“njem travunjske oblasti.

str. 2.

čivo posvećena komemoraciji Nj. Veličanstva Kra-
lja Frana Josipa I. Uz žalobni govor presjednika
sabora Dr. I. br. Skerleca sve su stranke dale
svo e izjave, i to u ime stranke saborske
većine (&rpsko-hrvatske koalicije) Dr. A. Badaj,
u ime kluba izvanstranačkih unionista Dr. Šima-
nović, u ime Starčevićeve stranke Dr, Pavelić, u
ime stranke prava Dr. Prebeg, a u ime seljačke
stratike Stj. Radić, Govornici su se natjecali, ko
će bolje da prikaže zasluge pok. Kralja za hr-
vatski narod. Osobito su značajni govori zastup-
nika triju državopravnih stranaka.

Ni na ovu žalobnu sjednicu nijesu bili pri-
pušteni narodni zastupnici stranke prava: Dr.
Horvat, Dr. I. Frank i Zatluka, koji su pred dvije
godine i p0, neposredno nakon tragičnog atentata
u Sarajevu a prije rata bili isključeni na 90 sjed-
nica. Prije saborskog zasjedanja vodili su se o
tom pregovori, ali se srpsko-hrvatska koalicija
nije htjela zadovoljiti sa predloženom izjavom
dotičnih zastupnika, već je tražila nešto više, na
što klub stranke nije mogao pristati, i tako će ti
narodni zastupnici morati još dugo čekati, dok
budu smjeli ući u saborsku sjednicu i zastupati
interese svojih birača.

Druga sjednica ovog zasjedanja, održana u
ponedjeljak dne 18. o. mj., bavila se je adresom,
kojom će hrvatski sabor pozdraviti novog Vla-
dara. Koalicija i unionisti'pristaju, da se izabere
odbor od 15. članova, koji će sastaviti adresu, dok je
opozicija proti tom predlogu. Zast. Hrvoj stavlja
prešni predlog u ime svih triju državopravnih
stranaka, da bi presjedništvo sabora ishodilo od
Ni. Veličanstva Kralja Karla posebni reskript, ko-
jim bi najavio neposredno hrvatskom saboru i
smrt blagopok. Frana Josipa I. i svoj nastup na
vladu. Poslije žive debate predlog je pao. Prešni
predlog zastupnika Radića na obranu ravnoprav-
nosti izmegju Ugarske i Hrvatske upućen je
pravosudnom odboru, a prepis interpelacije Ra-
dićeve o banovu zatajivanju imena hrvatskoga
dostavit će se vladi.

Dok se je vršio izbor članova za sastav
adrese, sve tri državopravne stranke izlaze iz
sabornice.

Ovo su odlučni dani i ovo su sjednice hi-
storijske vrijednosti, pak je više nego poželjno
da se svi zastupnici hrvatskog naroda nagju slož-
ni i odlučni na obranu hrvatskog prava.

Dum Gjuro Pulić.

Upravo dan kasnije nego što se rodio ne-
prežaljeni biskup dum Mato Vodopić, ugleda
Božje svijetlo nerazdruživi mu prijatelj dum Gjuro
Pulić u Dubrovniku, t. j. na 14. decembra 1818.
Kao što je i Vodopić ljubio svoj narod i živio
jedino za nj, tako je i Pulić bio megju prvim
domorocima, te svoga jezika i svoje narodnosti
nije zanijekao nigda, niti onda, kada je imao da
osjeti na sebi posljedice svoje ustrajnosti.

God. 1838. nije još bio zaregjen svećeni-
kom, a već ga namještaju na dubrovačku gim-
naziju kao privatnog učitelja. Godinu dana kas-
nije posla ga dubrovački biskup Giuriceo na više
nauke u bečki Augustineum, gdje godine 1842.
postane doktor teologije.

