CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12.
KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

| eleka počinje da: sul

Udarac za udarcem, poraz za porazom,
jedan kobniji od drugoga i na kopnu i na
moru stiže već i gordog Albiona, perfidnu
Englešku, glavnu začetnicu rata. Sve uzda-
nje svoje postavila je u novac i tim je
mislila pokrenuti cijeli svijet.

Pomoću saveznika, koje je sjajem svo-
jih žutaka začarala, a neke i potkupila, išla
je za tim, da uništi Njemačku, ozbiljnu svoju
suparnicu, a da raskomada našu Monarhiju
za nagradu svojim saveznicima. Ali budna
narudna svijest, žarki patriotizam, i najveća
požrtvovnost koli u našdj Državi, toli u
Njemačkoj čine s dana na dan sve to veća
čudesa junaštva, da im se potpunim pravom
cijeli svijet divi, a pamtiće se dok bude
svijeta i vijeka.

Ljubav prama domovini nije se nikad
još tako sjajno očitovala kao baš i kod
nas i kod naših saveznika u ovom ratu.
Tu se je pokazala u svoj svojoj veličini:
jakosti i sjaju, te stiče s dana u dan sve to
ljepše lovor-vijence.

Već od početka rata prate Englešku
razne nepogode; izjalovile su joj se naj-
ljepše nade i u silne mase ruskog »parnog
valjka«, i u zanos francuskih naroda i u
ratoborni duh Srba i Crnogoraca. Sve se
je to razbilo pred junačkim  desnicama
austrijskih naroda i o željeznoj ustrajnosti
junačkih Nijemaca.

. Nedaće svoje i svojih saveznika na
kopnu, kao i nenadni poraz u Kutel-Amari
i neuspjeh pred Dardanelima znala je En-
gleška vješto prekriti svojim naslovom »go-
spodarice mora«. Svojom najvećom flotom
na svijetu tješila je sebe i svoje saveznike
i često se je pretresalo pitanje, da li će se
konačna pobjeda odigrati na kopnu ili na
moru.

To uzdanje u svoju najveću pomorsku
silu dovelo je Englešku do drskosti i pra-
vog tiranstva na moru. Svi znatniji morski
prolazi u njezinim su rukama, pak je svo-
jevoljno | prkosno postupala i sa neutralnim
brodovima; zaustavljala ih i plijenila poštu,
te kršila svako megjunarodno pravo.

Ali do sad još nečuvenom pobjedom
njemačke mornarice nad mnogo jačom i

AAS Seta. mt DEAR LEANA
aag RNA a Vi

 

PRAVA

test

A
si

brojnijom flotom engleškom zadan je težak
udarac engleškom gospodstvu na moru.
Engleška je tu izgubila, kako Amerikanci
tvrde, najveću pomorsku bitku - svijeta.
A osim materijalnog gubitka, koji se računa
na jednu miljardu šilinga, još je teži za
Englešku moralni gubitak.

Na početku rata Englezi su znali iz-
vrćati ruglu njemačku mornaricu, bahato
sti se smijali, da će njihovo brodovlje znat
potražiti »miševe u njihovim rupama«, a
dogodilo se je obratno, da su ne samo
njemački brodovi potražili englešku obalu,
zadavali straha i trepeta po oceanima, pod-
mornice potapljale stražarske lagje na ušću
Temze, dok je baš engleška flota stala tako
duboko skrivena, da ni zepelini nijesu
mogli naći njezina skrovišta.

I netom se je ta najveća flota usudila,
da se odaleči malko od svojih dobro za-
štićenih luka, eto je stiže strašan poraz na
otvorenom moru, od mnogo manje nje-
mačke mornarice. Cijeli svijet stoji pod doj-
mom ove velike pobjede: Nijemci i njihovi
saveznici puni su veselja i ponosa, neutralci
se dive i priznavaju njemačko junaštvo,
Englezi su isprva zašutili,'a onda raznim
isprikama gleđaju da podignu klonulost
svojih saveznika.

