RAVA CRVENA HRVATSKA CIJENAJJE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. RAS SSA SES o SA ELO LAS Pomen-dan. Navršuje se do koji dan i druga go- dišnjica od nemilog atentata u Sarajevu, kojemu su pale žrtvom prijestolonasljednik Frano Ferdinand i plemenita mu supruga kneginja Sofija, O samom tom zlodjelu do- sta se je već pisalo i raspravljalo, te je i pravda ljudska učinila i čini još svoju, dok i Providnost Božja pušta, da se vrše nedokučivi putevi njezini. Teško ranjeni i ucviljeni narodi Mo- narhije, a ponajprije Hrvati, koji su u nad- vojvodi Franu Ferdinandu vigjali svog bu- dućeg oca i kralja, zakukaše gorko i u crno se zaviše a iz ojagjenog srca zavapiše Pravdi Boga Velikoga, da osveti ove nevine žrtve. . Krv njihova poput krvi pravednog Abela vapi i izazivlje osvetu nad novim Kainima i zločinačka ruka mora da ispašta svoj gri- jeh i da se uvjeri, da je Pravda Božja spora gdjekada, ali uvijek dostižna. Što se od tog dana dalje ide, to sve jasnije ispoljava prava svrha slavosrpske propagande, dolazi djelo na vidjelo, pak se očituju jasno njezini veleizdajnički ciljevi, a ujedno se uvigjaju zamašite posljedice tog historičnog dana i dogogjaja, koji je donio rasap i smrt pravom počinitelju. Prošle su dvije godine, a dobar dio uwotnika primio je zasluženu plaću, dok se drugi dio skita po svijetu, te se potuca od nemila do nedraga izbjegav tako pravdi ljudskoj ali ne vječnoj. Nemili je to udarac i teški gubitak bio za našu državu, ali smrt toli vrijednog i opće ljubljenog nadvojvode donijela nam novi život. Od tog nemilog dana srca su svih plemenitih državljana duboko ranjena, ali baš od tada jače sjedinjena. Mnogima je taj dogogjaj bolje otvorio oči da uvide, kamo plovi i kuda vodi nova struja; raz- bistrio se je položaj i rasčistila se politička atmosfera, te se je jasno vidjelo, kakav vjetar i otkuda duva. Rasčinilo se je stanje stvari i u hrvat- skim zemljama, te se prikazalo u pravom svom svijetlu; hrvatska se svijest jače uz- budila, novi duh podrhtao u kostima hrvat- Kralj Nikola u progonstvu. U Merignacu, malom selu pet kilometara udaljenom od Bordeauxa — tako piše izvjestitelj »Daily Cronicle« o svom posjetu u mjestu, gdje sada boravi u progonstvu crmogorski kralj Niko- la, — »u blizini zemaljske ceste stoji mali dvo- rac na kraju sjenastog drvoreda kestenja. Stra- nac bi mirno tuda prošao, kad ne bi pobudila njegovu pozornost gomila znatiželjnika, ljudi koji od jutra do večeri stoje pred rešetkama na ulazu u dvorac. Prije dva mjeseca postao je nenadano taj zaboravljen dvorac vaaredno zanimljiv za se- oske stanovnike, jer se saznalo, da će ovdje pri- vremeno ostati iz svoje zemlje protjerani kralj Nikola. Doskora se vidjelo, kako dolaze razni teretni automobili sa predmetima za uregjenje stanbenih prostorija a konačno došao je sam kralj, koga pozdraviše zastavama i govorima. | sada ima selo Merigaac svoga kralja ! Još vvi- jek nijesu se priprosti seljaci mogli umiriti zbog tog i uvijek susreće se pred drvore- dom kestenja nekoliko ljudi, koji se otvorenih ustiju dive crnogorskoj straži u njenim dosad nevidjenim modrim uniformama. | ja sam hodo- častio iz Bordeauxa u Merignac da potražim pro- tjeranoga kralja. Kad sam bio uveđen u dvorac, Nikola je upravo sjedio dvojici slikara, ali je skih junaka te na prvi poziv sijedog nam Vladara, Hrvati srću u boj kao ranjeni la- vovi, da osvete krvcu prolivenu. Historični je doista taj dan, značajan je taj dogogjaj. Dalekosežnih mu i sudbo- nosnih posljedica još nije moguće sasma do kraja