o

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
| [| NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15. e
| KO'NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| U ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU POJEDINI BROJ
|
ZANA NL A ANN ČR ČN

| Br. 616.

  

Što Ententu zabrinjuje. | rastu i za Dardanelima, gdje je baš lomila |
zube o tvrdi taj orah! |
Nije dugo tomu, što se je Ententa hva- Osim ovih načela pravednosti i čovjeko-
stala, da će smatrati svojim neprijateljem | ljubivosti još većma zabrinjuju sada Ententu |
svakoga, koji bi joj o miru progovorio, jer| teški unutrnji zamršaji u Rusiji. U Rusiji
da ona vojuje za konačnu pobjedu. Uspr- | naime kao da već uvigjaju, da je nastavak
kos toj izjavi i Wilson je poslije centralnih | rata za njih sudbonosan, te sve to jače iz-
vlasti upravio mirovnu ponudu, i kad mu bija želja za mir. Diplomacija pak i engle |
je ova od Entente nečovječno odbivena,| ška i francuska svom parom neumorno ra- |
on drži pred senatom Saveznih Država svoj| di, da bi u Rusiji što dulje uzdržala rato-.
govor o uvjetima mira. borno raspoloženje i u višim i u nižim
Govor Wilsonov temelji se na glavnim krugovima.
načelima čovječanstva, smatran je kao glas Hoće li u tom i ovaj put uspjeti, pa;
za pravedno uregjenje svjetskih problema ma latili se i najodurnijih sredstava : aten-.
i za nove slobode narodima, te je duboko, tata i umorstava, uz poznato razasipanje
odjeknuo po čitavom svijetu i svuda pro-| novca, to se još odrediti ne znade. Prije
izveo najdublji dojam. | se je puno govorilo o zasebnom miru Ru-.
Od jakog utiska ovog govora nijesu sije, nešto je moralo da bude po srijedi ;
naravno ostale poštegjene ni zemlje i dr- sad se pak opet vraćaju na važna mjesta
žave Entente, a i njihovo pučanstvo, sito | one osobe, koje su baš najvećma vojevale.
već rata, a željno mira, počelo je disati no-! za tu ideju.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

U DUBROVNIKU, 2. FEBRUARA (917.

 

PRAVA

CRVENA HRVATS

STOJI 20 PARA.

\

ae

Zagrebački »Obzor« pod naslovom »Jugo-
slavenski problem« prenosi vijest ljubljanskog
»Slovenca«, gdje se veli :

Prošlih smo dana javili o sastanku zastup-
nika i drugih političara, koji je sazvao dalmatin-
ski zemaljski glavar dr. Ivčević. Nas posebno za-
nimaju dva zaključka. Prvi je taj, što dalmatin-
ski zastupnici na carevinskom vijeću hoće, da

jedinstveno nastupe s ostalim hrvatskim i slo-

venskim zastupnicima. To je dokaz, da se radi
o zajedničkom klubu - hrvatskih i slovenskih za-
stupnika na carevinskom vijeću. Zadaća je pro-
čelništva kluba hrvatsko slovenskih zastupnika,

| da tu stvar i formalno uredi i to što je prije

moguće.

Hrvatski i slovenski zastupnici moraju biti
spremni, jer usprkos tome, što još nije sazvano
carevinsko vijeće, zastupnici se drugih parlamen-

| tarnih klubova često sastaju i savjetuju.

Težnja za združenje raznih političkih struja
kod pojedinih naroda u Austriji i koja se je po-
kazala i ostvarila kod Nijemaca, Poljaka, Čeha
i Ukrajinaca, sada se je eto pojavila i kod dal-

| matinskih Hrvata. Drži se, da će taj istup imati

 

bio Hogiuti+

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA ! DOPISI -
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE

RŠŠLĐAA AL JESSSSA O

God. XItl.

REDA ot AJA

drzovitosti više, ako i nadalje budu govorili o
»svome« narodu u Dalmaciji, dok im ovako poru-
| čuju prestavnici čitavog pučanstva u Dalmaciji.
| U Dalmaciji se velikim interesom prati rad
, Slovenaca i Čeha, a napose bi se zadovoljstvom
primila vijest, da bi uz kooperaciju stranaka u
| Hrvatskoj stranke prava, Starčevićeve i seljačke
| stranke pristupila i koalicija (sabor, većina), Po-
| razno i paradoksno u današnje doba djeluje rad
| koalicije u Hrvatskoj na pučanstvo u Dalmaciji,
| koje vidi u današnje doba u slozi svih hrvatskih
| stranaka po svim hrvatskim zemljama jedini ko-
| rak naprijed do oživotvorenja svojih narodnih
| ideala.
Ako ovo vrijeme Hrvate ne opameti i ne
, složi, sigurno ne će više nikad. Ako koalicija u
, Hrvatskoj hrvatski diše ili barem sanja, sigurno
| će do sloge i u Zagrebu doći. »Hic Rodus, hic
salta !« dovikuje hrvatski narod iz svojih domo-
| vina i sa bojnih poljana svim strankama i vo-
gjama u domovinig.
»Naše Jedinstvo« zamjera, a ne bez razlo-
| ga, što na sastanak nijesu bili pozvani i načel-

