RVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ BLA LN LALA NSLELA LO Br. 604. Za budućnost našu. Dosta je jasno i posve sigurno, da će poslije rata nastati nove prilike i da će se otvoriti novo polje rada. Na to treba, da se već sada misli i da se o tom račun vodi, e da nas sve to ne zateče nepripravne. Više smo puta istakli, kako će nastu- piti i nova politička konstelacija ; upozorili, kako se drugamo vode pregovori i dolazi do političkog sporazuma, te zagovarali i kod nas složan politički rad. Ali glas oo poli- tičkom sporazumu ostaje kod nas bez oda- ziva, glas u pustinji. Odbor za megjustra- nački sporazum nije ništa u učinio i tako je ostalo sve, kako je i bilo. I u parlamentu su naši zastupnici još podijeljeni na tri kluba : hrvatsko-slovenski, dalmatinski i van kluba. I tako su južno- slavenski . zastupnici maleni po broju, ali veliki po — diobama. Nego osim političkog treba da imamo pred očima i školsko i gospodarsko-trgo- vačke pitanje... Na ovo posljednje treba o- sobito da se pripravimo, jer to je i naj- or - aše blago podneblje, naše sinje more, naši otoci, romantične naše cbale i predjeli pritegnut će k sebi sigurno veći broj stra- naca, nego li je to bilo prije rata, a već ih je i onda dolazio lijepi broj. Znade se pak, da su stranci-putnici putujući kapital; koliko je samo od toga ltalija dobivala. Trebalo bi već sada o tom računa voditi, | majci svojoj i najboljoj hraniteljki. Ali ko- | liko bi trebalo poraditi još, da poljodjelstvo tom pogledu brta, trgovine, zanata. Što će biti od našeg pomorskog i parobrodarskog pitanja, hoće li stara društva moći da nanovo razviju svo- ju akciju ; hoće li se osnovati nova, da se ne budu bojala utakmice. A gdje je naše brodograditeljstvo uz toliko prirodnih luka, gdje naš kamenarski obrt uz toliko vrsti finog kamena na da- leko i široko poznata ? A oba su ta obrta još kod nas u dosta primitivnom stadiju. Sadašnje su pak teške prilike najljepša zgoda, da se naš težak opet povrati zemlji, kod nas procvjeta. Tolika polja leže još pod močvarama, toliko zemljišta neobragjena, a pri svemu tomu treba se poslužiti tečevi- nama modernog napredka i iskustva. Tolike prirodne sile leže još neupotre- bljene, a tvornice su kod nas tek u početku. razvitka, te tolike surovine naše idu-u dru-| gu zemlju, a mi ih poslije obragjene sku- po plaćamo. Uza sve bogatstvo našeg mora nije još ni ribarsko pitanje kod nas sasma ra- zvijeno kao ni toliko drugih, te je naša po- krajina, za čijim blagom i krasotama toliko hlepe pohlepni susjedi, bila u tom dosta zapuštena. Da tako u buduće ne bude, naj- većma stoji do nas, jer teškom onom, ko- ji se oslanja na tugju pomoć. Naša buduć- nost u našim je rukama, jer svak je kovač svoje sreće. da taj kapital ne bude išao u tugje već u Cemtralni ured za aprovizaciju u domaće ruke. Novine nam već javljaju, kako bečki konsorcij Krup misli usrećiti igračnicom ili | naš grad ili grad Korčulu. Na tom unaprijed im blagodarimo sa pozdravom : »Daleko vam od nas kuća!« Poznavajući temperamenat našeg naroda predvigjamo, da bi ta igračnica mogla biti rasap tolikim o- biteljima, kad su do sada i bez igračnice gdjekoji nastradali. Koliko bi pak. igračnica donijela zla u moralnom pogledu, t0 ne treba da istom ističemo. Mjesto igračnice radije gledajmo, da se razvije kod nas veća igra industrije, o- Uspomene iz neke amerikanske tamnice. (Po »N. W. J.