Č PRAVA VENA HRVATSKA CIJENA1JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. ; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 NA POILI ČETVRT GODINE KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. f IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ) ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU i ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. \ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE JNA 3 Br. 580. U DUBROVNIKU, 3. JULA 1916. God. XU. Iza fronte da samo time budemo mirni i zadovoljai,| govor: Ako su kroz ratno vrijeme mogli ra-| najjači bedem proti svim neprijateljima vanjskim Dok se naši vojnici kite lovor-vijenci- ma na svim ratištima, dotle se je kod ku- će razvio mnogostručniji i intensivniji rad, nego li je bio u vrijeme mira. Potreba i nevolja najbolja su škola. Prije je novac igrao u svemu glavnu ulogu, a sad novcu pala vrijednost; sve poskupljelo, pak svak gleda, kako bi sam namirio svoje potrebe i kako bi što više i lakše producirao. Gospodarska i poljodjelska pitanja in- teresiraju ćak i žene i djecu, a radi se pu- nom parom i na socijalnom i na kultur- nom i na političkom polju. Ovaj intensivniji rad iza fronte razvio se je i kod nas na svim područjima, osim na političkom polju. Nerad, nemar i mr- tvilo zavladalo u našoj politici odmah od početka rata. Nekakav pesimizam obuhva- tio je srca naših političara baš sada, kad bi morali da rade potensiranom napetosti. Više smo puta istakli ovu žalosnu či- njenicu, pokazali, kako ničim nije oprav- , jer se kod drugih naroda u Monar- hiji opaža dosta jaki politički rad. Ovaj po- litički merad može da nam se ljuto osveti, jer sada proživljujemo odlučne i sudbono- sne dane. Sad ili nikad zgodan je čas, da se u- rede mnoga naša politička pitanja, koja se inače u. mirno doba neće moći tako lako da riješe. Kroz ovo doba političke pustoši, uka- za se u movembru prošle godine članak »Smotre Dalmatinske« pod naslovom »Dal- macija i Monarhija«, gdje se je isticala po- + treba novog političkog rada. O tom se je članku dosta pisalo, pak sve ostalo mrtvo slovo. Nova godina 1916. donijela nam je poklonstvenu deputaciju, a ova posebni odbor za megjustranački sporazum. Ro- dio se je, konstituisao se je, a da li još žive, to obični smrtnici ne mogu da zna- du. Nažalost regbi da se o njemu ispu- njuju zloguka nagoviještanja, da će biti mrtvo-novorogjenče. Cijeli: politički rad kod nas sad stoji u tomu, koga će naše općine da učine počasnim m. U tomu se uprav natječu. To je u sebi dobra i plemenita stvar, ali zar da ta jedina akcija bude na dnevnom redu našeg političkog rada? Zar kao da smo potpuno izvršili svoju dužnost? diti i Nijemci i Magjari, i Česi i Poljaci, Kad se ima volje i energije za ovakav i svi drugi narodi i stranke, zašto nijesu rad, zašto da se što drugo ne poduzme? mogli i Hrvati bar pripraviti tlo za budući Zašto da stranke ne revidiraju svoje pro- grame i ne započnu čko sporazuma za za- | jednički rad za prava hrvatskoga naroda? »Sugjeno nam je da preživemo veliku eru, kakvu svjetska povijest zapamtila nije, koja će ostaviti za vijekove duboki trag u životu svih država i naroda na svijetu... Naše stranke neće moći ostati kakve su, niti živjeti dalje u onome, što je nekad bi- lo... Političke prilike u nas treba da se razbistre i preudese prama velikim intere- sima naše Monarhije, naše države, naroda