|

vim duhom, i u srcu gojit nove nade. |

Wilson naviješta »mir bez pobjede«,
»jednakost i slobodu naroda« i »gslobodu
mora», a to je sve jedan množ oštriji od.
drugoga u srce državnika Entente, a oso-
bito nezasitne Engleške. Ostvarenje tih prin-
cipa, to bi bio smrtni udarac gordom Al-
bionu i njegovom samosilju.

Na mir bez konačne svoje pobjede ne
dade se Ententi ni pomisliti, to bi bio za
nju veći poraz cd svih dosadašnjih poraza.
Uvigja, da bi tim izgubila svaki prestiž u
svijetu i svoj ugled i kod najmanjih na-
roda i plemena.
Wilson pokrijepljuje svoj prijedlog o.
narodnosnom principu, izgledom kao već,
gotovim faktom o ujedinjenoj i nezavisnoj
Poljskoj. Da se to načelo provede sada i'
za mučeničku irsku, i za zapušlenu Finsku,
za Egipat, Indije i Australiju, za Tunis i
Tripolitaniju, na to je teško, da se odluči |
Ententa. nal |

A Engleška bi prije pristala i na nez-.
nano koje uvjete, nego li na načelo o slo-.
bodi mora. Kako ona čvrsto drži u svojim |
rukama sve glavnije morske tjesnace i La!
Manche i Gibraltar i Suez, a zazubice joj

Nekoje uspomene na Dr. Gjura Pulića. *)
Niko I. Gjivanović. |

Kulturnom i književnom historiku, koji o-
bragjuje i proučava ono vrlo znamenito i važno |
razdoblje maše, hrvatske povijesti — doba epskih |
vremena prvih ustavnih narodnih borba u Dal- |
maćiji, koje počeše g. 1860. — dobro dolaze i!
pisma pisana od ljudi odličnih i znamenitih:
Hrvat& kao i onih, koji su u stranom, nadasve |
slavenskom svijetu, uživali ugled i bili na glasu. |
+ Tako i za proučavanje života i rada upravo |
klasične naše ličnosti iz onog velikog doba,
slavnog nam Dubrovčanina Dr. Gjura Pulića
(*14.-XII. 1816. + 24. — V. 1883.), može mnogo
da pomogne rukopisna ostavština sadržana u

4) Ovaj je sastavak čitan u katoličkom društvu .Bo-
šković* dne 27. pr. mj., prigodom pomen-večeri u proslavu
100-te obljetnice rogjenja Dum Gjura D.ra Pulića.

Za sastavak upotrijebljena. je ova literatura: 1) X.,
Gjuro Dr. Putič« (,Slovinac“, 1883., ,Dubrovnik“, br. 19.,
str. 295.—300.). — 2) Stjepan Radić, Češki narod na početku
XX. stšljeća“, Zagreb, god. 1910., str. 134.-136. — 3) Nikola
Tommaseo,

 

  
 
  

književnom radu Nikole Tommasea“ (str. IX.-LXXVIII.,

2%), — 4) #. Milćetić, Nikola Tommaseo* (u ,Hrvatskom
» izd. Matice Hrvatske, god. 1905., knj. 1., str, 320.), —

5) Dinko: Politeo, ,Nikola Tommaseo« («Vijenac«, 1902.,
br. 45., str. 707.-711.), — 6) N. Castagna, ,Ricordi

 

note intorno a Nicolo Tommaseo* (»Rivista dalmatica«,
Zadar, sv. 3., str. 284,-285.).

\

  

g

e

Broj protivnika daljnjem ratovanju sve
to više raste, njihov se upliv povećava na.
carskom dvoru uza sve, da su makli umor-
stvom Rasputina, i da je počinjen atentat
na Stiirmera. Već se javno viče, da se neće
dalje ratovati za korist i probitke engleške
i odatle nemiri po ulicama, demonstracije
i oporba izmegju vlade i dume.

Kad bi pak Rusija napustila sama ra-
tovanje, za sebe bi stekla najboljih pogod-
nosti, a ujedno ne bi više bilo nikakvog
izgleda, da rat svrši sretno po Ententu.