«) U zadnje vrijeme bile su češće objeloda- njene uspomene svećenika, koji su proveli ne- koliko godina kao duhovni pastiri po tamnicama i zatvorima, i u toj službi dijelili utjehu i bla- goslov tamničarima, od kojih su nekoji već za uvijek prekrstili misao, povratiti se u svijet. Ko- liko su bjede i nevolje imali prilike, da vide oni plemeniti ljudi, koji su se i prama najsurovijim i najdivljim zločincima uvijek pokazali mirni i ljubezni; koliko su podlosti i okorjelosti morali đa suzbiju, dok im je napokon uspjelo, da izba- čenim iz ljudskog društva uliju pouzdanje, te ih sklone, da im se povjere i da se pokaju radi svojih zlodjela. U »Chicago Review« priča neki postariji svećenik, preč, F. H. Clanders, o svojim tužaim doživljajima u nekoj velikoj amerikanskoj tamnici kroz punih petnaest godina vršenja svoje dušobrižničke službe. Na tisuće zločinaca on je upoznao kroz ovo dugo doba, i kaže, da je pot- puno zadovoljan, kad mu je uspjelo, da i naj- manji dio ovih ljudi, koji su učinili često naj- sločinstava, poprime njegove nauke i wd izagju iz tamnice, nastoje, da živu pristojno i da se više ne povrate na zli put. Za svakako odmah bi razumio, da će ih prije ili poslije opet vidjeti u tamnici, jer i daru | predsjedniku | Rustriji. Njegovo Veličanstvo upravilo je ministru | ručno pismo, u kome izražu- | je, da želi dok traju izvanredne prilike, koje | je rat izazvao, da se osobita jedna vlast brine | te da je usvo-| sve ustanove odgovornosti za ovaj ured. Ministar za potrebe i prehranu pučanstva, jilo sve ministrove pr:dloge u tom smislu i ime- | novalo podpredsjednika pokr. financ. ravnatelj. | petencije za ona druga ministarstva. Da se što stva u Beču, Oskara Koksteina, predsjednikom | te oblasti. , | Službeni »Wiener Zeitug« objelodanjuje sli- jedeću odredbu ukupnoga ministarskoga kobi neta glede obrazovanja ureda u svrhu prehrane | pučanstva. Na temelju odredbe od 10. studenog 1916. odregjuje se slijedeće : kad izvrše kaznu, ne će moći da ostave put zlo- , IZLAZI SVAKE SUBOTE | nja i dobavljanja životnih namirnica i krme. ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 STOJI 20 PARA. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L INDCE bt pat met arta? A NEG AaaNJES keta LAS AJESSSS Aa E JEGSLDO U DUBROVNIKU, 18. NOVEMBRA 1916. 1. U Beču se obrazuje posebni ured za pr-hranu pučanstva, kao centralna oblast, a u svrhu uprave sviju stvari, koje su sa prehranom pučanstva u ratu u posrednoj ili neposrednoj vezi. Ovaj ured potpada pod kompetenciju mi- nistra predsjednika. Dosadanji djelokrug mini- starstva unutrnjih posala, ministarstva trgovine, ministarstva poljodjeljstva gledom na opskrbu pučanstva sa životnim namirnicama i sa krmom od ovogu dana potpada uredu za pučku pre- hranu. O samom prelazu ove kompetencije ima- de ministar predsjednik izdati pobliže odredbe. Djelatnost spomenutih ministarstva na području zdravstva kao i na području uzdržavanja i pro- micanja industrijalnih, obrtnih i gospodarskih produkata ostaje nepromijenjeno. “Uprava ureda za pučku prehranu prenesena je na predsjednika istoga ureda. Njega zamje- njuju dva podpresjednika. Potanje o. o u- nutarnjem uregjenja ovoga ureda određit će mi- nuistar predsjednik posebnim statutom. 3. Ured za pučku prehranu može da izdade na temelju ovlaštenja ministra predsjednika na- redbe i propise, a u svrhu da postigne svoju zadaću. Poimence gledom na produkciju i pre- ragjivanje životnih namirnica i krme, kao i si- rovina koje služe produkciji ovakovih srestava. Nadalje kako se imadu dobavljati, podijeliti, u- trošiti takove potrepštine i koje su im cijene, konačno konstatovanje zaliha tih potrebština. 