CRVENA HRVATSKA

 

Poslije sastanka u Zadru.

Davna želja pravih hrvatskih rodolju-
ba napokon se je ispunila. Dne 13. i 14.
o. mj. obdržavao se je sastanak za poli-
lički sporazum i to pouzdanika hrvatske |
(narodne) i stranke prava.

Poprimljeni zaključci već su objeloda-
njeni, te se je na iste osvrnuo i »Nar. List«, |
kao organ većine, i »Hrvatska Kruna«, glav-
no glasilo stranke prava u Dalmaciji. Te
jednodušno prihvaćene zaključke donosimo
u cjelini na drugom mjestu, a ovdje nek bu-
de slobodno i nami iznijeti neke reileksije.

Rado priznajemo, da se sastanak u Ža-
dru ima priznati kao istup Hrvata za svoja
narodna i državna prava, i da su zaključci
tog sastanka sinteza tradicijonalnih osjećaja
hrvatskoga naroda.

Još nam je milije uvjerenje sastanka,
da je narodno i državopravno ujedinjenje
hrvatskih i slovenskih zemalja pod moćnim
okriljem Vladara iz prejasnog Habsburškog
Doma smatrano kao prvi uvjet našeg na-
iodnog, prosvjetnog i gospodarskog op-.
stanka i razvitka. To je pravo i zdravo hr-|
vatsko stanovište, to je program stranke
prava, što no ga je svojedobno ispovije-
dala i bivša »narodna stranka«.

Ovim su se činom dvije najjače u nas
stranke našle opet na istom putu. Dao Bog
ća budu koracale dalje u bratskoj ljubavi.
O drugim strankama u pokrajini umjet-
no stvorenim i neprirodnim, kao  »ta-,
lijanaškoj«, »srpskoj i demokratskoj« nezna-|
mo da li bi se imalo voditi računa, te u,
tom ne dijelimo mnijenje » Narodnog Lista«,
a odobravamo postupak presjednika Dr.
\učevića, koji je pozvao na dogovor samo |
izaslanike pravaške i hrvatske stranke.

Sporazum se je vodio i uglavio izmegju
ove dvije hrvatske stranke, pak čemu uva-
gjati sada elemente, koji bi bili kadri da
razruše slogu, jer rade proti bitnom poli-
tičkom načelu hrvatskih stranaka, proti u-
iedinjenju hrvatskog naroda.

 

 

Poljski židov i glazba.

Poznata je to stvar, da se izmegju liječnika.
nalazi najboljih muzičara. To se pokazuje i na
ratnom polju, gdje je liječnik muzikus stalna |
figura u oficirskom stanu. Pukovnijski liječnik |
dr. Robert Kronfeld, poznati bečki zubar, iznosi
na sasvim zanimivi način svoje glazbene doži-
vljaje u svojstvu liječnika na bojnom polju.

Evo nekoliko od tih sličica:

Stojimo pred svojom malom kućicom, gdje
sada službujem na ratnom polju i motrimo uda-
ranje neprijateljskih granata. Rusi nas danas po-
šteno darivaju onim od 18 cm. Njihovi pozdravi
stižu i blizu nas. Kad tako proboraviš nekoliko
satova, a smrt ti je neprestano pred očima, imaš
vremena i da pušiš i da misliš, Da ti ne bude
dosadno, za to se brine neprijatelj sa svojim
artiljerijskim koncertom. Zviždanje i zujanj gra-
mata, udaranje i raspištavanje eksplozija budi u
meni ratno muzikalne osjećaje. A budući mo-
mentano nemamo što drugo da radimo do li
čekati, dok prestane pucnjava, nalazim uživanja
u pričanju svojih uspomena.

Megju prvim ratnim uspomenam na polju
umjetne glazbe na pameti mi je neki bećki ki-
rurg, koji mi je u jeseni godine 1914. svirao
neumrle melodije, Bacha, Beeihovena i Men-
delssohna i to jednom na nekom nevoljnom vio-
linu u nekoj još nevoljnijoj seoskoj kolibici ru-
ske Poljske, a drugi put ma violinu nekog pu-

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
| NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

 

čkog učitelja na granici Galicije i Rusije. Oba
dva smo liječnik : tada suzbijali koleru i stoga

PRAVA

POJEDINI BROJ

I ajnstaijtatimtanačjtjšna satni tasta tua im ptPasttstPpietn SAVANE NANA
U DUBROVNIKU, 27. JANUARA 1917.

