str. 2.
Hrvati i Srbi.

Sarajevski »Hrvatski Dnevnik« ponovno je
progovorio opširno i objektivno o srpskom
pitanju u hrvatskim zemljama. Radi  aktu-
elnosti i bistrenja ideja prenosimo glavne stavke :

»Nedavno smo naglasili svoje stanovište :
da mrzimo progon Srba, ali da se ne damo ni
proganjati ; da hoćemo politiku bez Srba, ali ne
politiku protiv Srba. Zašto »politiku bez Srba ?«
Jer ne priznajemo, da u Hrvatskoj ima dva na-

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

pravdu i poštenje, pa će se prekrižiti mnoge
tačke u programu, što ga je pisala strast! Ne-
ćemo li to, a mi se onda koljimo, sijecimo i
davimo, dok nas jednoga teče, a sve na radost
gospogje Evrope, koja nas nije htjela osloboditi,
kad smo ju zvali, a sad nas pozivlje na »slo-
bodu«, kad smo ju stekli. Poznat je engleški
šport oroziji dvoboj: ovo je slika političkoga
trvenja megju hrvatstvom i srpstvom, a hoćemo
li, da prestane taj po nas sramotni šport, odlu-
čite vi, Srbi u tugjini i kod kuće !«

 

roda s opravdanim političkim željama i težnjama,
nego samo jedan, a to je narod hrvatski. Pod
imenom »Hrvatska« ne razumijemo današnju po-
litičku Hrvatsku, već domovinu svih Hrvata, kojom
su negda vladali najslavniji kraljevi hrvatske krvi.

Mi priznajemo, da u hrvatskim zemljama
ima nekoliko stotina hiljada ljudi, koji se pri-
znaju Srbima, ali to još ne sačinjava posebnoga
naroda s posebnim historičkim pravima i pra-
vednim političkim težnjama. Takovih Srba ima
puno i u Aierici, pa još nije palo na um kra-
ljevini Srbiji, da protegne svoje »životne intere-
se« i »pravedne narodne aspiracije« na onaj dio
Amerike, gdje živu takovi Srbi.

Sjetimo se pogagjanja Pašićeva s Italijom;
koliko će odgristi od Hrvatske jedna, a koliko
druga, onda šalu na stranu. To su ozbiljne ak-
cije, koje ne ovise o našoj egleni uz čašu piva
i s kojim nas ne mogu sprijateljiti utješljive
faze po novinama.

Valja ozbiljno raditi i prosvjedovati proti
ovom atentatu, što se sprema na budućnost hr-
vatskoga naroda, prosvjedovati, ali re šupljom
galamom već složnim radom. Na ovakove izjave
ne možemo ostati ravnodušni, pa neka rekne
kogod, šta mu duša želi! Deveta nam je, ako
se ko bude uvrijedio zbog našega stanovišta,
koga iznosimo bez uvrijedljivih riječi.

»Crna ruka« je načelno proti svakomu slo-
bodnomu i dobrovoljnomu sporazum s Hrva-
tima. Zahtjeva dapače, da koliko je moguće više
jugoslavenskih austrijskih pokrajina dogje pod
srpsku vlast, ali hoće da ih oružjem osvoje kao
Macedoniju, a neće ništa da čuje o slobodnom
ujedinjenju, još manje o autonomiji, kako traže
Hrvati i Slovenci.

Sad se navode razne brošure i članci po
stranim novinama, iz kojih izbija kako rade Srbi
u tugjini, a onda se nastavlja :

Tako se to piše o Hrvatima i Slovencima
u današnje doba. Tako se piše u doba, kada
Hrvati po stoti put dokazaše, da bez njih nije
moguće zavladati njihovom domovinom. Poka-
žite mi uglednoga Srbina, koji je prosvjedovao
u ime »bratstva sloge i jedinstva« proti ovakovu
radu? | ako bi se takav našao, ne usugjuje se
prosvjedovati, jer bi ga stigla srpska kletva kao
Vuka Brankovića. Koalicionaška štampa šuti i
mukom prolazi kraj ovih činjenica. Ona znade
psovati Italiju, što reži na Istru i Dalmaciju, ali
ne dovikuje razagnanim Srbima : »Ej, sebi ruke!«
Ona nezna da prosvjeduje proti spletkama srpskih
diplomata te požalili, što su se pobratili s Roma-
nima i Anglima na zator svoje »braće« Hrvata
i Slovenaca | Ovo prelazi granice miroljubivosti
i uvođi u carstvo ropstva. Hrvati su dali bez-
broj dokaza, da ne idu za tugjim, ta samo ime
Hrvat sadržaje u sebi pomirljivost, ali ne smije
sadržavati glupost; glupost je sve dotle popu-
štati, dok nas drugi ne proguta. Ako se ne da-
mo progoniti od Madžara i Nijemaca, zašto da
nas gutaju Srbi?

