nn CIJENAJJE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K_12 MATRA SE VA JE PREDBROJEN KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, s; ! za DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | uTUŽIVO U DUBROVNIKU POJEDINI BROJ senat LALA SANS NASO U DUBROVNIKU, 13. MAJA 1916. Br. 877. dini dmenite a oma ff. Amerika, ta zemlja zlatne slobode, ču- dnovato se je držala i još se uvijek drži u ovom strašnom ratu. Na početku ne samo da se je izjavila neutralnom, već je istupila kao pomirbeni genij megju zaraćene na- rode, a sve u ime čovjekoljublja. Presjednik Wilson hotio je da se ta- kmi i sa sv. Ocem Benediktom XV. u na- stojanju za mir, te je pozivao narod na molitvu i uricao dapače dane molitve za opći mir. > : iz Amerike su dolazile razne komisije, a sve s nastojanjem, € se uspostavi mir u Evropi. Američka djeca šalju igračaka pred prvi ratni Božić sirotama palh ratnika u Evropi. U svemu tomu hoće da se istakne velika čovjekoljubivost, nepartaičnost i na- stojanje za mir i napredak stanovnika no- vog svijeta. Ali se je očitovala i druga lo- šija strana Amerike. Ona daje i municije i svih inih ratnih potrepština ratujućim stran- kama tako te je sigurno, da bi se ratni plamen bio odavna utrnuo, da mu Ame- rika nije nudila goriva. Tako dok se ona riječima razmeće svojom miroljubivosti, postaje sukrivica produljenju rata. U to se ispoljava, da i njezina nepristranost nije dosljedna. Sav ratni materijal dava Ententi, a Wilson se prikazuje veoma sklon Englezima, te dok strogo pazi na Njemačku, dotle zatvara oba oka, kad Englezi gaze bez ikakvog obzira sva i najelementarnija načela megjunarod- nog prava. Je li koji Amerikanac platio životom, eto Amerike sa protestnim notama, gdje traži razjašnjenja i zadovoljštinu, inače se grozi sa prelomom diplomatskih odnošaja. U tim protestima i notama iznijela je sva- kako rekord. Ne progje gotovo ni mjesec dana, a da se ne govori o novoj kakovoj noti Amerike. Sve dosadašnje njezine note nadma- šila je u svojoj oštrini uskrsna nota od 20. aprila, u kojoj se traži od njemačke vlade, da bezuvjetno i odmah prestane sa dosa- PODLISTAK —— Spomen-broj ,Lista dubrovačke biskupije“ o sv. Vlahu, mučeniku (+ g. 316.)* Ove se godine navršilo 1600 godina, da je slavnom mučeničkom smrću dovršio zemaljsk svoj život sebastski biskup Sv. Vlaho (Blaž). Svečanu ovu zgodu proslavio je naš Dubrovnik, »grad sv. Vlaha«, i u crkvi i van nje zaista ti- jepo, i ako zbog groznog evropskog rata i on proživljuje teške dane. Da bi podao čast uspomeni ovog velikog Sveca, objelodanio je .»List dubrovačke biskupije« svoj spomen-broj. Pogled na povjest Dubrovnika u svezi sa čašćenjem sv. Vlaha svakako je jedna od najzanimljivijih studija naše vjersko-kulturne prošlosti, pa ne možemo dosta zahvaliti ugl. uredništvu utog lista i p. n. g&. piscima, da nam je ovom prigodom ovaj pogled fiksiran u li io ovom spomen-broju. Du- ije i kraće stručne rasprave kite taj broj, « plod * prigodom proslave XVI-stote obijet- ice mučeničke smrti sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika. I. Lista dubrovačke biskuplje*, Dubrov- s (Br. ni ant0r 89 k, 1916,; XV.) dašnjim načinom ratovanja sa podmorni- cama proti trgovačkih i putničkih paro- broda. S najvećom rapetosti očekivao se je njemački odgovor, jer se je uvigjela težina ovog zahtjeva, kojim se je htjelo na Nje-/ mačku baciti odgovornost za produljenje rata ili za možebitni novi još strašniji