PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. | Br. 8697. m lroatsko-slovensko narodno niječe. Prošlih se je mjeseca u slovenskim li- stovima izraživala misao, da bi prestao u Sloveniji strančarski boj i da bi se sve slo- venske stranke jedinstveno organizovale za zajednički politički rad. Slovenska pučka stranka, koja raspo- laže sa znatnim političkim kapitalom u zem- lji, što ga je stekla savjesnim izvršivanjem svog programa, izdala je poziv drugim stran- kama za zajednički i složan rad, te iznijela svoje uvjete za koncentraciju slovenskih stranaka. Ona traži : 1) Apsolutnu vijernost pre- ma Dinastiji i zajednički otpor protiv svake struje, koja bi se pojavila u protivnom smi- slu ili koja bi bila u toj tački nejasna; 2 poštovanje nauke i odredaba katoličke Cr- kve, te potpune slobode njezinog kretanja. Ovi zahtjevi, kaonoti razložiti i pri- rodni, sasma su opravdani, te bude li u tim dvjema tačkama potpune jasnosti, onda ne- će biti nikakve zapreke, da se brzo u djelo . provede slovensko jedinstvo. Slovenski je puk prožet dubokim vjer- skim osvjedočenjem, katoličko se svećen- stvo istaklo u narodnoj borbi i svojim je samoprijegorom puno doprinijelo, da se je narodna svijest tako ojačala i da su se razne socijalne organizacije razvile kao malo gdje. Na ove političke dogagjaje u bratskoj nam Sloveniji osvrnuli su se gotovo svi naši listovi, « zagrebačke su »Novine« iz- nijele tom prigodom prijedlog od ne male zamašitosti, da bi se naime što prije polo- žila baza hrvatsko-slovenskom narodnom vijeću. Mislimo, da ovaj vrlo umjesni i oprav- dani prijedlog ne bi bilo teško ostvariti. Slovenci nijesu drugo već planinski Hrva- ti, a Sutla nije tako duboka, da je se pre- gaziti i presušiti ne bi moglo. Već opstoji i hrvatsko-slovenski klub zastupnika na ca- revinskom vijeću, koji se je i kroz ovo ratno vrijeme više puta sastao i razna pi- Kako bijaše u početak .... (Kulturno povjesne sličice iz pet vjekova, od dra. Kleinpaul-a po »N. W. J.«) Vještom poznavaču povjesti, koji pozorno prati sadanji rat, poznato je, da sve, što se sada dogagja, sve se je to i prije dogagjalo. Skoro sve »već se je jedanput dogodilo«. Dokazom tomu budi ovaj izvadak iz starih saskih gradskih kronika; Od neprijatelja ne smije se ništa kupovati! Godine 1469. dozvoli biskup Rudolf Bre- slavski gradovima Dresden, Freiberg i Pirna, da mogu opet kupovati od Čeha i Husita žito i ostale potrepštine, što je prije bilo svakomu za- branjeno pod prijetnjom izopćenja iz crkve. Dani bea mesa. U ponedjeljak godine 1540. naredi Henrik Pobožni, da se u mesarnicama javno ne smije prodavati meso od »Invocavi« (prve nedjelje korizmene) do Uskrsa, kako je izričito bilo istaknuto, nije to bilo nare- duševna, naime kao naredba sn AL NL SN ALL SNES JSN U DUBROVNIKU, 30. SEPTEMBRA tanja pretresivao, pak ne bi bilo poteškoća, da dogjemo i do jačeg zbliženja sa braćom Slovencima. I mi smo malen narod, kao i Slovenci, i moramo da se borimo, da očuvamo svo- ju narodnu svijest. Ako ikad a to u sadaš- nje kritično doba moramo se zbiti u jed- nu jedincatu i čvrstu falangu proti svim ne- prijateljima narodnog nam opstanka i na- pretka. »Gotovo su svi evropski narodi, i ma- li i veliki, privukli sve svoje narodne sile u jedan centar. Samo kod nas Hrvata kao da ima ostati sve pri starom. Rascijepkanost narodnih sila valja da još nije nikada bila tolika