Ali kao da sve ovo nije bilo dosta, slu-
čaj htjede, da Engleška izgubi baš na moru,
gdje se je najvećma jogunila, i svog veli-
kog državnika, ministra rata, najboljeg po-
znavaoca istoka lorda Kitschenera sa cijelim
njegovim štabom. Kakav li je to opet gu-
bitak po Englešku, to se još pravo proci-
jeniti ne dade. Sigurno je, da gubitak tako
vještog i odlučnog državnika u ovim kri-
tičnim časovima može imati velikih poslje-
dica, možda većih nego li jedna izgubljena
bitka.

Značajno je pako, kako su se sve
osnove naših protivnika do sada izjalovile.
Italija nakon godine dana jakog nasrtanja
sa čilom i čitavom svojom vojskom mora
da pregje iz napadaja u obranu i poslije
toliko ofensiva, sad ne može da se održi
ni u defensivi. Ni Grčke ni Rumunjske, ni
Švedske ni Nizozemske ne mogu još za
sebe da predobiju. Te malene državice znaju
da odole i prijetnjama i obećanjima Entente.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

dii sanja
U DUBROVNIKU, 10. JUNA 1916.

 

CRVENA HRVATSK

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-

 

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

< RSS AES

teaRJASSS AES Ape EEA

Ako je do sada Ententa, a u prvom
redu gorda Britanija, toliko pretrpjela na
svom ugledu, što će istom biti poslije ovog
poraza na moru. Neće li ovo poniženje
engleškog samosilja, koje hoće po što po
to da tjera mak na konac, biti korak bliže
miru, za kojim svako plemenito srce već
davno čezne.

Puni pouzdanja u Božju Providnost
i u dosadanje sjajne uspjehe naše vojske,
kao i u velike pobjede naših saveznika,
mirna srca možemo da gledamo u buduć-
nost ljepšu i bolju, i da k nebu podignemo
duh svoj, pun pouzdanja i zahvale.

 

Vijesti o bitci kod Skageraka.

S mjerodavnog se mjesta iz Berlina o toku
pomorske bitke pred Skagerakom još slijedeće
javlja : Neprijatelj je 31. maja u 4:30 sata popo-
dne opažen kojih 70 morskih milja pred Skage-
rakom, najprije u jakosti od 4 mala križara tipa
»Callioppe«. Naši su križari odmah stali progo-
niti neprijatelja, koji je u majbržoj - vožnji
pobjegao prema sjeveru. U 5:20 su naši
križari vidjeli u zapadnom smjeru dvije ne-
prijateljske kolone, za koje se ispostavilo, da se
sastoje od 6 neprijateljskih ratnih križara i ve-
ćeg broja manjih križara. Neprijatelj se razvrstao
prema jugu. Naši su se križari približili do na
13 kilometara, te su na južni do jugoistočnog
kursa otvorili vrlo uspješnu vatru na neprijatelja.
Tokom su boja uništena dva engleška ratna kri-
žara i jedan razarač.

Nakon bitke od pola sata sjeverno od ne-
prijatelja vidjelo se pet brodova tipa »Queen
Elisabeth«. Malo se iza toga upustila u bitku
njemačka glavna sila. Neprijatelj je odmah o-
krenuo prema sjeveru. Pet je brodova tipa »Queen
Elisabeth« prionulo uz engleški ratni križar. Ne-
prijatelj je nastojao da najbržom vožnjom izbjeg-
ne našoj uspješnoj vatri. Upotrijebio je istočni
kurs, da obagje naše prve redove. Naša'je mor-
narica pratila kretanje neprijateljeve najbržom
vožnjom. Tokom su ovog borbenog odsjeka po-
topljeni: jedan križar tipa »Achillesova« ili tipa
»Shanom« i dva razorača. Najposljednji od naših
linijskih brodova nije do ovog vremena zbog
toga, što je bio ozađa, mogao poseći u
bitku.

Malo se iza toga pokazalo sa sjevera po-
novno više od 20 linijskih brodova najnovijeg
načina gradnje. Jer je vrh naše linije neko vri-
jeme zapao u vatru s obadvije strane, linija je
preinačena u zapadni kurs. U isto su vrijeme
flotilje torpednjača poslane da napadnu na ne-

e AMIN 6% zast ri

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE

A ist sa

God. XII,

prijatelja. Napale su s izvrsnim, odsječenim i
vidljivim uspjehom tri puta, jedan za drugim.
U ovom je borbenom odsjeku uništen jedan en-
gleški veliki ratni brod, dok je nfz drugih to-
rao biti jako oštećen.