rat. Neprijatelji su Njemačke već uživali, da je ova u takav škripac utjerana, te da će ga se mučno osloboditi, jer su se nadali, da će Njemačka morati ili sasma popustiti, ili da će doći do preloma. Na 4. o. mj. slijedio je i odgovor Nje- mačke, o komu se sad piše i raspravlja po svim novinama. Iz tog odgovora izbijaju dvije osobite oznake: susretljivost i odlu- čnost. Riječi su njemačkog državnika von Jagowa sasma odlučne i logične, te su u cijelom svijetu proizvele najdublji dojam. Njemačka se naime izjavlja ne samo pripravnom, da odustane od podmorskog rata, što no ga je 4. veljače 1915. objavi- la svim neutralnim državama na znanje i ravnanje, već se dapače izjavlja sklonom na mir. Tim se je presjedniku Wilsonu pru- j žila lijepa zgoda, da poradi oko mira. Ali koliko je odgovor Njemačke: mi- roljubiv, toliko je logičan i energičan. Ona zahtijeva naime od Amerike, da isposlu- je i od Engleške jednako poštivanje me- gjunarodnih pravica, inače da je i ona pri- siljena latiti se skrajnih sredstava na svoju samobranu. Ovim je javno prikorila Ameriku zbog njezine partaičnosti, a ujedno predsjednika Wilsona slavila u neugodan položaj, jer je poznato, kako Engleška krši megjunarodna prava služeći se zastavama tugjih naroda, oboružavajući trgovačke i putničke paro- brode pune ratnog kontrabanda, vodeći rat izgladnjenja proti njemačkim starcima, že- nama i djeci. Sa još većom napetošću očekivao se je protuodgovor Wilsona. Dok su jedni mislili, e će pobijediti razbor i pravičnost, te ga zahtijeva odgovor Njemačke, dotle su drugi držali, da Wilson neće trpjeti takovih prigovora i uvjeta, te da će doći do preloma. su modernih rezultata dubrovačkih vrsnih ispiti- vača naše slavne prošlosti, kulturnih i vjerskih tečevina starih nam Dubrovčana. Bistrim i za- mamnim izlaganjem opisane su tu tolike znat- nije pojave u dubrovačkoj religioznoj povjesti, potpunim poznavanjem predmeta, na temelju proučavanja obilja prašnih knjiga i rukopisa. Ovom solidnom publikacijom znatno prošireno nam je poznavanje naše prošlosti stečeno čita- njem znamenite podulje monografije o sv. Vlahu iz pera dubrovačkog vrijednog povjesničara pk. dm. Stijepa kan. Skurle. Govoriti o znamenitosti dubrovačke povjesti i o potrebi, da se ona znanstveno proučava i objelodanjuje, bilo bi u današnje doba već po- sve zališno. Za tu se povjest već dobro znade, da je uislinu nepresušno vrelo, iz kojega sadaš- nji i budući naraštaji mogu s nasladom i ko- rišću crpsti plemenite pouke i pobude. Takovog Sveca, kakav bješe sv. Vlaho, tu sjajnu zvijezdu na prostranom obzorju kršćanskog svijeta, koja je onakovim sjajem za dugo rasvijetljivala našu staru slavnu republiku, te koja je i još svijetlim putokazom mođernomu Dubrovniku, zaslužuje IZLAZI SVAKE SUBOTE da što bolje upozna cijeli kulturni svijet. Ovaj spomen-broj može loj svrsi (dla krasno posluži. Značajan je tu izbor gragje. Iza lijepe latinske epigrafe, kojom se ovo ' CRVENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI URBDNI- ŠIVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. Spor je zbilja bio veoma zaoštren i položaj je bio veoma kritičan. Ali eto brzo i američkog odgovora Njemačkoj od samih 200 riječi, po kome izgleda, da će se spor mirno riješiti. Njemačka je odlučnost i ovog puta svijetu imponirala, njemačka je diplomacija i ovog puta iznijela pobjedu kao i simpa- tije nepristranih neutralaca. Iz ovog je pak spora izbila još jače na javu i američka pristranost