CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JB LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K8&
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRŠDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

Meta MA SAA: poi
tata JRS SA AA JERE A ENJE E PJ

Treći ratni Božić.

»Mir se svijetu naviješta«.

Po treći put doživljujemo veliki kon-
trast: mile Bcžićne svetkovine u ratnom
stanju. Ovog pak puta srce nam neobično
kuca i nestrpljivo se pita: hoće li nam
ovaj treći ratni Božić donijeti željeni mir ?
Hoće li uspjeti mirovna akcija centralnih
vlasti ? To su pitanja, koja nas najvećma
zanimaju, a na koja još nemožemo sigur-
no odgovoriti.

I naša pamet ne zaustavlja se samo
kod pojedinih činjenica, ni kod zadnjih do-
gagjaja, već zahvaća na dalje i na šire, da
nagje razloge i uzroke ovom svjetskom kr-
voproliću, ovom strašnom ratu, te se za-
čugjeno pita, kako je moguće, da je to,
došlo u vijeku civilizacije i napretka.

Moderni svijet nije se naime ničim |
većma razmećao, nego li svojom kulturom,
koju je htio da stavi na mjesto Boga. Na'
sva usta govorilo se i pisalo o bratstvu, |
o filantropiji, o ljubavi i jednakosti, pak |
kako je i zašto ta kultura doživjela svoj
poraz i dokazala ne samo nesmisao svog
programa već u laž utjerala i sva svoja
proročanstva a pustom varkom pokazala
sva svoja obećanja ?

Zgrada se je zidala na slabom teme-
lju, došao vjetar i razrušio je. Čovječan-
stvo pozaboravilo, da sve što imamo
lijepa i uzvišena, treba da zahvalimo onom
velikom dogogjaju, onom historičnom da-
nu, kad su angjeli nebeski nad betlemskom
štalicom navijestili mir ljudima dobre volje.

Od onda povijest ljudska krenu no-
vim tokom : stare ideje, stari ljudski nazori
i sav državni i socijalni poredak ustupi
mjesto novom, uzvišenom, božanskom nau-
ku, što ga svijetu objavi vječna Istina, u-
tjelovjena Riječ Božja, Isukrst. | tad se ljud-
skom duhu otvoriše novi, do tada nepo-
znati vidici, a umoreno i izmučeno ljudsko
srce nagje svoj mir i pokoj. Sretan i za-
zadovoljan ćutio se čovjek, da nalazi od-

 

 

Konavli.
Geogratijsko-historička crtica.
Napisao
Prof. Dr. Božo Cvjetković.

(Nastavak)

Konavle naseliše u historijsko doba lliri,
koji pokriše svojom riječi sve krajeve od sred-
njega Dunava do Epira. Cijepahu se u više ple-
mena, a vrlo im se mijenjahu plemenska imena.
Megju ilirskim plemenima oko vremena rimskog
političkog nastupa na istočne jadranske obale
(228 pr. I.) nose barjak Liburni, vrsni brodogra-
ditelji i vični plovidbi po moru. Za njima dolaze
Daorzi oko Neretve. Od ove rijeke do preko Vo-
juše u Arbaniji prostirahu se izvrsni pomorci Ar-
Od Boke-Kotorske do Cavtata bijahu Ar-
dijejci pomiješani sa ribarskim narodom Enhe-
ljana. Ardijejci i Euheljani sačinjavahu dakle u
glavnome pučanstvo Konavala u onim drevnim

=

Poslije krvavih ratova izmegju ilirskih ple-
mena: Avtarijata i Ardijejaca poradi solne trgo-
vine počinje da stupa u povjesnicu i staro ilir-
sku naselište, koje Heleni prozvaše Epidauros,
a Rimljani Epidaurum na mjestu današnje Tihe
| Cavtata pa Molunat, Župe, Zaton, Ston (Sla-

 

LA Na tn ISA A a. po

POJEDINI BROJ

sva
RAVA Nata ad RJRSSSRAA Ai JE

IZLAZI SVAKE SUBOTE

RlRNNSRSSSaSSD—mmmmmm—me= ERE IO S
ve Nam

Anja m
U DUBROVNIKU, 23. DECEMBRA 1916.
E E E

ŠTVU. — ZA ZAHVALE |
STOJI 20 PARA.

 

ai ai a

tt J RG TS A JENS SA RA JEG tE AES

\ PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

? ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI''
| UZPOPUSTRUKOPISI SE NEVRAĆAJU.L VI NEF
;

PSS * a.

govor na sva pitanja, te su kroz stoljeća | no zavaditi države sporazuma ili slično. Trijez- | nost ne ovisi o čvrstoći, kojom jedan natod drži

trgala i srca i umove najvećih učenjaka.

