o CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 | [| NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15. e | KO'NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | U ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU POJEDINI BROJ | ZANA NL A ANN ČR ČN | Br. 616. Što Ententu zabrinjuje. | rastu i za Dardanelima, gdje je baš lomila | zube o tvrdi taj orah! | Nije dugo tomu, što se je Ententa hva- Osim ovih načela pravednosti i čovjeko- stala, da će smatrati svojim neprijateljem | ljubivosti još većma zabrinjuju sada Ententu | svakoga, koji bi joj o miru progovorio, jer| teški unutrnji zamršaji u Rusiji. U Rusiji da ona vojuje za konačnu pobjedu. Uspr- | naime kao da već uvigjaju, da je nastavak kos toj izjavi i Wilson je poslije centralnih | rata za njih sudbonosan, te sve to jače iz- vlasti upravio mirovnu ponudu, i kad mu bija želja za mir. Diplomacija pak i engle | je ova od Entente nečovječno odbivena,| ška i francuska svom parom neumorno ra- | on drži pred senatom Saveznih Država svoj| di, da bi u Rusiji što dulje uzdržala rato-. govor o uvjetima mira. borno raspoloženje i u višim i u nižim Govor Wilsonov temelji se na glavnim krugovima. načelima čovječanstva, smatran je kao glas Hoće li u tom i ovaj put uspjeti, pa; za pravedno uregjenje svjetskih problema ma latili se i najodurnijih sredstava : aten-. i za nove slobode narodima, te je duboko, tata i umorstava, uz poznato razasipanje odjeknuo po čitavom svijetu i svuda pro-| novca, to se još odrediti ne znade. Prije izveo najdublji dojam. | se je puno govorilo o zasebnom miru Ru-. Od jakog utiska ovog govora nijesu sije, nešto je moralo da bude po srijedi ; naravno ostale poštegjene ni zemlje i dr- sad se pak opet vraćaju na važna mjesta žave Entente, a i njihovo pučanstvo, sito | one osobe, koje su baš najvećma vojevale. već rata, a željno mira, počelo je disati no-! za tu ideju. IZLAZI SVAKE SUBOTE U DUBROVNIKU, 2. FEBRUARA (917. PRAVA CRVENA HRVATS STOJI 20 PARA. \ ae Zagrebački »Obzor« pod naslovom »Jugo- slavenski problem« prenosi vijest ljubljanskog »Slovenca«, gdje se veli : Prošlih smo dana javili o sastanku zastup- nika i drugih političara, koji je sazvao dalmatin- ski zemaljski glavar dr. Ivčević. Nas posebno za- nimaju dva zaključka. Prvi je taj, što dalmatin- ski zastupnici na carevinskom vijeću hoće, da jedinstveno nastupe s ostalim hrvatskim i slo- venskim zastupnicima. To je dokaz, da se radi o zajedničkom klubu - hrvatskih i slovenskih za- stupnika na carevinskom vijeću. Zadaća je pro- čelništva kluba hrvatsko slovenskih zastupnika, | da tu stvar i formalno uredi i to što je prije moguće. Hrvatski i slovenski zastupnici moraju biti spremni, jer usprkos tome, što još nije sazvano carevinsko vijeće, zastupnici se drugih parlamen- | tarnih klubova često sastaju i savjetuju. Težnja za združenje raznih političkih struja kod pojedinih naroda u Austriji i koja se je po- kazala i ostvarila kod Nijemaca, Poljaka, Čeha i Ukrajinaca, sada se je eto pojavila i kod dal- | matinskih Hrvata. Drži se, da će taj istup imati bio Hogiuti+ PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA ! DOPISI - ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE RŠŠLĐAA AL JESSSSA O God. XItl. REDA ot AJA drzovitosti više, ako i nadalje budu govorili o »svome« narodu u Dalmaciji, dok im ovako poru- | čuju prestavnici čitavog pučanstva u Dalmaciji. | U Dalmaciji se velikim interesom prati rad , Slovenaca i Čeha, a napose bi se zadovoljstvom primila vijest, da bi uz kooperaciju stranaka u | Hrvatskoj stranke prava, Starčevićeve i seljačke | stranke pristupila i koalicija (sabor, većina), Po- | razno i paradoksno u današnje doba djeluje rad | koalicije u Hrvatskoj na pučanstvo u Dalmaciji, | koje vidi u današnje doba u slozi svih hrvatskih | stranaka po svim hrvatskim zemljama jedini ko- | rak naprijed do oživotvorenja svojih narodnih | ideala. Ako ovo vrijeme Hrvate ne opameti i ne , složi, sigurno ne će više nikad. Ako koalicija u , Hrvatskoj hrvatski diše ili barem sanja, sigurno | će do sloge i u Zagrebu doći. »Hic Rodus, hic salta !