CRVENA HRVATSKA Poslije sastanka u Zadru. Davna želja pravih hrvatskih rodolju- ba napokon se je ispunila. Dne 13. i 14. o. mj. obdržavao se je sastanak za poli- lički sporazum i to pouzdanika hrvatske | (narodne) i stranke prava. Poprimljeni zaključci već su objeloda- njeni, te se je na iste osvrnuo i »Nar. List«, | kao organ većine, i »Hrvatska Kruna«, glav- no glasilo stranke prava u Dalmaciji. Te jednodušno prihvaćene zaključke donosimo u cjelini na drugom mjestu, a ovdje nek bu- de slobodno i nami iznijeti neke reileksije. Rado priznajemo, da se sastanak u Ža- dru ima priznati kao istup Hrvata za svoja narodna i državna prava, i da su zaključci tog sastanka sinteza tradicijonalnih osjećaja hrvatskoga naroda. Još nam je milije uvjerenje sastanka, da je narodno i državopravno ujedinjenje hrvatskih i slovenskih zemalja pod moćnim okriljem Vladara iz prejasnog Habsburškog Doma smatrano kao prvi uvjet našeg na- iodnog, prosvjetnog i gospodarskog op-. stanka i razvitka. To je pravo i zdravo hr-| vatsko stanovište, to je program stranke prava, što no ga je svojedobno ispovije- dala i bivša »narodna stranka«. Ovim su se činom dvije najjače u nas stranke našle opet na istom putu. Dao Bog ća budu koracale dalje u bratskoj ljubavi. O drugim strankama u pokrajini umjet- no stvorenim i neprirodnim, kao »ta-, lijanaškoj«, »srpskoj i demokratskoj« nezna-| mo da li bi se imalo voditi računa, te u, tom ne dijelimo mnijenje » Narodnog Lista«, a odobravamo postupak presjednika Dr. \učevića, koji je pozvao na dogovor samo | izaslanike pravaške i hrvatske stranke. Sporazum se je vodio i uglavio izmegju ove dvije hrvatske stranke, pak čemu uva- gjati sada elemente, koji bi bili kadri da razruše slogu, jer rade proti bitnom poli- tičkom načelu hrvatskih stranaka, proti u- iedinjenju hrvatskog naroda. Poljski židov i glazba. Poznata je to stvar, da se izmegju liječnika. nalazi najboljih muzičara. To se pokazuje i na ratnom polju, gdje je liječnik muzikus stalna | figura u oficirskom stanu. Pukovnijski liječnik | dr. Robert Kronfeld, poznati bečki zubar, iznosi na sasvim zanimivi način svoje glazbene doži- vljaje u svojstvu liječnika na bojnom polju. Evo nekoliko od tih sličica: Stojimo pred svojom malom kućicom, gdje sada službujem na ratnom polju i motrimo uda- ranje neprijateljskih granata. Rusi nas danas po- šteno darivaju onim od 18 cm. Njihovi pozdravi stižu i blizu nas. Kad tako proboraviš nekoliko satova, a smrt ti je neprestano pred očima, imaš vremena i da pušiš i da misliš, Da ti ne bude dosadno, za to se brine neprijatelj sa svojim artiljerijskim koncertom. Zviždanje i zujanj gra- mata, udaranje i raspištavanje eksplozija budi u meni ratno muzikalne osjećaje. A budući mo- mentano nemamo što drugo da radimo do li čekati, dok prestane pucnjava, nalazim uživanja u pričanju svojih uspomena. Megju prvim ratnim uspomenam na polju umjetne glazbe na pameti mi je neki bećki ki- rurg, koji mi je u jeseni godine 1914. svirao neumrle melodije, Bacha, Beeihovena i Men- delssohna i to jednom na nekom nevoljnom vio- linu u nekoj još nevoljnijoj seoskoj kolibici ru- ske Poljske, a drugi put ma violinu nekog pu- CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 | NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU čkog učitelja na granici Galicije i Rusije. Oba dva smo liječnik : tada suzbijali koleru i stoga PRAVA POJEDINI BROJ I ajnstaijtatimtanačjtjšna satni tasta tua im ptPasttstPpietn SAVANE NANA U DUBROVNIKU, 27. JANUARA 1917. Zaključci su naime ovog sastanka, ka- ko zgodno opaža »Hrv. Kruna«, pravac i program sadanjeg časa i najrječitiji odgo- | vor