nn

CIJENAJJE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K_12
MATRA SE VA JE PREDBROJEN

KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, s;

! za DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | uTUŽIVO U DUBROVNIKU

POJEDINI BROJ

senat LALA SANS NASO
U DUBROVNIKU, 13. MAJA 1916.

Br. 877.

dini dmenite a oma ff.

Amerika, ta zemlja zlatne slobode, ču-
dnovato se je držala i još se uvijek drži
u ovom strašnom ratu. Na početku ne samo
da se je izjavila neutralnom, već je istupila
kao pomirbeni genij megju zaraćene na-
rode, a sve u ime čovjekoljublja.

Presjednik Wilson hotio je da se ta-
kmi i sa sv. Ocem Benediktom XV. u na-
stojanju za mir, te je pozivao narod na
molitvu i uricao dapače dane molitve za
opći mir. > :

iz Amerike su dolazile razne komisije,
a sve s nastojanjem, € se uspostavi mir u
Evropi. Američka djeca šalju igračaka pred
prvi ratni Božić sirotama palh ratnika u
Evropi.

U svemu tomu hoće da se istakne
velika čovjekoljubivost, nepartaičnost i na-
stojanje za mir i napredak stanovnika no-
vog svijeta. Ali se je očitovala i druga lo-
šija strana Amerike. Ona daje i municije i
svih inih ratnih potrepština ratujućim stran-
kama tako te je sigurno, da bi se ratni
plamen bio odavna utrnuo, da mu Ame-
rika nije nudila goriva.

Tako dok se ona riječima razmeće
svojom miroljubivosti, postaje  sukrivica
produljenju rata. U to se ispoljava, da i
njezina nepristranost nije dosljedna. Sav
ratni materijal dava Ententi, a Wilson se
prikazuje veoma sklon Englezima, te dok
strogo pazi na Njemačku, dotle zatvara oba
oka, kad Englezi gaze bez ikakvog obzira
sva i najelementarnija načela megjunarod-
nog prava.

Je li koji Amerikanac platio životom,
eto Amerike sa protestnim notama, gdje
traži razjašnjenja i zadovoljštinu, inače se
grozi sa prelomom diplomatskih odnošaja.
U tim protestima i notama iznijela je sva-
kako rekord. Ne progje gotovo ni mjesec
dana, a da se ne govori o novoj kakovoj
noti Amerike.

Sve dosadašnje njezine note nadma-
šila je u svojoj oštrini uskrsna nota od 20.
aprila, u kojoj se traži od njemačke vlade,

 

 

da bezuvjetno i odmah prestane sa dosa-

 

PODLISTAK

——

Spomen-broj ,Lista dubrovačke biskupije“
o sv. Vlahu, mučeniku (+ g. 316.)*

Ove se godine navršilo 1600 godina, da je
slavnom mučeničkom smrću dovršio zemaljsk
svoj život sebastski biskup Sv. Vlaho (Blaž).
Svečanu ovu zgodu proslavio je naš Dubrovnik,
»grad sv. Vlaha«, i u crkvi i van nje zaista ti-
jepo, i ako zbog groznog evropskog rata i on
proživljuje teške dane.

Da bi podao čast uspomeni ovog velikog
Sveca, objelodanio je .»List dubrovačke biskupije«
svoj spomen-broj. Pogled na povjest Dubrovnika
u svezi sa čašćenjem sv. Vlaha svakako je jedna
od najzanimljivijih studija naše vjersko-kulturne
prošlosti, pa ne možemo dosta zahvaliti ugl.
uredništvu utog lista i p. n. g&. piscima,
da nam je ovom prigodom ovaj pogled fiksiran
u li io ovom spomen-broju. Du-
ije i kraće stručne rasprave kite taj broj, « plod

 

* prigodom proslave XVI-stote obijet-
ice mučeničke smrti sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika.
I. Lista dubrovačke biskuplje*, Dubrov-

 

s (Br.
ni ant0r 89 k, 1916,; XV.)

dašnjim načinom ratovanja sa podmorni-
cama proti trgovačkih i putničkih paro-
broda.

S najvećom rapetosti očekivao se je
njemački odgovor, jer se je uvigjela težina
ovog zahtjeva, kojim se je htjelo na Nje-/
mačku baciti odgovornost za produljenje
rata ili za možebitni novi još strašniji rat.
Neprijatelji su Njemačke već uživali, da je
ova u takav škripac utjerana, te da će ga
se mučno osloboditi, jer su se nadali, da
će Njemačka morati ili sasma popustiti, ili
da će doći do preloma.

