PRAVA. VENA HRVATSKA. CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K & R ; ZAINOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. NA POILI ČETVRT KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN LZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Slovenska je pučka stranka odlučno i jasno iznijela svoje uvjete za koncentraciju slovenskih stranaka, za složan politički rad. Ona traži dvoje: apsolutnu vijernost pre- ma Dinastiji i poštovanje odredaba kato- ličke Crkve, Nabačenu namisao, da bi se što prije položila baza i Arvatsko-slovenskom na- rodnom vijeću, najradosnije smo pozdra- vili, a sad idemo korak - dalje ventilirajući pitanje naše zajedničke političke akcije, te se pitamo, pod kojim bi se uslovima mo- glo.i imalo doći do megjustranačkog .spo- razuma u našoj pokrajini, i do političke koo- peracije sa braćom Slovencima. Najgori otrov našeg javnog političkog života bio je liberalizam i slavosrpstvo. | čudna. je stvar, da su ova dva crva, te su točila naš javni politički život, uvijek na- poredo išla kao nerazdfuživi drugovi. Li- beralac i starosrb kod nas.je Hrvata bio sinonim. Onim dvama uvjetima slovenske puč- ke stranke pogogjene su u živac obe ove nezdrave pojave. Do jakog i zdravog po- fitičkog sporazuma može se kod nas doći, samo ako izbacimo van slavosrpstvo i li- beralizam. Svaki drugi sporazum bio bi la- bav i neprirodan, a po tom i kratka vijeka. Da su ovi uslovi i za nas opravdani, ne treba istom dokazivati. Hrvatski je na- rod dobro poznat sa svoje proverbijalne odanosti i lojalnosti prema prejasnoj Habz- burškoj Dinastiji. Svojim je junaštvom tu vijemnost svoju znao u hiljadu zgoda da posvjedoči i krvlju svojom zapečati, kao i sada u ovom strašnom ratu. Hrvatski je narod prožet nadalje tako jakim .vjerskim čuvstvom, da ga nijedno krivovjerje nije moglo zahvatiti i on je znao da se bori proti neprijateljima vjere ne ma- njim žarom nego li i neprijateljima domovine. Vijernost prema Crkvi i Dinastiji, to O prvom putu ,Deutschlanda“ (Iz knjige kapetana Koniga). Kapetan Pavao Konig, uspjehom ovjenčani vogja prve njemačke trgovačke podmornice, na- pisao je ma temelju svog dnevnika djelo »Put Deutschlanda« (»Die Fahrt der Deutschland«), koje će do koji dan izaći u nakladi Ulistein & Co. u Beču uz cijenu od K 1:50, Iz te zanimive knjige evo prenosimo slijedeće poglavlje, koje nam pruža pojam o tom pustolovnom poduzeću: smo se više udaljivali od kopna, to je gore bivalo more, a valovi su se već ljudski nabacivali s lagjom. Osjećam djelovanje mora već kod ležanja u svojoj kabini. Oko 2 sata u jutro probudi me »huijo« kroz doglašalačku cijev kra) moje glave na zidu, Službujući drugi časnik Eyring javlja mi neko bijelo svijetlo na krmi, koje se sve više približava. Skočim van, držeći sam svoju ravnotežu oko ugla u centralu, preko ljestava kroz toranj gore na most. Eyring mi pokaže u ne odveć velikoj uda- se, da se .| prestano plaču valovi i prebacuju se preko nje. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI. ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 7. OKTOBRA 1916. je naravni program hrvatskoga naroda, a tomu se programu od naših političkih strana- ka najvećma približuje stranka prava. Koliko prigovora i kakovih li predba- civanja nije morala da pretrpi stranka pra- va od udruženog liberalno-slavosrpskog blo- ka, a sve rad toga, što se je borila za bo- ljak hrvatstva u okviru habzburške Mo- narhije. I do dana današnjega pravaši su rad toga trn u očima liberala-slavosrba. Živjeti samostalnim narodnim, kultur nim i gospodarskim životom uz druge na- rode u Monarhiji, to je cilj naše hrvatske politike. Tomu se cilju nije stranka prava nikad iznevjerila, njemu vjerno služi, za nj se junački bori a za nj i hrvatski narod li- jeva na potoke krvi svoje. Pravaška je stranka pazila najvećma, da se ne bi ogriješila o katolička načela, a to je i razumljivo, jer je u njoj najveći i najagilniji dio katol. svećenstva. U Banovini je dapače svojedobno do- šlo do fuzije izmegju bivšegi katoličkog dnevnika »Hrvatstvo« i organa stranke pra- va; a u Dalmaciji je stranka prava svojim programom stupila na pozitivno kršćansko stanovište. Stranka prava ima po tom u najvećom mjeri obe kondicije, koje odgovaraju duhu hrvatskoga naroda, a koje zahtijeva i slo- venska pučka stranka za politički sporazum. Opravdano je po tom mnijenje za- grebačkih »Novina«, da bi slovenska puč- ka stranka i hrvatski pravaši imali prvi da dadu poticaj i da izrade osnovu za politič- ku kooperaciju, a nije neumjestan ni pre- dlog »Dana«, da bi gospoda na Zemaljskom Odboru najbrže omogućila ovaj sporazum, kada bi na taj autonomni forum narodne stranke pozvala i odaslanike pravaške stranke. Nama je milo, da se je ob ovom pi- tanju+počelo u javnosti malo više rasprav- ljati te da se već upire prstom na solidnu bazu, na kojoj bi se imala sazidati zgrada našeg političkog života. bude neprijatelj, a jamačno i jest. Za par minuta može da zabljesne nekoliko hitaca, da nekoliko granata smrska naš toranj, kroz rupe da provali voda, a za čas se opet nad nama složi Sjeverno more . . . Nu od svega toga ništa. Kratka zapovijed u centralu, nekoliko zahvata za ventile i ručne kotače i nesmetano plovimo dalje svojim putem, koji nam brutalna sila doduše može zatvoriti na morskoj povišini, ali samo, da nas koji metar dublje propusti. Radi sigurnosti plovimo dulje pod vodom te ostajemo dolje sve do svanuća. Oko 4 sata izronimo na površinu. Već je bijeli dan, ali na žalost i more, koje je već prilično neugodno po- stalo. U daljini se vidi nekoliko ribarskih lagja, koje se muče oko svog posla. Najprije smo oš- tro pazili na njih, no bizo smo ustanovili, da su posve nedužni ribari, pa plovimo dalje nad vodom. Nu to nije više nikakva zabava. Gibanje je lagje već u tolikoj mjeri jako, da boravak u za- tvorenim prostorijam, zračenim samo strojem za ventilaciju, počinju ljudi osjećati u glavi i želud- cu; dio momčadi već neće ni da jede, Pri tom je moguće uzdržati se još na palubi, koju ne- Nešto je tek suše na tornju iza zaštitne ograde te u zavjetarju tornja, ma strani, zaštićenoj od mora i od vjetra. Tu se stislo još nekoliko ljudi dobre straže, drže se čvrsto o ogradu i udišu svježi zrak, stresajući se, kad ih polije jak val sa svojim slanim mlazom. Tako smo cijeli dan dalje plovili, Nekoli- Hoće li sve ovo prenuti iza sna »Od- bor za megjustranački sporazum« i hoće li se na ovo osvrnuti i organ naše većine, idemo da vidimo. Zapovijed vojsci prigodom Previšnjeg Imendana. Iz stana ratnih izvjestitelja javlja se dne 4. oktobra: Feldmaršal Nadvojvoda Fridrik izdao je sli- jedeću vojnu zapovijed: »Ja sam u ime vojske i mornarice Njego- vom Veličanstvu poslao slijedeću čestitku : »Ve- ličanstvo, majmilostiviji vladaru! Sutra je imeni dan Veličanstva, te opet moli oružana moć Austro-Ugarske, da