tugjinskim aspiracijama uperenim na hrvatske zemlje. | »Sretni smo stoga, - opel ista »Hrv.! Kruna« - što možemo i ovom prigodom na- glasiti eklatantnu činjenicu, da je sve to u takovu skladu sa interesima Dinastije, a ta- kogjer i Monarhije, da nije moguće ni po- misliti trajno te interese bez naših, kako ni naše bez interesa Dinastije, a takogjer i Monarhije. I slijepcu je rat pokazao tu istinu, a nitko valjda ne bi bio voljan eventualno čekati drugi rat, da nas o toj istini možda još drastičnije poduči. Hrvatska u posjedu svojih prava i cje- lokupna najbolji će biti pečat za trajan mir. i najtvrgji bedem proti tugjim najezdama i sada i za sve vijekove«. | Umjesna je i opravdana želja »Narod- nog Lista«, »da se i stampa u pokrajini uzdigne na neko veće stanovište narodne , solidarnosti«, a to veće stanovište - nado- dajemo mi - neka bude pravo i zdravo hr-, vatsko stanovište bez ikakvih natruha i pri- mjesa proti «pravoj hrvatskoj svijesti i ka-| toličkoj Crkvi, kojoj je hrvatski narod od | iskona odan. Hrvatska štampa ima da vrši zname- nitu ulogu budnog čuvara i odlučnog bra- nioca narodnih svetinja, ima da vojuje za interese hrvatskoga naroda. Sa sastanka u Zadru. Kako smo već javil', na poziv g. saborskog predsjednika Dr. lvčevića i pod njegovim pred- sjedanjem sastadoše se u Zadru dne 13. i 14. siječnja 1917: pouzdanici hrvatske stranke i po- uzdanici stranke prava i članovi svojedobno izabranog megjustranačkog odbora, da vijećaju o složnom .zajedničkom radu. Na sastanku bi jednodušno zaključeno : Izraziti čuvstva nepokolebive, cijelom naro- , du tradicijonalne vijernosti i odanosti Njegovu za neko vrijeme bili smo izolirani od ostalog | svijeta. Za vrijeme bitke u Karpatima nanese me. slučaj u omanjem mjestu Ugarske na drugog. kolegu iz Beča, te sam mu u pokrajnjoj sobici | uz neki dućan mješovite trgovine prosvirao na , pokvarenom pianu sonate Mozartove i Chopi- , nove Polonaise. Za nas obojicu, bečku djecu, razmaženu u glazbi, bili su to časovi čistog, nepomućenog užitka, sasvim da je okolica smr- gjela, a da je piano bio pokvaren. Zahvalnim osjećajem sjećam se župnika ratne bolnice, ne- kog dugobradog kapucina sa naočarima, koji je na svom flautu isvirao pučkih melodija i frag- menata iz Mendelssshnova remek djela »Pjesme bez riječi«, koje su pravo blago glazbene lirike i ljepote. 1 ako je izlazilo i krivih tonova, mi liječnici na bojnom polju nemamo tako često prilike, da slušamo dobru glazbu, te smo za- hvalni za sve ono lijepo, što nam se daje, u kojoj god bilo formi i ma kojem god mjestu. Kao virtuoza sa uprav bečkim osjećajem i bri- lantnom tehnikom upoznah u nekoj menaži u Rusiji kavalerijskog časnika kneza L., čije svi- ranje Schubertove »putnikove fantazije« još mi je i danas u ušima. IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. | svoj hrabroj vojsci, na kopnu i na moru, oso- napisalo se je svak, O rusko-poljskim Židovima za vrijeme ovog rata već toliko, da zaista ko čita novine, po samom čitanju mogao se je, upoznati s ovim čudnovatim pukom. Živući u najgoroj bijedi, u prilikama, kojima se ne može. ni domisliti civilizirani Europejac, svud potisnuti kulture po tim kako čudno potresa, koji znaju či. sviraju nekom nasladom dobru, klasičnu muziku. i zanemareni, ipak su oni širitelji dalekim krajevima, jedini su oni, ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFR R iS AJS Al E SS SaN Veličanstvu Cesaru i Kralju Karlu, i cijelom pre- jasnomu Habsburškome Domu, uz živu želju, da Svemogući čim prije okruni njegove plemenite napore za pobjedonosni mir. Izjaviti svoje udivljenje i najtopliju zahvalu bito pak