i dvoličnost i pohlepa njezinih trustova za? što većim iskorišćivanjem iz ovog rata, kao i to, da ona ima u svojoj kući još goruće pitanje Meksika i Japana, a uz to 11 milijuna Iraca, i da je buna u Irskoj od većeg zamašaja za Ameiiku nego li za samu Englešku. Odgovor Njemačke Americi. Odgovarajući na amerikansku notu od 20. travnja o vogjenju njemačkog podmorničkog ra- ta, predana je 4. ov. mj. naveče poklisaru Sje- dinjenih Država u Berlinu nota, koja kaže : Ko je potopio »Sussex <? Njemačka vlada ne izbjegava mogućnost, da je brod, koji se spominje u njezinoj prošloj noti, a koji je torpedovala njezina podmornica uistinu identičan sa »Sussexom«. Njemačka vlada , smije pridržati daljnje saopćenje o tome, dok se , ne provedu još neka nedostatna ustanovljenja, koja su odlučna za prosugjivagje stanja stvari. Ako se pokaže, da je bilo krivo shvaćanje za- | povjednika da pred sobom ima ratni brod, nje-' mačka će vlađa povući posljedice, koje iz loga proizlaze. Obziri prema neutralcima. — Njemačka ne dozvoljava prigovora. Njemačka vlada mora odlučno odbiti tvrd- nju vlade Sjedinjenih Država, da je slučaj sa »Sussexom« samo primjer, kako zapovjednici njemačkih podmornica po proinišljenoj metodi | bez razlike uništavaju brodove svake vrsti, na- rodnosti i odredišta. Njemačka se vlada zado- voljava da ustanovi, da je ona, i to jedino iz obzira prema interesima neutralaca, u upotrebi oružja u obliku podmornica nametnula daleko- sežna ograničenja, premda ta ograničenja na nuždan način dolaze dobro i neprijateljima Nje- mačke, a neutralci kod Engleške i njezinih sa- veznika ne nailaze na nikakav obzir. Uistinu su njemačke pomorske sile upućene da rat s pod- mornicama vode po općim megjunarodnim te- meljnim propisima o zadržavanju, pretraživanju izdanje šalje u svijet, slijedi podulji članak (str. | 14.-29.) prof. dra. Boža Cojetkovića pod naslo- vom: »Sveti Vlaho i Dubrovnik«, razdijeljen u 4 dijela. Tu se vrlo vješto, na znanstvenom te- melju nizaju jaki dokumenti žive vjere starih Dubrovčana u svezi sa bogoljubnosti prema sv. Vlahu, od onda kad ga Dubrovnik izabra za svoga parca; tu je govor o dubrovačkim crkvama i kapelama sv. Vlaha, o državnim svečanostima sv. Vlaha za vrijeme republike, o moćima sv. Vlaha u dubrov. moćniku. I ovaj članak, kao i nekoji drugi u ovom broju, praćen je zgodnim lijepim slikama, fotografskim snimcima. Iz pera g. dm. Antuna kan. Liepopili, va- ljanog historičara i poznavaoca čistog narodnog jezika, simpatičan je članak »Ljubav Dubrovčana prama sv. Vlahu.« Od g. prof. Vida Vuletića-Vukasovića ima u ovom spomen-broju četiri članka : »Napomene o ikonografiji te imenu sv. Vlaha«, »Medalja, medaljice i bakrorez sv. Vlaha u Dubrovniku«, »Legende o sv. Vlahu«, »Sv. Vlaho na Gorici«. Članci ovi, pisani stručnim znanjem, nježnim pije- tetom i rodoljubnom ljubavi, rade 0 predmetima, koji još uvijek toliko interesuju inteligentni du- brovački svijet, koji uživa u još preostalim ve- ćim i manjim uspomenama na sv, Viaha, saču- vanim nam u našim gradskim i okolišnim cr- UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE =a i uništavanju trgovačkih brodova, s jedinim iz- nimkama trgovačkog rata protiv neprijateljskih teretnih brodova, koji se nagju u engleškom rat nom području, radi kojih brodova Sjedinjenim Državama nikada nje dato nikakovo obećanje. Sumnju o tome, da su odgovarajuće zapovijedi lojalno date i da se lojalno provode, nemože Njemačka nikome