Natjecao se je za profesora vjerozakoma i
pedagogije na sveučilištu u Padovi, i bi predlo-
žen prvi izmegju dvanaest kandidata, ali za Pa-
dovu bio je tugjinac, to je jedini uzrok, što nije
zadobio željenog mjesta. Vrati se u Dubrovnik i
bi imenovan namjesnim školskim nazornikom.
God. 1846. bi imenovan profesorom novog filozo-

 

 

rimske države (30. pr. 1.) On udari tako jaku na-
seobinu svojih veterana u Epidavar i Konavle,
da je domalo ovdje isključivo vladao latinski je-
zik i razmetala se rimska toga. Za Augusta po-
stade Epidavar glavnim gradom donjeg Ilirika.
Veliki rimski Epidavar steraše dijelom na
cavtatskome poluotoku ili prvobitno otoku pa

'udaraše preko Tihe do Oboda. Bijaše veliki tr-

govački emporium i sjedište jednog dijela rim-
ske mornarice. U gradu cvatijaše rimska ugla-
gjenost i elegansa, a sjaj mozaika, bazilika, terma
i vodovoda, što tecijaše iz Konavala, divno se na-
tjecaše sa onim amfiteatra, teatra i privatnog
raskošnog života. Znanost i umjetnost hitaše ve-
like visine pa Epiđavar konkurovaše silnoj Sa-
loni. Ima biti da Rimljani ipak udariše svoj Mu-
nicipium Romanum i sijelo duumvira, oko Esku-
lapova hrama na konavoskome polju i to iz
strategijsko-političkih razloga.

Kršćanski vjerovjesnici donesoše luč uzvi-
šene nauke Golgotskog Mučenika u Epidavar i
Konavle još oko vremena sv. Pavla. Prve pouz-
dane vijesti ostavi nam sv. Jeronim (i 420) iz
Stridona. Za pape Orgura Velikoga (590-604)
spominje se epidavarski biskup Florencije.

Početak VII. stoljeća po I. osvanu crn_za Epi-
davar i Konavle. Silne avarske i slovenske navale
okrenuše ove divne i kulturne krajeve pod oganj

' i mač. Ovo je bilo oko god. 614. Padom Epida-

vra i opustošenjem Konavala prestaje stari vijek
za naše krajeve i počinje srednji vijek formira-
(Svršit će se.)

 

= o <a Rs MZ - A

»PRAVA_CRVENA HRVATSKA«

fičkog zavoda u Dubrovniku, a 1849. gimnazi-
jalnim profesorom.

Na preporuku pokrajinskog školskog na-
zornika, Slovenca Korena, koji u njemu upozna
odličnu nastavnu silu i izvanredne didaktične i
pedagogične sposobnosti, bf imenovan g. 1851.
upraviteljem zadarske gimnazije, koju je preure-
dio i doveo tako, da je ministar Bach, kad je
1856. pohodio Dalmaciju, priznao, da zadarska
gimnazija spada megju prve u monarhiji.

Bio je g. 1861. izabran kao narodni za-
stupnik na dalmatinskom saboru za Dubrovnik
i Cavtat.

Narodna načela branio je još žešće sada kao
narodni zastupnik.

Pulić stoga bi premješten g. 1863. na gim-
naziju u Spljet, a tada u Trento u južnom Tirolu.

Kosnulo se to svih rodoljuba u Dalmaciji,
jer je svak znao, što je Pulić bio hrvatskoj na-
rodnoj stranci i narodu. Pobratim mu Pavlinović
tom prigodom zacvili u svojoj lijepoj poslanici
»Hrvatski prognanik«:

»Koja tebe grdna vihorina
Odtrgnula jadranskiim obalam,
Odtrgnula od majčina krila,
Da obijaš trudan i umoran
Nesugjene tirolske vrleti ?...«

Uza sve to, što se je Pulić nalazio daleko
od Dalmacije, ostane on i nadalje zastupnikom
na dalmatinskom saboru, a vijerni mu Dubrov-
čani, da zadrže njegov mandat, učiniše ga vele-
poreznikom, prenijevši svoja imanja na ime nje-
govo, jer je Pulić jedino kao veleporeznik mo-
gao obzirom na svoje daleko prebivalište ostati
zastupnikom i nadalje u dalmatinskom saboru.

U Trentu je Pulić u brzo stekao simpatije
svijeh, kao vrstan nastavnik, koji je ovu gimna-
ziju lijepo preporodio.

Vojnović, njegov učenik, piše, da je Pulić
shvatio svoju učiteljsku službu lao visoko zva-
nje, za koje je odgovoran i Bogu i domovini.