našega«. Prenosimo ove lijepe riječi spomenu- tog članka »Smotre Dalmatinske« i još je- dnom upozorujemo na njih našu javnost, te se opet i opet pitamo, a što se je uči- nilo do sada kod nas u tom pogledu? Odgovor je nažalost sasma negativan, i po tom izgleda, ili da je kod nas sve u najvećem redu, te nemamo što da riješimo, ili da se ne brinemo za budućnost, te ne- ćemo da iskoristimo zgodan čas. Prvo ne stoji, jer ima i te kako važnih političkih pitanja na dnevnom redu, kojih smo se češće dotakli pak ne treba, da ih ovdje ponavljamo. Poželjno bi dakle bilo, da odbor za megjustranački sporazum dade znaka živo- ta ili da izdade svoju osmrtnicu, a onda neka se politički vogje prihvate rada. Ponovno iznašamo i predlog sarajev- skog »Hrvatskog Dnevnika«, da bi se ure- kao sastanak pravaša iz svih hrvatskih ze- malja, skupa naravno sa braćom Slovencima. Vrijeme bi već bilo, da se prenu naši političari i da porade nešto za politička naša prava, da priprave teren boljoj bu- dućnosti. Ako se živo radi na svim po- dručjima, zašto da se ne radi i na poli- tičkom polju ? Kad se hrvatski junaci iz rata povrate, neće li nas s pravom pitati i od nas raču- na tražiti, što smo mi kod kuće radili za dobro domovine i za prava hrvatskoga na- roda, dok su oni na bojnim poljanama krvcu prolijevali. A gdje je odgovornost pred budućim naraštajem ? Zar ćemo se moći opravdati izgovo- rom, da ratno doba nije podesno za poli- tički rad? A neće li nam sasuti u lice od- | | | | ustavni rad, tim više što su toli osokoljeni i ratnim uspjesima i žrtvama svojih sinova! Ističemo jošte, da je ratno doba u- pravo najzgodnije za one stranke, koje naj- bolje zastupaju narodna prava, i tumače njegove želje, te se bore za njegove inte- rese. Ratni dogagjaji potvrgjuju i opravda- vaju njihove programe, te ih imaju poti- cati na žilaviji rad. Na rad dakle za ujedinjenje i ostva- renje Velike Hrvatske u velikoj i moćnoj Monarhiji ! ,Bosanski narod“ i ,bosanski jezik“. Nedavno su razne novine donosile razgo- vor sa odjelnim prestojnikom, barunom Collasom, prema kojemu bi isti bio izjavio slijedeće : »Po- grješka bijaše, da je vlada od okupacije g. 1878. u svim svojim nastojanjima, da bude strogo pra- vedna spram svih triju narodnosti, uvijek pola- gala veliku važnost na to, da luči pojedine na- rodnošti, pa je u svojim odredbaina, postojano govorila o srpskom narodu, o hrvatskom narodu, o muslimanima, pa i u stvarima unutarnje uprave o tome vodila računa. Ova je pogrješka učinjena i u zakonu o izbornom redu od 17. veljače 1910. Time je srpskim podanicima sve više bilo dozi- vano u pamet, da su oni Srbi, dakle da sačinja- vaju jedan dio srpskog naroda s onu stranu Drine... Naprotiv nije ništa učinjeno, da se po- budi domovinska ljubav naroda. Mi u buduće moramo narod uvjeriti, da su oni sinovi bosan- ske domovine, da u Bosni samo Bosanci stanu- ju, a nikakovi Srbi, Hrvati i Muhamedanci. Oni da doduše pripadaju raznim vjeroispovijestima, ali ipak uvijek sačinjavaju samo jedan narod.