CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. | eleka počinje da: sul Udarac za udarcem, poraz za porazom, jedan kobniji od drugoga i na kopnu i na moru stiže već i gordog Albiona, perfidnu Englešku, glavnu začetnicu rata. Sve uzda- nje svoje postavila je u novac i tim je mislila pokrenuti cijeli svijet. Pomoću saveznika, koje je sjajem svo- jih žutaka začarala, a neke i potkupila, išla je za tim, da uništi Njemačku, ozbiljnu svoju suparnicu, a da raskomada našu Monarhiju za nagradu svojim saveznicima. Ali budna narudna svijest, žarki patriotizam, i najveća požrtvovnost koli u našdj Državi, toli u Njemačkoj čine s dana na dan sve to veća čudesa junaštva, da im se potpunim pravom cijeli svijet divi, a pamtiće se dok bude svijeta i vijeka. Ljubav prama domovini nije se nikad još tako sjajno očitovala kao baš i kod nas i kod naših saveznika u ovom ratu. Tu se je pokazala u svoj svojoj veličini: jakosti i sjaju, te stiče s dana u dan sve to ljepše lovor-vijence. Već od početka rata prate Englešku razne nepogode; izjalovile su joj se naj- ljepše nade i u silne mase ruskog »parnog valjka«, i u zanos francuskih naroda i u ratoborni duh Srba i Crnogoraca. Sve se je to razbilo pred junačkim desnicama austrijskih naroda i o željeznoj ustrajnosti junačkih Nijemaca. . Nedaće svoje i svojih saveznika na kopnu, kao i nenadni poraz u Kutel-Amari i neuspjeh pred Dardanelima znala je En- gleška vješto prekriti svojim naslovom »go- spodarice mora«. Svojom najvećom flotom na svijetu tješila je sebe i svoje saveznike i često se je pretresalo pitanje, da li će se konačna pobjeda odigrati na kopnu ili na moru. To uzdanje u svoju najveću pomorsku silu dovelo je Englešku do drskosti i pra- vog tiranstva na moru. Svi znatniji morski prolazi u njezinim su rukama, pak je svo- jevoljno | prkosno postupala i sa neutralnim brodovima; zaustavljala ih i plijenila poštu, te kršila svako megjunarodno pravo. Ali do sad još nečuvenom pobjedom njemačke mornarice nad mnogo jačom i AAS Seta. mt DEAR LEANA aag RNA a Vi PRAVA test A si brojnijom flotom engleškom zadan je težak udarac engleškom gospodstvu na moru. Engleška je tu izgubila, kako Amerikanci tvrde, najveću pomorsku bitku - svijeta. A osim materijalnog gubitka, koji se računa na jednu miljardu šilinga, još je teži za Englešku moralni gubitak. Na početku rata Englezi su znali iz- vrćati ruglu njemačku mornaricu, bahato sti se smijali, da će njihovo brodovlje znat potražiti »miševe u njihovim rupama«, a dogodilo se je obratno, da su ne samo njemački brodovi potražili englešku obalu, zadavali straha i trepeta po oceanima, pod- mornice potapljale stražarske lagje na ušću Temze, dok je baš engleška flota stala tako duboko skrivena, da ni zepelini nijesu mogli naći njezina skrovišta. I netom se je ta najveća flota usudila, da se odaleči malko od svojih dobro za- štićenih luka, eto je stiže strašan poraz na otvorenom moru, od mnogo manje nje- mačke mornarice. Cijeli svijet stoji pod doj- mom ove velike pobjede: Nijemci i njihovi saveznici puni su veselja i ponosa, neutralci se dive i priznavaju njemačko junaštvo, Englezi su isprva zašutili,'a onda raznim isprikama gleđaju da podignu klonulost svojih saveznika. Ali kao da sve ovo nije bilo dosta, slu- čaj htjede, da Engleška izgubi baš na moru, gdje se je najvećma jogunila, i svog veli- kog državnika, ministra rata, najboljeg po- znavaoca istoka lorda