PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12

KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

| Br. 8697.

m

lroatsko-slovensko narodno niječe.

Prošlih se je mjeseca u slovenskim li-
stovima izraživala misao, da bi prestao u
Sloveniji strančarski boj i da bi se sve slo-
venske stranke jedinstveno organizovale za
zajednički politički rad.

Slovenska pučka stranka, koja raspo-
laže sa znatnim političkim kapitalom u zem-
lji, što ga je stekla savjesnim izvršivanjem
svog programa, izdala je poziv drugim stran-
kama za zajednički i složan rad, te iznijela
svoje uvjete za koncentraciju slovenskih
stranaka.

Ona traži : 1) Apsolutnu vijernost pre-
ma Dinastiji i zajednički otpor protiv svake
struje, koja bi se pojavila u protivnom smi-
slu ili koja bi bila u toj tački nejasna; 2
poštovanje nauke i odredaba katoličke Cr-
kve, te potpune slobode njezinog kretanja.

Ovi zahtjevi, kaonoti razložiti i pri-
rodni, sasma su opravdani, te bude li u tim
dvjema tačkama potpune jasnosti, onda ne-
će biti nikakve zapreke, da se brzo u djelo

. provede slovensko jedinstvo.

Slovenski je puk prožet dubokim vjer-
skim osvjedočenjem, katoličko se svećen-
stvo istaklo u narodnoj borbi i svojim je
samoprijegorom puno doprinijelo, da se je
narodna svijest tako ojačala i da su se razne
socijalne organizacije razvile kao malo gdje.

Na ove političke dogagjaje u bratskoj
nam Sloveniji osvrnuli su se gotovo svi
naši listovi, « zagrebačke su »Novine« iz-
nijele tom prigodom prijedlog od ne male
zamašitosti, da bi se naime što prije polo-
žila baza hrvatsko-slovenskom narodnom
vijeću.

Mislimo, da ovaj vrlo umjesni i oprav-
dani prijedlog ne bi bilo teško ostvariti.

Slovenci nijesu drugo već planinski Hrva-
ti, a Sutla nije tako duboka, da je se pre-
gaziti i presušiti ne bi moglo. Već opstoji
i hrvatsko-slovenski klub zastupnika na ca-
revinskom vijeću, koji se je i kroz ovo
ratno vrijeme više puta sastao i razna pi-

Kako bijaše u početak ....
(Kulturno povjesne sličice iz pet vjekova, od
dra. Kleinpaul-a po »N. W. J.«)

Vještom poznavaču povjesti, koji pozorno
prati sadanji rat, poznato je, da sve, što se sada
dogagja, sve se je to i prije dogagjalo. Skoro
sve »već se je jedanput dogodilo«. Dokazom
tomu budi ovaj izvadak iz starih saskih gradskih
kronika;

Od neprijatelja ne smije se ništa kupovati!

Godine 1469. dozvoli biskup Rudolf Bre-
slavski gradovima Dresden, Freiberg i Pirna, da
mogu opet kupovati od Čeha i Husita žito i
ostale potrepštine, što je prije bilo svakomu za-
branjeno pod prijetnjom izopćenja iz crkve.

Dani bea mesa.

U ponedjeljak
godine 1540. naredi Henrik Pobožni, da se u
mesarnicama javno ne smije prodavati meso od
»Invocavi« (prve nedjelje korizmene) do Uskrsa,
kako je izričito bilo istaknuto, nije to bilo nare-
duševna, naime kao naredba

 

sn AL NL SN ALL SNES JSN
U DUBROVNIKU, 30. SEPTEMBRA

tanja pretresivao, pak ne bi bilo poteškoća,
da dogjemo i do jačeg zbliženja sa braćom
Slovencima.

I mi smo malen narod, kao i Slovenci,
i moramo da se borimo, da očuvamo svo-
ju narodnu svijest. Ako ikad a to u sadaš-
nje kritično doba moramo se zbiti u jed-
nu jedincatu i čvrstu falangu proti svim ne-
prijateljima narodnog nam opstanka i na-
pretka.

