| NA POILI ČETVRT GODINE SURAZM JERNO; ZA ! »Nepojimanje“ ! Osvrćući 'se na sastanak za politički * sporazum, koji se je polovinom prošlog mjeseca -obdržavao . u Zadru, : s odobrava- njem.cgmo popratili, postupak. Dr. Ivčevića, kcji je..na sastanak, pozvao .prestavnike hr- vatske i pravaške stranke i istaknuli, da neznamo, e da li bi.se imalo voditi računa o drugim strankama - u pokrajini . umjetno stvorenim i neprirodnim, kao »talijanaškoj«, »srpskoj« i »demokratskoj«, te da u tom ne dijelimo mnijenje »Nar. Lista«, koji je nabacio ideju, da bi se u sporazum uveli i Srbi i demokrati. »Narodni List« u članku ,Nepojima- nje“ osvrče se na tu našu primjedbu, i kaže, dase sigurno sada neće: upuštali u pretresanje, koje su stranke umjetno stvo- rene i :neprirodne, već mora da požali naše nepojimanje zahtjeva narodne samoobrane, pa nias upozoruje na pisanje «ljubljanskog »Slovenca« o narodnom političkom zdru- ženju kod drugih naroda, te emfantično zaključuje : Eto, to su misli takogjer organa Dr. Šušteršića. Čini nam se, da se u glavnom sudaraju s našima. :Ni Česi, ni Poljaci, ni Ukrajinci, ni Nijemci nisu klasificirali .stran- ke ni dijelili ih u realne i umjetne, u pri- rodne i neprirodne, već su sve narodne redove okupili u jedno kolo, da se svi za- jednički . bore za obranu narodnih pravi- ca....-Ovako rade: ozbiljni narodi.“ "Milo nam je očitovanje -»Nar, Lista«, da: se: njegove: političke ideje sudaraju s o- nima organa Dr. Šušteršića, od koga se je inače sa stanovite strane zaziralo kao od nečastivoga. Ovo zbliženje ideja koga da ne. ubeseli ? Što se pak tiče primjedaba ,N. L.“| ma: nas, to mu;:odgovaramo, prvo, da je pogriješio adresu, -a drugo, da je zakasnio. Jer ako: njemu još uvijek toli silno na srcu leži, da se zalaže i za ,talijanašku“ i za Srpsku“ i za ,,demokratsku'* stranku, neka mu bude,. ali one je poruke imao upraviti Pedagoški i filozofski rad D.rs_Gjura Pulića. (3) Dr. Josip Posedel. "Dok je -u dvama : spomenutim 'nekrolozima iznio sliku uzorna gimnazijskog učitelja i izvrsna katehete, i tako prikazao na konkretnim. primje- rima svoja vlastita pedagoška - načela, u drugim je raspravicama obradio pojedina pedagoška pi- tanja, koja je smatrao najvažnijim za gimnazijsku obuku. Tako u f zadarske gimnazije g. 1857. govori na široko o zadaći gimnazije i dokazuje, \da je ova po svojemi biću uzgojni za- vod, kojemu je: glavna svrha ćudoredni uzgoj pi- tomća; a kako ne može da bude ćuđorednosti bez vjere, tako se uzgoj, što ga dava gimna. sija, mora 'da temelji na vjerskom uzgoju. U: programu trehtske gir 1865. doka. zuje, kako "nijesu dovoljna srestva ni sile za- da'se, postigne svrha pravog uzgoja, već da moraju i po pravu i'po deažnosti sudjelovati obitelji i “domovina, dakle općine i korporacije, koji * faktori što se: Više “brinu za svoju djecu, to“bolje osiguravaju za budućnost plod, što ga *pobetu * iz \javiiih zavoda. S-toga_ hvali mija žr Brada 'Trenta te Joj srdačno za- $ ! rai ' , [| CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 I KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 11 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ! UTUŽIVO U DUBROVNIKU Le RATIO IZLAZI SVAKE SUBOTE JE K. 15 ŠTVU. — ZA ZAHVALE | eli Z POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. X uzrorustaukos m. ZR Ja RR U DUBROVNIKU, 24. FEBRUARA (917. na adresu Dr. lvčevića, i to prije sastanka, | Jemeršić, da ne ugju u naše redove razorni | | e da .uzmogne sazvati na dogovor i pre- | elementi : liberalizam i slavosrpstvo, koji su | | stavnike: tih stranaka i njemu dokazati, kako | uvijek uporedo išli i najžalosnije počeli tro- | su to zbilja .,realne“, ,, prirodne“ i