Str. 2. kako je lijes po želji pokojnoga Monarha polo- žen izmegju sarkofaga carice Jelisave i nasljed- nika prijestolja Rudolfa, vrati se kralj Karlo k ža- lobnom zboru, na što ovi otigju iz crkve, u koju će od sada hiljade i hiljade hodočastiti, da iska- žu poštovanje prema pokojnomu vladaru. Veličanstveni dojam s pogrebne svečanosti za cara Frana Josipa povećao se na putu od cr- kve sv. Stjepana do kapucinske crkve još time, što su u počasnoj pratnji bila Previšnja i naj- viša gospoda kao i posebna izaslanstva. Neposredno iza mrtvačkih kola stupali su kralj Karlo i kraljica Zita, a megju njima i na- sljednik prijestolja nadvojvoda Frano Josip Oto, koji je u oratoriju Stjepanove crkve prisustvovao blagoslovu ; obučen je u bijelo odijelo sa žalob- nim znakom“"na lijevoj ruci i crnim pojasom, te je stupao priljubivši se uza svoje roditelje, iza toga su slijedili strani vladari, megju njima ba- varski kralj i kraljica, saski i bugarski kralj, pak njemački, turski i švedski nasljednik prijestolja, španjolski infant, danski princ Vaklemar, saski nasljednik prijestolja i djeca bugarskoga kralja, te ostali njemački knezovi, što su ovamo pris- pjeli; njima su se priključili ostali članovi carske kuće, ponajprile kći pokojnog cara Gizela Ma- rija Valerija, unuka Jelisava, grofica Stefanija Lonyay i grofica Trani, sestra pokojne carice, te djeca pokojnoga nadvojvode Frana Ferdinan- da; iza toga su slijedila strana posebna izaslan- stva i odaslanstva i zastupnici časništva. Strani su vladari, te posebna odaslanstva i zastupnici časništva položili na carev lijes sjajne vijence, koji su uz vijence, darovane iz cijele monarhije, narasli do nepregledna broja. Uza cijelo enormno sudjelovanje pučanstva nije se dogodila nikakova veća nezgoda. Dne 1. decembra carski je par primio po podne posje! njemačkoga prijestolonasljednika. Na večer su njemački prijestolonasljednik i ve- ćina njemačkih knezova otputovali. Carski je par primio popodne u 5 sati poklonstvo članova carske kuće u dvoru. Naši dopisi. iz Dubrovačke Rijeke. (Svečana sjednica općinskog vijeća. Poklon- stvene brzojavke.) Pri nastupu našeg novog Vla- dara, Njegova Apošt. Veličanstva Ćesara-Kralja Karla 1., na veleslavno prijestolje Habzburgovaca, održala je naša Općina dn? 4. o. mj. izvanrednu svečanu sjednicu cjelokupnog općinskog vijeća. Naš požrtvovni i zaslužni načelnik, velecij. gosp. Brnja grof Kaboga, održao je ovom prilikom sli- jedeći govor: »Sveta nas Vjera uči: vijernost prema Bogu, Caru i Domovini. Dužnost je naša, da ono, šjo nas naša Vjera uči, da najprivrže- nije i uzdržimo. Stoga zaklinjemo se svi nepo- kolebivom vijernosti našem mladom Vladaru, Njegovu ć. i kr. Veličanstvu Karlu 1. Vijerni do smrti! Na koncu govora usklikne: Živio naš Pre- milostivi Ćesar i Kralj Karlo 1., na što svi sto- ječke jednodušno trokratno prihvatiše: Živio ! Živio 1 Živio ! Sa ove sjednice upravio je velecij. gosp. načelnik slijedeće puklonstvene brzojavke : — Ured Vrhovnog Dvorskog Meštra, Beč | (Hofburg): Pučanstvo ove Općine zaklinje se do smrti na najlojalniju vijernost svome ljubljenom Ćesaru i Kralju Karlu I, kao i njihovi na rati- štima vojujući sinovi. Molim Vašu Preuzvišenost, da izvoli izraziti mepokolebivu vijernost ovog Upraviteljstva, Općinskog Vijeća i svega pučan- stva, te da ova čuvstva lojalnosti budu položena do Previšnjeg Prijestolja. — Načelnik Općine Rijeke Dubrovačke : Bernard grof Kaboga, ć, i kr. Komornik. tako