« dovikuje hrvatski narod iz svojih domo- | vina i sa bojnih poljana svim strankama i vo- gjama u domovinig. »Naše Jedinstvo« zamjera, a ne bez razlo- | ga, što na sastanak nijesu bili pozvani i načel- | vim duhom, i u srcu gojit nove nade. | Wilson naviješta »mir bez pobjede«, »jednakost i slobodu naroda« i »gslobodu mora», a to je sve jedan množ oštriji od. drugoga u srce državnika Entente, a oso- bito nezasitne Engleške. Ostvarenje tih prin- cipa, to bi bio smrtni udarac gordom Al- bionu i njegovom samosilju. Na mir bez konačne svoje pobjede ne dade se Ententi ni pomisliti, to bi bio za nju veći poraz cd svih dosadašnjih poraza. Uvigja, da bi tim izgubila svaki prestiž u svijetu i svoj ugled i kod najmanjih na- roda i plemena. Wilson pokrijepljuje svoj prijedlog o. narodnosnom principu, izgledom kao već, gotovim faktom o ujedinjenoj i nezavisnoj Poljskoj. Da se to načelo provede sada i' za mučeničku irsku, i za zapušlenu Finsku, za Egipat, Indije i Australiju, za Tunis i Tripolitaniju, na to je teško, da se odluči | Ententa. nal | A Engleška bi prije pristala i na nez-. nano koje uvjete, nego li na načelo o slo-. bodi mora. Kako ona čvrsto drži u svojim | rukama sve glavnije morske tjesnace i La! Manche i Gibraltar i Suez, a zazubice joj Nekoje uspomene na Dr. Gjura Pulića. *) Niko I. Gjivanović. | Kulturnom i književnom historiku, koji o- bragjuje i proučava ono vrlo znamenito i važno | razdoblje maše, hrvatske povijesti — doba epskih | vremena prvih ustavnih narodnih borba u Dal- | maćiji, koje počeše g. 1860. — dobro dolaze i! pisma pisana od ljudi odličnih i znamenitih: Hrvat& kao i onih, koji su u stranom, nadasve | slavenskom svijetu, uživali ugled i bili na glasu. | + Tako i za proučavanje života i rada upravo | klasične naše ličnosti iz onog velikog doba, slavnog nam Dubrovčanina Dr. Gjura Pulića (*14.-XII. 1816. + 24. — V. 1883.), može mnogo da pomogne rukopisna ostavština sadržana u 4) Ovaj je sastavak čitan u katoličkom društvu .Bo- šković* dne 27. pr. mj., prigodom pomen-večeri u proslavu 100-te obljetnice rogjenja Dum Gjura D.ra Pulića. Za sastavak upotrijebljena. je ova literatura: 1) X., Gjuro Dr. Putič« (,Slovinac“, 1883., ,Dubrovnik“, br. 19., str. 295.—300.). — 2) Stjepan Radić, Češki narod na početku XX. stšljeća“, Zagreb, god. 1910., str. 134.-136. — 3) Nikola Tommaseo, književnom radu Nikole Tommasea“ (str. IX.-LXXVIII., 2%), — 4) #. Milćetić, Nikola Tommaseo* (u ,Hrvatskom » izd. Matice Hrvatske, god. 1905., knj. 1., str, 320.), — 5) Dinko: Politeo, ,Nikola Tommaseo« («Vijenac«, 1902., br. 45., str. 707.-711.), — 6) N. Castagna, ,Ricordi note intorno a Nicolo Tommaseo* (»Rivista dalmatica«, Zadar, sv. 3., str. 284,-285.). \ g e Broj protivnika daljnjem ratovanju sve to više raste, njihov se upliv povećava na. carskom dvoru uza sve, da su makli umor- stvom Rasputina, i da je počinjen atentat na Stiirmera. Već se javno viče, da se neće dalje ratovati za korist i probitke engleške i odatle nemiri po ulicama, demonstracije i oporba izmegju vlade i dume. Kad bi pak Rusija napustila sama ra- tovanje, za sebe bi stekla najboljih pogod- nosti, a ujedno ne bi više