unarodne“ | vati zdravu i pravu hrvatsku svijest. Zar se | | stranke, i kako su vojevale ,,za obranu na- | smije dopustiti, da se to ponovi i poslije | rodnih pravica““ i za ,, interese“ hrvatskoga | rata? Ovako evo misle i rade ozbiljni lju- naroda ! ! ! di i narodi, a »Narodni List« dobro će! se | Što se pak tiče argumenata iz pisanja | još toga «sjećati ' kako : su najvrsniji . pristaše | ljubljanskog »Slovenca«, to se ovog puta | ostavljali narodnu stranku netom se je ona | | slažemo ne samo sa organom Dr. Šušteršića, bila fuzionisala sa demokratskom strankom. | već i sa »Narodnim Listom«. I mi ponavlja-| Ne možemo doista da pojmimo, da bi »Nar. | mo: ako su Nijemci, Česi, Poljaci i Ukra- List« želio ići i dalje tim putem, već se| \jinci mogli doći do jedinstvenog narodnog pouzdano nadamo, da će se jednom i on | istupa svih svojih stranaka, zašto ne bi i povratiti na svoje staro, pravo i zdravo po- | Hrvati? Dapače smo mi prvi već od po- jimanje interesa hrvatskoga naroda. | | četka rata najvećma koplje lomili za ovu | | ideju, a osugjivali političku letargiju i »Nar. | Lista« i njegove stranke, koja nije za svrsi- : ENA EU i shodno držala, da išta započne na politič- Nj. Vel. car i kralj svojim vlastoručnim pi- o : : ZN 1300 vjednikom ratne :mornarice, a podadmirala pl. Nijemci, Česi, Poljaci i Ukrajinci os- Kailera pročelnikom odjela za i u i novali su :svoj njemački, česki, poljački i čast tajnih savjetnika uz oprost plaćanja pristojbe. | se ne osnuje i hrvatski savez svih politič- kih stranaka ? jedno te isto lice, a u najzadnje vrijeme pok. | vel. admiral Haus. Sadaaje potrebe iziskuju, da | kog, českog, poljačkog i ukrajinskog naro- sebna osoba, megjusobno ravnopravna. da imaju zajedničku zadnju ideju, slažu se. Podadmiral Maksimilijan Njegovan, rogjen | stranke u našoj pokrajini imaju za svoj ko- rijeklo iz nekadanie hrvatsko-slavonske vojne | načni cilj ideaie hrvatskog naroda, to bi Stanice, koja je dala u toku vijekova :bezbroj | | i A akademiju na Rijeci, 1880. god. postao je po-| bude uvjeren, da mu niko ne bi bio za- morski linijski kadet, a osam godina linijski el | hvalniji od nas, a i niko veseliji. žio je kao nastavnik na kursu za pomorske čas- | gledao taj hrvatski savez, u koji bi ušle | | sve naše stranke, a da nam do sada nije- | starješina i nastavnik ma pomorskoj akademiji | su dale nikakove jamče/ine, da će radit za |"? Rijeci. Na mnogobrojnim putovanjima stekao vremena odlikovan je orđenom željezne krune | rodnih pravica«. III. stepena, križem za vojničke zasluge -i pre- Do pravog složnog, jedinstvenog. po- pomorski kapetan, postavljen je za načelnika o-| pravom braćom, megju hrvatskim stranka. Perativnog odsjeka mornaričkog odjeljenja mini- ma. | zato je naš ideal: složan politički: rad dine proveo na tom mjestu, postavljen je: za za- povjednika reservne i eskadre i komodora, što. prava. Treba da budemo na oprezu, kako. odgovara od prilike zvanju brigadira u kopnenoj | zgodno upozorava hrvatsku javnost patriota | vojsci. Iste je godine postavljen za kontreadmirala. | Nova uprava naše ratne mornarice. kosi polju dok ra! traje. smom postavio je podadmirala Njegovana zapo- nom ministarstvu. Istod :bno je obojici: podijelio ukrajinski savez, pak zašto, pitamo i mi, da Do sada je oba ova važna mjesta zapremalo | Ali sve i najrazličitije stranke njemač- svakom ovom visokom mjestu bude 'na čelu po- | u konačnoj svrsi, da li pak i nehrvatske je 31. oktobra 1858. god. u Zagrebu, a vodi po- | željeli, da nam dokaže »Nar. List«, i nek. dobrih vojnika. 