PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA'JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU Rogjendan Njegova Veličanstva. 1830—1916. Jučer, 18. kolovoza, navršilo se je ravnih 86 godina, otkad je došao na svijet naš viteški Vladar, Njegovo Veli- čanstvo, premilostivi Ćesar i Kralj, Frano Josip |. Ovaj dan svi marodi naše prostrane Monarhije svečano slave i sve se uprav kao natječe i po zabitnim selima i po velikim gradovima, kako će ljepše i veličanstvenije slavlje da priredi. Ovaj je dan spontani odušak, izražaj čuvstava ljubavi, odanosti i vjernosti svih državljana prema svome općeljubljenom Vladaru. Ovaj strašni rat nije mogao ni naj- manje da pomuti ili umanji slavlje 18. ko- lovoza, »kraljeva dana«, dapače je doradio, da narodi cijele Monarhije — sakupljeni još uže u ljubavi i pouzdanju oko Previš- njeg Prijestolja -- po treći put kroz ovo ratno doba slave ovaj dan -još veće, odu- ševljenije. Ovog dana srca sviju državljana jače kucaju za svog viteškog Vladara, mnogo se oko rosi suzom radosnicom, iz dna duše vruća se molitva diže, a usta ko da sama šapću : Bože, živi, čuvaj, Bože — Cara našeg i naš dom ! Osamdeset i šest godina života za Onoga, koji za dugi niz od 68 godina mudro vlada prostranom državom, rijedak je god. Oko života Njegova Veličanstva usko je isprepletena. povijest cijelog našeg vijeka; Njega znade i staro i mlado; On od davna već dijeli sa narodima svojim sve radosti i žalosti, s njima skupa pro- življuje sve vesele i tmurne dogagjaje, i njegova je mnajpreča želja i najveća ra- dost, da vidi narode svoje sretne i za- dovoljne. Još mlad u 18. godini života stupa- jući na prijesto odlučno kliče: »Zbogom moja mladosti« i sve svoje sile posvećuje dobru svojih državljana, te hoće da im se u svakoj zgodi iskaže pravim ocem i da im u svemu prednjači svojim svijetlim izgledom. Pak koje je čudo, da su Ga narodi toli nježno zavolili, da s Njim hoće da dijele i radost i žalost, da se za Nj svi od srca Bogu mole, i da su pripravni da na Njegov poziv prinesu i najveće žrtve na oltar domovine ? Njegova riječ ,,Mojim narodima“ na početku rata duboko je svakoga potresla. Svakoga je najvećma kosnulo, što sijedi Vladar ne može da svoje stare dane mir- no provede, već izazvan i prisiljen mora da trgne mač na obranu časti, ugleda i i pravice. Na Njegovu riječ svi narodi Monar- hije zaboravljaju tada svoje megjusobne trzavice i nesporazumljenja, te ohrabreni novim duhom jedinstva i sloge pod de- vizom Viribus unitis — Ujedinjenim si- lama čine prava čudesa od junaštva, da im se i sami neprijatelji moraju diviti. Nepristrana će pak povijest znati da kaže i poznijim naraštajima, što može da učini moralna jakost sloge i ljubavi nad brojnijim u svakom pogledu neprijateljem. U vjernosti i odanosti prema Pre- višnjem Vladaru odlikuje se na osobiti način naš hrvatski narod i tu svoju tra- dicijonalnu ljubav posvjedočava djelima : rijekama krvi svoje i nečuvenim junaš- tvom, i danas usred ratnog meteža šalje vrući vapaj Svevišnjemu, da naš sijedi Vladar sa svojim narodima dočeka plo- dove što skorijeg časnog i trajnog mira! Bog poživio Njegovo Ap. Veličanstvo, našeg Česara i Kralja, Frana Josipa I.! — ELA LV_ i ZO e Ljeto... more... sunce. Ljeto je, zapara, august, kad sunce nemilo peče i