visokog gosta smatrali kao neku dvorsku vanrednu svečanost, Glavar (rector) male repu- blike pričeka plemenitog gosta nad velikim ste- penicam dvora, gdje knez putnik, pošto otpočine, primi pristojni poklon od naše vlastele, koja ga veličanstvenim darovima i isprati opet do Ja cijenim, da još niko nije toliko doprinio širenju slave poljskog naroda, koliko je u tom pogledu postignuo najveći naš pjesnik Ivan Gun- dulić sa svojim epskim djelom »Osmanom«, ko- jim on proslavi poljskog kraljevića Vladislava (f 1632.), navlastito pak od onda, od kada po- menuto djelo izagje za prvi put štampano (1826. g.), jer svak mora priznati, da je štampa najhi- triji i najpodesniji put za rasprostranjenje idea i prosvjete, tim više, i prije i jače ako je djelo na više stranih jezika, kako je zbilja slučaj kod »Osmana«. A i za naše dane svak će se bit uvjerio, Hi) — Ured Vrhovnog Lworskog Meštra Ni. Velić. Ćesarice-Kraljice Zite, Beč (Hofburg): U ime cjelokupnog naroda ove Općine molim da - izvolite položiti do noga Njezina ć. i kr. Veli- čanstva čuvstva nepokolebive vijernosti i ljubavi. Bože živi, čuvaj Bože, našeg ljubljenog Ćesara- Kralja i Ćesaricu Kraljicu i Prijestolonasljednika. — Načelnik Općine Rijeke Dubrovačke : Bernard grof Kaboga, €. i kr. Komornik. — Njeg. Preuzv. Altgrofu Salm, Beč (Augartenpalais) : Njezinom ć. i kr. Visoč, Pre- jasnoj Gospogji Nadvojvotkinji, kao majci našeg Premilostivog Ćesara-Kralja, izvolite izraziti našu nepokolebivu vijernost i ljubav prema Njihovim Veličanstvima Caru i Carici, te uzdižemo tople molitve Svemogućemu, da podijeli blagoslov i našem milom Prijestolonasljedniku. — Načelnik Općine Rijeke Dubrovačke : Bernard grof Ka- boga, Ć. i kr. Komornik. — Prijestolonasljednik Frano Josip Otto, Beč (Hofburg): Našem ljubljenom Prijestolo- nasljedn ku vijerni do smrti: za cjelokupnu dje- cu Općine Rijeke Dubrovačke: Načelnik Bernard grof Kaboga, ć. i kr. Komornik. — Njeg. Preuzv. Gosp. Namjesniku, Zadar: Općinsko je Vijeće u današnjoj sjednici svečano se obvezalo ma i onako poznatu kod ovog na- roda najprivrženiju ljubav i vijernost prema svom Premilostivom Ćesaru-Kralju. Općina sa cjelo- kupnim pučanstvom svečano ovo izrazujući, molim da ujedno izvolite saopćiti naše najdublje i naj- svesrdnije čestitke našem obožavanom Premilo- stivom Ćesaru-Kralju. — Načelnik: Bernard grof Kaboga. — Prigodom pak najvišeg vojnog odliko- vanja Ni. Ć. i kr. Vis. Nadvojvodi Fridrichu u- pravljena je ova brzojavka: Ured Vrhovnog Dvor- skog Meštra Nieg. €. i kr. Visosti Nadvojvode Fridricha, Beč : Izvolite u ime Općinskog Upra- viteljstva, Vijeća i cjelokupnog pučanstva ove Općine izraziti Njegovoj ć. i kr. Visosti najsr- dačnije čestitke prigodom najvišeg vojnog odli- Inik Općine Rijeke Dubrovačke : kovanja. — Načelnik | Bernard grof Kaboga, ć. i kr. Komornik. S Pelješca. (i Dum Pero kanonik Bijelić.) Ovih dana do hladnog groba jednog Pe- t sprovedosmo O Pera Bijelića. lješčanina starog kova : Dum U hladu velikijeh čempresa, na pogledu mora širokoga i njegovih zim-zelenih otoka spava i on sada vječni san, kod tolikih drugih, s ko- jima je radio i koje je s nama žalio, kad nam ih je nestalo. i Ni svih onih milih imena, Pelješčani će uvijek spominjati i njegovo, jer nema toga, koji ne priznaje zasluge dum Pera Bijelića za rodno mjesto. s Sin ugledne i imućue obitelji, nakon svrše- nih nauka, nije trebao da ide od župe do župe, nego je ostao kod svoje kuće i u Gospe od Karmena