I kršćanska je nauka obnovila i pre- |
porodila svijet, proizvela je silom preokret
i učinila ono, što nijesu mogli da učine i
najveći umovi starog poganskog svijeta :
donijelo je slobodu, jednakost i bratstvo u
pravom smislu tih riječi i u pravoj mjeri.

Moderno je pak poganstvo uzelo za
svoju lozinku te riječi, e da s njima op-
sjeni prostotu, i da pod njihovim plaštom
stvori moderno roblje, da udovolji egoizinu,
da gore od Kaina prolijeva i siše krv sla-
bijega, a da u svemu zavlada pravo jačega
gore od starih tirana.

Tražila se emancipacija od načela Isu-
krstovih, nije se poštivao moral kršćanski,
nije se htjelo da vlada Bog ni u školama,
ni u sudnicama i činilo se je sve moguće,
da se iščupa vjera iz srca ljudi i da ih se
tako baci u bezvjerstvo i očaj, tu najljuću
nevolju. To su dublji i pravi uzroci svemu
zlu pak i sadašnjem ratu. Ko nema u sebi
mira Božjega, taj će uvijek zametnuti kavgu.

Mir i poredak će na zemlji opet za-
vladati, kad se čovječanstvo povrati k izvoru
mira i istin:, kad se novi Irudi okane klati
i progoniti nedužnost i nevinost, kad se
moderni Jude zasrame svoje izdaje rad ne-|
čistog interesa i sebičnog egoizma, kad“!
Pilati upoznaju svoju krivnju a prestanu
prati pred svijetom svoje krvave ruke.

Sveta Božićna noć badi u pameti ljud-.
skoj takove i slične refleksije, zbog kojih
tolika srca bolno krvare, a usta sama šapću :
Uskori, Gospode, mir ljudima dobre volje !

 

 

 

Mirovna ponuda i naši neprijatelji.

Na mirovnu ponudu centralnih vlasti raz-:
mahala se je sva svjetska štampa. Dok je sve na-.
še novinstvo bez razlike jezika, težnja i progra-
ma neopisivim veseljeim pozdravilo korak central- |
nih vlasti i njihovih saveznika, dotle je goto-
vo cijela ententina štampa, kako je bilo i pred-
vidjeti, upravo pobijesnila i ustala proti svakom
pokušaju miru, jer da centralne vlasti nemaju is«
krene želje za mirom, nego da misle megjusob- |
Heleni. Priča kaže: kad protjeraše iz Tebe Kad-
ma, vladara i osvajača Beotije, sina feničkoga
kralja Agenora i Telefase, zajedno sa njegovom
ženom Harmonijom, nagje ovaj utočište kod En-
heljana, koji su bili u ratu sa Ilirima (Ardijejci
ma). Po savjetu proročišta Kadmo postane vo-
gjom Enheljana, svlada lire i dogje na kraljev-
sko prijestolje. Priča još hoće, da je Kadmova
i Harmonijina grobnica tamo negdje u pećinama
i hridinama ili Sniježnice ili Konavoskih stijena,
a može biti i u pećini Šipunu na cavtatskome
poluostrvu. U ovim su se pećinama, hoće priča,
legle zmije osobite veličine i strahote te da se i
sam Kadmo sa Harmonijom poslije smrti pro-
metnuo u zmije. Ova legeuda, koja je samo
ljuskom priča a jezgrom istina, ima da kaže,
kako su u krajevima današnjega Cavtata a staroga
Epidavra stanovali Iliri, kojih milologija takogjer
govori o vjčrovanju u zmije i zmajeve ; ona još
kaže, kako se Feničani, protjerani od Helena iz
Helade, silom probiše megju Ardijejce i Enhe.
ljane, te se namjestiše na mjestu današnjega
Cavtata, a predobiše za sebe i rodne Konavli
(Kava.t)). Poslije pak, kad dogjoše helenski Par.
tenci iz Peloponeza (Moreje) i osvojiše feničku
koloniju, dadoše joj ime Epidavar po imenu svoje
postojbine na istočnoj obali Argolide u Saron-
skom zatonu. Feničani se povukoše u današnje
Konavli i tamo negdje na konavoskom polju
udariše svoju naseobinu sa ishodištem na more
kod Sutorine ili Subtorine. Partenci ne zabora-
više da donesu u svoju novu postojbinu štova-

 

neutralnih država uzelo je to pitanje dosta mir-
nije i ozbilnije.

