CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU Br. 504. Nasilja Entente u Grčkoj. Malena, izložena Grčka odmah se je u početku ovog svjetskog zapletaja izjavila neutralnom ; ni kralj ni većina naroda nije bila voljna, .da se njihova zemlja umiješa u. ratni vrtlog, ni da se pridruži nijednoj ratujućoj skupini. Ove su se. odluke oni. tvrdo držali, uza. sve neprestano rovarenje Venizelosa i njegovih pristaša, koji su po svaki način tražili, da se' Grčka pridruži : silama 'Spo- razuma i zaigra ratno kolo. Vlasti Sporazuma, koje uvijek nagla- uju, da se »biju za male narode« i da su započele rat »za slobodu Europe«, nijesu ni časa ostavile na miru helensku zemlju baš radi njezine neutralnosti, već su na sve moguće načine, protiva svakomu pravu i, pravici,.. više. silom. nego. milom nastojale, da. Grčku .zavedu u. krvavo kolo i nametnu joj svoj jaram. Emtenta je u tu svrhu -mo- tala i“grčkom štampom i ulicom. Kralj Konstantin odvažno je i žilavo odolijevao svim napastima Ententnih vla- sti; pretrpio je toliko nasilja i doživio bez- .broj poniženja sa strane tih razvikanih po- :-bornika »slobode«, ali nije popustio u svo- joj odluči. A zagonetna je i njegova teška bolest, jer joj nije jasan ni početak ni svr- šetak. Nego skorašnjim istupom Rumunjske nastali su još teži dani za Grčku; počeo je novi teror Entente na tu zemlju. Zadnjih dana prosula se je vijest, da se je kralj Konstantin — prisiljen od vlasti Sporazuma — zahvalio na prijestolju, da je + Menizelos postao ministrom, i da su viši časnici grčke vojske, koji su skloni central- mim vlastima, zamijenjeni sa drugim, koji 'naglju'k Ententi. Vijesti, koje su kasnije stigle, oprovrgavaju tu promjenu na prije- stolju, koju inače Ententa odavna želi. Ali = pišu bečki listovi —- kralj i zemlja na- laze se u vrlo mučnom položaju. Ententa hoće na silu da grčki narod natjera u rat. (Grčki se narod nalazi pod pritiskom nepre- 'stane prijetnje sa gladom, jer je Ententa već Razgovor s kapetanom Konig (prema izvješću dopisnika »Neue Freie Presse«). Zadnji dan što sam ga sproveo u Bremenu, dao mi je prilike za obilno znamenitih utisaka. Došao sam u bliže poznanstvo sa nekojim lično- koji nijesu samo prezaslužni rad vožnje podmorske lagje »Deutschland«, nego dobrim dijelom. ističu se megju, pivim licima u trgovač- kom životu svjetske luke Bremen. :“Ovamo spada moj posjet poslovnici Al- freda Lohmann, ili bolje firme Lohman & Co, Bremen, Melbourne, Baltimore. Zgrada se nalazi sasvim uz monumentalnu bremensku burzu, iza 'pMarkiplats«, gdje cijeli. red takovih svjetskih firmA imadu :svoje poslovnice u gradu. Lohman- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRAVA ENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU U DUBROVNIKU, 9. SEPTEMBRA 1916. opetovano pokazala, da ne zazire od toga, da uskrati dovoz živeža za zemlju, koja je siromašna na žitaricama, i upotrebi io kao sredstvo. borbe. U luci u Pireju sakupilo se neprijateljsko brodovlje, a kako se glasa iskrcani su i neki dijelovi četa. U Solunu je ententa predobila nekoje grčke časnike da se pobune ; kralju vijerni vojnici su ra- zoružani te kao ratni zarobljenici odvede- ni u posebne zatvorene tabore. Pobunjenim časnicima priključili su se neki dobrovoljci, možda ostanci negdašhjih komitadžijskih če- ta, koji u Solunu stvaraju privremenu vla- du te proglašuju