjeravaju obje vlađe, da po mo- gućnosti_izboljšaju gospodarske odnose izmegju Njemačke i Rumunjske, koji su uslijed ratnoga stanja jako trpjeli, i da ih u uzajamnom inte- resu olakšaju. Talijanska izvrtanja. Iz ratnog dopisnog stana javljaju 11. trav- nja: U talijanskom službenom dnevnom izvje- štaju od 8. travnja iznosi se ova tvrdnja: Po- što su naše baterije uzele talijanske položaje na Rauchkoflu pod koncentričnu vatru, povukli su talijani svoju prednju liniju natrag, da ne izvr- gnu svoje čete nepotrebnim gubitcima. Iz naših službenih dnevnih izvještaja od 7. i 8. travnja, kao što iz poluslužbenog izvještaja, što je objelodanjen 8. travnja, vidi se, da smo mi spomenuti položaj nakon pripravne žestoke topničke vatre zauzeli jurišem u tučnjavi. Sa talijinske se je strane moglo tim manje radit tu o nekakvom u redu provedenom povlačenju jedne izbočene linije, jer su naše čete svu ne- prijateljsku posadu na obronku Rauchkofla, ko- ja je brojila po prilici dvije kumpanije, na po- lovicu uništili vatrom ili pobacali niz pećine, a polovicu zarobili, i to 150 vojnika i 4 časnika, od kojih su bila dvojica neranjena i dvojica ra- njena; zaplijenile su još k tomu dvije strojne puške i mnogo ratnog materijala, a jarkove su našle pune lješina. Prema iskazu zarobljenog talijanskog kapetana, nije po svoj prilici uspjelo ni jednom da umakne. Uprav je smiješno, kad talijansko vojno vodstvo ovaj poraz na Rauch- koflu hoće da prikaže dobrovoljnim ispražnje- njem jedne naprijed pomaknute linije! Ništa manje značajno izvrtanje činjenica, sadržaje talijanski službeni izvještaj od 7. travnja, gdje se tvrdi, da je bio napadaj naših četa proti talijanskim položajima istočno od Selca suzbijen još prije, nego što su se navaljujuće čete mogle približiti zaprekama od žica. Ova je tvrdnja ta- kogjer nečuveno drzovito patvaranje istinitih do- gagjaja. Akcija za pročišćenje i za uništenje spo- menutoga komada jarka, koji se je imao iza toga napustiti, jer je njegov položaj nepovoljan, bila je od prvoga početka baš onako zamišljena, kako je zaista i provedena. Uspjela je sasvim prema programu. Jedna je naša kumpanija doprla ne samo do zapreka od žica, nego i u same jarke, pročistila ih i uništila, te se onda — ostavivši tamo oko 500 neprijateljskih lješina — sa 2 na životu preostala zarobljena Talijana u redu opet povratila. Naši su gubitci bili: 1 časnik i 3 voj- nika mrtva, 3 časnika i 17 momaka ranjenih. jošte spasiti mnogi od ovih mladih života. Ali za jadne bolesne mladiće ne bijaše na Krfu ni soba, ni kreveta, ni bolničarka, ni mlijeka, ni njege. Samo jedan liječnik ...1 Kasnije dogjoše doduše i drugi, ali smrt ne dade se smesti u svojoj žetvi. Patnje su odviše izmučile ona nježna tjelesa. Sad pružaju umornima krevet, ali oni umiru; pružaju im hranu, ali oni umiru; sunce im ogrijeva do kosti zamrzla uda, a oni ipak umiru i umiru. Pakao sučelice rascvijetanom vrtu od ruža! Pod platnenim čadorima leže mledi ljudi i umiru, Ne imaju više ni pravoga lica, samo im vidiš na pola ugasle oči, koje nekud prazne, ukočene bulje u daljinu. Ali kraj obale stoji mrtvački brod »San Francesco d' Assisi«, te dan na dan preuzlina lješine, da ih vozi daleko na debelo more i pre- daje morskoj dubini. Okrutne li ironije sudbine! Ove mrtvace, odvjetka naroda, koji je da će se ugušiti unutar svojih granica, ie pokapaju u moru, koje su mislili živi osvojiti . . .