1877. god. svršio je pomorsku | | morski poručnik. Kao viši pomorski časnik slu- Jer iskreno kažemo, nama bi čudno iz- ničke pripravnike, a neko vrijeme i kao razredni | $ lik ornarskog iskustva. Još prije d interese hrvatskog naroda i »za obranu na- liver, A-ootzonage Šonemomi rev utora višnjim priznanjem. Postavši 1907. god. linijski | litičkog rada može da dogje samo megju starstva vojnog u Beču. Pošto je. preko tri:go- izmegju stare »narodne stranke« i stranke | 1864., i to o pozitivnim rezultatima znanosti | jete u rodnoj kući diše zdrav zrak, bez kojega | etimološke iliti o uspoređivanju jezika, a slije- | nema ćudoredna života, treba da ovdje udiše dećih godina 1865. i 1866. više predavanja o, duh pobožnosti. pozitivnim i negativnim rezultatima metode ana- | I u ljetopisu svojega zavoda god. 1871.. logične iliti komparati.ne u tako zvanim ško- Pulić se povraća na svoju milu temu, te opšir- lama iliti filozofijama pozitivnim (Risultati po- mlje raspravlja o svrsi školske obuke, i doka- sitivi e negativi del metodo analogico o di com- zuje, da prava zadaća škole nije, kako mnogi. parazione nelle cosi dette Scuole o Filosofie po- misle, da snabdije što brže mladež skupom spo- sitive), koja je također sumarno objelodanio u znaja i korisnih vještina, koje će joj biti izvo- Roveretu u časopisu »Messaggiere«. O dužno. rima dobitka, već da je njezina zadaća kud i stima obitelji u pogledu moralnog uzgoja djece kamo viša i plemenitija, naime da uređenim i raspravlja napose u ljetopisu svojega zavoda harmoničnim razvitkom svih duševnih i tjelesnih , god. 1866. te dokazuje, kako se jedino u obi. sila podigne čovjeka do one obrazovanosti, koja : telji postavljaju prvi temelji i davaju prvi poti- | odgovara dostojanstvu čovječje naravi. Prava caji svakom uzgoju, a osobito uzgoju srca, te je obrazovanost dakle plod uzgoja, pa se i pravac, što ga daje škola, nalazi u obitelji naj- | obuka kao glavno i najmoćnije srestvo obra. jaču i najplodniju potporu, Nije li, veli on, prvi zovanja ne da odijeliti od cjelokupnog uz- uvjet kreposna uzgoja, da dijete ima za prvog . goja. S toga je krivo mnijenje onih, koji misle, učitelja u onome, što obrazuje srce i što mu da je posao škole jedino da poučava, a da se ulijeva čuvstva plemenita i dostojna čovjeka, uzgoj ima prepustit obitelji; škola je pozvana dušu pripravnu od kolijevke na poslušnost i po-| da se brine i za jedno i za drugo, ali, dakako, žrtvovnost? Treba da blaga ruka majčina i čvrsta | treba da ona radi u sporazumu sa obitelji, bez , ruka očeva polože u srce djeteta sjeme muževnih | čije jake potpore ue može školski uzgoj sam da! vrlina, i da ga oni sami već u rano doba upu- urodi željenim plodom. Zatim razlaže uvjete! ćuju na pravu srčanost i na pravo čovječje do-, uspješne obuke i pravog uz oja, pr čemu se/ stdjanstvo, ma onu srčanost i na ono: dostojan- osvrće toliko na cjelokupnu im jsku obuku. stvo, koje hir žrtvuje dužnosti, danqubu i sje-. M a Pe predmete, ov M nji» tilni užitak raču i zadovoljstvu. čiste savjest, | skromna raspraica Sea apuiti ivan oi so. koje bez opiranja podređuje svoju votju volji nica može slobodno. smatrati poskupkom cijele RSRJENA. aim BG iskusnijoj i zrelijoj, jednom riječi treba, da di-| gimmazijske didaktike. , ću PRETPLATA 1 OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIMRAEKU RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGOĐBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI Nii#itIMAJEBE > God. Jill. PR tt ta JS STNS TSI Am JO U martu 1913. godine primio je komatidu''(rve eskadre i prve pomorske divizije.