Uzme li se još k svemu ovome u ob-.

| zir i pooštreni rat podmornica i neraspolo-

ženje neutralaca proti daljnjem ratovanju i

svi dosadašnji neuspjesi neprijatelja na ra-|
tištima, onda je jasno, da se vlasti Entente
već slabo dadu zadovoljiti lijepim riječima
i o milijunima vojske i o konačnoj pobjedi |
proti faktičnim činjenicama.

 

 

 

Odjeci o zadarskom sastanku.

Kako se je moglo naslutiti, sastanak je u Za.
dru za politički sporazum pobudio opću pažnju
i cjelokupna naša štampa sad o istom piše. Vri-
jedno je, da se o tom prenesu glavniji glasovi
naših listova :

listovima, koje je on pisao svojim prijateljima i!
štovateljima, ili su oni pisali njemu. Život i rad'

| toga čelik-karaktera, rodoljuba, čovjeka duboka |

u poznavanju filozofije, teologije, pedagogije,
historije, nije nažalost još posve osvijetljen, te

mi još nemamo opširne, iscrpive biografije toga | g.

svojeg velikana, Dubrovčanina. A takovu biogra- |

fiju Pulić je punim pravom zaslužio.

Svrha mi je ovdje prikazati dva priloga

neobjelodanjena, dva, biva, pisma pisana Dr.u |
Puliću. Pisma su ova skoje strane zanimljiva i
znamenita. Mjesna ugledna obitelj vrlog i opće! tom pismu uvelike zahvaljuje Puliću na njego- |
gosp. Ernesta Katića, vim pismima i poslanim knjižicama, a io su za-
svečarom, dobrostivo nago bile Pulićeve znanstvene i pedagogijske ,
u ovoj svečanoj prigodi disertacije štampane u gimnazijalnim programima.
u »Boškovića« pročitaju, prikažu i objelodane, Ujedno uvelike odobrava Pulićev rad na
| školske nastave i književnosti, te ga bodri i na

štovanog našeg pokojnika,
koja je u rodu sa našim
je dozvolila, da se ona

na čemu joj budi i ovim izrečena najtoplija hvala.
*

* .

Prvo je pismo pisao Dru Puliću Pavao
Josip Šafarik (* 1795. + 1861.). Taj glasoviti
rogjeni Slovak spada svojim radom megju naj-
zaslužnije prvake češkog preporoda. Čuveni taj
literat, odličan svojim opsežnim znanjem i ne-

.| umornim_ proučavanjem, napisao je djela od go-

leme vrijednosti, koja su mu stekla veliko pri-
znanje i popularnost, a to su: »Povijest slaven-
skih jezika i književnosti« (1826.), disertacija »O
porijetlu Slavena« (1828.), »Slavenske starožit-
nosti« (1837.), »Slavenska etnografija« (1842.).
Nama Hrvatima učinio je Šafarik dosta krivo,

| kvo jedinstvo bilo upravo potrebno.

nje, dotle su prvaci narodni u Dalmaciji spre-

ih u tome ubrzati jači razlozi, nu hvala Bogu i i :
do tog je eto došlo i nadamo se, da neće biti bez mačkim državicama pred puno jačim, a kamo li

|

| nici i druge uglednije lićnosti, te što se sastanak
upliva takogjer na Hrvate u banovini, jer bi ta-| Osim politike nije pozabavio i svim interesima
: zemlje i naroda, a ponapose aprovizacijom po
Mi svi stojimo na stanovištu, da naš narod | krajine te gospodarskim i trgovačkim pitanjima.
na jugu države treba sada da istupi prema vani“. 9,70001 AA m RV naglašujemo, oh
kao snažna cjelina, preko koje nije moguće preći južna Dalmacija nije bila na sastanku nikako
na dnevni red, kad se bude raditi o različitim om ka »H
promjenama, koje su poslije rata u Austriji ne- | Za NM x. rvatska Kruna« pod naslovom
ophodno potrebite. | » demokrati i Srbi s nama *« odgovara na poz-
Zagrebačka »Hrvatska« pod naslovom »Po-| "atu primjedbu »Narodnog Lista« i zaključuje :
litika u Dalmaciji« piše: | Već je »Slovenec« o skupnom nastupu u-
»Od početka rata nije se iz hrvatske politike pozorio na dvije eventualnosti, da se naime ili
P ! P istupi kao jedan klub, ili tješnje organizovanom

u Dalmaciji ništa ozbilnijega čuio. Dotle su se| svezom postojećih klubova. Glavno je, po našem
naprotiv talijanski državni prvaci nadbijali sa srp- | 3

skim, kako da podijele haljine Dalmacije, ističući | rvoadr-im O A groma
svaki sa svoje strane, da je pučanstvo u grle jer onda je uistinu složno; a naravno jedino

sa isključivo čisto hrvatskoga-slovenskoga stano-
višta, koje samo ima smisla i može imati neka-

ciji uz njih. Time se htjelo naumice neutralce
zavesti, jer oni imaju pravo na Dalmaciju kao /
esto. don dijela svoja sro U| kva uspjeha.