4. Uredi i oblasti, koje podpadaju pod pa- ragrafom prvim spomenuta ministarstva od sada su vezani u pogledu opskrbe pučanstva životnim na- mirnicama i krmom odredbama ureda za prehranu pučanstva. I općine mogu biti obvezane, da za- ragjuju prigodom izvršivanja te zadaće. Nadalje potpadaju uređu za pučku prehranu svi oni za- vodi, koje je obrazovala vlada u svrhu uregje- 5. Ministarstvo unutarnjih posala odrediti će, kada imade ured za pučku prehranu obusta- viti svoje, djelovanje. Službeni komentar veli, da je najveća briga u ovome ratu bila prehrana pučanstva, da se i radi toga morala organizovati aprovizacijona cen- trala za pučku prehranu. Ovaj je ured pod kom- petencijom ministra predsjednika, koji preuzima predsjednik zato i preuzima ograničenje te kom- uspješnije uzmogne provesti zadaća novoga ure- da, to će taj ured biti u posjedu vanrednih ovla- štenja, kojima će moć nabaviti i kontrolirati pro- dukciju, dobavu i zalihu životnih namirnica za pučanstvo, kao i krmu za domaće životinje, te konačno imati pravo, da koncentrira čitavu po- litiku, kojom se odregjuju cijene krmi i životnim tvrda vratija, na koja bi kad i kad po koji čuvar | čina. Prvi dan, što ga je preč. Clanders sproveo pogledao u nutrinju ćelija kroz mali jedva vid-. kao dušobrižnik u tamnici, opisuje on ovako: |ljiv otvor. »Osjećao sam kao tjeskobu, kad su se teška vrata bučno za mnom zatvorila, lazio tamnim dvorištem, u pratnji upravitelja ta- | mnice, put svoje sobe. Baš u ovo doba, na u ura prije podne, izašli su stanovnici žalosne kuće na svoju običnu šetnju od po sata. Neobično | me je mučilo, kad sam ih vidio, gdje kao sjene prolaze kraj mene, i ne će niti da okrenu glavu | put svoga novoga dušobrižnika. Na svako deset koračaja nalazio se je po jedan čuvar, koji je sa debelim korbačem u ruci bacao sumnjive po- glede na njih, koji bi proletjeli kraj njega. Ako bi se koji od tamničara okrenuo licem put drugoga, odmah bi stražar skočio megju njih i zavikao bi im, da nijedan ne smije da govori s drugim. Sav ožalošćen, odoh u svoju sobu, i tu sam dugo molio, tražeći od Boga, da mi dade jakost, da podnesem ovu tešku službu, koju dra- govoljno bijah uzeo na svoja legja. Već isto popodne imao sam prilike, da okušam svoju ustrajnost. Nakon što sam obje- dovao sa upraviteljem i višim činovnicima, zazove me čuvar, da idem knekom starom zločincu, koji se je ćutio sasvim slabo i tražio je svećenika. Pogjoh za čuvarom kroz dugi, tamni hodnik, i kad sam pro- Neopisiva turobnost širila se po ovim tamnim sčega me uhvati ježa. Uzduž stijena nizahu se Kadikad bi zazvečalo nešto kao teške verige. prostorijama i morao sam se čvrsto držati, da ne zaplačem ma glas. Napokon dogjosmo do vrata, koja otvori čuvar, U studenoj maloj izbi bilo je tako tamno, da iz početka nijesam a ma baš ništa vidio. Kad sam se prilično privikao na tmicu, opazih na klupi izvaljena poput ko- stura mršava starca, čije je usko, osušeno lice. okruživala brada. Kad mu se približih, uhvati me za ruke i hotio ih je privesti k svojim suhim usni- cama. Prošapće mi; »Bolestan sam, teško sam bolestan, jedna mi je samo želja: nastojte, vele- časni, da mi dozvole, da vidim svoju kćer, prije nego zaklopim oči«. Obećah starcu, da ću mu izvršiti želju i sporazumjeh se sa liječnikom zavoda, koji mi kaza, da starac ima da stoji megju zidovima tamnice već dvađeset godina, a da mu nema života nego još malo dana. Upravitelj posla br- zojav starčevoj kćeri, koja je živjela u New-Yorku, ali domalo stigne odgovor, da joj nije moguće doći. Kako se kasnije ustanovilo, gospogja, koja je živjela udobno i sretno bila udata, nije htjela više da zna za svoga oca, koji joj je bio nanio dosta sramote, i nije mu htjela doći niti na namirnicama i na taj način dovesti cijene u sklad sa potrebama pučanstva. Uslijed toga, što je točno odregjena zadaća ovome novom