braći junacima na Soči i na valovima Jadrana, koji primjerima špartanskog heroizma brane prijestolje i domovinu proti najdrzovitijoj tugjinskoj navali i najkrvavijoj porugi narodnog načela. Ograditi se najodlučnije proti bilo kojemu otimanju narodnog posjeda i cijepanju hrvatskih i slovenskih zemalja, kojih marodno i državo- pravno ujedinjenje pod moćnim okriljem vladara iz prejasnog Habsburškog Doma u očitom je in- teresu previšnje Dinastije i Monarhije i prvi u-| vjet našeg narodnog, prosvjetnog i gospodarskog opstanka i razvitka. Podupirati svim silama zajednički istup dal- matinskih zastupnika na carevinskom-Vijeću sa ostalim zastupnicima hrvatskog i slovenskog na- roda u svim narodnim pitanjima. | Predsjednik Wilson o miru. | Kako bečko poklisarstvo Udruženih amerik. Država javlja dne 23. ov. mj., predsjednik je | Wilson poslao poruku senatu Udruženih Država | o miro&nom pitanju. | U poruci Wilson upozoruje na odnosne note, | što su izmijenjene izmegju njega i ratujućih dr- , žava te ustanovljuje, da se je time još više pri- bližio konačnom pretresanju mira kao i pretre- | sanju internacionalnog koncerta, koji će uistinu | onemogućiti, da ikada više navali katastrofa, ka- | kova je ova današnja. Američki narod prizivlju, | da sudjeluje u velikom poduzeću, da udari na | novo i po novim osnovama temeljne zidove miru | megju narodima. Američki narod ne želi, da se! odreče ove službe, koja se sastoji u tome, da. svoju vrijednost i svoju snagu pridoda vrijedno- sti i snagi ostalih naroda, kako bi se osigurao , mir i pravo na čitavom svijetu. Ovakovo sc u-, regjenje sada ne može više na dugo odgagiati. Zatim predsjednik Wilson navagja uvjete, | uz koje se američka vlada smatra ovlaštenom, | da od američkog naroda traži privoljenje da for- | malno i svečano pristupi ligi mira. Najprije mo-' ra da se dovrši sadanji rat. Puki ugovori neće, moći da osiguraju mira, te će bezuvjetno | nužno, da se stvori snaga, koja je kadra, da za- tati i pisati, koji se bave trgovinom i obrtom, | oni su mozag i živčevlje ove do sad zanema-, rene zemlje, navlaš uzdižane u sredovječnoj | tmini. Djeca su im prožeta vrućim nastojanjem za obrazovanjem; sinovi i kćeri pohagjaju im. srednje škole, konservatorija, više škole, a da | opet za vrijeme praznika kod kuće i dalje ta- | paju u starodrevnoj nečistoći domaćeg getta. Jedne večeri imao sam da posjetim nekog bolesnika u takovoj obitelji sa puno djece. Je- dna jedina soba, tajinstveno rasvijetljena sabbath- svijećama, krcata ljudi obaju spolova i različite | dobi. Nasred ove pučke skupštine leži mlada djevojka u jakoj groznici i u znakovima obo- ljenja od žestokog tila. 1 u ovakovom mjestu, gdje se ne zna ni za čistoću ni uopće za higi-, jenu, upoznah odraslu domaćice kćer, koja je bila apsolvirala gimnazij u Lodzu, radi ratnih prilika nije mogla da uči medicinu u Varšavi, a govorila je osim svojim domaćim žargonom, ži- dovskim, prilično dobro njemački, poljski i ruski, a osim toga latinski i francuski. Blago inteligeninosti i obrazovanosti leži sakriveno u ovom'prastarom smetu i nečistoći, a komu bi uspjelo, da iznese na vidjelo ovo blago, ne bi samo stekao zasluga pred ovim jadnim, potlačenim ljudima, već i pred cijelim čovje- čanstvom. Kod ovih židova, koji živu u svojim geti- naigjoh na glasovir po mnogim kućama. sve djevojke sviraju klavir, a što me ne- u takovim mračnim izbama ma, Skoro jači trajnost sporazumaka. Hoćemo li da mir bude takav mir, koji bi bio osiguran većom or- ganizovanom silom čovječanstva. Nije nužna rav- noteža, već zajedništvo snage, ne vrijede orga- nizovana natjecanja, već organizovani opći