Na 4. o. mj. slijedio je i odgovor Nje-
mačke, o komu se sad piše i raspravlja po
svim novinama. Iz tog odgovora izbijaju
dvije osobite oznake: susretljivost i odlu-
čnost. Riječi su njemačkog državnika von
Jagowa sasma odlučne i logične, te su u
cijelom svijetu proizvele najdublji dojam.

Njemačka se naime izjavlja ne samo
pripravnom, da odustane od podmorskog
rata, što no ga je 4. veljače 1915. objavi-
la svim neutralnim državama na znanje i
ravnanje, već se dapače izjavlja sklonom
na mir. Tim se je presjedniku Wilsonu pru- j
žila lijepa zgoda, da poradi oko mira.

Ali koliko je odgovor Njemačke: mi-
roljubiv, toliko je logičan i energičan. Ona
zahtijeva naime od Amerike, da  isposlu-
je i od Engleške jednako poštivanje me-
gjunarodnih pravica, inače da je i ona pri-
siljena latiti se skrajnih sredstava na svoju
samobranu.

Ovim je javno prikorila Ameriku zbog
njezine partaičnosti, a ujedno predsjednika
Wilsona slavila u neugodan položaj, jer je
poznato, kako Engleška krši megjunarodna
prava služeći se zastavama tugjih naroda,
oboružavajući trgovačke i putničke paro-
brode pune ratnog kontrabanda, vodeći rat
izgladnjenja proti njemačkim starcima, že-
nama i djeci.

Sa još većom napetošću očekivao se
je protuodgovor Wilsona. Dok su jedni
mislili, e će pobijediti razbor i pravičnost,
te ga zahtijeva odgovor Njemačke, dotle su
drugi držali, da Wilson neće trpjeti takovih
prigovora i uvjeta, te da će doći do preloma.

su modernih rezultata dubrovačkih vrsnih ispiti-
vača naše slavne prošlosti, kulturnih i vjerskih
tečevina starih nam Dubrovčana. Bistrim i za-
mamnim izlaganjem opisane su tu tolike znat-
nije pojave u dubrovačkoj religioznoj povjesti,
potpunim poznavanjem predmeta, na temelju
proučavanja obilja prašnih knjiga i rukopisa.
Ovom solidnom  publikacijom znatno prošireno
nam je poznavanje naše prošlosti stečeno čita-
njem znamenite podulje monografije o sv. Vlahu
iz pera dubrovačkog vrijednog povjesničara pk.
dm. Stijepa kan. Skurle.

Govoriti o znamenitosti dubrovačke povjesti
i o potrebi, da se ona znanstveno proučava i
objelodanjuje, bilo bi u današnje doba već po-
sve zališno. Za tu se povjest već dobro znade,
da je uislinu nepresušno vrelo, iz kojega sadaš-
nji i budući naraštaji mogu s nasladom i ko-
rišću crpsti plemenite pouke i pobude. Takovog
Sveca, kakav bješe sv. Vlaho, tu sjajnu zvijezdu
na prostranom obzorju kršćanskog svijeta, koja
je onakovim sjajem za dugo rasvijetljivala našu
staru slavnu republiku, te koja je i još svijetlim
putokazom mođernomu Dubrovniku, zaslužuje

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

 

da što bolje upozna cijeli kulturni svijet.

Ovaj spomen-broj može loj svrsi (dla krasno
posluži. Značajan je tu izbor gragje.

Iza lijepe latinske epigrafe, kojom se ovo '

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI URBDNI-

ŠIVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

STOJI 20 PARA.

Spor je zbilja bio veoma zaoštren i
položaj je bio veoma kritičan.

Ali eto brzo i američkog odgovora
Njemačkoj od samih 200 riječi, po kome
izgleda, da će se spor mirno riješiti.

Njemačka je odlučnost i ovog puta
svijetu imponirala, njemačka je diplomacija
i ovog puta iznijela pobjedu kao i simpa-
tije nepristranih neutralaca.