nezavisnost grčkog dijela Macedonije. Kralj je bio prisiljen odstraniti prijašnjeg poglavicu glavnoga stožera te mu postaviti na čelo nasljednika, koji je slovio krao pristaša entente i generala Sarraila. Ova osobna promjena imade očito svrhu, da kralju otme moć nad vojskom, te ga, na- kon što mu budu oteta najvažnija krunska prava, staviti pred sud, gdje mu ne će ništa drugo preostati, nego se pokoriti ili zahvaliti. Poslije no što je engleško i francusko brodovlje ušlo u luku Pirej, predana je grč- koj vladi nota, u kojoj se ne zahtijeva svr- gnuće kraljevo, već svrgnuće Grčke, dočim ententa zahtijeva za se najvažnija upravna prava u cijeloj kraljevini. Ona zahtijeva vr- hovnu vlast nad grčkim poštarstvom i br- zojavstvom. Ko imade u rukama željeznicu, poštu i brzojav, jest gospodar u zemlji. Na taj način bi grčka vlada bila spriječena u općenju sa vlastitim narodom te potpuno razoružana. Ona bi bila odsječena od vanj- skoga svijeta te bi narod doznao samo ono što Ententa hoće da rekne, pak i zapovije- di za mobilizaciju i slične uredbe mogla bi Ententa udeseti, pače ih izdati u ime kra- ljevo, a da ovaj ne bi mogao širiti istinu. Ententa hoće takogjer prenos redarstvene vla- sti pod izlikom, da se odstrane neprijatelj- ski agenti i tobožnji uhode, a da se sukrivi grčki podanici kazne. Grčku sputavaju. Vijesti, koje dolaze iz zemalja entente, pokazale su, da grčka vojska imade još uvijek jaku otpornu snagu protiv zavagjanja. Glavni stožer je potpuno na strani kralje- zastupnik onog tipa, u čijim rukama počiva bu- dućnost njemačkog svjetskog gospodarstva. Mi gospodin Lohmann ne će danas, da sebe ističe. Ragje je on svoje posjetioce odveo do ka- petana Konig, da s njime sprovede ugodni če- tvrt sata. Odmah sam zapitao oba gospodina, je li moguće danas, da pregledamo »Deutschland«, ali nam molba bi odbivena, jer da niko me smije ma brod osim direktno zainteresovanih. Zapitah kapetana Koniga: »Kad ćete opet ma more«, a on meni: »Netom mi prije bude moguće, dapače se nadam, da ću još često puta zapovijedat »Deutschland«. Vodiću je redovitim putovanjima u Ameriku. Moja momčad dakako da će ostat ista. Mi se na našemu brodu osje- ćamo potpuno sigurni i ne bojimo se, da nam .| sve buduće vožnje ne će uspjeti isto tako sretno, kao i ova prva.« Prednosti broda u pojedinostima da nam iskaže, to naravski nije moguće kapetanu. Ali gadoda, da će »Deutschland« domalo hiti potpuno u stanju, da sasvim ide pod morem. Tada nam kapetan Konig pripovijedi neko- liko svojih doživljaja u Americi. Pohvali nam mornaricu sjedinjenih država, koje su se osobito brinule, đa čuvaju »Deatschland« za vrijeme nje- sinog boravka u Baltimoru. Jedan krstaš i ne- koliko manjih jedinica čuvale su je i kako Konig voj, kako se razabire iz jednog dokaza časnika. | u samoj Ententi množe se glasovi, koji odvraćaju od toga, da se grčka voj- ska uz svoje sadašnje raspoloženje mobili- zira te prisili, da pogje u rat. Razdraživanje protiv Bugara do sada je malo koristilo, jer se najveća mržnja okreće protiv Tali- jana. Nečuven bi bio dogagjaj, da se je- dna vojska kao rulja robova proti svojoj volji i proti ljubavi domovine potjera u boj. Ali bi bilo smiješno držati, da se ententa neće žacati i toga srestva, koje ponizuje naše stoljeće i sramoti sva ljudska prava. Teško će se izbjeći iscrpljenju otporne sna- ge kraljeve