smije iskazati svome vrhov- nome vojnom gospodaru svoju odanost. Kako- vim poštovanjem i odanošću mi svi od naista- rijega vojnika do najmlagjega upiremo svoje po- glede na Vaše Veličanstvo, ne treba u ovo oz- biljno vrijeme izražavati dugim riječima niti no- vim obećanjima; mnogo čvršće i uvjerenije go- vore djela. Niko osim Boga ne zna, kako će još dugo zveket oružja ispunjavati svijet, ali je to jedno sigurno, da ćemo narinuti nam teški boj izdržati do pobjedonosnog svršetka. Očinska lju- bav našega cara i kralja blagosivlje naše oružje. Bog neka živi Veličanstvo«! Nieg. Veličanstvo je najmilostivije odgovorio : »Iskaz odanosti, što mi ga prigodom moga imendana iskazala moja vojna sila, duboko me se taknuo. Zanavalna se srca sjećam onih hrabrih junaka, što u ovom teškom hrvanju vjerno svoju dužnost ispunjavaju, te se neprestano bore za milu_i požrtvovnu domovinu. Bog 'neka naplati Vašu hrabrost, vašu srčanost: njegov blagoslov neka vas vodi do pobjede«! To se ima odmah proglasiti svim zapovjed- ništvima, svim četama i zavodima, kao što i svim diielovima c. i kr. vojnih područja. Nadvojvoda Friedrich, maršal. Iz govora državnog kancelara Bethmann-Hollvega. Ovih dana sastao se je opet njemački Reichstag. U prvoj sjednici, nakon predsjednikova po- zdravnog govora, preuzeo je riječ, sred opće na- petosti, državni kancelar, Bethmann-Hollweg. On reče izmegju ostaloga : cini parnjaka, čiji su dimovi u daljini izronili, uklonuli smo se nad vodom, promijenivši smjer, pošto smo se opreznim mjerenjem i točnim po- smatranjem od vremena do vremena uvjerili, ko- jim smjerom plove. To se čini teže, nego u isti- nu jeste. Kako je poznato, saznajemo, na koje- mu se mjestu nalazi naš brod, ako na zemljo- vidu mjerenjem i prosugjivanjem približno usta- novimo mjesto stranoga jedrenjaka. Usporedimo li sad oboje sa najvažnijim na zemljovidu ubi- bilježenim smjerovima, kojima plove parobrodi, onda već znademo s nekom sigurnošću, kojim smjerom mora ploviti tugji parobrod. Ovako ocijenjivanje imalo nam je doskora biti važno, te je u ovom slučaju, kako ćemo vi- djeti, donekle dokumentiranoga znamenovanja. Prema večeri nešto se razbistrilo i more je bilo mirnije; sunce je na zapadu zapalo ispod lijepo obasjanih oblaka, Čitav dio straže, koji je bio slobodan, do- šao je na palubu, da se nadiše svježega zraka, pa da brzo ispuši cigaretu. Pod palubom je pu- šenje strogo zabranjeno, Svi se mornari stisnuše oko zaštićene strane tornja, usko jedan do dru- goga, naslanjajući na toranjsku stijenu. Izgleda to čudnovato, kao roj pčela, kao grozd od ljudi u surovoj teškoj mornarskoj odori, »Tu se baš ne postupa sa mnogo obzira; to momčadi do- puštam, jer im služba dolje nije baš laka, pa ako koji zaželi koji put pružiti glavu kroz toranjski otvor, da odbije nekoliko dimova iz lule, rado mu priuštim taj kratki užitek«. Pri tome svi pogledi nehotice pretražuju UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEI PRIMAJU SE Kad je iza ratnoga navještaja Italije Austro- Ugarskoj ostavio naš poklisar Rim, saopćili smo talijanskoj vladi, da bi se u boju s austro-ugar- skim četama mogla sukobiti takogjer sa njemač- kim četama. Njemački su vojnici tada s austro- ugarskim drugovima zajednički vojevali ma tali- janskoj fronti. Tako je zapravo već bilo uspo- stavljeno ratno stanje, ali još nije proslijedio formalni ratni navještaj. Italija je očevidno zazi- rala od sudbonosnih