bilo nikakvog izgleda, da rat svrši sretno po Ententu. Uzme li se još k svemu ovome u ob-. | zir i pooštreni rat podmornica i neraspolo- ženje neutralaca proti daljnjem ratovanju i svi dosadašnji neuspjesi neprijatelja na ra-| tištima, onda je jasno, da se vlasti Entente već slabo dadu zadovoljiti lijepim riječima i o milijunima vojske i o konačnoj pobjedi | proti faktičnim činjenicama. Odjeci o zadarskom sastanku. Kako se je moglo naslutiti, sastanak je u Za. dru za politički sporazum pobudio opću pažnju i cjelokupna naša štampa sad o istom piše. Vri- jedno je, da se o tom prenesu glavniji glasovi naših listova : listovima, koje je on pisao svojim prijateljima i! štovateljima, ili su oni pisali njemu. Život i rad' | toga čelik-karaktera, rodoljuba, čovjeka duboka | u poznavanju filozofije, teologije, pedagogije, historije, nije nažalost još posve osvijetljen, te mi još nemamo opširne, iscrpive biografije toga | g. svojeg velikana, Dubrovčanina. A takovu biogra- | fiju Pulić je punim pravom zaslužio. Svrha mi je ovdje prikazati dva priloga neobjelodanjena, dva, biva, pisma pisana Dr.u | Puliću. Pisma su ova skoje strane zanimljiva i znamenita. Mjesna ugledna obitelj vrlog i opće! tom pismu uvelike zahvaljuje Puliću na njego- | gosp. Ernesta Katića, vim pismima i poslanim knjižicama, a io su za- svečarom, dobrostivo nago bile Pulićeve znanstvene i pedagogijske , u ovoj svečanoj prigodi disertacije štampane u gimnazijalnim programima. u »Boškovića« pročitaju, prikažu i objelodane, Ujedno uvelike odobrava Pulićev rad na | školske nastave i književnosti, te ga bodri i na štovanog našeg pokojnika, koja je u rodu sa našim je dozvolila, da se ona na čemu joj budi i ovim izrečena najtoplija hvala. * * . Prvo je pismo pisao Dru Puliću Pavao Josip Šafarik (* 1795. + 1861.). Taj glasoviti rogjeni Slovak spada svojim radom megju naj- zaslužnije prvake češkog preporoda. Čuveni taj literat, odličan svojim opsežnim znanjem i ne- .| umornim_ proučavanjem, napisao je djela od go- leme vrijednosti, koja su mu stekla veliko pri- znanje i popularnost, a to su: »Povijest slaven- skih jezika i književnosti« (1826.), disertacija »O porijetlu Slavena« (1828.), »Slavenske starožit- nosti« (1837.), »Slavenska etnografija« (1842.). Nama Hrvatima učinio je Šafarik dosta krivo, | kvo jedinstvo bilo upravo potrebno. nje, dotle su prvaci narodni u Dalmaciji spre- ih u tome ubrzati jači razlozi, nu hvala Bogu i i : do tog je eto došlo i nadamo se, da neće biti bez mačkim državicama pred puno jačim, a kamo li | | nici i druge uglednije lićnosti, te što se sastanak upliva takogjer na Hrvate u banovini, jer bi ta-| Osim politike nije pozabavio i svim interesima : zemlje i naroda, a ponapose aprovizacijom po Mi svi stojimo na stanovištu, da naš narod | krajine te gospodarskim i trgovačkim pitanjima. na jugu države treba sada da istupi prema vani“. 9,70001 AA m RV naglašujemo, oh kao snažna cjelina, preko koje nije moguće preći južna Dalmacija nije bila na sastanku nikako na dnevni red, kad se bude raditi o različitim om ka »H promjenama, koje su poslije rata u Austriji ne- | Za NM x. rvatska Kruna« pod naslovom ophodno potrebite. | » demokrati i Srbi s nama *« odgovara na poz- Zagrebačka »Hrvatska« pod naslovom »Po-| "atu primjedbu »Narodnog Lista« i zaključuje : litika u Dalmaciji« piše: | Već je »Slovenec« o skupnom nastupu u- »Od početka rata nije se iz hrvatske politike pozorio na dvije eventualnosti, da se naime ili P ! P istupi kao jedan klub, ili tješnje organizovanom u Dalmaciji ništa ozbilnijega čuio. Dotle su se| svezom postojećih klubova. Glavno je, po našem naprotiv