str. 2. Hrvati i Srbi. Sarajevski »Hrvatski Dnevnik« ponovno je progovorio opširno i objektivno o srpskom pitanju u hrvatskim zemljama. Radi aktu- elnosti i bistrenja ideja prenosimo glavne stavke : »Nedavno smo naglasili svoje stanovište : da mrzimo progon Srba, ali da se ne damo ni proganjati ; da hoćemo politiku bez Srba, ali ne politiku protiv Srba. Zašto »politiku bez Srba ?« Jer ne priznajemo, da u Hrvatskoj ima dva na- »PRAVA CRVENA HRVATSKA« pravdu i poštenje, pa će se prekrižiti mnoge tačke u programu, što ga je pisala strast! Ne- ćemo li to, a mi se onda koljimo, sijecimo i davimo, dok nas jednoga teče, a sve na radost gospogje Evrope, koja nas nije htjela osloboditi, kad smo ju zvali, a sad nas pozivlje na »slo- bodu«, kad smo ju stekli. Poznat je engleški šport oroziji dvoboj: ovo je slika političkoga trvenja megju hrvatstvom i srpstvom, a hoćemo li, da prestane taj po nas sramotni šport, odlu- čite vi, Srbi u tugjini i kod kuće !« roda s opravdanim političkim željama i težnjama, nego samo jedan, a to je narod hrvatski. Pod imenom »Hrvatska« ne razumijemo današnju po- litičku Hrvatsku, već domovinu svih Hrvata, kojom su negda vladali najslavniji kraljevi hrvatske krvi. Mi priznajemo, da u hrvatskim zemljama ima nekoliko stotina hiljada ljudi, koji se pri- znaju Srbima, ali to još ne sačinjava posebnoga naroda s posebnim historičkim pravima i pra- vednim političkim težnjama. Takovih Srba ima puno i u Aierici, pa još nije palo na um kra- ljevini Srbiji, da protegne svoje »životne intere- se« i »pravedne narodne aspiracije« na onaj dio Amerike, gdje živu takovi Srbi. Sjetimo se pogagjanja Pašićeva s Italijom; koliko će odgristi od Hrvatske jedna, a koliko druga, onda šalu na stranu. To su ozbiljne ak- cije, koje ne ovise o našoj egleni uz čašu piva i s kojim nas ne mogu sprijateljiti utješljive faze po novinama. Valja ozbiljno raditi i prosvjedovati proti ovom atentatu, što se sprema na budućnost hr- vatskoga naroda, prosvjedovati, ali re šupljom galamom već složnim radom. Na ovakove izjave ne možemo ostati ravnodušni, pa neka rekne kogod, šta mu duša želi! Deveta nam je, ako se ko bude uvrijedio zbog našega stanovišta, koga iznosimo bez uvrijedljivih riječi. »Crna ruka« je načelno proti svakomu slo- bodnomu i dobrovoljnomu sporazum s Hrva- tima. Zahtjeva dapače, da koliko je moguće više jugoslavenskih austrijskih pokrajina dogje pod srpsku vlast, ali hoće da ih oružjem osvoje kao Macedoniju, a neće ništa da čuje o slobodnom ujedinjenju, još manje o autonomiji, kako traže Hrvati i Slovenci. Sad se navode razne brošure i članci po stranim novinama, iz kojih izbija kako rade Srbi u tugjini, a onda se nastavlja : Tako se to piše o Hrvatima i Slovencima u današnje doba. Tako se piše u doba, kada Hrvati po stoti put dokazaše, da bez njih nije moguće zavladati njihovom domovinom. Poka- žite mi uglednoga Srbina, koji je prosvjedovao u ime »bratstva sloge i jedinstva« proti ovakovu radu? | ako bi se takav našao, ne usugjuje se prosvjedovati, jer bi ga stigla srpska kletva kao Vuka Brankovića. Koalicionaška štampa šuti i mukom prolazi kraj ovih činjenica. Ona znade psovati Italiju, što reži na Istru i Dalmaciju, ali ne dovikuje razagnanim Srbima : »Ej, sebi ruke!