Nije Pulić samo kitio mlade umove znanošću,
nego je i mlada srca krasio krepostima i stvarao
prave značaje, što i jest prava svrha svakoga
gimnazija.

Zanosnom besjedom znao je začarati uče-
nike, ali i izgledom potvrditi ono, što bi u školi
prelijevao u mlagjahna srca, te je tako zborom i
tvorom odgajao omladinu.

Ni kad su bili odrasli ti njegovi učenici,
nije ih dum Gjuro izgubio s oka, jer bilo ih je
koji su u njemu do zadnjega ćasa nalazili naj-
boljeg i najmudrijeg savjetnika. Tako se je Pulić
znao usaditi u srce svojih učenika žarkom  be-
sjedom i velikijem znanjem.

Ne popuštajući pak sebi u vršenju svojih
dužnosti, ne samo što je to isto tražio od uči-
telja, nego i prama vladi bio je vazda nezavisan
i postojan. gdje mu se činilo, da ona od njega
iziskuje, što ne bi smjela tražiti. On je od uči-
telja iziskivao vršenje svojih dužnosti, ali ko

bi u njih dir o, taknuo bi u zjenicu njegovih oči.

Eto takav je bio nastavnik dum Gjuro, s
čega je bio posvuda obljubljen, a neki pjesnik
pjeva ovako o njemu :

»Pa..! taj div, ta naša dika
Mogućnicim izostade,
Nepoznata, iz vidika,

Kano kakva propalica.

A to zašto? . . . jer ne zhade
Bit, moj Gjuro, udvorica«.

God. 1871. po inicijativi općine Dubrovačke,
a na zahtjev većine dalmatinskih biskupa, imao
je biti kruni podnesen predlog imanovanja .dum
Gjura za biskupa dubrovačkoga. Dalmacija je
sva nestrpljivom čežnjom čekala tu preradosnu
vijest. I već je ministar nastave Jiriček bio pri-
pravio povoljno izvješće u tom smislu, ali do
ostvarenja ne dogje, jer »je Pulić čovjek stalan

do tvrdokornosti, tako da bi vlada našla u nje-\;

mu nepomirljiva protivnika za svaku političku
mjeru, koja se ne bi slagala s njegovim mnije-
njem, a carstvo potrebovaše pomirljivih, a ne ra-
tobornih elemenata osobito megju biskupima«.

Kroz 25 godina neprestane borbe i neumor-
nog poslovanja dum Gjuro Pulić nije zanemario
znanost. Sve je svoje zvanje on upotrebio, da
razdrobi, prouči i razvije u mnogobrojnim svojim
spisima problem, kako da se najbolje urede gi-
mnazijski zavodi, o

To je on učinio osobito u gimnazijskim
programima izdanim god. 1851. u Dubrovniku,
god. 1852. do 1863. u Zadru, i od god. 1864.
do 1876. u Trentu. Tu ima sadržaja za debele
knjige, a ko bi ih proučio, našao bi raspravljen
filozofički i praktični sav sustav pedagogijski za
austrijske gimnazije.

Žalibože prisiljen od prigoda, kojim je ži-
vio, nije ništa napisao na svom materinjem jeziku.

Od njegovih rasprava spomenućemo naj-

glavniju, koja bt štampana najprije u trentinskom |

programu god. 1866. a s talijanskoga bi preve-
dena na njemački od profesora Krotzkera pod

naslovom: »Die neue Theodicee dem neunzehuten |

Jahrhunderte vorbehalten, dargestelli und erortert
vorm Direktor G. Dr. Pulić«, U ovoj krasnoj
knjizi, na daleko poznatoj, prostranom filozofič-

gdje

 

kom erudicijom i dubokom pronicavošću nastoji
Pulić da pobije onu školu, koja idući stopam
Kanta i Hegela niječe realnost Božjemu opstanku
te je krivo shvaća kao ideal savršenosti u čo-
vječjoj pameti, kojemu stvarnost ne odgovara.
Još za života svoga Pulić se brojaše u na-
rodne dobrotvore. Iz daljine potpomagaše, ko-
liko je bio jak, sve što god:se ticalo narodnog
uzgoja, a nadasve odgajanja omladine. Dubro-

vačkom gimnaziju n. pr. slao je svake godine |.