prozreti. Njegov upliv oćutile su ne samo male balkanske države, već čitava Evropa, cijeli svijet — kao nikad. Bezdušni srbijanski urotnici nijesu ni iz daleka mogli predvigjeti, kakovim će plodom da urodi njihov zločin i po njih same i po Monarhiju i po cijelu Evrop". Grdno su se u svojim računima prevarili. Sanjali su o Velikoj Srbiji, a sad eto ni komadića im zemlje ne preostalo; htjeli su raskomadanje Monarhije, a ona se budi na novi život i nad svim neprijateljima slavlje slavi; išli su za tim, da kod Hrvata ubiju narodnu svijest, da ih liše svog hrvatskog imena, da unište njihovu povijest, ali sami upadoše u jamu, koju braći kopaše. Tako na drugi pomen-dan tragične smrti neprežaljenog nam prijestolonasljed- nika možemo da konstatiramo, e je žrtva njegova donijela preporod i novi život na- šoj državi. Ono što je blagopokojnik živ želio i za što je živio, to je svojom smrću postigao: Veliku i sretnu Austriju, a u njoj sretne i zadovoljne sve narode. I hrvatski mukotrpni narod pravom očekuje sad svoje uskrsnuće, oživotvorenje svojih historičnih prava i ideala pod moćnim žezlom Habsburškim: Veliku Hrvatsku u okviru Velike Monarhije. O talijanskom nazivlju naših mjesta. »Armeeblatt« piše u svom broju od 27. svibnja slijedeće : »Mi smo u našim službenim izvještajima o pobjedama nad ltalijom opet pravovaljano us- postavili stara njemačka imena mjesta u južnom Tirolu. I u Arbaniji ukinuli smo nepodobštinu nazivati čisto arbanaške gradove talijanskim na- zivom i s toga ne govorimo više o lurazzu i Valoni, već o Dursu i Vlori. Bilo bi stoga vrijeme, da se isto djelo pra- vednosti započne i u Dalmaciji. U Dalmaciji sta- nuju Hrvati i Srbo-Hrvati; to je zemlja, u koju nije nikad prodro talijanski elemenat. Samo uz smjesta prekinuo sjedjenje i započeo sam raz- govarati francuskim jezikom. On se upustio u melankonična razmatranja o nesreći, koja je za- desila njegovu zemlju, on je govorio o strašnom bombardovanju Lovćena i tužio se, da ga je nje- gova vlada zlo savjetovala. U svakoj riječi, koju je izgovorio taj samotni kralj, osjećala se dubo- ka tuga. Sudbina ga je očito učinila starijim, On nije više imao energične kretnje, koje su ga prije karakterizovale, pa je izgubio i onu svoju sigur- nost nastupanja. Bogato crnogorsko odijelo, mo- dro sa zlatnim uresom, djelovalo je kao značaj- na protivština prema pojavi tog starog potište- nog čovjeka. Tri dana kasnije, bio je to dan jedne srpske narodne slave, došao sam opet u dvorac u Merignacu. Povodom srpske proslave bili su članovi crnogorske i srpske kolonije po- zvani iz Pariza kralju Nikoli u goste, i sva ta djeca zemalja, zaposjednutih od neprijatelja, sta- jala su puna očekivanja u dvorani, dok konačno | kralj, praćen od kraljice i princesa Ksenije i Vjere. Kralj je nakon kratkog nagovora sjeo u naslonjač a kraljica ostala je uspravo i ukočenog pogleda stajati pokraj njega. Opet jed- nom mogla su obojica misliti na sve slike užasa, koji ih je protjerao iz domovine, dok nijesu u Francuskoj našli utočište...» nije unišao IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. sm dl ALE SD U DUBROVNIKU, 24. JUNA 1916. S | obalu ostavilo je kratko doba mletačkog gos- podstva rijetke ostatke talijanskog narodnog na- zivlja. »Zara« je pretežno jugoslavensko mjesto, »Sebenico«, »Spalato«, »Ragusa«, »Castelnuovo«, »Cattaro« su malo ne čista slavenska mjesta. U tim mjestima upotrebljavaju samo vratari svra- tišta tatijansko nazivlje, samo pak pučanstvo go- vori uvijek o Kotoru, Ercegnovom, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru itd. Ako budemo i u Dal- maciji odstranili talijansko nazivlje, ožigosat ćemo ujedno i iskrivljenja, kojima Italija mastoji pri- krivati i poljepšati svoje imperijalistične zahtjeve kabanicom narodne ideologije.