« Ona nezna da prosvjeduje proti spletkama srpskih diplomata te požalili, što su se pobratili s Roma- nima i Anglima na zator svoje »braće« Hrvata i Slovenaca | Ovo prelazi granice miroljubivosti i uvođi u carstvo ropstva. Hrvati su dali bez- broj dokaza, da ne idu za tugjim, ta samo ime Hrvat sadržaje u sebi pomirljivost, ali ne smije sadržavati glupost; glupost je sve dotle popu- štati, dok nas drugi ne proguta. Ako se ne da- mo progoniti od Madžara i Nijemaca, zašto da nas gutaju Srbi? Hrvati i Srbi, budite iskreni prema sebi i jedan prema drugomu, pa će biti čišći računi! Podlost na stranu, pa ćemo se onda razgova- rati! Napijmo se hladne vode, da stišamo poli- tičke strasti; slušajmo trijezni razbor, slijedimo dine rata popeće se on na basnoslovnu cifru od 450 milijardi. Ako bismo 7 milijuna mrtvih poredali u jednu mrtvačku povorku, ona bi se protegla od Pariza do Vladivostoka. Cjelokupna engleška tr- govačka flota vrijedila je prije rata najviše tri milijarde maraka, dakle manje no što danas Engleška mora da plaća za kamate na ratne zajmove. Za svoje ratne troškove Njemačka je mogla kupiti od Saveznih Država sve predjele gdje uspijeva pamuk, bakarne rudnike i cjelokupnu industriju petroleuma. Francuska je već sada izgubila dvostruko onoliko ljudi, no što Elsas-Lotaringija broji muš- kih stanovnika. Rusija je mogla izgraditi gušću željezničku mrežu no što je ima Belgija. Za ono, što je rat progutao, čitava bi se Evropa mogla pretvoriti u jednu hiperkulturnu zadionicu, u jedan raj. Rat je toliko stao i stoji čovječanstvo, da ga niko ne bi započeo, da je znao, kako će on teći. Zato je krajnje vrijeme, da se tom pustošenju «čovječanstva i njegovog dobra jedanput učini kraj. Rat sve zaraćene strane toliko zapada, da im nikakav mir ne može to nadoknaditi. Pobjed- nici i pobijegjeni pretrpjeli su užasnih gubitaka, Ljetna ofensiva. U svezi s američkim i ruskim pitanjem od velike je važnosti prosugjivanje »ljetne ofensive«. Već nam ličnost generala Pćtaina jamči — u ko- liko se dajbudi njega samoga tiče — da se fran- cuska vojska ne će, kao do sada, tako lako pre- nagliti. Ali, i osim toga, ima još nekoliko vidlji- vih znakova, koji nas upućuju, da ententa ne će preduzeti novu veliku ofensivu, prije no ne bu- de sakupila dovoljno sila na raznim frontama. U Francuskoj javnost računa i na to, da će Ru sija s jakom vojskom učestvovati u općoj ofen- sivi. Od nekoliko dana to smo učestvovanje Ru- sije opazili na našoj istočnoj fronti, koja je o- živjela novim životom. Ali: prvo, ta ruska ofen- siva sasvim je osamljena, e ne u vezi sa općom ofensivom, koja još nije otpočela; i: drugo, na- staje pitanje, koliko će, i da li će Rusija — osla- bljena nutarnjim razdorom i vrenjem — »moći« uopće da istraje u ofensivi. U to, regbi, da i sama Francuska goji ma- lo nade, jer pariške novine odjednom učestaše u ventilisanju ideje, da se potakne Japan, neka istupi na rusku frontu, »a da mu se za nagradu ponudi Sibirija I« Taj plan, kako sada svari sto- je, prosto se ne daje provesti. Prije svega tre- balo bi da Japan osvoji Rusiju, jer bi inače ja- pauska vojska doduše stigla na rusku frontu, ali tu ostala na oseki i bez ikakovih veza u zalegju. Jednako ne daju se nikako uporediti ove prilike: »Američani u Francuskoj, a Japanci u Rusiji«, jer su politički vojni uvjeti iz temelja sasvim razni. Što su planovi entente za narednu ofensi- vu to opširniji — i prema tome što više stupa u pročelje bezbjednost vojnog uspjeha — to kas- nije može ententa svoju ofensivu privesti djelu (eventualno tek u proljeću 1918.), to veća je ta- kogjer i pauza, u kojoj se mogu razviti svako- jake nepredvigjene zgode i nezgode, i opet to više prigoda imaju središnje sile za inicijativan rad. I tako ratni položaj na čitavom svijetu mož- da zahtijeva sad od eutentinih vogja najtežu od- luku, što je igda u ratu pala. Ta se odluka na- lazi u odgovoru na ovo pitanje : »Možemo li, sa- mi po sebi postići odlučno riješenje već u ljetu 1917., ili treba da to riješenje prepustimo vane- vropskim vojskama ?