CIJENA?JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. NA POLI ČETVRT GODINE SURA ;ZA KONE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. AA ERI ti RUGA ASTRI RA Nr. 579. A naš glavni grad...?! Ljubljanski »Slovenec« donosi apel na sve goričke općine, na gorički“ zemalj- ski odbor, na glavara zemlje Dr. Faidutli, da bi uložili sav svoj upliv te poradili, da se sada :odmah u Gorici uvedu i slovenski nazivi i1tena ulica i trgova. Taj zahtjev i opravdava, jer po zadnjem popisu pučan- stva Gorica broji polovinu slovenskog Žži- teljstva,. Gorica leži na slovenskom terito- riju, Gorica je okružena odasvuda sloven- skim općinama. Uvjereni smo, da će ovaj poklik braće Slovenaca ,za našu solnčnu Goricu“ naići na najljepši odaziv, pak d« će Gorica do- + biti i slovenski karakter. Divimo se ovako energičnom istupu i žilavosti te probugjenoj narodnoj svijesti kod braće Slovenaca, koji i u Trstu ištu svuđa svoje slovensko ime i zahvaćaju sve to jačeg temelja. Dok smo ovo čitali, bolno se sjetismo glavnog grada naše pokrajine, otugjenog Zadra, a još bolnije nas dirnu pomisao: a: što Hrvati u Dalmaciji rade, kakove li su akcije poduzeli, da se ponarodi naš glavni grad? A u Zadru su ipak prilike mnogo lakše i puno više govore nego li za po- slovenčenje Gorice. U Zadru živi dobar dio Hrvata, Zadar je opkoljen samo čisto hrvatskim selima, a broj pravih Talijana svagja se na mini- num, uzme li se u obzir, da većina tih ta- lijanaša nijesu drugo van sinovi ravnih ko- tara i otoka, kojima otac jedva da znade prozboriti koju talijansku riječ. Ali uzgojila ih zloglasna »Lega“, i oni postali renegati, ja- njičari, pak sad hoće da se istaknu, e su gori sluge zloga gospodara. | ta šačica takovih individua imala je da gospodari u glavnom gradu naše po- krajine, i da dava talijanski karakter glav- nom gradu? | proti bjesnilu te fanatične iredente morala se je uvesti državna - poli- cija, da brani dobroćudne domaće žitelje. Sad .poput braće Slovenaca podižemo i mi svoj glas, te pitamo, hoće li se i da- lje trpjeti, da kroz glavni grad Dalmacije PRAVA VO GODIŠNJE K. 12 ne bude smio Hrvat proći okićen hrvatskom zastavom? Hoće li se Hrvat i dalje bojati, da ne bude bar izvižđan ako javno progo- vori hrvatski? Hoće li se i dalje dopuštati, da općina glavnog grada bude umjetno po- državana u talijanaškim rukama ? A gdje su nazivi i imena ulica! Sve sa- mo talijanski, kao da je Zadar usred lta- lije? Hoće li i dalje opstojati »Teatro Ver- di«, kad se znade, što se je pod tom skri- vačicom krilo ? Čemu pak treba i talijanska gimnazija, i talijanska realka i talijanske pučke škole, kad već malo ko ili niko nema, a da ne razumije i hrvatski, a opet na hrvatskim srednjim školama obvezatno se uči isto tako i toliko talijanski, kao i hrvatski jezik ? Uz ovakove pogodnosti onoj šačici talijanaša u Zadru i uz tolike privilegije ta- lijanskom jeziku u cijeloj pokrajini, nije čuda, da se dogodi, te se i u okolicu šalju uredovni spisi samo talijanski, kako se je to nedavno slučilo. Apeliramo i dalje na hrvatsku javnost, hoće li ista pripomoći da 6pet uskrsnu ta- lijanaške novine »Risorgimento« i »Dal- mata«, na koje su se ne rijetko predbra- jale i naše »Hrvatske Čitaonice«. Slijedimo primjer braće Slovenaca, ka- nimo se ubitačnog pesimizma i mrtvila na političkom polju kroz ovo ratno doba! Sad je baš hora, da bar neka pitanja uredimo, kojih bi se inače teško riješili. Dok naša braća za Cara i Dom krvcu liju na Soči i Tirolu, zar