mir. Izjave zaraćenih narodnih skupina na dosta jasan način ustanovljuju, da nemaju nakane, da unište svoje protivnike, pod ovim se prije sve- ga razumijeva to, da mora da bude mira bez pobjede. Od trajnosti može da bude jedino mir | megju jednakima, jedino mir, kojemu je glavno načelo : jednakost i zajedničko učestvovanje u općoj koristi. Jednakost naroda, na kojoj mora da bude osnovan mir, mora li da bude trajan, mora da bude jednakost prava bez razlika iz- megju velikih i malih, jakih i slabih naroda. Mir bi morao da prizna i načelo, da sva praved- na vlast vlada potječe iz privoljenja naroda, ko- jima vladaju. Presjednik na primjer drži kao sigurno, da su državnici posvuda složni u tome, da mora da postoji ujedinjena, nezavisna i samostalna Poljska, te da bi se nadalje svim narodima mo- rala zajamčiti nepovrediva sigurnost svoja. Slo- boda mora da je conditio sine qua non života, bogoslužja te individualnog i socijal. za mir, a jednakost, zajednički rad te neprekidni, slobodni, neugroženi promet izmegju naroda i naroda jest glavni dio mira i razvojnog procesa. Pitanja o ograničenju oboružavanja na vodi i na suhu mo- raju se riješiti u duhu prave predusrelljivosti, ako se ide za tim, da bude od trajnosti mir, koji ima da donese poboljšanje. Nema mira bez žrtava i bez koncesija. Pitanje oboružavanja je | ono pitanje, koje je najneposrednije i najuže spo- jeno s budućim udesom naroda i roda čovje- čanskoga. Napokon presjednik predlaže : svakom na- rodu, malom kao i velikom, mora da bude pro- sto, da sam nesmetano, neugroženo i neustrašivo odredi oblik svoje vlade i tok svoga razvoja. Nadalje: svi narodi u buduće neka se kane toga da se upliću u saveze, koji ih nagone na utak- micu za vlast te koji ih upliću u mreže spletaka i gramzljivih takmenja. Nadalje presjednik pred- laže vladu uz odobrenje onih, kojima se vlađa, slobodu mora, ograničenje oboružavanja i to ta- ko, da vojske i mornarice budu samo orugje reda, a ne orugje za napadaj ili pohlepno na- silje. Ovo su američka načela, a za druga se mi ne bismo mogli zauzeti. Beethoven-ove sonate nagjoh posvuda, a nema gore protivštine nego ovakov okoliš i nadzemaljski largo iz Beethovenove sonate, ovakova neopisiva nečistoća i mistična Scumannova fantazija ! Ljeti godine 1915 za velike ofensive stigo- smo u G., neko nečisto, nevoljno mjestance u Vo- liniji. U svakoj drugoj ili trećoj kući na razini zemlje, u kojim su isključivo stanovali Židovi, nagjoh po jedan klavir. Židovsko pučanstvo bi- jaše potišteno ; veselje radi oslobogjenja od ru- skog knuta nije moglo da izbije, jer jeu mjestu harala kuga, koja je kosila na dan po 20 30 ma- stavatelja getta. Mi liječnici imali smo pune ruke posla oko navrtanja, liječenja, suzbijanja bolesti i posjeta bolesnika, dočim je civilno pučanstvo puzalo u užasu nad morom, u strahu pred stra- nim vojnicima, iu brizi za nabavom životnih sre- stava. Neke slobodne večeri nagjoh klavir tvrtke Bosendorfer, koji su Rusi bili uzeli sobom iz Gilicije te ga ostavili u toj židovskoj kući pri svom naglom bijegu. U obitelji osim roditelja živjeli su sin i šestero kćeri. Sve kćeri znale su piano, a otac je svirao violin finim ukusom. Po- kušao sam, da njihovu potištenost razbijem ve- selom glazbom ali nijesam bio srećan u tomu. Stari mi reče: »Cijelu bih vas večer slušao, dra- gi doktore, ali svirajte nam ragje nešto od Bee- thovena. Nama Židovim bolje ide ozbiljna, teška glazba.« | tad sam mu svirao »Appasionata« i »sonatu na mjesečini« i još nekoje sonate, uz pobožnu tišinu — dok je stari počeo plakati. Pobjegoh iz sobe, da ne učinim i ja isto.... EN. W. J+) 1 ijem rm mr