« Jedno svakako stoji: Nikad u početku rata nije se ni Engleškoj ni Francuskoj snijevalo, da će jednom doći dan, kad će morati da dadu od- govora na tako sramotno pitanje. Rrvati zaustavili rusko napredovanje kod Stanislavova. Iz stana se ratne štampe javlja: Puna dva dana odoljevale su naše čete svim energično provedenim ruskim navalama. U posve razrova- nim grabama branila se je divizija žilavom hra- brošću protiv neprestano jurišajuće nadmoći ne- prijatelja. Kad su bacili u boj nove, svježe pri- čuve, morale su naše čete napustiti prednje li- nije svojih obrambenih posteva. Taj neznatni do- bitak zemljišta na cesti iz Stanislavova u Ka- lusz morali su Rusi platiti neizmjernim gubit- cima, a da se pomaknu naprijed za posve ma- len komadić, U prvoj navali slomile su se če- tiri ruske divizije, Uslijed pravodobno poduzete protunavale hrabrih hrvatskih četa, koje su za- hvatile neprijatelja s boka, onemogućeno je Ru- sima daljnje napredovanje. Njegovo Veličanstvo car i kralj uzeo je s o- sobitim zadovoljstvom do znanja vijest o izvr- snom hrabrom držanju domobranskih pješačkih pukovnija broj 308, 309 i 310 u bojevima od 1, lipnja kao i c, i kr pješačkih pukovnija broj 19, 23, 65 i 83 u bojevima od 6. srpnja, te od- redio, da se to ima obznaniti navedenim pukov- nijama i objaviti svim četama obrambene sile. Sa ratišta. Istočno ratište. Najžešće borbe na istočnoj fronti razvi- jaju se kod Stanislavova. Ovdje su Rusi napeli sve sile da izvojšte odlućuu pobjedu, da prodru pre- ma Kaluszu i tada ugroze s boka i sa legja frontu na Zlota Lipi, koja se je održala i lani proti najačim navalama Brusilova i osujetila mu čitav plan. Poslije dva dana ogorčenih borba Rusima je uspjelo da u tome smjeru dobiju pr- vu našu poziciju i pomaknu svoje sile naprijed, ali naše rezerve, koje su i kod Zborova osuje- tile iskorišćenje prvog prodora, zaustavile su daljnje napredovanje Rusa. Borbe su dosta tra- jale, jer su Rusi bacali neprestano novih poja- čanja, ali one su svakako skrenute sa pravoga im cilja. Na Karpatima je počelo takogjer gibanje ruskih sila, i potrajala je živahnija topovska dje- latnost, Južno od Dnjestra su saveznicke čete izvele kretnje a da ih pri tom nepijatelj nije smetao. Službeni izvještaj od 12. o. mj. kaže, da u Rumunjskoj kac i na Karpatima nema ništa o- sobita. Južno od Dnjestra su Rusi doprli do naših položaja na Lomnici. Kod Katasza je na lijevoj obali došlo do bojeva. Na Stochodu je sjeverno od željeznice Rowno-Kovel odbijen jedan ruski napadaj. , I sami Rusi javljaju o teškim gubicima te su ih pri ovoj ofensivi pretrpjeli, što će izazvati u zemlji još većih nezadovoljstva. Po svemu iz- gleda, ća je ruska ofensiva prošla svoju glavnu fazu, te se već može smatrati izjalovljenom, pak se sad raspravlja i čemu je zapravo poduzeta. Na talijanskoj fronti su navale Talijana kod Vodica. Na Soči je talijanska vatra dne 11. o. mj. bila mjestimice sve jača. Kako sa ove fronte od više vremena nema nikakvih vijesti, to nije jasno jeli ovo početak kakove nove akcije, ili samo lokalno poduzeće. Za odmazdu zato, što su Talijani napali I[driju iz zrakoplova, roj je austro-ugarskih zrakoplova bacao bombe na kolodvor i tabor u Cividalu s uspjehom. Na malom Col Briconu su jutrom naša jurišna odijeljenja prodrla u neprijateljski polo- žaj, poubijala posadu, zapalila veliku koli- činu talijanske municije te se vratila sa zaroblje- nicima. Na ostalim ratištima gema važnijih doga- gjaja. Glasa