uređu, može pu- čanstvo biti uvjereno, da će novi ured učiniti sve te će nabaviti nužnu količinu za prehranu pučan- stva, da će znati prehrani siromašnih slojeva pu- čanstva namijeniti svoju osobitu brigu, da će na- stojati da makne s puta sve zapreke, koje su pra- vednoj podjelbi ili opet pravodobnoj dobavi ži- votnih namirnica na putu. Konačno će taj novi ured znati, da stane na put lihvarenju sa život- nim namirnicama kao i nepovlasnom nakupljiva- nju živeža bilo iz straha ili špekulacije. Ministar predsjednik dr, Korber imendvao je prvim podprijesjednikom novoga ureda odsje: čnog predstojnika u ministarstvu za unutarnje poslove Oskara viteza Kollera. O miru. »Kolnische Zeitung« donaša saopštenje je- dnog svog suradnika, koji se je razgovarao sa je- dnim političarom, koji dobro poznaje mišljenje francuskih državnika i političara. Ovi posljednji su mu izjavili, da je prvi uslov za mir vraćanje Elsas- Lotaringije, napuštanje sjeverne Francuske i Belgije i ratna ošteta. Odnosno zasebnog mira sa Rusijom, Engleška bi takvu mogućnost od- lučao odbila. Ali to nebi značilo, da bi svi sa- veznici jednog i istog dana morali osjetiti po- trebu za mirom. Kad bi Rusija i Francuska u tome bile složne, a Engleška protiv, ona nebi mogla da prisili ove dvije sile, da vode rat do- kle ona želi. Mi smo se, rekao je francuski po- litičar suradniku lista, postepeno uvjerili, da En- gleška ne vodi rat, koji bi zadovoljavao njene saveznike, da ona ima daleko opsežnije smje- rove. S toga se mnogi Francuzi bave mišlju, šta će biti, ako se njihovi ciljevi mnogo razmimoigju. Ja znam, da mnogi Francuzi idu tako daleko, da pomišljaju o jednom francusko-rusko-njemač- kom sporazumu, ako bi Engleška u pitanju mira htjela da igra sasvim odvojenu ulogu. Ako bi Rusija otpočela pregovore sa Njemačkom, ona bi morala iza sebe imati Francusku, jer kad bi to Francuska sa Rusijom zajednički otpočele bez Engleške, mogla bi im se Engleška strahovito osvetiti. Ako bi pak Francuska rekla, Rusija me goni na mir, Engleška stoga nebi mogla biti protiv nas. Ako bi pak i pored toga ostala pri svojoj volji, onda bi mi ma istoku slobodne njerfačke čete imali ma našoj strani i mogli bi iz zemlje istjerati Engleze. Ali i bez saveza sa našim neprijateljima, privlači misao, da nebi ni sami bili protivu Engleške, kad bi naš položaj prema njoj jednom postao opasan. smrtnom času. Ja sam morao donijeti starcu tu vijest, da se njegova želja ne će ispuniti, jer da njegova kći, koju on toliko želi vidjeti, ne će doći. Žao mi ga je bilo jadnika. Koliko je god njegov zločin bio velik, pa sve da je još i više opravio, ipak njegova sudbina zbilja je bila užasna. Odmah, kad sam stupio k njemu, razumio je, da mu ne donosim dobre vijesti. Beznadno pogledao me je svojim duboko uvaljenim očima i počeo da plače ispod glasa, kad sam pri- hvatio ruku. Kad su došli čuvari, da ga odnesu u bo- lesnički odio, nije hotio da ostavi svoju ćeliju i zamoli, da ga se pusti da umr'e, gdje je već proveo mnogo godina svoga života. Kad smo opet bili mi dvojica na samu, stisnuo je šaku i pričinilo mi se, kao da hoće, da izreče prokle- stvo nad svojom kćeri. Umirih ga i napokon on umr'e mirno, iza kako sam skupa s njime molio. Ali svi se nijesu dali u Božje ruke, kao ovaj starac. Mnogi bi me ljutito pogledali, kad bih stupio prvi put u njihovu ćeliju, i opezio sam, da bi me svoljom bili ubili onaj čas. Čuo sam svakojakih pogrdnijeh riječi iz njihovih usta, a mekoji se ne bi niti obazreli na mene, već bi okrenuli glavu i gleđdahu pred sobom. kao da su sami u ćeliji. Mnogo je strpljivosti trebalo, dok sam izvukao iz njih jednu riječ,