»Gotovo su svi evropski narodi, i ma-
li i veliki, privukli sve svoje narodne sile
u jedan centar. Samo kod nas Hrvata kao
da ima ostati sve pri starom. Rascijepkanost
narodnih sila valja da još nije nikada bila
tolika kao upravo danas. Zar je doista ne-
moguće — zgodno se na ovo razlaganje
pitaju zagrebačke »Novine« — da se megju
našim političkim strankama ne može naći
nekoliko ljudi, koji bi bili kadri udariti te-
melj jednoj čvrstoj hrvatskoj zajedničkoj
akciji i zajedničkoj kooperaciji ?

Danas se mi u Hrvatskoj i u Slove-
niji ogledamo na sve strane za jednim vo-
gjom, za čovjekom, koji bi znao sa snaž-
nom rukom i mudrom pameti sve rukovo-
diti, koji bi znao oko sebe sve prikupiti.
Mi nažalost imademo na svakom koraku
i u svakom kutu ljudi, koje se nameću na-
rodu za vogje, a nemaju za to nijedno-
ga svojstva. Takovi naime, e bi samo svoju
autokraciju sačuvali, bacaju iz svoje sredine
najodlučnije, najzaslužnije i najumnije svo-
je članove, preko kojih su došli do vlasti,
a sebe prestavljaju centrumom narodne volje.

Prvim nam dakle poslom budi, da o-
krešemo zube nepozvanim poslanicima, da
očistimo zemlju svoju svetu-Hrvatsku i Slo-
veniju od lažnih, farizejskih mesija. Kad
nemamo danas jednog Mojsije, koji bi nas
odveo u zemlju obećanu, a mi postavimo
više umova, jedan narodni odbor, koji će
znati okupiti oko sebe sve poštene sinove
hrvatske.

To je jedan glas, jedan vapaj hrvat-

 

nakon dana sv. Valentina |

skoga naroda u ovim teškim časovima. Pro-

Mi se je prije prebrojilo pučanstvo, € da se može
ustanoviti potrebita kolikoća.

Ratne molitve.

Godine 1541. sabor u Speyeru radi rata
s Turcima naredi, da se u cijelom carstvu (»kako
se je već više puta dogodilo«) i po svim župnim
crkvama zvoni na podne i da se tako potakne
puk na molitvu za odalečenje pogibli od Turaka.
Iste ovakove naredbe bile su obnovljene i godine
1566. i 1592. zaključcima sabora kao i inače još
u raznim zgodama.

Od godine 1592. bile su opsluživane redo-
vite ure molitava, i tad su se čitale »molitve
proti Turcima«, od godine 1631. držale su se
(»opet«) u svaki petak zavjetne propovijedi i
dnevne molitve, a godine 1664. bilo je naregjeno
u vetinskim zemljama sedam dana pokore radi
nove pogibli od Turaka.

&vi moraju pomagati kod šetve.

U mjesecu julu godine 1545. bili su iznova
pregledani tržni propisi u gradu Freibergu i me-
gju ostalim bilo je naregjeno, da niko u gradu
ne smije od Jakobova do Bartolumejeva proda-
vati spužve, gljive ni jagode, e da se može kod
žetve upotrebiti mlagje pučanstvo.

Gospodi pećarima.

knez August saski: ....... (naredbe, koliko te-
| žine ima sadržavati koji kruh). »Ako se pak na-

 

gje mjera manje od 5, 6 ili više lota, kruh se

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

Godine 1658. izda naredbu pećarima izborni kruh

 

klestvo će stići svakoga, ko bi ometao da-
nas zajednički i složni rad.«

Ovaj znameniti pr jedlog »Novina« sva-
kom pravom hrvatskom rodoljubu na srce
stavljamo, živom željom, da se čim prije
započae radom i do njegovog ostvarenja
dogje !

 

Spor izmegju Srbije i Italije.

Ljubljanski »Slovenec« donosi slijedeći iz-
vorni dopis iz Ziiricha, datiran 29. kolovoza :

Imadoh prilike da govorim s jednim talijan-
skim novinarom, koji mi je dao vrlo interesan-
tnih podataka, te će jamačno i Vas zanimati, jer
se tiču i Slovenaca.