obavljao službu božju te bio u svemu desna ruka ondašnjem župniku Orebića, vri- jednomu i rodoljubnomu don Matu Štuku. Imao je dosta vremena, da se bavi knjigom i poukom te je mnogo mladih Pelješčana spra- vio za dalje nauke, a najdraža mu nagrada — većinom i jedina — bijaše uspjeh njegovih go- jenaca u školama i u javnom životu. U početku borbe za bugjenje narodne svi- jesti na našem poluotoku, stupio je u prve re- dove, ne mareć za neugodnosti i gubitak dota- danjih prijatelja, ni za druge štete, koje su u ono doba i na Pelješcu trpjeli oni, koji nijesu htjeli zanijekati majčino mlijeko i odreći se na- rodnog imena svoga. Kad je izdalo more, i kad za njegovu obi- telj i za sav Pelješac nastadoše teški dani, dum žine« Adama Mickijevića, kojega dubrovački sa- vremenik i prijatelj njegov Medo Pucić pozdrav- lja iz Rima ovako : Dobro došo, suputniče brate Odmori se od trudnoga hoda Štap objesi i gusle poznate A desnicu u prostoti svojoj Pouzdano sada pružam tebi, Ti me primi i pritisni sebi | poslušaj ko ti kaže: pokoj! Pokoj burnoj oholoj pameti, Pokoj srcu i pokoj strastami, Sam se sobom skupi u osami Sam priklekni prid ov' oltar sveti. Ko bi pak spomenuo ovdje sve iskaze što- vanja i čiste uzajamnosti dičnog dubrovačkog dromatoraa Matije Bana, koji u nekoj svojoj pjesmici kliče: Gdje Hoćima junak koji Beč oslobodi | Gdje Vlastelin slavni koji napusti dušu Prije neg' riječ škodnu narodnoj slobodi! Držim pak za stalno, da svaki čovjek, naše gore list, pozna bar njegovu »Vandu, kraljicu lešku«, tragediju, koja se prestavljala na svakoj našoj «| pozornici, pa s toga prelazim na drugo. Naš se grad diči i s onom plastičnom, krasnom slikom, što resi podnožje Gundulićeva spomenika, a sačinjava jedan od četiri medalju- na, što se nalaze sa svake strane podnice. Ta > aa zo ti DESNe pu '= a. »PRAVA_CR VENA: HRV. MRA Pero je pomogao i svojima i tugjima i zborom i tvoroni. Nakon don Mata Štuka, postade župnikom na Orebićima, gdje se je iu crkvi i u općini i u društvima isticao uvijek svojim vrlo taktičnim radom i postizavao ono, što. drugi, koji nijesu imali načina, nijesu nikako mogli postići, U društvu bijaše pravi gospar : s drugovima iskreni drug, s prijateljima pravi prijatelj, sa svi- ma prijazan i čedan. I crkovna i državna vlast priznadoše nje- gove zasluge: postade prije župničkim dekanom pa kanonikom stone crkve dubrovačke, a Nje- govo ga Veličanstvo blagopokojni Ćesar i Kralj odlikova viteškim redom Frana Josipa I. I kad se je morao preseliti u Dubrovnik, Pelješčanima je bilo teško, premda Dubrovnik zovu svojim gradom — nego češće bi ih dum Pero pohodio, a svakomu bijaše milo čuti : »Do- šao je dum Pero!« — Okolo njega bi se oku- pilo malo i veliko u »Hrvatskoj Slozi«, a on bi i staro i mlado ustavljao po putu i ljubazno raspitivao za svakoga. A koji god bi Pelješča- nin došao u Dubrovnik, nije mogao s manje, a da ne pogje u dum Pera. Njegova su vrata bila svima Pelješčanima vazda otvorena.i kod njega su nalazili lijepu riječ, savjet, preporuku, pomoć. Štogod je kome na Pelješcu trebalo — piši dum Peru, pa je s njim Pelješac izgubio mnogo. Dobri naš dum Pero, dragi Pelješčanine, kakvih više imade malo, kad te je jedan prija- telj odvraćao, da u ovo teško doba ne dolaziš ovamo, ti mu odgovori: »Idem; ako imam umri- jeti, neka umrem na Pelješcu !