Zaključci su naime ovog sastanka, ka-
ko zgodno opaža »Hrv. Kruna«, pravac i
program sadanjeg časa i najrječitiji odgo- |
vor tugjinskim aspiracijama uperenim na
hrvatske zemlje. |

»Sretni smo stoga, - opel ista »Hrv.!
Kruna« - što možemo i ovom prigodom na-
glasiti eklatantnu činjenicu, da je sve to u
takovu skladu sa interesima Dinastije, a ta-
kogjer i Monarhije, da nije moguće ni po-
misliti trajno te interese bez naših, kako ni
naše bez interesa Dinastije, a takogjer i
Monarhije.

I slijepcu je rat pokazao tu istinu, a
nitko valjda ne bi bio voljan eventualno
čekati drugi rat, da nas o toj istini možda
još drastičnije poduči.

Hrvatska u posjedu svojih prava i cje-
lokupna najbolji će biti pečat za trajan mir.
i najtvrgji bedem proti tugjim najezdama i
sada i za sve vijekove«. |

Umjesna je i opravdana želja »Narod-
nog Lista«, »da se i stampa u pokrajini
uzdigne na neko veće stanovište narodne ,
solidarnosti«, a to veće stanovište - nado-
dajemo mi - neka bude pravo i zdravo hr-,
vatsko stanovište bez ikakvih natruha i pri-
mjesa proti «pravoj hrvatskoj svijesti i ka-|
toličkoj Crkvi, kojoj je hrvatski narod od |
iskona odan.

Hrvatska štampa ima da vrši zname-
nitu ulogu budnog čuvara i odlučnog bra-
nioca narodnih svetinja, ima da vojuje za
interese hrvatskoga naroda.

Sa sastanka u Zadru.

Kako smo već javil', na poziv g. saborskog
predsjednika Dr. lvčevića i pod njegovim pred-
sjedanjem sastadoše se u Zadru dne 13. i 14.
siječnja 1917: pouzdanici hrvatske stranke i po-
uzdanici stranke prava i članovi svojedobno
izabranog megjustranačkog odbora, da vijećaju
o složnom .zajedničkom radu.

Na sastanku bi jednodušno zaključeno :

Izraziti čuvstva nepokolebive, cijelom naro- ,
du tradicijonalne vijernosti i odanosti Njegovu

za neko vrijeme bili smo izolirani od ostalog |
svijeta. Za vrijeme bitke u Karpatima nanese me.
slučaj u omanjem mjestu Ugarske na drugog.
kolegu iz Beča, te sam mu u pokrajnjoj sobici |
uz neki dućan mješovite trgovine prosvirao na ,
pokvarenom pianu sonate Mozartove i Chopi- ,
nove Polonaise. Za nas obojicu, bečku djecu,
razmaženu u glazbi, bili su to časovi čistog,
nepomućenog užitka, sasvim da je okolica smr-
gjela, a da je piano bio pokvaren. Zahvalnim
osjećajem sjećam se župnika ratne bolnice, ne-
kog dugobradog kapucina sa naočarima, koji je
na svom flautu isvirao pučkih melodija i frag-
menata iz Mendelssshnova remek djela »Pjesme
bez riječi«, koje su pravo blago glazbene lirike
i ljepote. 1 ako je izlazilo i krivih tonova, mi
liječnici na bojnom polju nemamo tako često
prilike, da slušamo dobru glazbu, te smo za-
hvalni za sve ono lijepo, što nam se daje, u
kojoj god bilo formi i ma kojem god mjestu.
Kao virtuoza sa uprav bečkim osjećajem i bri-
lantnom tehnikom upoznah u nekoj menaži u
Rusiji kavalerijskog časnika kneza L., čije svi-
ranje Schubertove »putnikove fantazije« još mi
je i danas u ušima.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 20 PARA.

| svoj hrabroj vojsci, na kopnu i na moru, oso-

 

 

napisalo se je
svak,

O rusko-poljskim Židovima
za vrijeme ovog rata već toliko, da zaista

ko čita novine, po samom čitanju mogao se je,

upoznati s ovim čudnovatim pukom. Živući u

najgoroj bijedi, u prilikama, kojima se ne može.
ni domisliti civilizirani Europejac, svud potisnuti
kulture po tim kako čudno potresa,
koji znaju či. sviraju nekom nasladom dobru, klasičnu muziku.

i zanemareni, ipak su oni širitelji
dalekim krajevima, jedini su oni,

ŠTVU. — ZA ZAHVALE |

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFR R

iS AJS Al E SS SaN

Veličanstvu Cesaru i Kralju Karlu, i cijelom pre-
jasnomu Habsburškome Domu, uz živu želju, da
Svemogući čim prije okruni njegove plemenite
napore za pobjedonosni mir.