dozvoliti. Razumljive su za- bune, koje su se dogodile, a koje su bile eiz- bježive i obzirom na neprijatelja, koji se služi svim dopuštenim i nedopuštenim varkama. Ne računajući na to, pomorski rat, kao i rat na kop- nu, sadrži za neutralne osobe i imovinu neuklo- nive pogibelji, naročito pogibelj od mina. Nje- mačka je vlada napravila vladi Sjedinjenih Dr- žava predloge, da se neuklonive pogibelji po- morskog rata za amerikanske putnike i robu smanje na najmanju mjeru. Nažalost vlađa Sje- dinjenih Država nije pristala na ove predloge. U protivnom bi slučaju bila doprinijela, da se spriječi veliki dio nesreća, od kojih su megiju- tim bili po gjeni i amerikanski državljani. Nje- mačka vlada ustraje još i danas na ponudi, da se u ovom pravcu poluči sporazum Rat se s podmornicama ne napušta. Njemačka se vlada ne može odreći upotrebe podmorničkog oružja i u trgovačkom ratu. Ako se ona danas u primjenjivanju metoda rata s pod- mornicama interesima neutralaca odlučuje dalj- njem izilaženju u susret, to su za nju odlučni razlozi, koji se dižu o značenju predležećeg pri- jepornog pitanja. Prema apelu vlade Sjedinjenih Država na svete principe čovječnosti i megjuna1odnog prava, mora njemačka vlada izrijekom ustanoviti, da nije njemačka vlada, već Engleška, bila ona, koja je ovaj strašni rat, nepoštujući sve pravne norme, koje su utanačene megju narodima, (proširila na život i vlasništvo onih, koji se ne bore; bez in- teresa i prava neutralaca i neborioca, koji su tim teško oštećeni. U najtežoj nuždi protiv protupravnog vo- gjenja rata, u borbi za opstanak njemačkog na- roda, njemačko se ratno vodstvo moralo latiti teškog, no djelotvornog srestva: rata s pod- mornicama. Amerikanska dvoličnost. Njemačka vlada može samo opetovano iz- raziti žaljenje, da se humanitarni osjećaji ame- rikanske vlade, koji se tolikom toplinom prikla- njaju žaljenja vrijednim žrtvama ratovanja s pod- mornicama, nijesu s jednakom toplinom protegli i na mnoge milijune žena i djece, koji po oči- tovanoj nakani engleške vlade bivaju tjerani u glad, i da se mukamaifiod gladi pobjedonosne armađe centralnih vlasti prisile na sramotnu ka- pitulaciju. kvama i bogomoljama, na gradskim zidinama, u muzeju, privatnim zbirkama, u tradiciji. »Iz života nekadašnjeg Dubrovnika« naslov je članka g. Vice Adamovića. S pomoću jednog dubrovačkog ceremonijala iz posljednjih vremena naše bivše republike crta nam nekoje značajne osobine dubrovačkog prijašnjeg života. Krasnih li bilježaka i uspomena u starim onim vijestima i u dodacima, koje je g. Adamović vješto prilo- žio! Da nam je o dubrovačkoj prošlosti sličnih vijesti i bilježaka, kako bismo bolje, u tančine poznavali prijašnji naš Dubrovnik, koji nam je više-manje još »terra incognita« ! interesantan je članak O. fra Antonina Za- ninovića »O pjevanju | glazbi u starom Dubrov- niku prigodom svećanosti sv. Vlaha«. Članak počinje značajno ovako: »O glazbi u starom Dubrovniku, u koliko mi je poznato, nije još nitko pisao ; a bilo bi ipak vrijedno, da se pro- uči te na vidjelo iznese i ta stranica iz povjesti ovoga slavnoga grada.« Veoma smo harni g. piscu, koji je iznio ove zanimljive vijesti o pjevanju i glazbi kod nas, pokazujući drugima, kako se i na tome neuzoranom polju naše slavne prošlosti može uspješno raditi. Franjevac O. Frano Jurić piše o »Najsta- rijem rukopisa u Dubrovniku o mučeništva sv. Vlaha«, a to je rukopis napisan od O. lnjacija 1 o mem = visi sE ZISŠIIR