Hrvati i Srbi, budite iskreni prema sebi i
jedan prema drugomu, pa će biti čišći računi!
Podlost na stranu, pa ćemo se onda razgova-
rati! Napijmo se hladne vode, da stišamo poli-
tičke strasti; slušajmo trijezni razbor, slijedimo

dine rata popeće se on na basnoslovnu cifru od
450 milijardi.

Ako bismo 7 milijuna mrtvih poredali u
jednu mrtvačku povorku, ona bi se protegla od
Pariza do Vladivostoka. Cjelokupna engleška tr-
govačka flota vrijedila je prije rata najviše tri
milijarde maraka, dakle manje no što danas
Engleška mora da plaća za kamate na ratne
zajmove.

Za svoje ratne troškove Njemačka je mogla
kupiti od Saveznih Država sve predjele gdje
uspijeva pamuk, bakarne rudnike i cjelokupnu
industriju petroleuma.

Francuska je već sada izgubila dvostruko
onoliko ljudi, no što Elsas-Lotaringija broji muš-
kih stanovnika.

Rusija je mogla izgraditi gušću željezničku
mrežu no što je ima Belgija.

Za ono, što je rat progutao, čitava bi se
Evropa mogla pretvoriti u jednu hiperkulturnu
zadionicu, u jedan raj.

Rat je toliko stao i stoji čovječanstvo, da
ga niko ne bi započeo, da je znao, kako će on
teći. Zato je krajnje vrijeme, da se tom pustošenju
«čovječanstva i njegovog dobra jedanput učini kraj.
Rat sve zaraćene strane toliko zapada, da im
nikakav mir ne može to nadoknaditi. Pobjed-
nici i pobijegjeni pretrpjeli su užasnih gubitaka,

 

Ljetna ofensiva.

U svezi s američkim i ruskim pitanjem od
velike je važnosti prosugjivanje »ljetne ofensive«.
Već nam ličnost generala Pćtaina jamči — u ko-
liko se dajbudi njega samoga tiče — da se fran-
cuska vojska ne će, kao do sada, tako lako pre-
nagliti. Ali, i osim toga, ima još nekoliko vidlji-
vih znakova, koji nas upućuju, da ententa ne će
preduzeti novu veliku ofensivu, prije no ne bu-
de sakupila dovoljno sila na raznim frontama.

U Francuskoj javnost računa i na to, da će Ru
sija s jakom vojskom učestvovati u općoj ofen-
sivi. Od nekoliko dana to smo učestvovanje Ru-
sije opazili na našoj istočnoj fronti, koja je o-
živjela novim životom. Ali: prvo, ta ruska ofen-
siva sasvim je osamljena, e ne u vezi sa općom
ofensivom, koja još nije otpočela; i: drugo, na-
staje pitanje, koliko će, i da li će Rusija — osla-
bljena nutarnjim razdorom i vrenjem — »moći«
uopće da istraje u ofensivi.

U to, regbi, da i sama Francuska goji ma-
lo nade, jer pariške novine odjednom učestaše
u ventilisanju ideje, da se potakne Japan, neka
istupi na rusku frontu, »a da mu se za nagradu
ponudi Sibirija I« Taj plan, kako sada svari sto-
je, prosto se ne daje provesti. Prije svega tre-
balo bi da Japan osvoji Rusiju, jer bi inače ja-
pauska vojska doduše stigla na rusku frontu, ali
tu ostala na oseki i bez ikakovih veza u zalegju.
Jednako ne daju se nikako uporediti ove prilike:
»Američani u Francuskoj, a Japanci u Rusiji«,
jer su politički vojni uvjeti iz temelja sasvim razni.

Što su planovi entente za narednu ofensi-
vu to opširniji — i prema tome što više stupa
u pročelje bezbjednost vojnog uspjeha — to kas-
nije može ententa svoju ofensivu privesti djelu
(eventualno tek u proljeću 1918.), to veća je ta-
kogjer i pauza, u kojoj se mogu razviti svako-
jake nepredvigjene zgode i nezgode, i opet to
više prigoda imaju središnje sile za inicijativan rad.