Izjaviti svoje udivljenje i najtopliju zahvalu

bito pak braći junacima na Soči i na valovima
Jadrana, koji primjerima špartanskog heroizma
brane prijestolje i domovinu proti najdrzovitijoj
tugjinskoj navali i najkrvavijoj porugi narodnog
načela.

Ograditi se najodlučnije proti bilo kojemu
otimanju narodnog posjeda i cijepanju hrvatskih
i slovenskih zemalja, kojih marodno i državo-
pravno ujedinjenje pod moćnim okriljem vladara
iz prejasnog Habsburškog Doma u očitom je in-
teresu previšnje Dinastije i Monarhije i prvi u-|
vjet našeg narodnog, prosvjetnog i gospodarskog
opstanka i razvitka.

Podupirati svim silama zajednički istup dal-
matinskih zastupnika na carevinskom-Vijeću sa
ostalim zastupnicima hrvatskog i slovenskog na-
roda u svim narodnim pitanjima. |

 

 

Predsjednik Wilson o miru. |

Kako bečko poklisarstvo Udruženih amerik.

Država javlja dne 23. ov. mj., predsjednik je |
Wilson poslao poruku senatu Udruženih Država |
o miro&nom pitanju. |

U poruci Wilson upozoruje na odnosne note, |
što su izmijenjene izmegju njega i ratujućih dr- ,
žava te ustanovljuje, da se je time još više pri-
bližio konačnom pretresanju mira kao i pretre- |
sanju internacionalnog koncerta, koji će uistinu |
onemogućiti, da ikada više navali katastrofa, ka- |
kova je ova današnja. Američki narod prizivlju, |
da sudjeluje u velikom poduzeću, da udari na |
novo i po novim osnovama temeljne zidove miru |
megju narodima. Američki narod ne želi, da se!

odreče ove službe, koja se sastoji u tome, da.
svoju vrijednost i svoju snagu pridoda vrijedno-
sti i snagi ostalih naroda, kako bi se osigurao ,
mir i pravo na čitavom svijetu. Ovakovo sc u-,
regjenje sada ne može više na dugo odgagiati.

Zatim predsjednik Wilson navagja uvjete, |
uz koje se američka vlada smatra ovlaštenom, |
da od američkog naroda traži privoljenje da for- |
malno i svečano pristupi ligi mira. Najprije mo-'
ra da se dovrši sadanji rat. Puki ugovori neće,
moći da osiguraju mira, te će bezuvjetno |
nužno, da se stvori snaga, koja je kadra, da za-
tati i pisati, koji se bave trgovinom i obrtom, |
oni su mozag i živčevlje ove do sad zanema-,
rene zemlje, navlaš uzdižane u sredovječnoj |
tmini. Djeca su im prožeta vrućim nastojanjem
za obrazovanjem; sinovi i kćeri pohagjaju im.
srednje škole, konservatorija, više škole, a da |
opet za vrijeme praznika kod kuće i dalje ta- |
paju u starodrevnoj nečistoći domaćeg getta.

Jedne večeri imao sam da posjetim nekog
bolesnika u takovoj obitelji sa puno djece. Je-
dna jedina soba, tajinstveno rasvijetljena sabbath-
svijećama, krcata ljudi obaju spolova i različite |
dobi. Nasred ove pučke skupštine leži mlada
djevojka u jakoj groznici i u znakovima obo-
ljenja od žestokog tila. 1 u ovakovom mjestu,
gdje se ne zna ni za čistoću ni uopće za higi-,
jenu, upoznah odraslu domaćice kćer, koja je
bila apsolvirala gimnazij u Lodzu, radi ratnih
prilika nije mogla da uči medicinu u Varšavi, a
govorila je osim svojim domaćim žargonom, ži-
dovskim, prilično dobro njemački, poljski i ruski,
a osim toga latinski i francuski.

Blago inteligeninosti i obrazovanosti leži
sakriveno u ovom'prastarom smetu i nečistoći, a
komu bi uspjelo, da iznese na vidjelo ovo blago,
ne bi samo stekao zasluga pred ovim jadnim,
potlačenim ljudima, već i pred cijelim čovje-
čanstvom.

Kod ovih židova, koji živu u svojim geti-
naigjoh na glasovir po mnogim kućama.
sve djevojke sviraju klavir, a što me ne-
u takovim mračnim izbama

ma,
Skoro

 

jači trajnost sporazumaka. Hoćemo li da mir
bude takav mir, koji bi bio osiguran većom or-
ganizovanom silom čovječanstva. Nije nužna rav-
noteža, već zajedništvo snage, ne vrijede orga-
nizovana natjecanja, već organizovani opći mir.