kod muka, koje mu zadaje en- tenta, unatoč njegovoj srčanosti i žilavosti. Grčka je zemlja, u kojoj politički gcspo- dari ententa i zato izdiše pod bičem. I doista, zadnje vijesti iz Londona jav- ljaju, da je kralj Konstantin izjavio enten- tnim poslanicima, da je spreman, da odsad promijeni politiku Grčke. To bi imalo zna- čiti, da će se i Grčka pridružiti Ententi, i svojom vojskom pripomoći ofensivu na Balkanu. Koliko bi ovo sudjelovanje Grčke bilo od odlučujućeg upliva, drugo je pitanje. Protivne pak vijesti govore, da Ententa ne misli Grčku uplesti u rat, negaje samo držati sasvim pod svojom vlasti za svoje svrhe, a to jer bi njezinim aktivnim sudje- lovanjem u ratu trebalo pri mirovnim pre- govorima i na nju računati i učiniti joj dio. A to Ententa ne želi. A kamo li rat za zaštitu »malih naroda«! Burni prizori u magjarskom saboru. U sjednici od 5. o. mj. budimpeštanskog parlamenta došlo je do burnih upadica za go- vora min, presj. S. Tisze. Kuća i galerije bile su dupkom pune već davno prije, nego li je počela sjednica. U 1120 sati stupio je u dvoranu pre- sjednik Boethy, za njim su došli članovi vlade na čelu s ministrom predsjedu. grofom Tiszom. Zast. Julijo pl. Just dovikuje ministru presjed- niku : »Odstupite 1« Mnogobrojni zastupnici po- navljaju ovaj poklik, dok većina živahnim pljes- kanjem pozdravlja min. presjednika. Velika buka sveudilj traje, premda presjednik ponovno moli zastupnike, da imaju na umu ozbiljnost sadaš- misli, da su je i malo bili napali Englezi, dok je ona bila u neutralnim vodama, bili bi ovi od- mah opalili, ne čekajući instrukcije iz Washing- tona. Četa reportera čuvala je stražu na nekom parobrodu, da ne bi izostali pri odlasku »Deuts- chland-a«, Oni su mogli sa svoje straže vidjeti samo «visoke jarbole broda. Jednog dana naredih, tako priča Konig, da se jarboli skinu, tako da više reporteri nijesu mogli da nadziru »Deutschland«. Mislili su, da je broda nestalo na tajinstven na- čin i bili su teško uzbugjeni, ali kad smo mi zbilja odlazili, progonili su mas sa signalima reflektori kao znak za neprijateljske brodove, Ali sam uvjeren, da ga amerikanska vlada nije ništa ulazila u ove manovre, Zapitah Koniga, da li je spomenuta znati- želja amerikanskih novina praćena i čuvstvom simpatije, na što mi on odgovori: »To se ne može uprav kazati. Jedan je dio štampe protu- njemački, i ti su otkriveno izrazivali svoje mni- jenje o nama«. »Jesu li Vas i napadali?*« zapi- tah ga, a on će: »Ne, Listovi donose samo od zgode do zgode kakvu ne vele laskavu sliku, koju većinom otštampaju bez komenata, dočim objelodanjuju zbiljske činjenice, koje se ne mogu prešutjeti, u kakvom sakrivenom zakutku lista i s malim slovima, tako da čitaocima jedva upa- daju u oči, Tako su radili, kad su javljali o nama, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE njega vremena. Napokon je presjednik Boethy mogao otvoriti sjednicu. Sjetio se je s toplim ri- ječima ponajprije preminuloga zastup, Julija Sa- ghhya, a za tim saopćio, da je ma odnosnu mol- bu dozvolio da prije prelaza na dnevni red smiju prihvatiti riječ zastupnini Stjepan Pop-Cicio, Al- bert grof Apponyi, grof Andrassy, Mijo grof Ka- rolyi, Stjepan pl. Rakovszky, Josip pl. Szterenyi i Ferdinand Urmanczy. Ali prije toga podijelio je presjednik riječ ministru presjedniku grofu Tiszi. Sad se je na