40 fijorina, od kojih 20 namjenjivao je zakladi
»Gundulića« za vrijedne i siromašne učenike, a
drugom polovinom želio je, da se nabave ko-
risne knjige i razdijele najvrijednijim učenicima
na koncu školske godine.

Pulić, kao uzvišeno lice, bijaše od visokih
lica čašćen u Rimu, kamo se je god. 1877. pre-
selio nakon svojevoljnog umirovljenja. Bijaše
tijesni prijatelj slavnomu Strossmajeru, a osobito
kako u početku rekosmo, pok. biskupu Vodo-
piću, skojim u dopisivanju potpisivao bi se
»tvoja subota«, a Vodopić njemu »tvoj petak«,
budući su naime oni dva bili za dan razliku, a
u te se dane bijahu rodili.

Daleko od?njegove otadžbine, zateče ga smrt
u Rimu dne 24. maja 1883. Pokopan bi u Du-
brovniku, i to baš u kapelici općinskog groblja,
gdje se čita ovaj natpis s lijeve otara:

Dum Gjuru Puliću, blagomu razboritomu
dobrotvoru, borcu čelična značaja za wjeru i
narod, omladine odgojitelju rijetkomu, u znak

\ harne ljubavi, dvije obezbraćene sestre i rodni

grad postaviše 1884.

U posljednjoj volji trajno je posvjedočio
Dum Gjuro svoj patriotski i dobrotvorni duh
uzor-svećenika, Dubrovčanina i rodoljuba. Svojim
testamentom od 14. jula 1877. ostavio je nakon
smrti svojih sestara: 1) vijeću poštovanih sve-
ćenika u Dubrovniku 10.000 fjorina, uz obvezu
govorenja sv. mise svaki dan za njega i njegovu
obitelj; 2) Blagom Djelu u Dubrovniku 10.000
fjorina da od godišnjih dohodaka gimnazijsko
ravnateljstvo u dogovoru sa biskupom i općinom
podijeli dva štipendija učenicima dubrovačke gi-
mnazije, siromašnim i valjanim, po mogućnosti
sinovima crevljara ili drugih zanatlija; 3) istom
Blagom Djelu 10.000 fjorina, da.se iz dohodaka
svake godine podijele dvije prćije dvjema dje-
vojčicama, kršćanski odgojenim, siromašnim, po
mogućnosti ćerima crevljara ili mesara, koje će
predložiti općina dubrovačka u potpunom dogo-
voru sa svećenicima, koji vrše dušobrižništvo u
gradu i u varošima; 4) Javnoj Dobrotvornosti u
Dubrovnika 10.000 fjorina, da iz godišnjih do-
hodaka budu podijeljene potpore stidljivim siro-
masima (ai poveri vergognosi) grada i varoša u
Dubrovniku, po predlogu župničkog svećenstva,
onako potajno i piistojno, kako zahtijeva stalež
dotičnih siromaha; 5) Biskupskom Sjemeništu u
Dubrovniku 10.000 fjorina za svrhe sjemeništa.
Istomu je Sjemeništu ostavio svoju lijepu knji-
žnicu uz uvjet, da je može upotrebiti i naša gi-
mnazija i naš grad; 6) Dubrovačkoj bolnici 10,000
fjorina, da se iz dotičnih prihoda osobito opskrbe
mahnitci.

Uz to je pokojnik ostavio glavnicu za sve-
godišnje potrebe crkve sv. Vlaha i blažene Go-
spe od Milosrgja, a općini dubrovačkoj takogjer
glavnicu, da se iz prihoda podijeli svake godine
potpora najsiromašnijemu, najćudorednijemu i
najvaljanijemu učeniku naše nautičke škole, ro-
gjenomu u Dubrovniku ili na teritoriju stare du-
brovačke države.

Sa ratišta.