“ Prilikom“ fitter- nacijonalne pomorske akcije velikih “ sila, $8vo- dom skadarskog pitanja, pročuo''se “Njegovan i van monarhije. U jesen' 1913. i KONJA za predsjednika stalne pomorško:tehničke: etttistje i dobio je čin podadmirala, Rat (ga 'je sdifekd6&ikao zapovjepnika prve eskađre. Kao tikav'dabio je 1916. g. ratno odličije za' Leopolđovied: Sa& ga je pak car i kralj postavio za' vrhovn$g?tpo- vjednika cijele mornarice, Podadmiral Karlo * Kailer pi. : Kattenfdista- kogjer ima za sobom sjajnu karijeru. Regjen je 24. maja 1862. g. u Poli, a svršio je'1680,#g. pomorsku akademiju na 'Rijeci.“ Olea maha, osamdesetih, a poslije i deveđetetih't6đinastwte. stvovao je i odlikovao se prilikom tiferqacfjssal- nih pomorskih akcija oko“ Kifta,“%ojom-je-peili- kom dolazilo i do oružanih: saltoba. : Fada-j€-4d- lieovan i turskim ordenom Međžidije. Isto “je“ta- ko učestvovao u megjumarodnoj: akciji-u Kitaju 1900 g. Od 1905. do 1908.;g. 'biov'je Kailer. za- stupnik načelnika operativnog odsjeka -u. pomor- skom odjeljenju. Ondje je predložio :amoge re- forme u floti. Bio ije duže vremena zapovjednik | aktivne eskadre. 1911. g. dobio -je. plemstvo. sa predikatom: »pl. Kaltenfeis«. Pošto je u teku ovo- ga rata pok. admiral Haus :skoro; stalno- boravio kod same mornarice, toga je' u Beču Kailer:£a- stupao na dužnosti načelnika: pomorskog odsje- ka ministarstva vojnog. U toku rata je. dobio gvez- deni križ 1. i Il stepena, kao i nekoliko. njemač- kih odličija. Čin podadmirala-bio:je:dobio:19144g. Sada je evo utvrgjen na položaju, čiju je-službu stvarno već od dužeg vremena: vodio. iii saa Amerika i centralne vlasti. Po pisanju listova ižgleda, da se 'diniibji izmegju Amerike i Njemačke razvijaju neštd bdije nego se je mislilo. Očekivani negrijatefjski čin Njemačke, od koga se je toliko 'bojalo, tilje'4ili- jedio. Predsjednik Wilson $€ je niđao, da t&8+- vezne države biti povućene u rat, ali je'%#iho htio, da rat »bude niametnut« atterikunskom“tta- rodu. Dopisnik »Timesa« izvješćuje, da) imd-Vile izgleda, da će se rat moći zapriječiti.' I Pirsing je nedavno u jednom govotu 'ižjivio, “da će se moći izbjegnuti ratu. Kao razlogovog'prebikteta raspoloženja amerikanskih 'vlađinih: kttitdva*#ia- vodi se, da se je posljednjih data p&kaštilo,*4a je broj ljudskih žrtava podmottilčkog 'rata'ta- prama prije znatno spao. U velikim pak 'tfgo- vačkim centrumima nagomilalo ' te je' pretiintigo diet Najopširnija i ujedno najznilititija 'pi&4wgo- ška rasprava, koju napisa Pulić, je ona'oqdeetu, objelodanjena u ljetopisu trčištške ghtinietje"g. 1872, a slijedeće godine tiskana napote. U“tivoj raspravi Pulić ispituje uvjete uz koje '(timnštija može odgovarati svrsi, koja joj je Određena '“tta- stavnom osnovom, naime da podađe 'pitčiticima opću obrazovanost višega 'teda, 'te'ih' tako: pti- pravi na nauke sveučilišne, te“nilazi, 'da obnj zahtjev pretpostavlja u čovjeku iiz 'ostale štitu | višu sposobnost, pa je zadaća gimnazije, "de zgodnim načinom tu sposobflost 'tazvije, %A ta je sposobnost ona, po kojoj čovjek teži'ts to, da spozna viši red stvari, red stvari “kij€'su iznad onih, što no ih zovemo realitim, ređ stvhti, koje zovemo idealnim. Razlaže onđa i'ttitiiči razna značenja, koja su se davala pojimu'1debia u povjesti filozofije, pa prihvaća za taj' pojtin čisto filozofsko zračenje, a sposobnošću, (po kojoj čovjek teži na spoznanje ideala, koja “iilje ti snaga ćutilna niti prosti razutn, #livića Otiu «db- ševnu sposobnost, koju Aristotel zove-ve0g (it), drugi filozofi raznim imenima, a on $&m,#p6vo- deći se za Tertulijihom 20ve sviješću o'Bdiu, t. j sposobnošću, koju ima čovjek, da' $tia*ta Boga. Ova se sposobnost tie može doltikšti,+li kao što iz predočaba i pojttitva ži na moć apstrahovanja, poimanja i: 1 ko isto iz ideja istinltoga, lljepoga, dobite, dorednoga, neizmjetno savrlenoga, u 'kfitko ZED | SS SORE mm iči so ERE stiti a