Uza svu viku neprijateljske štampe, moglo
se ipak uspostaviti, da i kod naših neprijatelja,
osobito u Italiji i Francuskoj, postoje u narodu
jake struje za što skoriji svršetak rata i da pi-
sanje njihove štampe nije odraz mišljenja znatno
jakog broja naroda. Napokon su se oglasili i
dotični ministri, i — kako se je bilo i nadati —
izrazili se u parlamentima ne najbolje o mirov-
noj ponudi centralnih vlasti, i kao da im ne bi
ništa smetalo, kad bi nevoljno čovječanstvo bilo
izloženo još tko za kako dugo ovomu groznomu
klanju i prolijevanju krvi.

U sjednici ruske dume 16. ov, mj. izjavio

 

je ministar izvanjskih poslova Pokrovsky, da se
osjeća obvezanim, da dumu odmah obavijesti,
kako je car pristao na držanje vlade prema mi-
rovnoj ponudi. Riječi o miru, što dolaze od stra-
ne, na koju čitav teret, odgovornosti pada radi
svjetskog požara, što ga je ona raspalila, ne bi-
jahu za aliirce nikakovo iznenagjenje usprkos
toga, što su neobične. Za vrijeme rata je Nje-
mačka i više puta, ne samo jednom, govorila o
miru. Njemačka je nakon svakog vojnog uspjeha,
koji je bio proračunan, da svojim djelovanjem
upadne u oči, pokušavala da izravna puteve po-
sebnom miru, sad prema jednoj, sed prema dru-
goj strani. Svi su ovi njemački pokušaji udarili
na otpor i na odlučan mir aliirnih vlasti. Pošto
je Njemačka vidjela, da ne može zabiti klina u
našu neraskriljivu alijancu, učinila je službeni
korak, da potakne mirovne pregovore.

Govor Pokrovskoga je primljen dugotrajnim
odobravanjem, na što je jednodušno usvojen o-
vaj predlog: »Državna se duma jednodušno pri-
ključuje  kategoričnom otklonu aliirskih vlada,
da se uz sadanje prilike upuste u bilo kakove
mirovne rasprave te izrazuje svoje mišljenje, da
će trajan mir biti moguć tek nakon potpune po-
bjede nad neprijateljskom vojnom snagom te
kada se Njemačka konačno odreče težnja, radi ko-
jih je i postala začetnicom velikog rata«.

Talijanski ministar Sonnino rekao je u tal.

 

komori 19. ov. mj. izmegju ostaloga : U općem
interesu, te iz dužnog obzira prema saveznicima, |
ne mogu ništa saopćiti o tekstu odgovora, što
ćemo ga mi dati na korak četiriju neprijateljskih
sila ; odgovor će se proglasiti, čim bude ugovoreno.
Mi svi želimo trajan mir, no pod tim mi ra-;
zumijevamo onakav red i odnošaje, kojima traj- |

 

nje Eskulapa, boga ljekarstva, poglavitog božan- |
stva grada Epidavra u Peloponezu, kojemu je
bila posvećena zmija; odatle i potuče brkauje
pojmova o tome bogu sa pojmovima o zmijama
cavtatsko-konavoskoga kraja, a odatle i rečeno
prometnuće Kadma i Harmonije u zmije. Uspo- ,
mena na sve ovo ne pometnu se ni do danas. |
Cavtatsko-konavoska općina ima na svome štitu.
boga Eskulapa, a kapitel jednog stupa u arkadi
kneževskog dvora u Dubrovniku kaže i danas
toga boga ljekarstva.

Kad je bila udarena ova inelenska naseobina, |
zvana Epidavar, ne može se tačno uglaviti; bit
će da je to bilo oko V. stoljeća pr. I. Epidavar je bio
spočetka trgovačka i donekle narodna helenska
naseobina, a nikako politička. Partenci ne osno-
vaše tu svoju nezavisnost no se namjestiše kao
došljaci u tadašnju ilirsku državu, baveći se tr-
govinom i brodarstvom ; valjda su im Iliri i po-
mogli, da protjeraju Feničane, Ipak tijekom vre-
mena Epidavar pusti slobodne žile pa osnova
svoju nezavisnost. Sve daje nazreti, da je kaš- |
nje Epidavar bio slobodna republika imajući
znatnu državu. Pripadahu mu zemlje kraj mora
više i niže njega pa nekoliko gradova, megju
kojima bijaše Asamum (kod Trebinja), Molunat
i druge varoši.