« Izgleda sasma nevjerojatno, da bi jedan o- djelni prestojnik u ovako ozbiljnim časovima dao sličnu izjavu. Zar se bosanskim lavovima, koji za Cara i Dom žrtvuju mladi život svoj, priprav- lja takova jabuka, da kad se povrate domu svo- me, neće smjeti sebe nazivati ni pravim svojim hrvatskim imenom ? Otkud je sad opet izniknuo »bosanski« na- rod ? Je li taj naziv historijski opravdan ? Nije li se još prije kušalo i sa »bosanskim«, »zemalj- skim jezikom«, pak se pokazalo neumjesnim i neosnovanim. Zar će se time učiniti, da se pobudi domo- vinska ljubav naroda, kako bi želio gosp. odjel- ni prestojnik ? A ne dovodi li to uprav do indi- ferentizma, koji može da urodi baš protivno nego što se očekuje. Sad kad se i Muhamedanci listom priznaju Hrvatima, sad je velimo najbolji čas, da se ojača hrvatska svijest u Bosni ponosnoj, a ta će biti i unutrnjim. Hrvati iz Bosne, budno pazite na svoja prava! Presjednik Wilson za mir! Presjednik Wilson držao je 28/5. pred mi- rovnom ligom najavljeni govor i rekao izmegju ostaloga : Bitni uzroci evropskoga rata u sadašnjem položaju više ne postoje. Veliki narodi ma svi- jetu moraju stvoriti sporazum, koji će počivati na njihovim zajedničkim interesima. U prvom redu svaki narod ima pravo, da odabere svoj vlastiti suverenitet, a drugo, morat će se zajam- čiti malim državama pravo na isto poštovanje njihovoga suvereniteta i integriteta kao i velikim državama. Konačno treće, čitav svijet to želi, da bude oslobogjen od smetanja mira i napadaja. Sjedinjene Države su spremne, da se priključe svakom savezu naroda, koji bi išao za ostvare- njem ovih svrha i za zaštitom protiv povrede /bilo kojega naroda. Pravo i vlasništvo Sjedinje- nih Država silno trpi uslijed evropskoga rata. I ako bude rat dulje trajao, tim će teže biti pogogjene Sjedinjene Države. Za to svi tre- bamo poraditi na tomu, da se dokrajči rat. Čim rat bude svršen, bit će Sjedinjene Države isto tako kao i zaraćene stranke interesirane da mir bude trajan. U koliko je uopće pravo Sje- dinjenih Država, da učine glede toga predlog ili da potaknu mirovni pokret megju zaraćenim na- rodima, to je svakako sigurno, da je narod Sje- dinjenih Država imao i imade želju, da vlada poradi u slijedećim pravcima: 1. Da se ostrani spor izmegju zaraćenih stranaka. Što se tiče interesa Sjedinjenih Država, to one ne traže ništa bitna za sebe. One nijesu podnipošto bilo kakova stranka u ovom sporu. 2. Sveopće ujedinjenje naroda, sigurnost vodenih puteva, koje će moći slobodno i nesme- tano upotrebljavati svaki aarod na svijetu. Slo- bodu ovih puteva treba uzdržati i obraniti, a ujedno i spriječiti, da se bilo kakav rat započne protiv ugovora ili bez opomene svjetskog javnog mišljenja, kojemu se mora podvrći na presudu svaki uzrok, uslijed kojeg bi mogao nastati rat. Ovo je faktično jamstvo za teritorijalni integritet i političku nezavisnost svih naroda. i Rat s Italijom. Iz ratnog se stana štampe dne 29. pr. mj. javlja: Uspjeh prvog dijela austrougarske fronte na južno-tirolskom bojnom otsjeku upotpunjen je našom akcijom na prostoru Astico doline i Val d' Assa. Ces. i kr. čete proširile su svoju frontu istočno od Val d' Assa zauzećem talijan- skih položaja na Monte Zebio (1778 m.), Monte Zingarella (1907 m.) i Corno di Campo Bianco (2045 m.) u pravcu Sugana doline prema jugo- istoku. Ces. i kralj. čete prekoračile su zapadno od Asiaga Val d'Assa i zaposjele u žestokim kroji po domaćim zakonima i od vla- PODLISTAK. Smisao dubrovačke povijesti, Napisao prof. Dr. Božo Cvjetković, IV. Podjela dubrovačke povijesti. “Dubrovnik osnovaše u drugom deceniju prve polovice VII. i stotjeća (614) po I. Epidavrani, kojima razori i poplijeni djedov- ski grad i ponosni rimski Epidaurum neko bezimeno slovensko pleme. Romanska općina ma dubrovačkome ostrvu pa poluostrvu umnožavale se kroz VII., VIII. i IX. stoljeće brojnim došljacima gradova istočne obale Jadranskoga mora. Tu su bje- igunci iz Satone, Risiniuma pa drugih rimskih gradova i naselja bivlle velike rimske Dalmacije, koja se sada stegnu na mali vi- zantijski temat, koji brojaše neke istarske otoke pa dalmatinske gradove. "Tako je Dubrovnik bio od 614-1206 pod vizantijskim suverenstvom. 