se, da će sa Macedonskog ratišta Sarrailova vojska otići, a da će obranu preuzeti Venizelos sa grčkim četama. Razne vijesti. Churchill o podmorničkom ratu. Bivši ministar mornarice Winston Churchill piše u »Sundny Bictoral«: Podmornice su na- padom na naše brodove zasvjedočile, da se ni ne obaziru na uaše strategijske teorije ili na ugled naših vlasti. Dosadanja opća mišljenja i naših najviših odgovornih ličnosti sa svim su poremećena radom podmornica. Podmornica je revolucijonarna činjenica najvećeg značaja. Ako rat potraje još duže, podmornica će postati odlučujuća činjenica. Teško našoj nadutosti, na- šem ličnom zadovoljstvu, našim visokoučenim stručnjacima ! Podmornica se to ništa ne tiče, one mirno rade i dalje svoji revolucijonarni po- sao. S mjerama, koje su upravljene protiv pod- mornica, ne može se računati, osim ako bi iz- bile kakve nove ideje, koje odgovaraju ogrom- nom pitanju velikog rata. Tek ako bi pronašli kakav način za ofensivnu borbu, koji bi se u praksi mogao primijeniti, moći ćemo našu sjajnu englešku flotu osloboditi onog magijskog kruga, koji su oko nje povukle njemačke podmornice. Mirovna propaganda u Italiji. Ministar Raimondo je izjavio, da sada u Italiji za svaku ratnu struju postoji i jedna mi- rovna struja. Propagatori mira izjavljuju, da su se sa oslobogjenjem Poljske i Finske izvršili glavni postulati oslobagjanja naroda. O Trstu nema više govora. a glede neoslobogjenih kra- jeva da ima odlučiti volja i glas tamošnjega pučanstva. Gubitci engleške trgovačke flote. Gubitci engleške trgovačke flote iz dana su u dan to veći, To nam očituje statistika. Desilo se dakle ono, što se nagagjalo ne samo u Nje- mačkoj, već i u onim engleškim krugovima, koji su razborito i hladnokrvno prosugjivali. U prve dvije sedmice mjeseca juna nala- zimo da je Engleška izgubila 15, odnosno 22 velika broda, a u trećoj sedmici 27. To je po redu »treći najviši broj«, koji su do sada Englezi javili. Taj su broj premašile jedino one dvije rekordne sedmice u drugoj polovici aprila: u jednoj je potopljeno 40, a u drugoj 28 engleških trgovačkih brodova od preko 1600 tona. Zavjera srpskih časnika. Švicarski listovi donašaju iscrpive izvještaje o zavjeri »Crne Ruke« protiv dinastije Karagjor- gjevića, a u svrhu, da se u Srbiji osnuje repu- blikanska vladavina. Zavjernici su pristaše po- sebnog mira s centralnim vlastima, Mnogi su od ovih časnika osugjeni pred ratnim sudom na smrt, te su meki od njih pomilovani, a neki smaknuti. Kako se čuje, ustrijeljen je prema o- sudi ratnog suda i slavni srpski vojvoda Stepan Stepanović, jedan od najvrsnijih srpskih voj- skovogja, Uspjeh podmornica. Uslijed ratnih određaba središnjih vlasti potopljeno je u mjesecu junu prostora na trgo- vačkim lagjama preko milijun brutto registarskih tona. Ovim uspjehom podmorničkog rata posve Br. 639 je opravdano potpuno povjerenje u neizbježivi i odlučni upliv na naše neprijatelje. Jedna pak njemačka podmornica uništila je u Atlantskom oceanu 31.000 brrutto registarskih tona, megju tima englešku naoružanu pomoćnu ratnu lagju ,Silvia“, s koje je zarobljeni časnik pričao, da je »Silvia« imala donijeti iz Amerike posljednju englešku podmornicu. Domaće vijesti. Hrvatski sabor sazvan je na prvu sjednicu u četvrtak dne 12. o. mj. Za federalizam. Prenosimo zaključak uvodnog članka »Hrvatske« o navalama na fe- deralizam : Tek kad se Hrvati postave isključivo na te- melj svoga državnoga prava i zatraže izričito oživotvorenje hrvatske državnosti u okviru Mo- narhije, nastati će potreba preuregjenja Monar- hije na temeljima