Prije no što je Italija stupila u rat, vodila
je — kako je poznato — s trojnim sporazumom
pregovore o krajevima, što bi ih. imala dobiti
nakon rata. Kad je navijestila rat, saznalo se u
raznim krugovima odmah, šta bi Italija imala do-
biti — naime sve krajeve do crte: Triglav, Ju-
lijske Alpe, Nanos, Rijeku, Hrvatsko Primorje i
cijelu Dalmaciju. Razumljivo je, da je vijest o
tom odgovoru izmegju Italije i trojnoga spora-
zuma izazvala i Srbiju — čija je vlada u rujnu
1914. izjavila te hoće, da sjedini sve Jugoslavene
— veliko nezadovoljstvo, a. proti ltaliji otvoreno
neprijateljstvo, i to u cijelom narodu. Pred ta-
lijanskom ratnom objavom obdržavao se u svib-
nju 1915. g. u Nišu meeting (javna skupština),
na kojem su odlučno protestirali, da Italija do-
bije samo dio koje mu drago jugoslavenske po-
krajine. Od tog časa potječu sve diferencije, ko-
je su postojale i još postoje izmegju Srbije i
Italije. Trojni sporazum, koji je u početku rata
izjavio, da ratuje »za prava malih naroda«, tada se
je grdno zaletio, poduprivši na takav način im-
perijalističke ideje nadutih Talijana i iredentista.
Po mnijenju dotičnog novinara nijesu u Italiji ni
najmanje oduševljeni, da u svoju državu dobiju
kakve Slovence i Hrvate (vidi »Secolo« od 22.
kolovoza), jer već sada znadu, da s onu stranu
Jadrana i Soče nema Talijana.

Srpska vlada sama i tako zvani »Jugosla-
venski odbor« na sve načine nastojahu, da u Pa-
rizu, Londonu i Petrogradu razjasne, kako su te
vlade radile protiv svoje vlastite izjave na po-
četku rata. No slabo godište. U Parizu išlo je
još nekako, u Londonu slabo, a u Petrogradu
nijesu uopće ništa znali. Asquit sam da je re-
kao: »Ja sam sam putovao po Dalmaciji, te mi
je dobro poznata. Posvuda se govori samo ta-

ima razrezati i dati siromasima, a prekršitelju se
imadu oduzeti alati za mjesec dana«.
Proti patvoriteljima živežnih namirnica.

Godine 1569. bi ustanovljena u izbornim
saskim zemljama nova vinska naredba i bi od-
regjeno, da prodaje vina ne smiju prije otvoriti
vino, dok ga gospoda nazornici (»Wein-Herren«)
ne okušaju, zatvore i zapečate. Uz to bilo je za-
branjeno, da se ne smiju prodavati ni miješati
dvije vrsti vina, ranjsko vino i seosko vino, e
da se ne bi učinila smjesa i da se ne bi slaba
vina iznijela megju dobra. Ako bi se otkrila pa-
tvorenja vina, bačve se imadu rasjeći na trgu i
užeći putem derača, a trgovac, ili ko je u njega
kupio, oštro će biti kažnjen.

Kako se prije pravio kruh.

U nekoj knjizi (»Landwirtschaftliches Lehr-
buch, Haushaltung in Vorwerken), koja je izašla
godine 1570, nalaze se ova dva načina, kako se
može u teškim vremenima peći od jabuka pri-
lično dobar kruh«. Uzme se vagan muke, i isto
toliko razrezanih jabuka bez koštica, to se sve
svrući u vodi, al ne smije biti odveć meko. Ja-
buke stučene dobro se osoli, zavije u plato i
ovu dobro izragjenu masu dade se ispeći, samo
»mora plato biti nešto više kiselo, nego obično.
Tako se dobije prilično jestivi, trajni i hranivi

€
lavid o općem stanju šiveša.
Na Uskrsni utorak godine 1588. naredi iz-

borni knez saski Kristian 1. vijeću u Dresdenu:|

PR Adan JA ta Atila pe
RAA LARS SAA ENOS. JESSE Sl EDESSE RA AJS AN VE M

 

 

 

 

 

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEF

NE PRIMAJU SE

stete

God. XII.