Izjave zaraćenih narodnih skupina na dosta
jasan način ustanovljuju, da nemaju nakane, da
unište svoje protivnike, pod ovim se prije sve-
ga razumijeva to, da mora da bude mira bez
pobjede. Od trajnosti može da bude jedino mir

| megju jednakima, jedino mir, kojemu je glavno

načelo : jednakost i zajedničko učestvovanje u
općoj koristi. Jednakost naroda, na kojoj mora
da bude osnovan mir, mora li da bude trajan,
mora da bude jednakost prava bez razlika iz-
megju velikih i malih, jakih i slabih naroda.
Mir bi morao da prizna i načelo, da sva praved-
na vlast vlada potječe iz privoljenja naroda, ko-
jima vladaju.

Presjednik na primjer drži kao sigurno, da
su državnici posvuda složni u tome, da mora
da postoji ujedinjena, nezavisna i samostalna
Poljska, te da bi se nadalje svim narodima mo-
rala zajamčiti nepovrediva sigurnost svoja. Slo-
boda mora da je conditio sine qua non života,
bogoslužja te individualnog i socijal. za mir, a
jednakost, zajednički rad te neprekidni, slobodni,
neugroženi promet izmegju naroda i naroda jest
glavni dio mira i razvojnog procesa. Pitanja o
ograničenju oboružavanja na vodi i na suhu mo-

raju se riješiti u duhu prave predusrelljivosti,

ako se ide za tim, da bude od trajnosti mir,
koji ima da donese poboljšanje. Nema mira bez
žrtava i bez koncesija. Pitanje oboružavanja je

| ono pitanje, koje je najneposrednije i najuže spo-

jeno s budućim udesom naroda i roda čovje-
čanskoga.

Napokon presjednik predlaže : svakom na-
rodu, malom kao i velikom, mora da bude pro-
sto, da sam nesmetano, neugroženo i neustrašivo
odredi oblik svoje vlade i tok svoga razvoja.
Nadalje: svi narodi u buduće neka se kane toga
da se upliću u saveze, koji ih nagone na utak-
micu za vlast te koji ih upliću u mreže spletaka
i gramzljivih takmenja. Nadalje presjednik pred-
laže vladu uz odobrenje onih, kojima se vlađa,
slobodu mora, ograničenje oboružavanja i to ta-
ko, da vojske i mornarice budu samo orugje
reda, a ne orugje za napadaj ili pohlepno na-
silje. Ovo su američka načela, a za druga se mi
ne bismo mogli zauzeti.

Beethoven-ove sonate nagjoh posvuda, a nema
gore protivštine nego ovakov okoliš i nadzemaljski
largo iz Beethovenove sonate, ovakova neopisiva
nečistoća i mistična Scumannova fantazija !

Ljeti godine 1915 za velike ofensive stigo-
smo u G., neko nečisto, nevoljno mjestance u Vo-
liniji. U svakoj drugoj ili trećoj kući na razini
zemlje, u kojim su isključivo stanovali Židovi,
nagjoh po jedan klavir. Židovsko pučanstvo bi-
jaše potišteno ; veselje radi oslobogjenja od ru-
skog knuta nije moglo da izbije, jer jeu mjestu
harala kuga, koja je kosila na dan po 20 30 ma-
stavatelja getta. Mi liječnici imali smo pune ruke
posla oko navrtanja, liječenja, suzbijanja bolesti
i posjeta bolesnika, dočim je civilno pučanstvo
puzalo u užasu nad morom, u strahu pred stra-
nim vojnicima, iu brizi za nabavom životnih sre-
stava. Neke slobodne večeri nagjoh klavir tvrtke
Bosendorfer, koji su Rusi bili uzeli sobom iz
Gilicije te ga ostavili u toj židovskoj kući pri
svom naglom bijegu. U obitelji osim roditelja
živjeli su sin i šestero kćeri. Sve kćeri znale su
piano, a otac je svirao violin finim ukusom. Po-
kušao sam, da njihovu potištenost razbijem ve-
selom glazbom ali nijesam bio srećan u tomu.
Stari mi reče: »Cijelu bih vas večer slušao, dra-
gi doktore, ali svirajte nam ragje nešto od Bee-
thovena. Nama Židovim bolje ide ozbiljna, teška
glazba.« | tad sam mu svirao »Appasionata« i
»sonatu na mjesečini« i još nekoje sonate, uz
pobožnu tišinu — dok je stari počeo plakati.
Pobjegoh iz sobe, da ne učinim i ja isto....

EN. W. J+)

 

1 ijem

rm mr