« I praška »Union« donijela je prošlih dana na uvodnom mjestu članak »Die slavischen Orts- namen in den siidslavischen Landern«, u kojem zagovara istu stvar. »Upotreba hrvatskih imena isto je tako pravo hrvatskog naroda, kao što Ni- jemci u Tirolu imaju pravo, da im se povrati njihovo nazivlje mjesta.« Ovo smo mi odavna više puta zagovarali, ali nismo bili uvaženi. lli s nerazumijevanja ili iz politike u duhu pokojnog trojnog saveza. Sad su već druge prilike i sad bi se barem morala ova nepravda ispraviti. Tršćanska »Edinost« prenosi gornje retke i savim opravdano dodaje, da isto načelo praved- nosti treba primijeniti ne samo na južni Tirol i na Dalmaciju, već i na Primorje. »Pravedno je — kaže — di se ovim krajevima povrate nji- hova prava imena, te da se već jednom učini kraj iskrivljivanju narodnog značaja zemlje i da se time oduzme podloga aspiracijama za tim kra- jevima od strane, koja nema nikakova prava na njih.« Milo nam je, da ovaj članak prenosi organ naše većine, zadarski »Narodni List«, pak smo slobodni upitati taj organ »za interesc« hrvat- skoga naroda, kakve je korake poduzela naša većina u tom smislu od početka rata do današ- njeg dana ? Položaj na ruskom bojištu. Major Hueber promatra na 19. ov. mj. po- ložaj na bojištu na slijedeći način : Osam je dana posada Černovica i položa- ja na liniji Pruta, a u blizinu grada u taktički nepovoljnim prilikama junački branila. Slavno i hrabro — kako smo naučeni od vojske general- obrsta baruna Piflanzera, koja ja u vatri i u bo- ju očeličena. Bio je to neravan kraj. Ne samo s obzirom na ogromnu premoć protivnika, već i radi terenskih prilika, u kojima je branitelj mo- rao što dulje prkositi neprijatelju. Sjeverni dio Černovica siže sve do obale Pruta. Već ta sama činjenica neizmjerno otešća- Kako je poginuo Lord Kitchener ? Iz Rotterdama se javlja : Engleški admira- litet javlja o propasti »Hampshire« slijedeće po- jedinosti : Iz iskaza dvanaestorice preživjelih, koji su spašeni kod propasti »Hampshire« pro- izlazi, da je brod za teškog nevremena plovio uz orkneysku obalu. Valovi su polijevali palubu bioda. U 7 i po sati nabasao je brod na minu, te je stanuo tonuti. Kapetan je broda sazvao momčad i dao naloge, da se učine predradnje za spasavanje. Uzaludni su bili svi pokušaji, da se čamci spuste. Jedan se je čamac razbio za drugim, a ljudi su popadali u more. U to se pojavi lord Kitchener u pratnji po- morskog časnika. Posljednji je poviknuo : »Mje- sta za lorđa Kitchenera.« Kapetan je pozvao lor- da k sebi na zapovjednički most, od kuda se je imao spustiti čamac za kapetana. Spašeni su čuli, da je kapetan zamolio Kitchenera, da pogje u taj čamac. Nijedan od preživjelih: nije u stanju, da is- kaže, da je u istinu vidio Kitchenera ući u ča- mac. Jednako nije nitko vidio, da je ovaj čamac pušten na more. 150-300 ljudi posade pokušalo se je spasiti na splavima, ali su svi nastradali većinom od studeni. Muogi su nastradali hoteći se dokopati obale na strmim liticama, & nekoji a tina sta ta Sato tamtasta PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE amt Dot tn JR GSS A JEJA God. XII. Ao va obranu. Uz to nadvisuje Sadagora Černovica i okolice im. Time je bilo omogućeno Rusima, da si izaberu taktičke pogodnosti, koje im je pru- žao teren, Pribrojili se