kao upravo danas. Zar je doista ne- moguće — zgodno se na ovo razlaganje pitaju zagrebačke »Novine« — da se megju našim političkim strankama ne može naći nekoliko ljudi, koji bi bili kadri udariti te- melj jednoj čvrstoj hrvatskoj zajedničkoj akciji i zajedničkoj kooperaciji ? Danas se mi u Hrvatskoj i u Slove- niji ogledamo na sve strane za jednim vo- gjom, za čovjekom, koji bi znao sa snaž- nom rukom i mudrom pameti sve rukovo- diti, koji bi znao oko sebe sve prikupiti. Mi nažalost imademo na svakom koraku i u svakom kutu ljudi, koje se nameću na- rodu za vogje, a nemaju za to nijedno- ga svojstva. Takovi naime, e bi samo svoju autokraciju sačuvali, bacaju iz svoje sredine najodlučnije, najzaslužnije i najumnije svo- je članove, preko kojih su došli do vlasti, a sebe prestavljaju centrumom narodne volje. Prvim nam dakle poslom budi, da o- krešemo zube nepozvanim poslanicima, da očistimo zemlju svoju svetu-Hrvatsku i Slo- veniju od lažnih, farizejskih mesija. Kad nemamo danas jednog Mojsije, koji bi nas odveo u zemlju obećanu, a mi postavimo više umova, jedan narodni odbor, koji će znati okupiti oko sebe sve poštene sinove hrvatske. To je jedan glas, jedan vapaj hrvat- nakon dana sv. Valentina | skoga naroda u ovim teškim časovima. Pro- Mi se je prije prebrojilo pučanstvo, € da se može ustanoviti potrebita kolikoća. Ratne molitve. Godine 1541. sabor u Speyeru radi rata s Turcima naredi, da se u cijelom carstvu (»kako se je već više puta dogodilo«) i po svim župnim crkvama zvoni na podne i da se tako potakne puk na molitvu za odalečenje pogibli od Turaka. Iste ovakove naredbe bile su obnovljene i godine 1566. i 1592. zaključcima sabora kao i inače još u raznim zgodama. Od godine 1592. bile su opsluživane redo- vite ure molitava, i tad su se čitale »molitve proti Turcima«, od godine 1631. držale su se (»opet«) u svaki petak zavjetne propovijedi i dnevne molitve, a godine 1664. bilo je naregjeno u vetinskim zemljama sedam dana pokore radi nove pogibli od Turaka. &vi moraju pomagati kod šetve. U mjesecu julu godine 1545. bili su iznova pregledani tržni propisi u gradu Freibergu i me- gju ostalim bilo je naregjeno, da niko u gradu ne smije od Jakobova do Bartolumejeva proda- vati spužve, gljive ni jagode, e da se može kod žetve upotrebiti mlagje pučanstvo. Gospodi pećarima. knez August saski: ....... (naredbe, koliko te- | žine ima sadržavati koji kruh). »Ako se pak na- gje mjera manje od 5, 6 ili više lota, kruh se IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. Godine 1658. izda naredbu pećarima izborni kruh klestvo će stići svakoga, ko bi ometao da- nas zajednički i složni rad.« Ovaj znameniti pr jedlog »Novina« sva- kom pravom hrvatskom rodoljubu na srce stavljamo, živom željom, da se čim prije započae radom i do njegovog ostvarenja dogje ! Spor izmegju Srbije i Italije. Ljubljanski »Slovenec« donosi slijedeći iz- vorni dopis iz Ziiricha, datiran 29. kolovoza : Imadoh prilike da govorim s jednim talijan- skim novinarom, koji mi je dao vrlo interesan- tnih podataka, te će jamačno i Vas zanimati, jer se tiču i Slovenaca. Prije no što je Italija stupila u rat, vodila je — kako je poznato — s trojnim sporazumom pregovore o krajevima, što bi ih. imala dobiti nakon rata. Kad je navijestila rat, saznalo se u raznim krugovima odmah, šta bi Italija imala do- biti — naime sve krajeve do crte: Triglav, Ju- lijske Alpe, Nanos, Rijeku, Hrvatsko Primorje i cijelu Dalmaciju. Razumljivo je, da je vijest o tom odgovoru izmegju Italije i trojnoga spora- zuma izazvala i Srbiju — čija je vlada u rujnu 1914. izjavila te hoće, da sjedini sve Jugoslavene — veliko nezadovoljstvo, a. proti ltaliji otvoreno neprijateljstvo, i to u cijelom narodu. Pred ta- lijanskom ratnom objavom obdržavao se u svib- nju 1915. g. u Nišu meeting (javna skupština), na kojem su odlučno protestirali, da Italija do- bije samo dio koje mu drago jugoslavenske po- krajine. Od tog časa potječu sve diferencije, ko- je su postojale i još postoje izmegju Srbije i Italije. Trojni sporazum, koji je u početku rata izjavio, da ratuje »za prava malih naroda«, tada se je grdno zaletio, poduprivši na takav način im- perijalističke ideje nadutih Talijana i iredentista. Po mnijenju dotičnog novinara nijesu u Italiji ni najmanje oduševljeni, da u svoju državu dobiju kakve Slovence i Hrvate (vidi »Secolo« od 22. kolovoza), jer već sada znadu, da s onu stranu Jadrana i Soče nema Talijana. Srpska vlada sama i tako zvani »Jugosla- venski odbor« na sve načine nastojahu, da u Pa- rizu, Londonu i Petrogradu razjasne, kako su te vlade radile protiv svoje vlastite izjave na po- četku rata. No slabo godište. U Parizu išlo je još nekako, u Londonu slabo, a u Petrogradu nijesu uopće ništa znali. Asquit sam da je re- kao: »Ja sam sam putovao po Dalmaciji, te mi je dobro poznata. Posvuda se govori samo ta- ima razrezati i dati siromasima, a prekršitelju se imadu oduzeti alati za mjesec dana«. Proti patvoriteljima živežnih namirnica. Godine 1569. bi ustanovljena u izbornim saskim zemljama nova vinska naredba i bi od- regjeno, da prodaje vina ne smiju prije otvoriti vino, dok ga gospoda nazornici (»Wein-Herren«) ne okušaju, zatvore i zapečate. Uz to bilo je za- branjeno, da se ne smiju prodavati ni miješati dvije vrsti vina, ranjsko vino i seosko vino, e da se ne bi učinila smjesa i da se ne bi slaba vina iznijela megju dobra. Ako bi se otkrila pa- tvorenja vina, bačve se imadu rasjeći na trgu i užeći putem derača, a trgovac, ili ko je u njega kupio, oštro će biti kažnjen. Kako se prije pravio kruh. U nekoj knjizi (»Landwirtschaftliches Lehr- buch, Haushaltung in Vorwerken), koja je izašla godine 1570, nalaze se ova dva načina, kako se može u teškim vremenima peći od jabuka pri- lično dobar kruh«. Uzme se vagan muke, i isto toliko razrezanih jabuka bez koštica, to se sve svrući u vodi, al ne smije biti odveć meko. Ja- buke stučene dobro se osoli, zavije u plato i ovu dobro izragjenu masu dade se ispeći, samo »mora plato biti nešto više kiselo, nego obično. Tako se dobije prilično jestivi, trajni i hranivi € lavid o općem stanju šiveša. Na Uskrsni utorak godine 1588. naredi iz- borni knez saski Kristian 1. vijeću u Dresdenu:| PR Adan JA ta Atila pe RAA LARS SAA ENOS. JESSE Sl EDESSE RA AJS AN VE M PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEF NE PRIMAJU SE stete God. XII. lijanski. Govori li se talijanski, mora da su i sta- novnici Talijani.