PRAVA CRVENA HR CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA OODINU K 8 NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Bamen smatnje m Čatenti | * Poznato je, kako je savez četvornog sporazuma umjetno skovan, kako se inte- resi jedne vlasti kose sa interesima druge, pek nije čuda, da to nesporazumljenje često i na javu izbije. Već se mnogo puta čulo, kiko krivnju radi svojih neuspjeha na zati-, štima bacaju jedni na druge. Prave sloge u redovima Entente ne može ni da bude, uza sve zaključke o jedinstvenoj akciji. U zadnje je pak doba ova razrožnost | drana: ltalija ga hoće za: sebe, a Ententa | ga je već prije obećala Velikoj Srbiji. | rad toga su javne svagje na dnevnom redu oi megju tatijanskih iredentista i veliko-srp- skih propagandista. Osim što postoji »Jugoslavenski Od- | bor« za promicanje velikosrpskih težnja, iz-, daje se u Švajcarskoj i posebni list »La Ser- bie«, koji odlučno zastupa velikosrpske as- piracije proti pohlepnim željama Talijana. I cijela francuska štampa regbi da simpa- tizuje sa ovim veliko-srpskim idejama, a to Itsliju bolno dira; ona rad toga hoće uprav da pobijesni, jer ako joj se ne dade Dal- macija i hrvatsko primorje, rad česa je on- da i ušla u rat? : I poput »Jugoslavenskog Gdbb rei šla se jeiu Italiji šaka hrvatskih renegata, koji hoće da brane pravo Itallje na jadran- ske obale, te su stupil: u društvo »Pro Dal- matia Italiana«. Tu su odrodi: Antonio Cip- pico i Aleksandar Dudan iz Spljeta, Slove- nac Hodnik iz Rijeke uz Zanellia i Baccicha. Zanimivo je, kako Italija vindicira svoja prava na Dalmaciju. Ona umuje ovako : ako Dalmacija i nije narodno talijanska, to nimalo ne odlučuje, da Italiji nema pripasti, već Srbiji, jer da i talijanski saveznici imaju zemalja, koje nijesu narodno ni engleške, ni ruske, ni francuske. Italija zadava jada Ententi i radi Grčke. Ona želi, da se domogne većeg prostora u užnoj Arbaniji i u Epiru, a i nekih grčkih Interesantne fotografije. Fotografija, osobito novinska fotografija, u- činila je u posljednih deset godina veliki napre- dak, stoga je bilo očekivati, da će u vrijeme ovo- ga velikoga rata igrati znatnu ulogu. Sva očeki- vanja u tom smislu bila su nadmašena, te je us- pjelo postići veliki broj izvanredno interesantnih fotografija, koje će jednom istraživaocima u po- vjesti ovoga rata biti od velike koristi, U nekom amerikanskom časopisu nalazimo nekoliko ova- kovih fotografija, koje su zbilja sasvim izvan- redne i znamenite. Prva nam slika predočuje fotografiju, koju je nazad godinu dana napravio francuski letač iz aeroplana, kad je bio nad njemačkim položa- jima. Slika izgleda kao ploča puna tajnovitih po- teza i zavoja. Nekoja su mijesta sasvim bijela, a to su prema opisu istoga lista, oblaci od ek- splozije šrapnela. Potezi su šančevi, koji idu u ispresijecanim crtama, a tamne mrlje pred šančevima, to je ze- mija, od koje ne napraviše šaučeve. U pozadini opažaju se pojedine kuće i dvorci, a izgledaju kao tačke. Sve je vigjeno iz znatne visine. : Nije manje interesantna i ona fotografija koju je već davno bio napravio neki letač nad položajima generala Bolhe u južnoj Alrici. Kao sjajne mrlje ističu se mnogi regimenti, a nekoji su od njih obaviti bijelim oblacima: dimom iz pušaka. Šator se generalov dade jasno razabrati, Nnnniii= POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVA!.E 1 STOJI 20 PARA. VATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU" ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODSI UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆA IU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE KLA LA LaS S ŠA LAN SS/LNNAL ar EA