krajnjoj ljevici opet podigla zagluš- na buka i galama, koja se za govora ministra presjednika bez prestanka ponavljala, tako da je presjednik bio prisiljen, da ponovno pozove na red pojedine zastupnike. Druga se oporba mirno vlada. Ministar presjednik grof Tisza izjavljuje megju ostalim, da njegovi izvodi mogu biti što kraći budući da prije rumunjskoga ratnoga na- vještanja (Glasovi na krajnjoj ljevici: »Ne ratni navještaj, već razbojnički napadaj I«) nijesu bili u toku nikakovi diplomatski pregovori, kako je to inače običaj kod civilizovanoga naroda, pre- govori u kojima bi se mogli staviti neki zahtjevi. (Dugotrajna zaglušna buka mna krajnjoj ljevici). Ministar presjednik izjavljuje, da on prima od- govornost za sve i na sve će odgovoriti, u ko- liko to dopuštaju interesi države. (Živo odobrava- nje na desnici. Velika buka i galama na krajnjoj ljevici). Rumunjska nije imala ni toliko stida, da udovolji barem izvanjskoj učtivosti. (Živo odo- bravanje na desnici; buka na ljevici.) Prije za- sjedničke navale Rumunjske nijesu se stavili ni- kakovi zahtjevi. Ratni se je navještaj predao u Beču u trenutku, kad se je ma granici već puš- karalo. (Buka na krajnjoj ljevici.) Tome nema primjera u povijesti. Ovaj postupak Rumunjske mogao je svakoga zavesti u bludnju. (Dugotrajna velika halabuka na krajnjoj ljevici.) Rumunjska je zavela u bludnju sve diplomatske, vojničke i političke faktore, takogjer naše saveznike. (Po- novna zaglušna buka na krajnoj ljevici.) Da se je Rumunjska spremala i da je skoro već bila gotova sa svojim pripravama, to smo znali, pa su vojna vodstva saveznih država takogjer po- duzela prijeko potrebne sustavne mjere. Ove su se mjere izvodile kako u Bugarskoj, tako i u Ugarskoj. (Velika buka i galama na ljevici. Gla- sovi: »A zašto ne u Erdelju ?«), Ministar presj. grof. Tisza, nastavljajući: Takogjer u Erdelju. Rumunji su navalili prije nego li su se svršile ove mjere, Ali govornik se uzdaje u Boga, da Rumunjska ne će izmaknuti svojoj sudbini. (Ži- vo odobravanje i pljeskanje na desnici.) Vojničke su mjere s najvećom brzinom u punom jeku, pa će doskora uroditi svojim plodom. Vjernost i sposobnost naših saveznika, da rame o rame su- Dakako da ni u Americi ni jedan novinar nije smio na brod. Na kraju zapitah Koniga o njegovim pre- gjašnjim putovanjima po Sredozemnom moru. On je naime prije rata vodio »Schleswig«, brod sjevero-njemačkog Lloyda, izmegju talijanskih luka i Aleksandrije. Kad mi je to pričao, smije- šio se rad veselih uspomena: »Tamo je bilo sa- svim lijepo. Ja poznam i austrijsku obalu, oso- bito Dalmaciju. Boka kotorska po mojem mni- jenju, to je najljepše, što može biti, Samo bi se tamo imalo nešto bolje brinuti za saobraćaj stra- naca i nadasve graditi hotele; tađa bi ova mje- sta mogla praviti najveću konkurenciju saobra- ćaju stranaca u ltaliji«. O austro-ugarskom parobrodarstvu po sre- dozemnom moru izrazio se Konig sasvim laskavo. Konig zatim nadoda: »Putovao sam češće i po Crnom moru i sastajao sam se tamo s ka- petanima austrijskog Lloyda. Svegj su mi bili mili, i mnogo smo puta čavrljali veselo skupa kod njemačkog konsula u Nikolajeosku. Samo žalim, da mnogi od te uprav ljubazne gospode nijesu znali njemački, te se nijesam mogao s njima ti«, Zahvaljujuć gospodinu Lohmannu i srdačno čestitajući kapetanu Konig, napokon se od njih oprostismo.