« Na našu štetu — tako se iz- razio talijanski novinar — pošlo je za rukom ra- zličitim srpskim i jugoslavenskim agentima, da uz pomoć S. Watsona (Scotus Viator) i Steeđa dokažu, da je Dalmacija hrvatska, te su točno označili narodne megje Jugoslavena. To je — razumije se — Italiju strašno diskreditiralo, jer joj počeše predbacivati imperijalističke težnje. »Što se tiče Srbije« — rekao mi je moj novinar — morala bi nam biti zahvalna, jer samo Italija je spasila srpsku vojsku u Arbaniji, a ne Francuska, Engleska ili Rusija, koje ju ostaviše na cjedilu«. Zadnjoj tvrdnji nema se što prigo- voriti, jer je istinita. No što se tiče prve, stvar stoji sasma drukčije. Ne samo da ltalija nije ni- šta učinila za Srbiju, već je dosta skrivila da je srpska vojska sasma uništena. Ako je Italiji u- istinu bilo stalo do toga, da srpska vojska bude spašena, bila bi joj na vrijeme poslala u Arba- niju u pomoć čete i hrane. No nije učinila ni jedno ni drugo. Glavni krivci i zločinci Srbije su Fracaroli i Barzilai, koji bijaše tada ministar. Posljedaje Pašićevo putovanje je u svim krugovima izazvalo veliko uznemirenje i pozor- nost. Već davno uvidješe, da su srpske težnje mnogo bolje prihvaćene nego li talijanske. Zato je to putovanje nagnalo neke ljude u bijesnilo. Sad se počeše javljati različiti francuski, engleški i ruski publiciste, pišući u korist Srbije. Od tada su Talijani kao na žeravici. Tako primjerice prot. Chervien uzimlje Talijanima polovicu Mletačke, jer da je slovenska, a od austrijskim im pokra- jinama ne daje ništa. Seton Watsou pozna do u tančine sve slovenske, hrvatske i srpske narodne megje na zapadu i na sjeveru, te ih se na za- padu brižno drži; inače smatra more prirodnom granicom. Zato im ne daje Trst, Rijeku, Zadar i Spljet. Isto tako pišu L6gćr, Ernest Denis, Emile Haunant, Victor Berard, Freeman, O. Me- redith, W. B. Morfill, Frevelyau, X. W. Steed, Crawford Price, Lamansky, Kulakovsky, Golu- binsky, Lavra, Florinsky, Rovinsky, Brjansianov itd. Zanimiv je takogjer odgovor, što ga je pri- godom posjeta ruskih zastupnika u Italiji dao grof Bobrinski talijanskim zastupnicima. Upitan, što misli on i ruska javnost o srpsko-talijanskom sporu zbog Jadrana, odvratio je: »Da, to će biti laka stvar. Mi joj ne pripisujemo nikakve važ- nosti, jer smo uvjereni, da će ltalija poštovati narodni princip. Srbija se pak neće protiviti da otstupi Italiji jedno ili dva pomorska uporišta, primjerice Valonu i Pulu. Time bi joj bila osi- gurana pomorska premoć na istočnoj obali«. Neka grad radi predstojeće ratne pogibli naku- puje izmegju Uskrsa i Duhova 9030 vagana žita, neka sve to skupi i u rodnim godinama nado- mjesti :svegi novim, k tomu 2422 vagana piva. Ko se ne moše da brine sam za se, za toga država ne će da ana. Na 8. oktobra 1813. upravo prije bitke na- roda kod Leipziga, bi izdana naredba stanovni- cima grada Dresdena: Svaki stanovnik mora se opskrbiti za 2 mjeseca; ko to ne može, ima ostaviti grad. Oni koji bi otišli, primali su pro- pusnicu. : Froti prahu i škrobu. Godine 1612. i 1621. bi zabranjeno u ci- jeloj Saskoj prekomjerno pravljenje praha (za lice) i škroba od žitarica. Jedno ljeto bea mesa. Ljeti godine 1643, uslijed toga, što je za vrijeme tridesetgodišnjeg rata švedski vojskovo- gja grof Konigsmarck opljačkao cijelu zemlju, u mesarnicama u Dresdenu nije bilo mesa cijelih osaw sedmica. Općenita zabrana lavošea. U godini skupoće 1714. naredi August Jaki vijeću u Dresdenu, da se imadu nakupovati i skupiti žitarice, jer je ljetina bila sasvim slaba. Osim toga na 24. oktobra bi zabranjen svaki izvoz žita. Gonaura. God. 1745. megju ostalim sigurnosnim mje- rama proti Prusima bi zabranjeno knjižaru Mo-