lijanski. Govori li se talijanski, mora da su i sta-
novnici Talijani.« Na našu štetu — tako se iz-
razio talijanski novinar — pošlo je za rukom ra-
zličitim srpskim i jugoslavenskim agentima, da
uz pomoć S. Watsona (Scotus Viator) i Steeđa
dokažu, da je Dalmacija hrvatska, te su točno
označili narodne megje Jugoslavena. To je —
razumije se — Italiju strašno diskreditiralo, jer
joj počeše predbacivati imperijalističke težnje.
»Što se tiče Srbije« — rekao mi je moj
novinar — morala bi nam biti zahvalna, jer samo
Italija je spasila srpsku vojsku u Arbaniji, a ne
Francuska, Engleska ili Rusija, koje ju ostaviše
na cjedilu«. Zadnjoj tvrdnji nema se što prigo-
voriti, jer je istinita. No što se tiče prve, stvar
stoji sasma drukčije. Ne samo da ltalija nije ni-
šta učinila za Srbiju, već je dosta skrivila da je
srpska vojska sasma uništena. Ako je Italiji u-
istinu bilo stalo do toga, da srpska vojska bude
spašena, bila bi joj na vrijeme poslala u Arba-
niju u pomoć čete i hrane. No nije učinila ni
jedno ni drugo. Glavni krivci i zločinci Srbije
su Fracaroli i Barzilai, koji bijaše tada ministar.
Posljedaje Pašićevo putovanje je u svim
krugovima izazvalo veliko uznemirenje i pozor-
nost. Već davno uvidješe, da su srpske težnje
mnogo bolje prihvaćene nego li talijanske. Zato
je to putovanje nagnalo neke ljude u bijesnilo.
Sad se počeše javljati različiti francuski, engleški
i ruski publiciste, pišući u korist Srbije. Od tada
su Talijani kao na žeravici. Tako primjerice prot.
Chervien uzimlje Talijanima polovicu Mletačke,
jer da je slovenska, a od austrijskim im pokra-
jinama ne daje ništa. Seton Watsou pozna do u
tančine sve slovenske, hrvatske i srpske narodne
megje na zapadu i na sjeveru, te ih se na za-
padu brižno drži; inače smatra more prirodnom
granicom. Zato im ne daje Trst, Rijeku, Zadar
i Spljet. Isto tako pišu L6gćr, Ernest Denis,
Emile Haunant, Victor Berard, Freeman, O. Me-
redith, W. B. Morfill, Frevelyau, X. W. Steed,
Crawford Price, Lamansky, Kulakovsky, Golu-
binsky, Lavra, Florinsky, Rovinsky, Brjansianov
itd. Zanimiv je takogjer odgovor, što ga je pri-
godom posjeta ruskih zastupnika u Italiji dao
grof Bobrinski talijanskim zastupnicima. Upitan,
što misli on i ruska javnost o srpsko-talijanskom
sporu zbog Jadrana, odvratio je: »Da, to će biti
laka stvar. Mi joj ne pripisujemo nikakve važ-
nosti, jer smo uvjereni, da će ltalija poštovati
narodni princip. Srbija se pak neće protiviti da
otstupi Italiji jedno ili dva pomorska uporišta,
primjerice Valonu i Pulu. Time bi joj bila osi-
gurana pomorska premoć na istočnoj obali«.

Neka grad radi predstojeće ratne pogibli naku-
puje izmegju Uskrsa i Duhova 9030 vagana žita,
neka sve to skupi i u rodnim godinama nado-
mjesti :svegi novim, k tomu 2422 vagana piva.
Ko se ne moše da brine sam za se,
za toga država ne će da ana.

Na 8. oktobra 1813. upravo prije bitke na-
roda kod Leipziga, bi izdana naredba stanovni-
cima grada Dresdena: Svaki stanovnik mora se
opskrbiti za 2 mjeseca; ko to ne može, ima
ostaviti grad. Oni koji bi otišli, primali su pro-

pusnicu.
: Froti prahu i škrobu.

Godine 1612. i 1621. bi zabranjeno u ci-
jeloj Saskoj prekomjerno pravljenje praha (za lice)
i škroba od žitarica.

Jedno ljeto bea mesa.

Ljeti godine 1643, uslijed toga, što je za
vrijeme tridesetgodišnjeg rata švedski vojskovo-
gja grof Konigsmarck opljačkao cijelu zemlju, u
mesarnicama u Dresdenu nije bilo mesa cijelih
osaw sedmica.

Općenita zabrana lavošea.

U godini skupoće 1714. naredi August Jaki
vijeću u Dresdenu, da se imadu nakupovati i
skupiti žitarice, jer je ljetina bila sasvim slaba.
Osim toga na 24. oktobra bi zabranjen svaki
izvoz žita.

Gonaura.

God. 1745. megju ostalim sigurnosnim mje-

rama proti Prusima bi zabranjeno knjižaru Mo-