aš zoi e ki ia rozd zaba se OR ovi Naši se protivnici ne boje našega broja,
P poj Dalmacija, koja sa iser Monarhije Og nego se boje, da ne bismo mi činili ono, što
P ačaja, it. uta jesske kao eni nijesmo dosle nikad svi složno činili, boje se da
njezin krš, vjerne kao što to jedino Hrvat može biti. | ne bismo mi svi, i složno i jednako tražili fak-
| tično priznanje naših prirodnih i historičnih pra-

mali slogu i zajednički istup svih hrvatskih stra.  Y4> Jer oni znadu, da je unutrnja harmonija, sklad,

Dok se sve to zbivalo u Dalmaciji i izvan

naka. Doduše išlo se u tome sporo i morali su volja, misli i srdaca neprodobitna, a da historič-

na prava daju snagu i bezbijednost i malim nje-

ieh ne bi nama naša prava u stoputa povoljnijim
jaro i # i Taličanix, | Okolnostima«.
Taj sastanak bit će sigurno i Talijanima i'|
Pašiću hladan tuš, pak će biti jedna potencija

jer je srpsko područje previše proširio na našu | štenje, što to činim tako kasno, veoma kasno.
štetu. | Česta moja boležljivost i mnogi posli jedini su
Bio je i on u dopisivanju s našim D.rom | uzrok tomu. Bog nek dade Vašemu Gospodstvu
Pulićem. U tu korespondenciju spada i pismo dobra zdravlja i puno sreće u svakom plemeni-
pisano na češkom jeziku u Pragu na 24. aprila tom trudu na polju naših škola i naše literature.
1860., dakle baš u godini prije Šalarikove. S najdubljim poštovanjem
smrti. One je godine naš Pulić bio u Zadru u-| Vašem Gospodstvu odani sluga
praviteljem gimnazije, te je dosta okušao do- Pavel Josef Šafarik mp.
šavši u sukob sa nadležnom Vlasti, ni kriv ni U Pragu, 24. aprila 1860.
dužan, radi vrsnog profesora na istoj gimnaziji | Ignosce senescenti, aegro !
i patriote našega Dra Miha Klaića, Šafarik u. st.
S Dr.om Gjurom Pulićem, koji je zanosno,
| odvažno, ustrajno, i riječju i djelom radio za
hrvatska prava, bio je u dopisivanju i glasoviti
Šibenčanin, Nikola Tommaseo, (* 9.—X. 1802.
t 1—V. 1874.). Tommaseo, Dalmatinac, koji o-
sjeća hrvatski a piše najvećim dijelom talijanski,
dijeli, kao i Dr. Pulić, sudbinu inteligentnih si-
nova malih naroda, koji, prisiljeni prigodama u
| kojima živu, često poznavaju bolje tugji nego
svoj jezik. Tommaseo, koji je bio ne sami. prvi
talijanski filolog, nego i spadao u prvake megju
pedagoškim strukovnjacima, pa i napisao drago-
cjenih knjiga o uzgoju naroda, o uzgoju žene
i djece, uvelike je cijenio Pulića, rodoljuba i pe-
dagoga, i snjim se javno dopisivao. Tako je
Tommaseo Puliću, koji mu bješe poslao svoju
lijepu knjigu »Ideal«, posvetio 2 filozofska pisma,
i ova su Pulića tako zanijela, da ih je u Trentu
dao štampati. U njihovu korespondenciju spada

polju

daljni uspješni rad. Ovaj je list Šafarik diktirao,
drugi mu ga je pisao, a njegov je u dnu potpis
»Pavel Josef Šafarik mp.« i rečenica: »lgnosce
senescenti, aegro !«

Evo toga pisma u cjelini u prijevodu :

Vele štovani Gospodine!

U redu sam primio dragocjena pisma i
njima priložene knjižice, s kojima me je Vaše
Gospodstvo izvolilo počastiti lani dvaput a i
ove godine jedamput. Izrazujem duboke hvale
za tako osobitu ljubeznost i obzir Vašeg Go-
spodstva prema malovrijednim mojim zaslugama
na polju slavenske literature, te molim za opro-