Kitschenera sa cijelim njegovim štabom. Kakav li je to opet gu- bitak po Englešku, to se još pravo proci- jeniti ne dade. Sigurno je, da gubitak tako vještog i odlučnog državnika u ovim kri- tičnim časovima može imati velikih poslje- dica, možda većih nego li jedna izgubljena bitka. Značajno je pako, kako su se sve osnove naših protivnika do sada izjalovile. Italija nakon godine dana jakog nasrtanja sa čilom i čitavom svojom vojskom mora da pregje iz napadaja u obranu i poslije toliko ofensiva, sad ne može da se održi ni u defensivi. Ni Grčke ni Rumunjske, ni Švedske ni Nizozemske ne mogu još za sebe da predobiju. Te malene državice znaju da odole i prijetnjama i obećanjima Entente. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. dii sanja U DUBROVNIKU, 10. JUNA 1916. CRVENA HRVATSK PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU < RSS AES teaRJASSS AES Ape EEA Ako je do sada Ententa, a u prvom redu gorda Britanija, toliko pretrpjela na svom ugledu, što će istom biti poslije ovog poraza na moru. Neće li ovo poniženje engleškog samosilja, koje hoće po što po to da tjera mak na konac, biti korak bliže miru, za kojim svako plemenito srce već davno čezne. Puni pouzdanja u Božju Providnost i u dosadanje sjajne uspjehe naše vojske, kao i u velike pobjede naših saveznika, mirna srca možemo da gledamo u buduć- nost ljepšu i bolju, i da k nebu podignemo duh svoj, pun pouzdanja i zahvale. Vijesti o bitci kod Skageraka. S mjerodavnog se mjesta iz Berlina o toku pomorske bitke pred Skagerakom još slijedeće javlja : Neprijatelj je 31. maja u 4:30 sata popo- dne opažen kojih 70 morskih milja pred Skage- rakom, najprije u jakosti od 4 mala križara tipa »Callioppe«. Naši su križari odmah stali progo- niti neprijatelja, koji je u majbržoj - vožnji pobjegao prema sjeveru. U 5:20 su naši križari vidjeli u zapadnom smjeru dvije ne- prijateljske kolone, za koje se ispostavilo, da se sastoje od 6 neprijateljskih ratnih križara i ve- ćeg broja manjih križara. Neprijatelj se razvrstao prema jugu. Naši su se križari približili do na 13 kilometara, te su na južni do jugoistočnog kursa otvorili vrlo uspješnu vatru na neprijatelja. Tokom su boja uništena dva engleška ratna kri- žara i jedan razarač. Nakon bitke od pola sata sjeverno od ne- prijatelja vidjelo se pet brodova tipa »Queen Elisabeth«. Malo se iza toga upustila u bitku njemačka glavna sila. Neprijatelj je odmah o- krenuo prema sjeveru. Pet je brodova tipa »Queen Elisabeth« prionulo uz engleški ratni križar. Ne- prijatelj je nastojao da najbržom vožnjom izbjeg- ne našoj uspješnoj vatri. Upotrijebio je istočni kurs, da obagje naše prve redove. Naša'je mor- narica pratila kretanje neprijateljeve najbržom vožnjom. Tokom su ovog borbenog odsjeka po- topljeni: jedan križar tipa »Achillesova« ili tipa »Shanom« i dva razorača. Najposljednji od naših linijskih brodova nije do ovog vremena zbog toga, što je bio ozađa, mogao poseći u bitku. Malo se iza toga pokazalo sa sjevera po- novno više od 20 linijskih brodova najnovijeg načina gradnje. Jer je vrh naše linije neko vri- jeme zapao u vatru s obadvije strane, linija je preinačena u zapadni kurs. U isto su vrijeme flotilje torpednjača poslane da napadnu na ne- e AMIN 6% zast ri ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE A ist sa God. XII, prijatelja. Napale su s izvrsnim, odsječenim i vidljivim uspjehom tri puta, jedan