N.E /L SALSA J SSS MA GL JŠS Ra SANJE SGS SRV 4. NOVEMBRA 1916. God. XII. otoka, a uz te uvjete, kako da Grčka pri-| nje hrvatskoga pitanja oživotvori, bit će za! i svi ministri primljeni su od kralja u posebnu tane uz Ententu ? Na to ne bi pristao ni sam Venizelos. Iz pisanja pak ruskih i rumunjskih no- vina razabire se, da su Rusi nezadovoljni s Rumunjskom, a Rumunji još nezadovolj- niji s Rusijom, ali najveći ipak kamen smut- nje u redovima Entente sačinjava Italija sa svojatanjem hrvatskih zemalja. Iz ovih činjenica zgodno zaključuje za- grebačka »Hrvatska«: U cijeloj je ovoj _po- lemici zanimivo to, kako se kojekakvi po- litičari prepiru za famo se zastalno, i ostati. Hrvatsko pu- čanstvo Dalmacije uvijek će prosvjedovati proti težnjama ltalije, kao i proti težnjama Srbijanaca na eminentno hrvatsku Dalmaciju, tu koljevku hrvatstva, pa jednako osuditi one spletkare iz svoga kraja, koji tu divnu zemlju žele strpati pod jaram Talijana, kao i one, koji iz povrijegjene taštine i prkosa hoće da na razvalinama hrvatskoga kraljev- stva i Monarhije sagrade veliku Srbiju. Ova trvenja izmegju talijanskih ireden- dista i veliko-srpskih propagandista zgodno je okrstio ljubljanski »Slovenec« borbom za medvjegju kožu, koji još nije ubijen, ili po našu: pripravljaju ražanj, a zec u šumi. es Oguće načine, kako da: o- kleveće svoje jugoslavenske suparnike pred Englezima i Francuzima, i to će pitanje za- dati dosta brige državnicima Entente, koji su inače u neprilici radi poraza Rumunjske. | tako se s dana u dan nagomilava sve to više materijala za svagju megju saveznicima Sporazuma, koju uvećavaju i ratni neuspjesi. A za nas je Hrvate to vrlo poučno, kako se radi naših zemalja tako krvavo sva- gjaju Talijani i Jugoslaveni od velikosrpske propagande. Mi treba da se tim okoristimo. Naša je zadaća izgragjivati neporušivu soli- darnost interesa izmegju dinastije Hapsbur- ga i hrvatskoga naroda, te raditi na ujedi- njenje hrvatstva u okviru Monarhije. Ako se ovo jedino moguće i opravdano riješe- |a uza nj se vide vrsi ostalih šatora. Tu_teren| nije ispresijecan šančevima, kao na onoj prvoj slici, već izgleda ravan kao ploča biljarda. Lije- po se raspoznavaju regimente kavalerijske od re- gimenta infanterijskih. U daljini se vidi, gdje se izvija, ali sasvim u sitnu, željeznički voz, čija lo- komotiva takogjer razvija prilično dima. Sasvim je potresna slika ratnog broda, ko- ji tone. Sliku je napravio engleski oficir, a misli se, da je to jedan engleski brod, jer nije nazna- čeno ime broda. Izgleda kao ispruženo tijelo mor- skog kita. Voda navaljuje iz lukanja po strani morskog kolosa, a male crne tačke, koje se vide u valovima pokraj broda, to su tjelesa mom koji traže spas u plivanju. I na brodu vidi še mnoštvo ljudi, koji pu svoj prilici nasrću jedni na druge kao uznemirena hrpa mravi. Kako pro- izlazi iz opisa uz ovu sliku, fotografija je bila učinjena pet minuta prije propasti broda. Poto- graf, koji je u ovom strašnom momentu imao volje, da ga fotografira, dobio je, kako isti list kaže, ogromnu svotu novaca na toj slici, koja je izašla u bezbroju časopisa. Interesantna je slika takogjer službe Božje u razvaljenoj crkvi u sjevernoj Francuskoj. Stu- povi su razrovani, prozori osamljeni. Mala djeca i žene, megju njima svećenik, kleče pred osta. cima glavnog oltara, koji nije bio razrušen. Me- glu vijernicima ima i po koji vojnik. Snažno djeluje fotografija njemačkog na- padaja gasom, koju je napravio neki ruski, aero- g Dalmaciju, koja je čvrsto dobila i većeg maha, a to radi našeg Ja-| u rukama Monarhije Habsburga, pa će, u-| | uvijek kraj i velikosrpskim i velikotalijan-| | skim