toplomjer junački skače, pa se i ljudi na suncu peku, u more skaču, da se rashlade, da sg malo pozabave. Blago njima, športistima i nešportistima, koji to mogu ! U neutralnim državama goje se i dandanas kao i prije razni športovi. Docet Švedska! Du- gotrajni ovaj rat dosta je uplivao na održanje i razvoj svakog športa, pa i plivačkog, u svim za- / raćenim državama, pa i u našoj državi. Utakmice. se plivačkih muških i ženskih klubova drže sa- mo u našim najvećim gradovima, kao u Beču, Pragu ;i Budimpešti, samo u korist »Crvenog Križa«, ne samo ljeti već i zimi (u Beču i na njemačkog carstva ima do 75% odraslije škol- ske mladeži, koja znade vješto plivati, čime se u Austriji ne možemo baš pohvaliti, Uspjeh u plivanju može se postići bez poteškoća, veli on, jer je običajno dosta 8 do 12 dobro učinje- nih vježaba, da dječak i mladić nauči dobro plivati. (V. bečki »Reichspost« od 9. V. 1916.). Kakav je život u nekim većim našim ku- palištima za ovog rata? Vrijedi zabilježiti o- vu: U Siofoku (na Blatnom jezeru), nekada jeftinom kupališnom mjestu, plaća osoba dnev- no po 40 do 45 K. I to kupalište ipak broji 2000 gosti. U hotelu zapada soba dnevno od 8 do 15 K, kupališna kabina za 2 mje- seca K 300, a jedna kabina dnevno K 480. Razumije se, da su životne namirnice u Siofoku preko mjere skupe. Zabava tu ima dosla, i pre- već, i do ponoća i preko ponoća; pleše se u »bar«-u i do zo1e, šampanjac se na dušak ispija, a veseli glazbari sviraju dokle god mogu. Kad se sunce dobro izdigne nad jezerom, onda nastaje tu nešto mirniji život. Ne fali ni svako- jakih igara na karte, i pri tome prilijetaju i od- | lijetaju — kao ljepirice — stotinjarke i tisućarke. Misli li kogod, da od onih masnih dobitaka od- cijepi štogod i za ratne svrhe? — Hm!? Škra- I bic& za ratne doprinose po stolovima nema. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU IAL LAN Ad m U DUBROVNIKU, (9. AUGUSTA 1916. O padu Gorice. Ljubljanski »Slovenec« donosi više izvještaja o evakuaciji i padu Gorice. Bilo je 6. kolovoza. Strahotni vihor nešto se je slegao i ljudi se donekle umirili. U daljini se vidio crni dim, koji je sukljao nad gorećim Sol- kanom. Ljudi su se s grozom u srcu spominjali na jučerašnji vihor, koji je sve pretvarao u prah i pepeo. Gorica je bila mirna. Stanovništvo je u krasnom poletnom jutru hitilo jutrnjoj misi u stolnoj crkvi, razgovarajući o prošlim dogagjaji- ma. Idući ulicama, zastajale im noge. Ovdje mr- tav vojnik, ondje razmrcvareno žensko truplo ili ubijeno dijete, tu opet teško ranjeni vojnik, itd. Iz pojedinih kuća prodirao je gusti dim, koji je pokazivao, da je, ovdje buktio požar. Nitko se nije ufao predočiti, da one lijepe, sunčane Go- rice više nema. Ali najgore je tek imalo doći. Istoga dana popodne počeli su se micati kroz grad topovi, vozovi, vojnici itd. Svi su se pitali : Što će biti? Naši su vojnici umirivali pučanstvo. Komešanje u Gorici raslo je sada od časa do časa. Tutnjava se sve više i više približavala. Granate su počele udarati u grad. Kamo je u- darila, prouzročila je smrt i pustoš. Ljudi su bježali is rušeće se Gorice. Na raz- nim dijelovima grada počelo je gorjeti. Sve više i više dizao se dim, te konačno pokrio grad po- lumrakom. Megjutim se je miješala pucnjava i treskanje sa jaukom i vriskom