Dnevna je bitka protiv engleške premoći
trajala do mraka. U njoj je učestvovalo, odbivši
mnogobrojne lake ratne jedinice, najposlije : Naj-
manje 25 engleških velikih ratnih brodova, 6 en+
gleških ratnih križara, najminje 4 oklopljena
križara protiv 16 njemačkih velikih ratnih brodo-
va, 5 ratnih križara 6 starijih linijskih brodova ;
nije bilo nijednog oklopljenog križara.

Kad je uastala tmica, naše su flotile prešle
u noćni napadaj protiv neprijatelja. Tokom je
noći bilo bojeva izmegju križara i mnogo napa-
daja torpednjača. Kod ovoga su potopljeni: Je-
dan ratni križar, jedan križar tipa »Achilles«
ili »Shannon«, jedan, a moguće i dva mtala ne-
prijateljska križara i najmanje 10 neprijateljskih
razarača. Od ovog je brod čeonik naše veliko-
morske flote sam potopio čest, a megju ovima
i obadva posve nova vodiče brodove razarače
»Turbuelnt« i »Tipperrary«.

Odio je starijih engleških linijskih brođova,
koji je od juga bio ovamo doletio, stigao istom
sutra dan t. j. 1. juna, makon dovršene bitke,
opet se okrenuo, a da nije ni ušao u bitku i da
ga nije naša glavna mornarica mogla ni vidjeti.

Službeno se javlja iz Berlina 4 lipnja :

31. maja je jedna od naših povodnjača- po-
topila pred Humberom moderni veliki engleški
torpedo razarač.

Po navodu su jednog člana posade poto-
nulog engleškog razarača »Tipperory«, kojeg
smo mi spasili, naši brodovi u pomorskoj bilci
kod Skageraka zapalili engleški oklopljeni križar
»Euryelus«, koji je posve izgorio.

Službeno se javlja iz Londona 4. juna:

S ratnog su broda »Queen: Mary« spašena
4 pomorska kadeta. Svi su ostali časnici pogi-
nuli. Poginuli su svi časnici brodova »Indefati-
gable«, »Defense« i »Black Prince«.

Spašeni su svi časnici s »Warriora«,

U dopunjenju vijesti admtiralskog stožeta
nadalje se javlja se javlja iz Berlina 3. juma:
U boju pred Skagerakom na njemačkoj su strani
pod zapovjedništvom poglavara flote podadmi-
rala Scheera šudjelovali : njemačka visokomorska
flota s velikim ratnim brodovima, starijim linij-
skim brodovima i ratnim križarima, nadalje sve
njemačke lake borbene sile, što se nalaze na
Sjevernom Moru i flotila podmornica.

Na neprijateljskoj je strani ptotiv tih bro-
dova stajao veći dio engleške moderne ratne flote,
Izvidničke sile pod zapovjedništvom podadmirela
Hippera kao prve pobiše se oko 5 sati popodne
s neprijateljskim ratnim križarima i laki -križa-
rima, a u taj se boj uplete zaredom s obje strane

 

PODLISTAK.
Smisao dubrovačke povijesti,

4) Napisao prof. Dr. Božo Cvjetković.
Karakteristika u dubrovačkoj povijesti.

Zabačena stara podjela dubrovačke povijesti dovela je do
ove nove hronološke diobe u historiji jadranske republike uda-
rivši je u dva. povijesna odsjeka:

A. Zavisna dubrovačka općina (614-1358).

B. Nezavisna dubrovačka republika (1358-1808).

Prvi odsjek dubrovačke povijesti možemo da razdijelimo u
dvije dobe:

=a) Dubrovnik pod različitom tugjom pretežno vizantijskom
zaštitom ili ograničenim suverenstvom, od 614-1205,

b) Dubrovnik pod mletačkom supremacijom od 1205-1358.
Prvu dobu možemo opet da razdijelimo u tri glave:

&) Od osnovanja grada (614) do 867, kad Arapi dulje vre-
mena podsjedahu Dubrovnik i kad ovaj poče da uzima odlučnog
udjela u svjetsko-evtopskoj povijesti,