jednakopravnosti. Ta pako hr- vatska državnost nije nikakvo strašilo za magjar- ski narod, već samo temelj, na kojemu se može popraviti stara nepravda, nanešena hrvatskomu narodu, stvoriti bolji sporazum te ostraniti trve- nja, koja su toliko smetala kulturnomu i gos- podarskomu razvitku hrvatskoga naroda. Fede- ralizam — to je zahtjev vremena, to je, što re- zultiše iz strašnoga ovoga rata- kao svestrana pouka za sve državnike i političare, koji misle dobro Monarhiji i njezinim narodima. Nj. Vis, nadvojvoda Fridrih i no. winari. »Hrvatski Dnevnik« javlja, da su nad- vojvodi Fridrihu preko dočeka u Sarajevu bili prestavljeni i urednici svih listova. Na gozbu, što je u čast nadvojvode priredio Nj. Pr. pogla- vica barun Sarkotić, bili su takogjer pozvani svi urednici sarajevskih listova. Barun Nardelli u Gosgodskoj kući. Na sjednici gospodske kuće od 28. pr. mj. prikazao se prvi put novi član gospodske kuće bar. Nardelli, koji je položio obećanje hr- vatski, odgovarajući na propisanu formulu; »obe- ćajem«, Za tim je zauzeo mjesto megju člano- vima desnice. Zašto je vlada u Hrvatskoj iz krugova koalicije? Jedan zagrebački list donosi, da nova hrvatska vlada nije imenovana iz redova saborske većine možda zato, što bi se htjelo respektovati tu većinu i vladati prema u- stavnom običaju. Na ovakovo je imenovanje u- garskog ministra predsjednika naguala nužda. Grof Esterhazy raspolaže u ugarskom saboru manjinom, kojoj 41 glas hrvatskih delegata u toj kritičnoj situaciji vrlo dobro dolazi. Da se ti delegati priviknu vladi, stoga novi članovi hr- vatske vlade i potječu iz njihove sredine. S no- vim se ljudima kurs u Hrvatskoj ni najmanje ne mijenja. Bivši predsjednik bosanskoga sabora dr. Dimović u »Jugoslaven- skom klubu«, Pretprošle je sedmice boravio u Beču bivši podpredsjednik bosanskoga sabora dr. Dimović, te je u Jugoslavenskom klubu go- vorio o prilikama u Bosni i Hercegovini. U smi- slu njegovih informacija, predana su izvješća na najmjerođavnijem mjestu i stavljena interpelacija. Kao što sa zastupnicima Banovine, tako su se i ovom prilikom jugoslavenski zastupnici dogova- rali s drom. Dimovićem o jedinstvenom postu- panju sabora na jugoslavenskom području na po- dlozi deklaracije Jugoslavenskoga kluba od 30. maja. Osnivanje ,,Hrvatskog politič. kog kluba“ u Zagrebu. Javljaju iz Za- greba, da su dr. Milan Kovačević, Ivan barun Ožegović, dr. Josip Pazman i dr. Dragan Šator pozvali hrvatsku javnost na osnivanje »Hrvat- skog polititičkog kluba«.. U proglasu se veli : Svrha toga kluba jest: stvoriti središte rada za ujedinjenje i napredak hrvatskog naroda u interesu cjelokupne habsburške monarhije i u interesu Hrvata. Za ostvarenje svoje svrhe služi se »Hrvatski Politički Klub« ovim srestvima : 1.) sastancima svojih članova, na kojima se ima raspravljati prema svrsi društva o svim gospodarskim, socijalnim i političkim problemi- ma i ma koje smije odbor pozvati goste; 2.) priregjivanjem predavanja o pitanjims sadašnje i buduće politike te narodnog gospo- darstva ; 3.) izdavanjem tiskopisa pod tačkom 1. i 2. spomenutog sadržaja, u raznim jezicima, a ne pose objelođanjivanjem od slučaja do slučajs onih resultata, do kojih je društvo svojim staacima i vijećanjima došlo ; i 4.) prinosima članova ; 5.) uzdržavanjem klubskih prostorija. Članovi kluba mogu biti naobraženi Hrvsli i Hrvatice bez obzira na političko osvjedočenje: Sjedište bit će mu u Zagrebu. Otpuštanje nesposeknih vojni- ka | starih pučkih ustaša. Naskoro ć kako javljaju iz Beča, izaći naredba, po. kojoj & se momčad, koja je nesposobna za službu s 010“