« I eto se, na ža- lost, tvoja slutnja ispunila ! Spavaj slatko, dobra dušo, »na onome visu, što je nebu blizu«, u okrilju one crkve bijele, u kojoj si prvu žrtvu žrtvovao Bogu. Samo Bog može da te naplati za sve ono dobro, što si učinio svojim Pelješčanima, koji te nikada zabo- raviti ne će! Iz Imotskoga. (U počast uspomene dra. Josipa Mladi- nova.) Na slavu blagopk. dra. Josipa Mladinova, upisaše nadalje megju članove književnog dru- štva sv. Jeronima u Zagrebu za pučku prosvjetu, gg.: Don llija Ujević, zač. kanonik i župnik, pučku školu u Zagvozdu ; Fra Luka Livajić, žu- pnik, obadvije pučke škole u Podbablju; Fia Brnardo Brbić, župni«, župsku knjižnicu u Stu- dencima; Don Ivan Korda, župnik, župsku knji- žnicu u Župi Biokovskoj; Angjeo Bitanga, uči- telj, Frana Bitanga Angjulova, u Imotskom. Oba iskaza, umjesto vijenca ma odar, daju 290:— K za prosvjetne svrhe Imotske krajine, koju je po- kojnik zastupao na pokrajinskom saboru u Za- dru. Pokojniku slava, a živim darovateljima hvala! — Dr. 1. Abjanić, povjerenik. Brzojavi bečkog Korrespondenz-Bureau. Dalnje proganjanje Rumunja. - Jed- na armija zarobila 10,000 ljudi, - U zapadnoj Rumunjskoj prisiljeno na kapitulaciju deset bataljona i ost. vojske u jakosti od 8.000 lju. di. « Ruski napadaji krvavo odbi. jeni. -« Na talijanskoj fronti i na Vojuši artiljerijska paljba. BEČ, 8/12. Istočna Mackensenova grapt: Progon Rumunja preko linije Bukarešt+Ploesti napređuje brzim tempom: Sa Predeala i sa Alt- schanz klanca, neprijatelju, koji uzmiče, austro- ugarske i njemačke čete zakrčiše put i većinu slika predočuje nam sv. Vlaha, pokrovitelja bivše dubrovačke republike; svetac pruženom desni- com blagosivlja, križem u ruci, a onamo u po- zadini, vidi se kraljević Vladislav, koji ponosito jaše konja na čelu poljskih % a sve to odđ- govara na odnosne kitice u »O$manu« * Pri zaključku ove sitne i nepotpune ras- pravice moram priznati, da koliko mi dubrov- čani ljubimo i štujemo kulturni poljski narod, toliko i ova naša slavenska braća vole i cijene naš narod, a u potvrdu toga spomenut mi je ovdje, kako je poljska poznata pisateljica gos- pogja Helena de Frangeville D' Abancourt nazad nema vele vremena posjetila naš grad, pa o is- tomu ushitom i krasno napisala svoje utiske u »Przegladu Polskijego« (od str. 116 do uključ. str. 134), te i napose opet preštampala u zaseb- noj knjižici. Nadam se, da mi se neće s nijedne strane zamjeriti, ako ovdje spomenem još neku istak- nutu ličnost, koja se ovdje udomila prije kakvih četeres godina, a ta je dandanašnji naš omiljeni i dični ć.k. kotarski nadliječnik Dr. Marcel Wendzi- lowicz. On je na Il, sustrijanskom balneologič- nom kongresu u Dubrovniku, god. 1900, držao kratak, ali sočan i temeljit govor u prilog pre- | korisne pomisli, da se odabere naš grad i pru- + Kilice 140-148, pak dalje kit. 168-180 pjevanja XI. Br. 608 zarobiše, — Jučerašnji plijen devete armeje iz- naša od prilike 10.000 ljudi. i rijeci Altu napala je prupa obersta Szivo skoj i prilila ma kaplla/aci pz " pažajona jedan požešku ti Od 8000 ljudi, 26 topova, koji moradoše g oružje. a s 1 Josipa : Jaki neprijatelj- napadaji I dolini i podračju . dowe krvavo odbijeni u moe Fronta bavarskog prijestolonasljednika : Nema važnih dogagjaja. Talijansko ratište: Jučer u jutro u osječku Krasa jako. neprijateljsko pucanje artiljerije, koje je doprlo do najveće žestine, prema prostoru Kostanjevice. O podne ipak, kad nastupilo ne- povoljno vrijeme, opet popustilo. Jugoistočno ratište: Na Vojuši kad i kad teška neprijateljska topovska paljba, Francuske navale na Maasi