težnjama. | |Novo austrijsko ministarstvo. Poslije sprovoda pok. ministra presjednika | grofa Karla Stitrgkha sastalo se je u Beču mini- starsko vijeće pod presjedanjem ministra unutr- | njih posala princa Hohenlohea, da odluči o dalj- njim koracima. Vijeće je zaključilo, da cijeli ka- | binet predade ostavku. Njegovo je Veličanstvo | ostavku ministarstva primilo i povjerilo istomu dalj- | nje vogjenje poslova, dok se ne sastavi nova vlada. Iza toga Njegovo je Veličanstvo povjerilo sastavljenje novog kabineta Dru. Ernestu pl. Kor- beru, dosadanjem zajedničkom ministru financija i vrhovnom upravitelju Bosne i Hercegovine, ri- ješivši ga ove dosadanje službe i imenovavši ga ministrom presiednikom. Vogjenje ministarstva zaj. [ nancija dato je privremeno ministru izvanj- skih posala barunu Burianu. Nakon pregovora sa ugarskim min. presje- dnikom Tiszom i raznim političarima, pl. Korber prikazao je Nj. Veličanstvu. svoje predloge glede no- vog ministarstva. Ove je predloge Ni. Vel. usvojilo. Službeni list «Wiener Zeitung« od 1. X. obje- lodanjuje ručna Previšnja pisma na ministra pred- sjednika Korbera, kojim: Nj. Vel. car i kralj, odo- bravajući njegove predloge, milostivo dozvoljava austrijskim ministrima zamoljeni odstup iz službe i ujedno imenuje: ministra izvan službe Frana | Kleina ministrom pravoštij#/4; ganerala pukovni- ka baruna Georgia ponovne.ministrom za zemalj- sku obranu ; baruna Husareka ponovno ministrom za bogoštovlje i nastavu ; baruna Trnku ponovno ministrom za javne gragje; drugog presjednika upravnog sudišta ba.una Schwartzenaua mini- strom nutarnjih posala; namjesnika izvan službe pl. Bobrzynskog ministrom; odjelnog predstoj- nika izvan službe dra Frana Stiblara ministrom trgovine ; odjelnog predstojnika Karla Mareka mi- nistrom financija ; generala majora Etnesta Schai- blea ministrom željeznica; grofa Henrika Clam- Martinitza ministrom poljodjelstva. Bivši ministar za unutarnje poslove, princ Hohznlohe, imenovan je članom austrijske gos- podske kuce, dok su bivši članovi kabineta Stitrgkha, dr. vitez Moravski, Leith, dr. Spitzmiiller odlikovani redom željezne krune prvog razreda. srijedu primilo je Ni. Vel. u 12 sati o podne novo imenovanog ministra presjednika dra. pl. Korbera, te njega, kao i članove njegovog kabi- neta zaprisegnulo. Iza toga ministar presjednik naut, Šančevi njemački izgledaju kao redovi i- glica s bijelom glavom. Ostali su šančevi oba- viti u strašni oblak dima. Sve to izgleda kao požar neke šume, a velika praznoća ostalog po- lja izgleda tužna. Ruski je letač malo iza toga pri slijedećem uzletu zaglavio, a udovica mu je od prodaje spomenute fotografije zaslužila lijepu svotu novaca. Zaslužuje spomenuti i fotografiju nekog zračnog broda, koji pogogjen po sredini, leži na vodi neke rijeke kao ogromni kit, smrtno po- gogjen. Ali najčudnovatija je i najpotresnija ova slika: Vidi se šumu sa stablima bez lišća. Po strani s lijeva nalazi se duga i široka svijetla crta, a na njoj takogjer osvijetljeno tijelo čovjeka, koji stoji put neba okrenutih ruka. Ovu je foto- grafiju učinio neki Francuz u času, kad je nje- mačka granata pogodila u šumu. Sasvim pred fotografom ispalila je ona i fotograf je bio na mjestu usmrćen i pao je pred aparat. Mehanič- kom kretnjom ruke pritisnuo je ma balon, usli- jed toga se zapor pred lećom na fotografskom aparatu otvorio i tako je on sam sebe fotogra- firao, Aparat je pao na zemlju, i slučajno mu se ništa nije dogodilo. Našao ga je član amerikan- skog crvenog križa, Eduard Salisbury, koji je bio došao tu da veživa rane ranjenicima i razvio je sliku. To će biti po svoj prilici prvi put, da ne- ko