da mi kod kuće stojimo prekr- štenih ruku, a da i mi ne izvojujemo bilo kakovu pobjedu i hrvatskom imenu, i hr- vatskom jeziku i hrvatskoj misli i svijesti? Nadamo se, da će ovaj naš opravdani glas čuti i razumjeti i naši politički vogje, i naše općine, i naš Zemaljski Odbor, a da će ga Ni. Preuzvišenost gosp. Namjesnik znati i uvažiti. Glavni grad treba da bude vijerni odraz cijele pokrajine, a takav nije, dok talijanašku boju ima. Naprijed dakle u borbu za pohrvaće- nje otugjenog Zadra, glavnog grada naše Dalmacije ! Sad il nikad treba da se oslo- POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 27. MAJA 1916. | , bodimo raznog truleža na našem narodnom tijelu, da pročistimo naše političko obzorje, da poradimo za prava hrvatskoga naroda, da izvojštimo časno mjesto hrvatskomu je- ziku, da što jače uzbudimo pravu i zdravu hrvatsku svijest i čisto hrvatsku misac. Na posao dakle!!! Ističimo uvijek i svagdje svoje hrvatsko ime. U nas još imade, koliko u Zagrebu, toliko u pokrajini, mnogo društava, zavoda, institucija, čitaonica itd., koje u svom imenu ili naslovu ne nose oznaku, da su hrvatska. Žalosno je, da se to mora isticati danas, u dvadesetom stoljeću, usred svjetskog rata, u ovo moderno doba. Diljem Njemačke sve nosi oznaku, da je deutsch, i niko nije to spočitnuo Nijemcima, koji su veliki narod. A kako su Srbi, ovi naši tako zvani i oni preko u Srbiji, isticali srpstvo! Nije bilo zadnje kramarije, da ne bi bila srpska, a kamo li kakva banka, štedionica, čitaonica, škola itd. Kod nas se je do nedavno smatralo, da je isticanje imena Hrvat, hrvatski — politika, pače strančarstvo !! I kad smo držali, da je nastra- nost stanovitih političkih otaca već izumrla, čini se, da još živi, Još ih imade i danas, koji ne- rado gledaju, ako se naše javne institucije i društva ističu, da su — hrvatska, i da to poka- zuju u svom imenu i naslovu. Neki dan je o tom bilo govora i na skup- štini naše ženske udruge za uščuvanje hrvatskog narodnog obrta i umjetnosti. Dok su članice bile odlučno za to, da se u imenu udruge istakne hrvatski značaj, jedini je sveuč. profesor dr. Ši- lović »dokazivao«, da nije potrebno, da se udru- ga zove hrvatskom, kao što je on i proti tomu, da se zove Hrvatska Liga, Hrvatska Udruga itd., jer, ako se veli, da je nešto narodno, da je to već samo po sebi hrvatsko ! Ovo je logika stare škole, koja već u riječi Hrvat, hrvatski, vidi i miriši politiku, dok Ma- gjari, Srbi, Česi, Nijemci, Talijani — t& sav svi- jet — svojoj narodnosti daje i njezino ime. Sa- mo Hrvati bi trebali biti bezimeni »narod«, Hr- vatska samo »naš« zavičaj i tako dalje. Nadamo se, da je prof. dr. Šilović posljed- nji iz spomenute stare kole, koji na javnoj skup- štini govori ovako o hrvatskom imenu, Hrvat- skoj i Hrvatima. Tako doslovce zagrebačka »Hrvatska«, a CRVENA HRVATSK IZLAZI SVAKE SUBOTE sA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMA se tija ni tuta tua A = tutsta tei RR A JES A AERO teta AJ ESSR PRA AJA JS SA EE DJE ST što istom da kažemo mi, gdje se naš jezik još uvijek službeno nazivlje srpsko-hrvatski, i gdje je talijanština jednako pogodovana kao i rata ?, Kod nas je nažalost već neklnis u krv, da svoj jezik nazivlju »naški«, u školi pak »nastavni«, a rijetko pravim svojim imenom : .r- vatski. A to je sve dakako plod d jeg službeuog naziva' »srpsko-hrvatski«, “strogih gdjekad mjera proti oniina, te bi se ušudili;ta 4 školi reku samo »hrvatski jezik«. Sjećamo se pak, kako su se učenicima