za drugim. U ovom je borbenom odsjeku uništen jedan en- gleški veliki ratni brod, dok je nfz drugih to- rao biti jako oštećen. Dnevna je bitka protiv engleške premoći trajala do mraka. U njoj je učestvovalo, odbivši mnogobrojne lake ratne jedinice, najposlije : Naj- manje 25 engleških velikih ratnih brodova, 6 en+ gleških ratnih križara, najminje 4 oklopljena križara protiv 16 njemačkih velikih ratnih brodo- va, 5 ratnih križara 6 starijih linijskih brodova ; nije bilo nijednog oklopljenog križara. Kad je uastala tmica, naše su flotile prešle u noćni napadaj protiv neprijatelja. Tokom je noći bilo bojeva izmegju križara i mnogo napa- daja torpednjača. Kod ovoga su potopljeni: Je- dan ratni križar, jedan križar tipa »Achilles« ili »Shannon«, jedan, a moguće i dva mtala ne- prijateljska križara i najmanje 10 neprijateljskih razarača. Od ovog je brod čeonik naše veliko- morske flote sam potopio čest, a megju ovima i obadva posve nova vodiče brodove razarače »Turbuelnt« i »Tipperrary«. Odio je starijih engleških linijskih brođova, koji je od juga bio ovamo doletio, stigao istom sutra dan t. j. 1. juna, makon dovršene bitke, opet se okrenuo, a da nije ni ušao u bitku i da ga nije naša glavna mornarica mogla ni vidjeti. Službeno se javlja iz Berlina 4 lipnja : 31. maja je jedna od naših povodnjača- po- topila pred Humberom moderni veliki engleški torpedo razarač. Po navodu su jednog člana posade poto- nulog engleškog razarača »Tipperory«, kojeg smo mi spasili, naši brodovi u pomorskoj bilci kod Skageraka zapalili engleški oklopljeni križar »Euryelus«, koji je posve izgorio. Službeno se javlja iz Londona 4. juna: S ratnog su broda »Queen: Mary« spašena 4 pomorska kadeta. Svi su ostali časnici pogi- nuli. Poginuli su svi časnici brodova »Indefati- gable«, »Defense« i »Black Prince«. Spašeni su svi časnici s »Warriora«, U dopunjenju vijesti admtiralskog stožeta nadalje se javlja se javlja iz Berlina 3. juma: U boju pred Skagerakom na njemačkoj su strani pod zapovjedništvom poglavara flote podadmi- rala Scheera šudjelovali : njemačka visokomorska flota s velikim ratnim brodovima, starijim linij- skim brodovima i ratnim križarima, nadalje sve njemačke lake borbene sile, što se nalaze na Sjevernom Moru i flotila podmornica. Na neprijateljskoj je strani ptotiv tih bro- dova stajao veći dio engleške moderne ratne flote, Izvidničke sile pod zapovjedništvom podadmirela Hippera kao prve pobiše se oko 5 sati popodne s neprijateljskim ratnim križarima i laki -križa- rima, a u taj se boj uplete zaredom s obje strane PODLISTAK. Smisao dubrovačke povijesti, 4) Napisao prof. Dr. Božo Cvjetković. Karakteristika u dubrovačkoj povijesti. Zabačena stara podjela dubrovačke povijesti dovela je do ove nove hronološke diobe u historiji jadranske republike uda- rivši je u dva. povijesna odsjeka: A. Zavisna dubrovačka općina (614-1358). B. Nezavisna dubrovačka republika (1358-1808). Prvi odsjek dubrovačke povijesti možemo da razdijelimo u dvije dobe: =a) Dubrovnik pod različitom tugjom pretežno vizantijskom zaštitom ili ograničenim suverenstvom, od 614-1205, b) Dubrovnik pod mletačkom supremacijom od 1205-1358. Prvu dobu možemo opet da razdijelimo u tri glave: &) Od osnovanja grada (614) do 867, kad Arapi dulje vre- mena podsjedahu Dubrovnik i kad ovaj poče da uzima odlučnog udjela u svjetsko-evtopskoj povijesti, $) Od 867 do 1000 naime do pohoda dužda. Petra