Na istočnoj Rumunjskoj savezne čete pro-
diru dalje vrlo uspješno. I u sjevernoj Dobruči
(neprijatelj uzmiče prama sjeveru, a naše čete pro-
diru prema Donjem Dunavu, Svaki dan donese
na stotine zarobljenika i obilna plijena. Vojni
stručnjak »Tagesposta« piše: Glavni dio ruske
vojske u velikoj Vlaškoj povlači se u utvrgjeni
prostor Braila—Galac—Namolosa. Desno se, za-

 

'padno krilo, uz tvrdokornu protuobranu, povlači

prema utvrgjenoj pruzi Seret—Namolosa—Fosca-
ni. Jake zalaznice, poduprte ruskim infanterijskim
odjelima, pokrivaju uzmak u ravnicu. Cini se,
postoji namjera, da se opru na seretskoj liniji,

i imale da nastupe nove ruske vojske, Ra-
i se oko utvrgjenja seretske linije prema jugu.
— | u Dobruči se neprijatelj povlači. Progoni-
telji doprše 16 ov. mj. do bregovitog godiečje
Babadak. Nekoji znaci upućuju na to, da će se
Rusi povući preko donjeg dunava na liniju Reni
—lsmail.

Na sedmogradskoj fronti oil nanovo
bojevi, no ne u prijašnjoj žestini. U dolini Uzu
u toku je zamašno rusko poduzeće. Ti bojevi nije-
su od većeg strateškog značenja, jer ne m
da već odterete Rumunjsku, za čime se išlo.

da a. nastoje da utvrde pograničnu liniju, te| vijenca
kb

raju premještanje čete preko Birlada u

da osig
dolini Sereta, i zadrže vezu izmegju istočno-sed-

 

Do reče Pačlčta

a nema prom

Na ratištu podusei 08 Branca.
zi, oslanjajuć se na utvrđe Donaumont i Thia-
mond kod Verduna, žestoki prama sjeveru
i sjevero-zapadu, te su polučili neke uspjehe.
Nemačka je fronta bila potegnuta u dru m-
benu liniju, koja se sada nalazi od acberan-
villea na Masi, preko Lonvemeta i Bezonvanza
do Hardaumonta.

 

Br. 610

Po samom piiznanju Francuza, zarobljen
prostor u širini, iznaša samo tri kilometra, i to
na jednom jedinom mjestu — u smjeru prama

  

 

rnesu. .
nijesu se ma pa i koje. i
manje | viče, su
imali na per Og 3 održati. Ovi m .
kalni uspjesi Fra: cuža, dalje ljedica .
štenja njemačke ofetisive , unom,
i, Sada vlađa na

kao takovi m i pr :
ovom dijel: NE mir. >.

Razne vijesti.

Vladarev posjet u Pull i na talijanskoj fronti,

Vladar se 18. ov. mj. sa dvorskim vlakom
vratio u Beč. On se vraća sa posjeta na. fronti
i u Puli, gdje je pregledao ratnu mornaricu.
Pregledao je hidroplane, austro-ugarske i nje-
mačke podmornice, te dreadnought »Szent Istvan«.
15. ov. mj. na večer prispio je kralj u mjesto
Boroevićevog glavnog stana, saslušao izvje-
štaje, te održao kratko vijeće. Dan kasnije je po-
šao k vojsci na koruškoj fronti, gdje je pregle-
dao čete. Slijedeći je dan kralj proboravio u Trstu.

Novo austrijsko ministarstvo.

S obzirom na cjelokupni politički položaj
vratio je tajni savjetnik Dr. v. Spitzmuller tv rtike
careve nalog, da sastavi novi kabinct. Kako sa-
znajemo, povjeren je sastav kabineta ministru
poljodjelstva grofu Clam-Martinicu, te je on već
podastro caru prijedloge, glede sastava novoga
ministarstva. Kako se govori, novo bi austrijsko
ministarstvo imalo biti ovako sastavljeno :

Presjednik i vogja ministarstva za poljo-
djelstvo grof Clam-Martinic ; mitnistar unutarnjih
poslova barun v. Handel; minisar trgovine za-
stupnik na carevin. vijeću dr. Urban; ministar
rada barun Trnka; ministar za bogoštovlje i na-
stavu barun Hussarek; ministar za Galiciju dr.
Bobrzynski ; ministar za zemaljsku obranu ba-
run Georgi ; ministar financija dr. v. Spitzmiller ;
ministar pravde presjednik senata upravnog suda
barun v. Schenk; ministar željeznica barun For-
ster, te ministar bez lisnice član gospodske ku-
će Dr. Baernreiter.