fotografira svoju smrt. audijenciju. Prama p'sanju novina, sva je javnost u | Austriji najtoplije pozdravila izbor Dra. KOrbera, koji se mimo druge ističe i rijetkim vrlinama i kao državnik i kao čovjek znanja i iskustva. ,Para Pacem“. (Opći sporazum megju narodima). Još prije nego li je buknuo ovaj strašni rat, bilo se je u Beču ustanovilo društvo pod naslo- vom : »Para pacem« (pripravljaj mir), to jest sa- vez za opći sporazum megju narodima. Slična društva opstoje već i u drugim raznim zemlja- ma, a od konca prošle godine ovo je društvo u našoj Monarhiji oživjelo novim životom i počelo izdavati svoje glasilo pod imenom »Para pacem«, koje tumači i propagira svrhu društva, a donosi krasnih članaka o megjunarodnom miru, te mni- jenja najboljih državnika i najvrsnijih učenjaka. U vijeće se društva nalaze najuglednije lič- nosti: razni državnici, učenjaci i sveučilišni pro- fesori. Izmegju ostalih nalazimo tu i zastupnika Dr. Josipa Bugatto i Msgra Don Frana Bulića, poznatog našeg učenjaka arheologa. Svrha je društvu najplemenitija, a propa- ganda je njegovih načela od države dozvoljena. Društvo želi da promiče svako nastojanje, da se mirnim putem riješe razne megjunarodne razmi- r'ice, te da se što prije utre tlo željenom miru. Prema tomu najodlučnije ustaje proti širenju mr- žaje i huškanja naroda proti narodu, a nastoji, da se njeguje kulturni i gospodarski megjuna- rodni saobraćaj. Članovi su društva : 1. Utemeljitelji plaćaju jednom 500 K. 2. Promicatelji, plaćaju bar za 9 godina po 20 K godišnjih. 3. Podupiratelji, plaćaju jednom za uvijek 25 K ili po 1K na god. Zgodan je predlog spljetskog »Dana«, da se megju Hrvatima ustanovi posebno društvo sa istom svrhom, pak da se kao jedinica pridruži ovom savezu, jer mi moramo istupati kao poli- tički narod hrvatski. Ovoj plemenitoj akciji želimo najljepši us- pjeh i u našim stranama, te je toplo preporuča- mo. Ko pristupi kao član, besplatno prima druš- tveni časopis »Para pacem«, a za sve mek se o- brati odborniku društva Msgru Don Franu Bu- lić — Spljet ili direkte na »Generalsekretariat des Osterr. Verbandes fir allgem. Volkerverstindigung »Para pacem«. Wien XVIII. Gersthoferstrasse 126. Gen. Sarrail i njegova vojska. Zapovjednik četa sila sporazuma u Solunu, general Sarrail, pisao je jednom svom drugu u Francusku, da sebe opravda, zašto njegova o- fensiva na Balkanu nije do sada imala nikako- vih uspjeha. »Berliner Tageblatt« donaša ovo pismo u cjelosti. Ponajprije se general Sarrail tuži na ka- kvoću svojih četa, na veliki front, razne bolesti, pa veli: »Kakove čete stoje meni na raspolože- nju? Od babilonskih vremena nije svijet vidio veće mješavine. Da su to barem sa vojnog sta- novišta izvrsne čete, ali vam ja mogu da kažem, da bi čitavu moju vojsku dao za trećinu onih junaka, koji danas prolijevaju svoju krv na Sommi ili kod Verđuna. Čini se, da je neko promišljeno poslao meni ovu vojsku. Izuzev rijetke časne iz- nimke, sve su naše čete ovdje i bijelih ljudi i crnaca ispod svake kritike, Najgori su gad bijeli i crni Englezi, od kojih se osobito ističu Novo- seelandijci i Australci, koji me mogu da kriju, da su potomci teških zločinaca, koje je Engleška do godine 1866. deportirala u one kra- jeve. Discipline ne poznaju ovi ljudi, niti se ova može od njih zahtjevati. Oni sebe smatraju slo- bodnim Englezima, koji mogu da rade što je njih volja. Ovo malo Rusa, koji su ovdje,' vrlo su me neugodno iznenadili. Ako se ruske voj. ske bore jednako u Rusiji i ako tamo nijesu bo- lje, mogu samo da žalim Rusiju. Pogane kuka- vice su talijanski vojnici, koji bježe bijedno pred Bugarima i dadu se pobiti od mnogo slabijih