'Ali popuštajući uticejima spoljašnje dinamike da- de se dvaput normanskoj zaštiti. No u ovoj povijesnoj dobi ne osta Dubrovnik poštegjen ni od gorđe Venecije, koja godine 1000 pod duždom 'Petrom Il. Orseolom protegne svoju vlast pre- istarskih i dalmatinskih obala. Vizantijci, Normani donje lta- g lije pa Mlečani imagjahu odista uticaja na unutrašnju i spoljaš- nju evoluciju grada Dubrovnika. Ali dok normanski i vizantijski uticaj u vremenu silno izlinja, a početkom XIII. stoljeća presta da u mnogim pravcima odregjuje tok i razvoj dubrovačkog ži- vota, to se onaj mletački još poveća. Davno emancipovana i silno ojačana mletačka republika i vojskom i brodovljem i nov- cem najosudnije pripremi u prvoj polovici prvog decenija XIII. stoljeća rasap vizantijske ćesarevine osnovavši latinsko carstvo na bostorskome zemljouzu. Padom Carigrada (1204) padoše u šape pohlepnoga mletačkoga lava i svi gradovi istočne jadran- ske obale. U Dubrovniku zastupaše dužda posebni namjesnik Mlečanin, koji se zvaše hrvatski knez, a latinski comes. I ako se Dubrovnik već orijentovaše prema raznim oscilacijama evrop- ske peudulacije i raznobojne dinamike ipak »lagunska kraljica« duboko odregjivaše tok i evoluciju dubrovačkog života i histori- je. Mletački uticaj na dubrovačku crkvu, upravu, društvene kla- se, umjetnost i znanost itd. bio je pars magna dubrovačkoga ži- vota. Ali uza sve to mletačko suverenstvo u Dubrovniku bilo je vrlo ograničeno, u dosta jačoj mjeri nego u ostalim gradovima dalmatinske obale. Knez Mlečanin u Dubrovniku u svemu je kontroliran i udara o tešku protivnost dubrovačkih državnih vi- jeća te hoće da nešto radi bez pristajanja ovih. Vlastela i nada- lje vladaju, a pravda se stele sudaca. Knežev zamjenik, zvan ban, biraše se megju do- maćim plemstvom, a tako isto i svi činovnici. Dubrovačko veli- ko vijeće zajedno sa senatom i malim vijećem radi i nadalje kao slobodno političko tijelo, upotrebljava svoje pečate, zastave, ku- je svoj movac, ima svoj grb i vojsku. Mletačkomu lavu nema nigdje traga; samo sevastski Mučenik drži zaštitnicu ruku na du- brovačkim bedemima. Megjutim Mleci bijahu dali Dubrovniku sve što mu mogoše dati. Jak oblik vlade u dubrovačkoj općini, koji ova bijaše naslijedila od Rima, a ojačala u Mlecima, držav- nička ćud, trgovački polet, jak zamah evolucije u dobro u sve- mu bijahu dovoljnom garancijom, da se knez Mlečanin g. 1358 časno isprati put Mletaka i udari početak nezavisnog života du- brovačke republike. Koliko za vizantijskog gospodstva (614-1205) toliko za mle- tačkog vrhovništva (1205-1358) Dubrovnik nosi čas više čas ma- nje ali svakako dosta vidan karakter ovisnosti o svojim zaštit- nim gospodarima dotično ograničenim suverenima. Prema tome od godine 614, kad se osnova Dubrovnik pa do godine 1358, kad Dubrovnik izmače mletačkoj supremaciji prešavši usto iz to“ manskoga u slovenski svijet, dubrovačka se državica i ne može da nazove republikom nego zavisnom općinom. ga Ri rio KUŠATI Go KR ii > ro NL 4