 

Na znanje, Gospodi predbrojnicima jav-
ljamo, da je od 1. Januara 1917 godišnja ci-
jena našem listu 10 (deset) kruna.

Tim ipak ostaje naš list naj jeftiniji, jer —
kako je poznato — ostalim seđmičnim listovima,
znatno manjeg opsega nego li naš, još u mirno
je doba bila godišnja cijena 10 K i više, a mi
uza svu sadašnju veliku skupoću hartije, štampe
i opreme, sve smo do sada izdržali uz predbroj-
nu cijenu od K 8, iako su svi listovi još od dav-
no povisili, mi eto stoprvo od nastajne Nove Go-
dine povisujemo za same 2 K, biva od 8 na 10 K.

Uvjereni, da će gospoda predbrojnici uva-
žiti ovu opravdanost, preporučamo se i ostalim
rodoljubima, da nas bar predbrojbom podupru.

Administracija »Prave Crvene Hrvatske«.

 

Domaće vijesti.

Odgovor Ni. Vel. na pozdrav
Dalmacije. Prigodom proslave stupanja na
Prijesto Njegova c. i k. Apostolskog Veličanstva
Ćesara Karla, pristupiše na 8. ovog mjeseca, na-
kon svečane službe Božje, k preuzvišenom gosp.
Namjesniku prisjednici Zemaljskog Odbora i na-
rudni zastupnici, koji se u Zadru nalaze, a na
čelu im Presjednik dalmatinskog Sabora, presvi-
jetli dr. Ivčević, da u ime cijele Dalmacije, izraze
nepokolebivu odanost i privrženost Cesaru i vla-
dalačkom Domu, s molbom da ovi njihovi iz-
razi budu doneseni do Previšnjeg znanja.

Na brzojav, kojim je Namjesnik to javio
na Previšnjem mjestu, stigao je ovaj odgovor:

Njegovoj Preuzvišenosti Namjesniku grofu
Attemsu, Zadar. — Beč, Ćesarski Dvor, 13. Dec.
1916. — Njegovo se c. i k. Apostolsko Veličan-
stvo udostojilo, da sa osobitim zadovoljstvom i
najsrdačnijom zahvalnošću primi od Vaše Pre-
uzvišenosti podastrto poklonstvo pučanstva Dal-
macije, koje se sinovi tako junački bore za do-
movinu. — Po Previšnjem nalogu; Barun Schiessi.

Jedna podeset-obljetnica, Dne
16, 0. mj. navršilo se je ravno godina, što je
usred našeg Zgreba podignut krasan spomenik
hrvatskom junaku, banu Josipu grofu Jelačiću
(26. V. HER, oče pero Dragutina Hirca opi-
suje u podlisku »Hrvatske« to slavi otetog ža ;
greba iz god. 1866. Spomenik je bana Jelačića
umotvorina prvog reda, najljepši ures Zagreba,
remek-djelo kipara Fernkoma.

»Spomenik nam predočuje bana u nadna-
ravnoj veličini, ali ne na konju, kako se to o-
bično piše i govori, već na pastuhu, kojim je
banova ruka za života vješto upravljala.

Ban nam je prikazan u onom narodnom
odijelu, kojim se ogrnuo i za inštalacije na trgu
sv. Katarine, otkuda su ga na ramenima ponijeli
u župnu crkvu sv. Marka. Glavu je pokrio kal-
pakom, koji se čuva u narednom muzeju, a u
ruci mu gola sablja, kojom upire prema sjeveru.

Sprijeda nosi spomenik u | ploči
natpis »Ban Jelačić — 1848.«, a straga odnosno
sa južne strane, obiteljski grb, kojega kao i plo-
ču, s desne i lijeve strane ukrasuju dva lovor.

: Spomenik je stajao 106.000 for., koja
svota sabrana u domovini i u vojsci, a e
su » uo« b, kako sam to

o u

noj hrva
mek-djelo krasi staru Harmicu, tisuće Krajišnika,
toba leglo je u hladan ,

naših Gra '
Ba i oo mo
svoja dika gledajaći :

 

=.

 

da nam ovo re-

u Zagrebu kao »sveca«
Mr Dani