Stari Partenci u Peloponezu imali su hram
svoga boga Eskulapa jedno 10 km daleko od
djedovskoga grada Epidaurosa. Eskulapov hram,
koji je onda slovio kao čudotvorno lječilište, na-

 

lazio se je u toj daljini na polju te je bio opasan

\ miji listovi kod naših neprijatelja kao i novinstvo | druge u lancima, nego mi pod trajnim mirom

razumijeyamo pravedno ravnotežje megju drža-
vama, poštivanje narodnosnoga načela, određaba
megjunarodnoga prava, te prava čovječanstva i
kulture, Nitko ne bi odmah s mjesta niti se us-
protio raspavljanju, kad bi netko ozbiljno pred-
ložio pregovore i to na temelju općenitih zahtje-
va pravde i kulture, što sam ih ja napomenuo.
No do sada ništa ne kaže na to, da se u našem
slučaju obistinjuju rečeni uslovi, nego naprotiv
mnoge stvari upućuju na protivno.

U francuskom senatu progovorio je 20. ov.
mj. Briand o mirovnoj noti i rekao neka se niko
ne da zavarati njemačkim manevrom. Ciljajući
na zadnji govor državnoga kancelara, rekao je
Briand, da je mirovna ponuđa zadnji bluf, što
ga je Njemačka pokušala. Hoće đa sa sebe svali
krivnju nastojeći ljudime utuviti u glavu kao da
je njoj nametnut rat. No rat je bio u Njemačkoj
zaključen već pred 40 godina, te su mislili da
im je pobjeda sigurna. Bethmannov je govor ne
samo znak slabosti, nego je to nova finta.

Odgovor, što ćemo ga dati na mirovnu
ponudu, bit će dostojan naših hrabrih vojnika i
saveznika.

Isti je dan u Engleškoj Lloyd George držao
govor, očekivan s najvećim interesom, pred dup-
kom punom kućom, koja je njegove riječi po-
zdravljala burnim pljeskanjem.

»Naš ćemo odgovor na njemačke prijedloge
dati u potpunom dogovoru s ostalim saveznicima
Ko bi god lakoumno produljio rat, taj bi na
svoju dušu maprtio krivicu; ali ko bi god pre-
kinuo borbu prije no se postigne cilj, taj bi na
sebe lično uzeo odgovornost. Primiti prijedloge
državnoga kancelara bilo bi svejedno kao uvući
glavu u zamku s konopcem. Bez zadovoljštine
nema mira«,

Zatim je nastavio: »Saveznici treba da za-
htijevaju potpuno jamstvo, da pruski militarizam
ne će nikad više poremetiti mira. Do malo će
dana saveznici dati formalan odgovor«.

Odgovor ententnih vlasti još nam nije po-
znat. Ipak, kakav god odgovor bio, prvi je ko-
rak za mir učinjen. Ne gubimo još nade u us-
pjeh, jer hoćeš nećeš, kod naroda je jaka čežnja
za mirom; ta se čežnja s dana na dan i poja-
čava, a ministri se od dana do dana mijenjaju.

Hrvatski Sabor.

Prva sjednica ovog petog ratnog zasjedanja
hrvatskoga sabora dne 14. o. mj. bila je isklju-

 

sa svih strana gorama i šumom, koja je kazala
sveti gaj. | nova postojbina Partenaca, naime
Cavtat-Tiha sa Konavlima, ima sličnu fizijono-
miju sa materom-zemljom. Možda su ovi, kao i
u svojoj otadžbini, uz svoj grad imali negdje
tamo u konavoskom polju hram boga Eskulapa,
a uza nj jako naselište. Možda da su Heleni po-
tisnuli Feničane i sa konavoskoga polja, a na
njihovoj postojbini podigli nov grad sa svetištem
napomenutog boga liječništva. Valjada se po o-

| vome svetištu i nazivaše novi grad Asklepitanija

ili Sklepitunija, jer Tito Livije nazivlje uopće
Epidavrane Sklepitancima.

Godine 229 i 228 pr. I. Rimljani utrkaše
ilirsku premoć od Neretve do Arbanije, svladavši
kraljicu Teutu, koja je držala u svojoj vlasti i
hrabre Ilire Konavala. Tada se Epidavrani za-
jedno sa svojim konavoskim zalegjem predadoše
u vlast potomaka Romula i Rema. Partenci ot-
prave u susret rimskim konsulima C, Fulviju i
A. Postumiju svoje poklisare te predadoše svo-
jevoljno svoj grad Rimljanima. Rim ih primi pod
svoje vrhovništvo i dopusti im, da se vladaju
po svome običajnome pravu.

Gragjani Epidavra pripadahu tribusu Tro-
mentina i imagjahu jakog udijela u daljoj evo-
luciji rimske političke moći te materijalne i mo-
ralne kulure, Za vrijeme borba o vlast megju Ce-
zarom i Pompejom, Epidavar se silno založi za
prvo napomenutog. |

Kad je Oktavijan potukao Antonija i Kleo-
patru kod Akcija, postane samovladarom cijele