povraćali nacijoneli, jer su označili materinski jezik hrvatski. Po došađanjim odredbama to bi se vrijeme mogio opet povištit, > zato ponovno podižemo svoj glas, da st već jednom ukine taj službeni pogubni naziv, i da se našem hrvatskom jeziku dade uvijek i svag- dje pravo njegovo hrvatsko ime! Povodom obljetnice talijanskog vjerolomštva. iz vojnog se glavnog stana javlja 22/5; Feldmaršal je nadvojvoda Friedricti izdao slije- deću zapovijed vojnog nadzapovjedništva : Danas je prije godinu dana ltalija šije dugo snovano i brižno spremano izdajstvo na Monarhiji okrunila objavom rata. Preko pola je milijona pušaka jaka — osam puta tiadimoć- nija od naših obrambenih četa — stojula tađk neprijateljska vojska prijeteći ua miišoj granici. Drskom su rječitošću prijeko obećavali vođeći ljudi zaslijepljenom narodu sigurnu pobjedu; u brzoj se navali imalo talijansko Oružje preko »neoslobogjenih« zemalja ponijeti do u srće “ha- še otadžbine i njezinim raskomadanjem odleičiti svjetski rat. No neustrašivi; su branitelji orire- ženog neprijatelja zadržali posvuda, gdje su to odredile moje zapovijedi. Naše pobjedonosno napredovatije fil sjeve- ru nije bilo zaustavljeno podmuklim zaplothijat- kim napadajem. Postepeno sam tad niogao go- dupirati našu slabu pograničnu zaštitu, kad je to položaj zahtijevao, četama, koje su postajale slobodne. Četiri su bitke na Soči, Đezbrojni bo- jevi na cijeloj fronti od stiliserskog lanca svedo mora, sjajno opravdali moje pousđanje u sne gu naše obrane. Tokom je ovog vremena Os- licija bila oslobogjena od meprijatelja, osvolčlio duboko neprijateljsko područje, Srbija sviđelih, a Crna Gora i Arbanija osvojene. Sve do pred malo vremena su se samo me ša hrabra momarica i naši vrijedni zlakoptosdi usudili da po talijanskom području nose struh i zbrku. Gotovo smo se cijelu godiđu fol strpjeti, dok ne kucne čas navale i plaće. Ko- PODLISTAK. Smisao dubrovačke povijesti, Naplsao prof. Dr. Božo Cvjetković. ili. Karakteristika u dubrovačkoj povijesti. Dubrovačka je povijest velika i bogata. U razmjeru s bro- jem pučanstva i teritorijalnim posjedom nema joj premca u ci- jelome tijeku ljudske borbe o opstanak. Na prvome udarcu kul- tarnih vulova i prosvjetnih struji zapadno-evropske i istočao- vizanfijske kulture u srednjemu i novome vijeku, na domaku prvih podvige humanizma i renesanse pa drugih kulturno-pro- svjetnih struja te zavladaše Evropom, Dubrovnik je imao takovu geogratijsku poziciju prema svima i imao takove životne odnose sa svima, đa se je silno obogatio tečevinama i jednog i dru- jeka. Prema tome dubrovačka povijest nije samo historija broja pačanštva dubrovačke republike ; ona je naj- , U najužim granicama ona je sestavan div povijesti :Stoventi ; u najširim granicama ena je sastavan dio po- svega kulturno-trgovačkoga svijeta svojega doba. Prema da govorimo o povijesti dubrovačke republike, more, kojoj šuince udari oko glave kraljevski sjej- a plavetni Jadran položi pred noge miljarde alem- iskrica, se smijemo da se samo prihvatimo isprava i hronika ; niti živih ovjedoka slavne dubrovačke prošlosti, koje susre- Jak je broj isprava i hroni- ka. Neotišni wu: debrovački spomenici i ako grad me gleda sa ovjetsko-povijesnih brežuljaka na vijekove slavne razvaline s jipEN u H klasične starine, Ali ćemo mi ipak moći, da iznesemo zamah krila dubrovačkog genija u potpunome lijetu tek onda, ako is- pitamo izvor dubrovačkog sjaja i veličine, a to je njihov saobra- ćaj, njihova trgovina. Tu