Iz ovog je pak spora izbila još jače
na javu i američka pristranost i dvoličnost
i pohlepa njezinih trustova za? što većim
iskorišćivanjem iz ovog rata, kao i to, da
ona ima u svojoj kući još goruće pitanje
Meksika i Japana, a uz to 11 milijuna Iraca,
i da je buna u Irskoj od većeg zamašaja
za Ameiiku nego li za samu Englešku.

 

Odgovor Njemačke Americi.
Odgovarajući na amerikansku notu od 20.
travnja o vogjenju njemačkog podmorničkog ra-
ta, predana je 4. ov. mj. naveče poklisaru Sje-
dinjenih Država u Berlinu nota, koja kaže :
Ko je potopio »Sussex <?
Njemačka vlada ne izbjegava mogućnost,

 

da je brod, koji se spominje u njezinoj prošloj
noti, a koji je torpedovala njezina podmornica
uistinu identičan sa »Sussexom«. Njemačka vlada ,
smije pridržati daljnje saopćenje o tome, dok se ,
ne provedu još neka nedostatna ustanovljenja,
koja su odlučna za prosugjivagje stanja stvari.
Ako se pokaže, da je bilo krivo shvaćanje za- |
povjednika da pred sobom ima ratni brod, nje-'
mačka će vlađa povući posljedice, koje iz loga
proizlaze.

Obziri prema neutralcima. — Njemačka ne

dozvoljava prigovora.

Njemačka vlada mora odlučno odbiti tvrd-
nju vlade Sjedinjenih Država, da je slučaj sa
»Sussexom« samo primjer, kako zapovjednici
njemačkih podmornica po proinišljenoj metodi |
bez razlike uništavaju brodove svake vrsti, na-
rodnosti i odredišta. Njemačka se vlada zado-
voljava da ustanovi, da je ona, i to jedino iz
obzira prema interesima neutralaca, u upotrebi
oružja u obliku podmornica nametnula daleko-
sežna ograničenja, premda ta ograničenja na
nuždan način dolaze dobro i neprijateljima Nje-
mačke, a neutralci kod Engleške i njezinih sa-
veznika ne nailaze na nikakav obzir. Uistinu su
njemačke pomorske sile upućene da rat s pod-
mornicama vode po općim megjunarodnim te-
meljnim propisima o zadržavanju, pretraživanju

izdanje šalje u svijet, slijedi podulji članak (str. |
14.-29.) prof. dra. Boža Cojetkovića pod naslo-
vom: »Sveti Vlaho i Dubrovnik«, razdijeljen u
4 dijela. Tu se vrlo vješto, na znanstvenom te-
melju nizaju jaki dokumenti žive vjere starih
Dubrovčana u svezi sa bogoljubnosti prema sv.
Vlahu, od onda kad ga Dubrovnik izabra za
svoga parca; tu je govor o dubrovačkim crkvama
i kapelama sv. Vlaha, o državnim svečanostima
sv. Vlaha za vrijeme republike, o moćima sv.
Vlaha u dubrov. moćniku. I ovaj članak, kao i
nekoji drugi u ovom broju, praćen je zgodnim
lijepim slikama, fotografskim snimcima.

Iz pera g. dm. Antuna kan. Liepopili, va-
ljanog historičara i poznavaoca čistog narodnog
jezika, simpatičan je članak »Ljubav Dubrovčana
prama sv. Vlahu.«

Od g. prof. Vida Vuletića-Vukasovića ima
u ovom spomen-broju četiri članka : »Napomene
o ikonografiji te imenu sv. Vlaha«, »Medalja,
medaljice i bakrorez sv. Vlaha u Dubrovniku«,
»Legende o sv. Vlahu«, »Sv. Vlaho na Gorici«.
Članci ovi, pisani stručnim znanjem, nježnim pije-
tetom i rodoljubnom ljubavi, rade 0 predmetima,
koji još uvijek toliko interesuju inteligentni du-
brovački svijet, koji uživa u još preostalim ve-
ćim i manjim uspomenama na sv, Viaha, saču-