talijanski državni prvaci nadbijali sa srp- | 3 skim, kako da podijele haljine Dalmacije, ističući | rvoadr-im O A groma svaki sa svoje strane, da je pučanstvo u grle jer onda je uistinu složno; a naravno jedino sa isključivo čisto hrvatskoga-slovenskoga stano- višta, koje samo ima smisla i može imati neka- ciji uz njih. Time se htjelo naumice neutralce zavesti, jer oni imaju pravo na Dalmaciju kao / esto. don dijela svoja sro U| kva uspjeha. aš zoi e ki ia rozd zaba se OR ovi Naši se protivnici ne boje našega broja, P poj Dalmacija, koja sa iser Monarhije Og nego se boje, da ne bismo mi činili ono, što P ačaja, it. uta jesske kao eni nijesmo dosle nikad svi složno činili, boje se da njezin krš, vjerne kao što to jedino Hrvat može biti. | ne bismo mi svi, i složno i jednako tražili fak- | tično priznanje naših prirodnih i historičnih pra- mali slogu i zajednički istup svih hrvatskih stra. Y4> Jer oni znadu, da je unutrnja harmonija, sklad, Dok se sve to zbivalo u Dalmaciji i izvan naka. Doduše išlo se u tome sporo i morali su volja, misli i srdaca neprodobitna, a da historič- na prava daju snagu i bezbijednost i malim nje- ieh ne bi nama naša prava u stoputa povoljnijim jaro i # i Taličanix, | Okolnostima«. Taj sastanak bit će sigurno i Talijanima i'| Pašiću hladan tuš, pak će biti jedna potencija jer je srpsko područje previše proširio na našu | štenje, što to činim tako kasno, veoma kasno. štetu. | Česta moja boležljivost i mnogi posli jedini su Bio je i on u dopisivanju s našim D.rom | uzrok tomu. Bog nek dade Vašemu Gospodstvu Pulićem. U tu korespondenciju spada i pismo dobra zdravlja i puno sreće u svakom plemeni- pisano na češkom jeziku u Pragu na 24. aprila tom trudu na polju naših škola i naše literature. 1860., dakle baš u godini prije Šalarikove. S najdubljim poštovanjem smrti. One je godine naš Pulić bio u Zadru u-| Vašem Gospodstvu odani sluga praviteljem gimnazije, te je dosta okušao do- Pavel Josef Šafarik mp. šavši u sukob sa nadležnom Vlasti, ni kriv ni U Pragu, 24. aprila 1860. dužan, radi vrsnog profesora na istoj gimnaziji | Ignosce senescenti, aegro ! i patriote našega Dra Miha Klaića, Šafarik u. st. S Dr.om Gjurom Pulićem, koji je zanosno, | odvažno, ustrajno, i riječju i djelom radio za hrvatska prava, bio je u dopisivanju i glasoviti Šibenčanin, Nikola Tommaseo, (* 9.—X. 1802. t 1—V. 1874.). Tommaseo, Dalmatinac, koji o- sjeća hrvatski a piše najvećim dijelom talijanski, dijeli, kao i Dr. Pulić, sudbinu inteligentnih si- nova malih naroda, koji, prisiljeni prigodama u | kojima živu, često poznavaju bolje tugji nego svoj jezik. Tommaseo, koji je bio ne sami. prvi talijanski filolog, nego i spadao u prvake megju pedagoškim strukovnjacima, pa i napisao drago- cjenih knjiga o uzgoju naroda, o uzgoju žene i djece, uvelike je cijenio Pulića, rodoljuba i pe- dagoga, i snjim se javno dopisivao. Tako je Tommaseo Puliću, koji mu bješe poslao svoju lijepu knjigu »Ideal«, posvetio 2 filozofska pisma, i ova su Pulića tako zanijela, da ih je u Trentu dao štampati. U njihovu korespondenciju spada polju daljni uspješni rad. Ovaj je list Šafarik diktirao, drugi mu ga je pisao, a njegov je u dnu potpis »Pavel Josef Šafarik mp.« i rečenica: »lgnosce senescenti, aegro !« Evo toga pisma u cjelini u prijevodu : Vele štovani Gospodine! U redu sam primio dragocjena pisma i njima priložene knjižice, s kojima me je Vaše Gospodstvo izvolilo počastiti lani dvaput a i ove godine jedamput. Izrazujem duboke hvale za tako osobitu ljubeznost i obzir Vašeg Go- spodstva prema malovrijednim mojim zaslugama na polju slavenske literature, te molim za opro-