prestravljenog sta- novništva. Ljudi sa uveče bježali iz građa kao suludi, bez odijela, polunagi, samo da spase ži- vot. Ali mnogima nije ni to bilo moguće. Ugra- bila ih smrt na bijegu. Na ulicama i cestama le- žala su trupla, a da se nitko nije za njih brinuo. Svi su bježali naprijed. Najgore je bilo na Trav- niku, Raštelju i dalje na trgu sv. Antuna i u ulici Drevni. A druge ulice ? Nekad tako cvatuća i živahna Gospodska ulica sada je kup ruševina i razvalina pod kojima leže mrtva tijela stanov- nika. I na to je sijalo i smijalo se južno sunce. Pala je noć. Mirna poletna noć. Ljudi su bdili i u strahu se pitali: »Što će nam donijeti sutrašnji dan ?« Slutilo se, da će biti još gore. Uistinu ! Već rano u jutro počelo je neprijateljsko topništvo sipati oganj i željezo na ubogi grad. Ljudi su počeli bježati, onako kako su bili o- djeveni, van iz grada, prema Št. P. i V. Tamo ih je primilo naše vojništvo na vozove i vozilo u P. Ali nekoji su ustrajali u gradu. Da, usmje- lili su se i izašli na ulice, gdje im se otvorio pogled na rušenje i ubijanje. Muška, ženska i dječja tjelesa ležala su po ulicama. Ranjenici su jaukali i plakali, a niko im nije pomagao. Voj- nici su obilazili od kuće do kuće i silom tjerali pučanstvo napolje. Kakav je metež vladao, neka svjedoči slijedeći slučaj : Koliko tu može biti moralnog obzira i pristoj- nosti u tom bogatom, obijesnom ambijentu -- možemo pojmiti. I to sve u trećoj godini straš- nog rata, kad naši vojnici u masama — ginu! Mnogi su, i najbolji plivački športisti pod puškom, uz vruće topove, pod kišom taneta, u neukusnim šančevima, na poljanama vruće ljudske krvi. Nekoji su se od njih junački proslavili, bili su pohvaljeni, odlikovani, pa se i dalje junački bore, gledajući svaki čas smrt pred očima; nekoji su zamijenili ovaj tužni svijet drugim, boljim, a nekoji, nesposobni za daljnje borbe, povratili su se ili će se povratiti iz bolnica svome domu, lišeni svoje ruke ili noge, kojom su se za šport- skih vježaba toliko ponosili. I u našim primorskim mjestima, pa i u Dubrovniku, kupališta su dosta dobro posjećena. Vigja se i vrsnih športista, nešto mlagjih ili sta- rijih nego su maši junački ratnici daleko od Dubrovnika, | ženska mladež sada nešto više poklanja pažnje plivačkom športu. A djeca naša, što po ulicama u »sandalima« klopoću? — Najvole se razgovarati, da ih čuješ i iz daljega, o »banju«, »fundavanju«, »skakan;u«, »trampulinu«. Tako je drugovdje pa i u nas... Ne čudimo se: ljeto je, zapsra, auguet, kad sunce nemilo peče i toplomjer junački skače.., — G. ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST.RUKOPISI SE NEVRAĆAJU.LISTOVI NEPRIMAJU SE = Jedan dimnjičar je bježao u košulji i ga- ćama s dimnjičarskom metlom na ramenu, a u jednoj ruci je nosio lonac, u drugoj uru-budilicu. Takovih slučaja zbunjenosti bilo je ma pretek. Svak je pograbio ono, što mu je najprije došlo pod ruke, i bježao napolje, da se spasi. A mno- goga je zadesila smrt, kad ja držao, da je već spašen. _ Evakuacija Gorice izvršena je 8. o. mj. u 6 sati u večer, kada je goricu ostavila bolnica milosrdne braće, Mnogo civilnog pučanstva ubi- jeno i ranjeno u Gorici, Solkanu i Šempetru. Drži se da je u Gorici ostalo oko 6000 ljudi, koji su se posakrili u podrumima. U nedjelju u jutro udarila