tomu jošte brojčana nad- moć, tad će svaki strukovni sudija morati taza- brati, da su naše čete i ovdje imale — ođupirući se osam dana u taktično nepovoljnim obrattbe- nim položajima, uspjehe, koji se dostojno redaju našim rekordnim uspjesima. Ako li se naše' čete ovdje nijesu pod izvjestnim predpoštavkama mo- gle dulje držati, već što su se održale, to je si- gurno, da to ne bi uspjelo niti nijednoj drugoj vojsci na svijetu. Nakon što je uspjelo Rusima, da kod Černovica forciraju Prut, moglo je doći jošte do uličnog boja. Ovakav je boj uvijek bez svrhe. On može jedino da zaustavi prodiranje neprijatelja tek za koji sat. U uzanim ulicama, gdje se čete ne mogu slobodno kretati, niti imadu cilja, ne mogu ni najhrabriji odjeli ništa polučiti protiv brojčane nadmoći. Vojnička vrijednost uličnih bojeva i obrana kuća u bojevima prsa o prsa, oko u oko, uvijek je vrlo malena. To vodi do divljeg mrš“ cvarenja, koje može imati samo onda momen- tani uspjeh, ako obrani stoji na raspolaganje do- voljno pričuve, koje mogu onda da zahvate u boj. Nu u svakom slučaju u ovakim bojevima trpi grad. Pošto se ulaz Rusa u Černovice nije više mogao zapriječiti, to je odgovaralo svim pravi- lima racionalnog vodstva bitke, da se čete po- vuku i isprazne grad. Tako je naša vojska bila poštegjena da doprinosi Bezkorisne žrtve u ktvi, a grad je spašen, da nije razvaljen. Posmatrajući stvar sa čisto vojničkog gle dišta znači gubitak Černovica jedva više no gu- bitak jednog sela. Prema mjesnom taktičnom po- ložaju može da je za čete u boju od veće važ- nosti n. pr. neko granje, ili jedan vrh, ili jedna šumica, drveni most itd., već recimo neki grad, koji se moguće jošte k tome nalazi unutar bojne linije nalazeća se mjesta od važnosti su za ope- rirajuću vojsku, jer služe kao otapna mjesta. Nu u modernom su ratu i ta mjesta izgubila svoju važnost. Požaliti je, što je uspjelo Rusima, da pregju na južnu obalu Pruta. Sama pak činje- nica, da su time dobili i grad Černovice u ru- ke, niti u strateškom niti u taktičnom pogleđu ne uvećava njihovog uspjeha. Pod sigurno se mora uzeti, da bi i ruskom vojnom vodstvu bilo milije, da su na kojem drugom prostoru polučili koji veći taktički uspjeh, pa ma se tamo ne na- lazio nijedan grad. Naravno, da se ovo ne može primijeniti na tvrgjave. Černovice nijesu tvrgjava, već otvoren grad, koji su branile naše čete u streljačkim gra- bama, kao svako drugo selo. su umrli nakon što su spašeni od studeni i iz- nemoglosti. Engleški podatci o bitoi kod Ska a. Euglezi, koji su biti zarobljeni u bitci kod Skagerraka, iskazali su ovo 0 kretanjama i o gubitcima engleške flote : U bitci je sudjelovala izvidnička flota Be- attyeva od šest ratnih križara, četiri ili pet linij- skih brodova razreda »Queen Elizabelh«, s mno- go modernih malih križasa te $ okolo četrdeset torpedo-razarača ; na dalje je sudjelovala glavna flota Jellicoe-ova, u kojoj je bilo : tri skupine li- nijskih brodova, a svaka skupina sa šest do o- sam velikih ratnih brodova, pa divizija ratnih križara, šet oklopljenih križara, najmanje deset malih križara, osamdeset do stotinu razarača, Beatty je plovio prama istoku, kadi je opazio njemačke izvidničke sile. Izmegju 5 i 6 sati po- podne, Nijemci su otvorili vatru na 18 kilome- tara daljine. Oko 6 sati eksplodirala je »Queen Mary« te je potonula za 10 časaka. Na ovomi je brodu bilo 1400 momaka. Kada je »Indefatigable« došao na mjesto nesreće, i on je eksp ro i tuko brzo potonuo, da su se od 1000 momaka posade spasila samo dvojica. Beatty zapovjedi"