posljedica, koje bi poslije rata morale zadehiti njezine gospodarske odnose spram nas. U Rimu su poradi toga hjeli, da na- ma prepuste inicijativu za to, ali mi nijesmo imali nikakva uzroka, da preuzmemo ulogu Ita- lije. Da je naša taktika bila ispravna, pokazalo je neprekidno naprezanje vlasti Sporazuma, kako bi sklonule Italiju, da nama navijesti rat. Tali- janska je vlada odoljevala više nego li godinu dana; ali u drugoj je godini pritisak Engleške bio još bezobzirniji kako kod neutralaca, tako i kod njezinih saveznika. Italija je u svojem rato- vanju odvisna od engleškog ugljena, od engleš- kog novca. Tako se je dakle napokon pokorila. Pobudu je nesumnjivo dao engleški kritičar, prem- da su pri tome po svoj prilici sudjelovale tako- gjer talijanske aspiracije na Balkanu. Kao što je poznato, smatrao je Sporazum poželjnim, da Ita- lija sudjeluje kod Sarrailove ekspedicije. To je opet dalo povoda novim istupima talijanskih i njemačkih četa u Macedoniji. Tako je došlo do ' toga, da nam je Italija uavijestila rat. U isto se je vrijeme pridružila našim pro- tivnicima takogjer Rumunjska. Naši su odnosi naprama Rumunjskoj počivali prije rata na sa- vezničkom ugovoru, koji se je ponajprije sklo- pio izmegju Austro-Ugarske i Rumunjske, a kas- nije se proširio pristupom Njemačke i Italije. Zatim napominje obveze u ugovoru, te kako je Rumunjska izdala svoje saveznike, kako je Bra- tianu sklopio potajni ugovor s Rusijom, te na- pokon, koliko su vrijedila sva rumunjska obe- ćanja o neutralnosti, Zatim nastavlja : Na ratištima bijesne žestoki bojevi na is- toku, na zapadu i na jugu. Od početka srpnja gotovo bez prestanka traju najogorče nije navale Engleza i Francuza na Sommi. Započela se je zajednička velika ofensiva armeja Sporazuma, koja se je već odavna naviješćivala. Sad bi tre- balo, da se probije fronta omraženih Nijemaca, da se oslobode Francuska i Belgija i rat prene- se preko Rajne u Njemačku. Što se je dogodilo? Istina je, Francuzi i Englezi su postigli uspjeha i naše su se prve linije za nekoliko kilometara obzorje. U tome je nešto dobra; što više ljudi motri, to se više može ugledati; a mnogi od na- ših ljudi imadu vid sokola. U to se nekog prozirnog sutona lipanjske večeri pojaviše pred provom u velikoj daljini dva jarbola i domala se vidjela tjelesina čitavog pa- robroda iznad površine. Pomoću uaših dobrih dalekozora promatramo ga sad neprestance, limo ustanoviti njegov smjer, da mu se sred po- vršine uklonimo s puta. Mi smo brzo nekoliko puta jiomno izmje- rili daljinu, a onda uzmem ja zemljovid u ruke; promatram, usporegjujem, promatram ponovno, računam i uzmem opet zemljovid u ruke i za- panjih se... Svojim smjerom neće taj parobrod uopće stići ni u koju luku. Je li moguće ? Tako on mora ravno naletiti na obalu, ili nekamo na klisuru. i Zovnem Krapohla, pokažem mu moj račun. Obojica razgledamo još jednoč točno kroz dale- kozore, usporedimo zemljovide; sudara se sve. Taj parobrod plovi u prazninu. Mi smo se megjutim u toliko približili, da smo ga dobro mogli promatrati, U sjeti lipanj- ske večeri bilo je bistro i jasno, da smo mogli točno promatrati. Bio je lijepi parobrod srednje veličine, na kojemu je bila razvijena velika ne- utralna zastava, dočim mu je tjelesina broda bila napadno oslikana u bojama iste zemlje, U sre- dini tjelesine bilo je veliko dvostruko ime, koje megjutim još nijesmo mogli pročitati. Najednoć klikne Krapohi :