odbiti: Jene. - Neprijateljski napadaji na Cerni i u dolini Strume bezuspjeć. ni. - Uspjesi zračne flote. BERLIN, 8/12. Na zapadnoj obali Maase na- vališe jučer Francuzi na od nas 6/12. osvojene grabe i visinu 304, ali su bili odbijeni. Macedonska fronta: Noćni napadaji Srba kod Trnaja istočno Cerne odbijeni su od nje- mačko-bugarskih četa. Isto se tako izjalovio-po- novni napadaj u ravnici Strume. Usprkos većinom nepovoljna vremena i u novembru mjesecu postignut je veliki uspjeh od zračne flote. Prema ukupnom našem gubitku od 31 lijetala stoje naprotiv 94 neprijateljska, od kojih je 22 u našem posjedu, a za 52 moglo se je opaziti da su strovaljena s one strane linije, Gradska kronika. Zadušnice i žalobni sastavci. Kako smo već najavili, zborna je crkva sv. Vlaha u ponedjeljak održala svečane zadušnice za upo- koj nikad zaboravnog našeg Ćesara-Kralja, bla- gopokojnog Frana: Josipa l., a prošlog su utorka održali O.O. Dominikanci u svojoj crkvi i mjesno kat. društvo »Bošković« u crkvi sv.' Vlaha. Preko zađušnica zborne crkve sv. Vlaha dr- žao je pomen-govor vič. Don Spasoje Fabris, dobro istaknuvši kršćansku pobožnost i ljubav prema narodima, napose prema Hrvatima i Du- brovniku, blagopokojnog Vladara. U crkvi je pak O.O. Dominikanaca održao žalobnu besjedu Mp. O. Dominik Jakaša. U svakoj je pojedinoj crkvi bio lijepo na- pravljen katafalak. Društvo »Gospe od Milosrgja« obdržavat će u crkvi sv. Spasa zadušnice za Nj. Veličanstvo Cesara i Kralja Frana Josipa L. u četvrtak dne 14. o. mj. na 9 sati jutra, te se ovim pozivlju gg. članovi. Osim pak devet zasebno oštampanih sasta- vaka, što smo sve donijeli u proštom broju, i prigodom gorepomenutih zadušnica bili su obje- lodanjeni ovi sastavci : Svijetloj Kruni | Njegovom Apostolskom Ve- ličanstvu | Slavnom Potomku Habzburškog Do- ma | Uzoru Vrlina Uma Duha | Ćesaru 1 Kralju | FRANU JOSIPU. I. | Koji | Kroz. Dugi Niz 68 Godina Slavnog Vladanja | Za Dobrobit Napre- dak Blagostanje | Povjerenih Mu Od Providnosti Naroda | Neumortio Radio | Svuđ Svakom Brižno 'Pomagao | Nebrojenu Suzu Otro | Mnoge Časove Teških Kušnja | Nadčovječji Susretao | U. Živoj Vjeri Utjehu Crpio | Shrvan Pod Teškim Breme- nom | Uzvišenih Dužnosti | Pun Dana Puniji Za- glasi ga kao zimsku stanicu i kao ljetno 'kupa- lište. U toj namjeri je pomenuti Dr. svratio po- zornost prisutnih članova kongresa na sve uslove klimatične i topografične, koje bi bile u prilog zavedenju pomenute zamisli, pak je za tim ba: cio letimice i pogled na istorični postanak i raz- vitak aristokratične bivše republike, a sve to stoji u odnosnom izvještaju, koji izagje na vidjelo kod Moritza Perlesa u Beču, 1900 god. Ovim ja držim, da sam svoj cilj postig- nuo, a uvjeren sam, da ni u starom arkivu, što je dandanas zatvoren, ne bi se našlo bogzna ko- liko više gradiva, pošto, kako sam već istaknuo, izmegju pomenute dvije države, nije bilo ma ka- kva drugog odnošaja, osim čisto slavenske uza- jamnosti. Upravljam sada svoje čestitke ponovlje- noj poljskoj državi, e su se napokon skršili teški njezini okovi, te ona će se iz vlastitog podići na novi, bujni i plodni život, i kao di finik, u vis će polećeti, a i pravo je da se digne i poleti nakom toliko stradati Pittmie nih patnja. Slava ti, dakle, slavenska diko ! Primi tople naše želje, da u miru i u rađu uzbadeš napredovati u svakoj straći uljudnosti, obrta, prosvjete i umjetnosti. : | U Dubrovniku, 27. hovembra 1916. Vice Adamović. 3i 3 1.4174