$) Od 867 do 1000 naime do pohoda dužda. Petra II, Or-
seola u Dalmaciju i osiguranja mletačke prevlasti na našim oba.
lama i Jadranskome moru,

Y) Od 1000-1206, kad Dubrovčani priznaše mletačko vr-
bovništvo. \

Drugu dobu možemo da razdijelimo u dvije glave i to:

 

a) Od 1205-1272; otkad su Dubrovčani priznali mletačko
vrhovništvo do prve kodifikacije dubrovačkog statuta,

$) Od 1272-1358; od kodifikacije dubrovačkog statuta do
višegradskog ugovora, kad Dubrovnik dogje pod protektorat u-
garsko-hrvatskih kraljeva.

Drugi odsjek dubrovačke historije možemo da razdijelimo
u dvije dobe :

a) Od višegradskog ugovora do lastovske bune (1358-1602).
Izmegju ova dva datuma ograničena je sjajna epoha dubrovačke
republike ; od prvog datuma počinje sjaj od drugog propadanje.
U 244 godine sjajnoga života Dubrovnik se kaže u svim nian-
sama staroklasične kalokagatije. Jaki kucaji srca i trepeti razi-
granog duha kažu velike horizonte i duboke nade. Svim podvi-
gima humanizma i renaissance otvaraju se vrata gorde jadranske
općine. Dubrovnik se na vrijeme orijentuje u svojoj trgovini pre-
ma trgovačkome maksimumu na Allantskome oceanu i političko:
me maksimumu u osmanskoj državi. Ovo ga dovodi do silnog
bogastva, pomorske sile i smjelih državničkih osnova. .'

b) Od lastovske bune do pada [publike (1602-1808).

Prijelazom šesnaestog stoljeća u sedamnaesti vijek počinje
prava dekadensa dubrovačke republike, Koliko endogene toliko
eksogene sile nepovoljno uplivaju na tijek stvari dubrovačke dr-
žavice. Staro dubrovačko društvo poče da propada, a novo uze
da ispoljuje nemimo i bučno; nije zaziralo ni od zavjere protiv
domovine. Stare dalekosežne vlasteoske generacije izumiru, &
nove se pojavljuju u sve tješnjem državničkom horizontu. Pod

 

uplivom latinske kulture Dubrovnik se sve više otugjuje sloven-
skome stablu, na koje se u ranijim stoljećima tako vješto nevr-
nu romanska stabljika. On se sve jače potalijančuje koliko u
vrhovnoj upravi toliko u književnom radu i privatnom životu. U
XVIII. vijeka Dubrovnik nije drugo no tjesnogrudna talijenska
republika bez prostranih nada i dalekih horizonata. Jak kucaj
života prije jake, samosvijesne, svim uticajima i podvigima re-
naissance pristupačne dubrovačke republike više se ne čuje, Otu-
gjena Slovenstvu bez razumijevanja evolucije duha u Romanstvu,
republika osudi samu sebe na zakržavljelost. Prve velike, nepri-
jateljski raspoložene stranke, kažu se u ovoj aristokratskoj repu«
blici, koja je već ušla dobrim dijelom državne legje u oligarhij-
sko more. Dok se ova oligarhija razvija u harakterističnim ose-
binama tvrdoglavosti, nolerancije i stiješnjenog državničkog ho-'
rizonta, a pučani traže živa udjela u vogjeriju dižavne lagje, o-
svanu kobna godina 1667. Ove godine pretvori veliki potres grud
Dubrovnik u gomilu kamenja. Iza velikog potresa nastađe velika
i otvorena borba izmegju male dubrovačke republike i osman:
skoga carstva. Svi su znakovi kazivali, da će dubrovačke strme
i slavne hridi, koje su (toliko stoljeća bile stanom civilizacije,
skladnosti i razumnog napretka, opet živo podsjećati na mrsoet
opušćenja bibličkog proročanstva. Ali vijekovi slobode nagraše
u Dubrovnik toliko životne energije, koja stvara narode i poje.
dince velikim, da Dubrovnik odoli i sada svim udarima te qa
nemilo raniše. I Dubrovnik se diže iz golova groba, « herojsko
držanje Nikolice Bunića i Marojice Gučetića te Marojice Ksboge

i NN SIE MN" SRS

 

RR T&

aaa“