je prva granata u stolnu crkvu baš u času kad je čg. dr. Kobal dizao sveto tijelo. Bile su ranjene dvije žene. U kapucinskoj crkvi je bilo ranjeno mnogo ljudi. Isto tako na Travniku. Talijanska navala bila je strašna, ali i naša srca, naši junaci, naši zapovjednici moćni. Kako rekosmo, u nedjelju u 7 sati u jutro služila se misa u stolnoj crkvi. Katedrala je bila puna ljudi. Za vrijeme mise padale su granate u crkvi. Crkva je počela gorjeti. Bombardovanje je trajalo u subotu po popodne, nedjelju i u utorak. U utorak na 34 sata, pučanstvo je počelo bježati iz grada. Svuda se čuo poklik »Italiani gredo!«. Gorica je gorila. Ulica Dogana je sasvim izgorjela. Pogrebni zavod »Zi- ano« vozio je mrtvace, po 50-60 skupa. Strašna je bila vatra iz pušaka koja je ranilo mnogo lju- di. U zgradu »Crvenog Križa« udarila je granata, ali nikomu se nije ništa dogodilo. U utorak u pola 9 u jutro krstio je u stolnoj crkvi monsinjor Kolavčić jedno dijete. |U to vrijeme udarile su granate u crkvi. Ulicom Morela prolazile su tri gospogjice, vraćajući se iz poglavarstva. Susrele su naše vojnike, dok su na drugom kraju bili Talijani. Megjusobno su izmijenjivali hice iz puške. Naši vojnici dali su gospogjicama konje, da mo- gu pobjeći. Gospogjice su jahale prema »Crve- nom križu«. Tamo je jedna granata pogodila dvije gospogjice i usmrtila ih. Na starom groblju u ulici »Trieste« i ulici »Dreossi« borilo se čovjek proti čovjeku. Bilo je mnogo mrtvih, megju ko- jima i više gragjana. Ulica Municipio, ulica Mo- nace, Raštelj, Caravia, sve je to izgorjelo. Središte grada je najviše oštećeno. Kuće na Corsu, koje stoje polag poglavarstva, velika cr- kva sv. Antuna i nadbiskupska palača najviše su postradale. Slovenska društvena kuća, koja leži naprama hotelu »Pošta«, potpuno je sažgana od granate, koja je udarila u unutrašnjost kroz pro- zor. Mnogobrojne osobe, koje su bile ranjene, otpremljene sa iz Gorice, te stigle i u Ljubljanu. Megju ruševinama leži mnogo lješina, a ulice su zakrvavljene. Jedan gorički bjegunac pripovijeda Ljekovita moć sunca. Sunčano je svijetlo, kako piše dr, Traenhart u časopisu »Sonntag ists«, najnaravniji i najbrži izlječitelj rana. Nepovezanu ranu treba izložiti nekoliko vremena na sunce na otvorenom zraku ili pri otvorenom prozoru (kad bi se radilo pri zatvorenom prozoru, staklo bi odveć upijalo jake, ultravioletne zrake), a za vrijeme, kad se rana ne drži na suncu, treba je povezati lakim, suhim obvojem. U početku treba je izlagati suncu češće i dulje, ali kad izraste novo meso ili kad se učini kora, tada kraće i ur Za sreću imamo uvijek dosta vedrih sunčanih dana, »kada zrake sunčane pospješuju na ranama i čirima za pola vremena one uspjehe, koji bi se inače postigli mučno i lagano melemima i obvojima«. (Dr. Karl Brill). »Snnčanje je idealno antiseptič- no liječenje rana, jer se njim bolje nego dosed iskorišćuju naravni faktori li našega tijela«. (Profesoc Dr. Rollier), Jotvoji 1; Dapače se i teško zagnojene rane izliječe sunčanjem na čudnovato dobar i brz način, Najsjajniji dokaz tomu pružaju hiljade ratnih ra- njenika. Profesor dr, Jesionek ovako govori: »Ranjenicima sam liječio suncem različite oglede niježnih dijelova tijela. Nadasve sam se pri tom radovao, kako se brzo očiste gnojne rane i pre- tanje