ćemo naći uzroke, koji su učinili, da su oni poduzetni, mudri i pronicavi gragjani ispod brđa svetoga Srgja dignuli visoko, svojim saobraćajem izmegju najudaljenijih naroda, svoje dobrostanje i kulturu pa ovu rasijali po cijelome Balkanskome poluostrvu. Dubrovnik kao i Mleci nije imao da postane narodnom re- publikom u širem smislu. Obje republike ne nikoše iz viših po- litičkih, narodnih potreba ; nastadoše od šačice krepkih bjeguna- ca, koji su u sebi živo osjećali potrebu slobodnog kretanja i slo- bodnog života. Štićene izvrsnim položajem svojih gradova, zna- doše se obje republike domoći slobode, blagostanja, kulture i mira pa se tako podići, da sebi pridružiše i mnoge druge op ćine, što ne pokazaše onako jakog života i svestranog napretka. Dubrovačka i mletačka republika podigoše se doista na naci- jonalnome teritoriju : ona na megji, gdje se je miješao hrvatski elemenat sa srpskim, ova na italskome tlu. Ali nijedna od njih, osobito u svome početku, ne obdržavaše krepko svoje duševne osebnosti niti sudbonosne sveze sa ostalim narodom. Štoviše, ovo Dubrovnik nije ni mogao, jer je njegovo stanovništvo bilo u početku pretežno romanskog korjena. Tu je baš trebalo onog burnog pripravljanja, da se dogje do one romano-slovenske smje- se, što mu obilježi prirodu i odredi mjesto u povijesti našega naroda. Trebalo je da proteče jak niz godina, dok se osvježi stara romanska krv sa svježom, tankoćutnom i plemenitom slo- venskom krvi; s ovom opet kad se pomiješa romanski duh, po- duzetnost | elegansa rodi se onaj Dubrovnik, što postade dikom Balkanskog paluostrva. U velikom takmljenju evropskih naroda na prosvjetnom polju toliko doprinese materijala za zajedničku gragju prosvjetnog evropskog panteona, da bi se time molili podičiti i najveći narodi. Mlecima nije trebalo preturiti ove 1m6- tamorfozu pa je baš dubrovačka republika i u tome pogleđe ztni+ mljivija od mletačke. Dubrovnik i Mleci bili su u svome početku ocijepljene gta+ ne bez svojega narodnoga stabla. Trebala im je đe #% delju egzistenciju pribave to stablo, koje će im uliti trajne životne sna: ge iz hraniteljice zemlje. Za početak političko-kultarnog fivota koliko prvog toliko drugog grada bilo je u ono burno dota maj: bolje vizantijsko stablo, na koje je bila navratta grčko-+Iatinoke kultura. I jedna i druga poslije nazvana republika primače se u svome početku tome stablu pa u njegovoj zaštiti i životnoj to- plini sretno pustiše svoje žile ali i istim mahom postavit tetne- lje individualnome razvoju. Ovaj vizantijski uticaj dio je od vito jakog značenja za životni tijek dubrovačke repu ; ovo tieđa osobito istaknuti u pogledu njezine uprave, duševne i mašteffjetne kulture te društvenog života. Ovaj blagi zamah krila istodnog genija nad Dubrovnikom, koji poslije zagrli italska učini sve zajedno, da se s pravom zapitao kardin& Tolommet: >Ke će poreći da dubrovačka republika nije dotakla rimsko veličanstvo Pe I ako je Dubrovnik bio navrnut na visanfijsko otebid, sije se ni sada ni nikada, recimo radi većeg koniorta, odrekao od: govornosti jedne slobodne vlade, jednog individualnog rešvaja; nije nikada dopustio, da se njegov, i sko mali teatar, slije u harmoniju i prostranost lijepojtu, bogetoga ak tugjeg kulturnog panteona i tugje političke arene. pusti, već a prvim vijekovima samostalne kultertie i poMtičke žile pa se ocijepi od stabla čime pokosa svoju sačuvanu romansku individualnost. Prema tome RCČOČĆEEERNSSNNS TT PRO y \ . . čautiiia A I