II, Or- seola u Dalmaciju i osiguranja mletačke prevlasti na našim oba. lama i Jadranskome moru, Y) Od 1000-1206, kad Dubrovčani priznaše mletačko vr- bovništvo. \ Drugu dobu možemo da razdijelimo u dvije glave i to: a) Od 1205-1272; otkad su Dubrovčani priznali mletačko vrhovništvo do prve kodifikacije dubrovačkog statuta, $) Od 1272-1358; od kodifikacije dubrovačkog statuta do višegradskog ugovora, kad Dubrovnik dogje pod protektorat u- garsko-hrvatskih kraljeva. Drugi odsjek dubrovačke historije možemo da razdijelimo u dvije dobe : a) Od višegradskog ugovora do lastovske bune (1358-1602). Izmegju ova dva datuma ograničena je sjajna epoha dubrovačke republike ; od prvog datuma počinje sjaj od drugog propadanje. U 244 godine sjajnoga života Dubrovnik se kaže u svim nian- sama staroklasične kalokagatije. Jaki kucaji srca i trepeti razi- granog duha kažu velike horizonte i duboke nade. Svim podvi- gima humanizma i renaissance otvaraju se vrata gorde jadranske općine. Dubrovnik se na vrijeme orijentuje u svojoj trgovini pre- ma trgovačkome maksimumu na Allantskome oceanu i političko: me maksimumu u osmanskoj državi. Ovo ga dovodi do silnog bogastva, pomorske sile i smjelih državničkih osnova. .' b) Od lastovske bune do pada [publike (1602-1808). Prijelazom šesnaestog stoljeća u sedamnaesti vijek počinje prava dekadensa dubrovačke republike, Koliko endogene toliko eksogene sile nepovoljno uplivaju na tijek stvari dubrovačke dr- žavice. Staro dubrovačko društvo poče da propada, a novo uze da ispoljuje nemimo i bučno; nije zaziralo ni od zavjere protiv domovine. Stare dalekosežne vlasteoske generacije izumiru, & nove se pojavljuju u sve tješnjem državničkom horizontu. Pod uplivom latinske kulture Dubrovnik se sve više otugjuje sloven- skome stablu, na koje se u ranijim stoljećima tako vješto nevr- nu romanska stabljika. On se sve jače potalijančuje koliko u vrhovnoj upravi toliko u književnom radu i privatnom životu. U XVIII. vijeka Dubrovnik nije drugo no tjesnogrudna talijenska republika bez prostranih nada i dalekih horizonata. Jak kucaj života prije jake, samosvijesne, svim uticajima i podvigima re- naissance pristupačne dubrovačke republike više se ne čuje, Otu- gjena Slovenstvu bez razumijevanja evolucije duha u Romanstvu, republika osudi samu sebe na zakržavljelost. Prve velike, nepri- jateljski raspoložene stranke, kažu se u ovoj aristokratskoj repu« blici, koja je već ušla dobrim dijelom državne legje u oligarhij- sko more. Dok se ova oligarhija razvija u harakterističnim ose- binama tvrdoglavosti, nolerancije i stiješnjenog državničkog ho-' rizonta, a pučani traže živa udjela u vogjeriju dižavne lagje, o- svanu kobna godina 1667. Ove godine pretvori veliki potres grud Dubrovnik u gomilu kamenja. Iza velikog potresa nastađe velika i otvorena borba izmegju male dubrovačke republike i osman: skoga carstva. Svi su znakovi kazivali, da će dubrovačke strme i slavne hridi, koje su (toliko stoljeća bile stanom civilizacije, skladnosti i razumnog napretka, opet živo podsjećati na mrsoet opušćenja bibličkog proročanstva. Ali vijekovi slobode nagraše u Dubrovnik toliko životne energije, koja stvara narode i poje. dince velikim, da Dubrovnik odoli i sada svim udarima te qa nemilo raniše. I Dubrovnik se diže iz golova groba, « herojsko držanje Nikolice Bunića i Marojice Gučetića te Marojice Ksboge i NN SIE MN" SRS RR T& aaa“