 

vanim nam u našim gradskim i okolišnim cr-

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE

=a

i uništavanju trgovačkih brodova, s jedinim iz-
nimkama trgovačkog rata protiv neprijateljskih
teretnih brodova, koji se nagju u engleškom rat
nom području, radi kojih brodova Sjedinjenim
Državama nikada nje dato nikakovo obećanje.
Sumnju o tome, da su odgovarajuće zapovijedi
lojalno date i da se lojalno provode, nemože
Njemačka nikome dozvoliti. Razumljive su za-
bune, koje su se dogodile, a koje su bile eiz-
bježive i obzirom na neprijatelja, koji se služi
svim dopuštenim i nedopuštenim varkama. Ne
računajući na to, pomorski rat, kao i rat na kop-
nu, sadrži za neutralne osobe i imovinu neuklo-
nive pogibelji, naročito pogibelj od mina. Nje-
mačka je vlada napravila vladi Sjedinjenih Dr-
žava predloge, da se neuklonive pogibelji po-
morskog rata za amerikanske putnike i robu
smanje na najmanju mjeru. Nažalost vlađa Sje-
dinjenih Država nije pristala na ove predloge.
U protivnom bi slučaju bila doprinijela, da se
spriječi veliki dio nesreća, od kojih su megiju-
tim bili po  gjeni i amerikanski državljani. Nje-
mačka vlada ustraje još i danas na ponudi, da se
u ovom pravcu poluči sporazum

Rat se s podmornicama ne napušta.

Njemačka se vlada ne može odreći upotrebe
podmorničkog oružja i u trgovačkom ratu. Ako
se ona danas u primjenjivanju metoda rata s pod-
mornicama interesima neutralaca odlučuje dalj-
njem izilaženju u susret, to su za nju odlučni
razlozi, koji se dižu o značenju predležećeg pri-
jepornog pitanja.

Prema apelu vlade Sjedinjenih Država na
svete principe čovječnosti i megjuna1odnog prava,
mora njemačka vlada izrijekom ustanoviti, da
nije njemačka vlada, već Engleška, bila ona, koja
je ovaj strašni rat, nepoštujući sve pravne norme,
koje su utanačene megju narodima, (proširila na
život i vlasništvo onih, koji se ne bore; bez in-
teresa i prava neutralaca i neborioca, koji su tim
teško oštećeni.

U najtežoj nuždi protiv protupravnog vo-
gjenja rata, u borbi za opstanak njemačkog na-
roda, njemačko se ratno vodstvo moralo latiti
teškog, no djelotvornog srestva: rata s pod-
mornicama.

Amerikanska dvoličnost.

Njemačka vlada može samo opetovano iz-
raziti žaljenje, da se humanitarni osjećaji ame-
rikanske vlade, koji se tolikom toplinom prikla-
njaju žaljenja vrijednim žrtvama ratovanja s pod-
mornicama, nijesu s jednakom toplinom protegli
i na mnoge milijune žena i djece, koji po oči-
tovanoj nakani engleške vlade bivaju tjerani u
glad, i da se mukamaifiod gladi pobjedonosne
armađe centralnih vlasti prisile na sramotnu ka-
pitulaciju.

kvama i bogomoljama, na gradskim zidinama,
u muzeju, privatnim zbirkama, u tradiciji.

»Iz života nekadašnjeg Dubrovnika« naslov
je članka g. Vice Adamovića. S pomoću jednog
dubrovačkog ceremonijala iz posljednjih vremena
naše bivše republike crta nam nekoje značajne
osobine dubrovačkog prijašnjeg života. Krasnih
li bilježaka i uspomena u starim onim vijestima
i u dodacima, koje je g. Adamović vješto prilo-
žio! Da nam je o dubrovačkoj prošlosti sličnih
vijesti i bilježaka, kako bismo bolje, u tančine
poznavali prijašnji naš Dubrovnik, koji nam je
više-manje još »terra incognita« !

interesantan je članak O. fra Antonina Za-
ninovića »O pjevanju | glazbi u starom Dubrov-
niku prigodom svećanosti sv. Vlaha«. Članak
počinje značajno ovako: »O glazbi u starom
Dubrovniku, u koliko mi je poznato, nije još
nitko pisao ; a bilo bi ipak vrijedno, da se pro-
uči te na vidjelo iznese i ta stranica iz povjesti
ovoga slavnoga grada.« Veoma smo harni g. piscu,
koji je iznio ove zanimljive vijesti o pjevanju i
glazbi kod nas, pokazujući drugima, kako se i
na tome neuzoranom polju naše slavne prošlosti
može uspješno raditi.

Franjevac O. Frano Jurić piše o »Najsta-
rijem rukopisa u Dubrovniku o mučeništva sv.
Vlaha«, a to je rukopis napisan od O. lnjacija

 

1

o mem

=

visi

sE ZISŠIIR