I tako ratni položaj na čitavom svijetu mož-
da zahtijeva sad od eutentinih vogja najtežu od-
luku, što je igda u ratu pala. Ta se odluka na-
lazi u odgovoru na ovo pitanje : »Možemo li, sa-
mi po sebi postići odlučno riješenje već u ljetu
1917., ili treba da to riješenje prepustimo vane-
vropskim vojskama ?«

Jedno svakako stoji: Nikad u početku rata
nije se ni Engleškoj ni Francuskoj snijevalo, da
će jednom doći dan, kad će morati da dadu od-
govora na tako sramotno pitanje.

 

Rrvati zaustavili rusko napredovanje
kod Stanislavova.

Iz stana se ratne štampe javlja: Puna dva
dana odoljevale su naše čete svim energično
provedenim ruskim navalama. U posve razrova-
nim grabama branila se je divizija žilavom hra-
brošću protiv neprestano jurišajuće nadmoći ne-
prijatelja. Kad su bacili u boj nove, svježe pri-
čuve, morale su naše čete napustiti prednje li-
nije svojih obrambenih posteva. Taj neznatni do-
bitak zemljišta na cesti iz Stanislavova u Ka-
lusz morali su Rusi platiti neizmjernim gubit-
cima, a da se pomaknu naprijed za posve ma-
len komadić, U prvoj navali slomile su se če-
tiri ruske divizije, Uslijed pravodobno poduzete
protunavale hrabrih hrvatskih četa, koje su za-
hvatile neprijatelja s boka, onemogućeno je Ru-
sima daljnje napredovanje.

Njegovo Veličanstvo car i kralj uzeo je s o-
sobitim zadovoljstvom do znanja vijest o izvr-
snom hrabrom držanju domobranskih pješačkih
pukovnija broj 308, 309 i 310 u bojevima od
1, lipnja kao i c, i kr pješačkih pukovnija broj
19, 23, 65 i 83 u bojevima od 6. srpnja, te od-
redio, da se to ima obznaniti navedenim pukov-
nijama i objaviti svim četama obrambene sile.

Sa ratišta.

Istočno ratište.

Najžešće borbe na istočnoj fronti razvi-
jaju se kod Stanislavova. Ovdje su Rusi napeli sve
sile da izvojšte odlućuu pobjedu, da prodru pre-
ma Kaluszu i tada ugroze s boka i sa legja
frontu na Zlota Lipi, koja se je održala i lani
proti najačim navalama Brusilova i osujetila mu
čitav plan. Poslije dva dana ogorčenih borba
Rusima je uspjelo da u tome smjeru dobiju pr-
vu našu poziciju i pomaknu svoje sile naprijed,
ali naše rezerve, koje su i kod Zborova osuje-
tile iskorišćenje prvog prodora, zaustavile su

 

 

 

daljnje napredovanje Rusa. Borbe su dosta tra-
jale, jer su Rusi bacali neprestano novih poja-
čanja, ali one su svakako skrenute sa pravoga
im cilja.

Na Karpatima je počelo takogjer gibanje
ruskih sila, i potrajala je živahnija topovska dje-
latnost, Južno od Dnjestra su saveznicke čete
izvele kretnje a da ih pri tom nepijatelj nije smetao.

Službeni izvještaj od 12. o. mj. kaže, da u
Rumunjskoj kac i na Karpatima nema ništa o-
sobita.

Južno od Dnjestra su Rusi doprli do naših

položaja na Lomnici. Kod Katasza je na lijevoj
obali došlo do bojeva. Na Stochodu je sjeverno
od željeznice Rowno-Kovel odbijen jedan ruski
napadaj. ,
I sami Rusi javljaju o teškim gubicima te
su ih pri ovoj ofensivi pretrpjeli, što će izazvati
u zemlji još većih nezadovoljstva. Po svemu iz-
gleda, ća je ruska ofensiva prošla svoju glavnu
fazu, te se već može smatrati izjalovljenom, pak
se sad raspravlja i čemu je zapravo poduzeta.

Na talijanskoj fronti su navale Talijana
kod Vodica. Na Soči je talijanska vatra dne 11.
o. mj. bila mjestimice sve jača.

Kako sa ove fronte od više vremena nema
nikakvih vijesti, to nije jasno jeli ovo početak
kakove nove akcije, ili samo lokalno poduzeće.
Za odmazdu zato, što su Talijani napali I[driju
iz zrakoplova, roj je austro-ugarskih zrakoplova
bacao bombe na kolodvor i tabor u Cividalu
s uspjehom.

Na malom Col Briconu su jutrom naša
jurišna odijeljenja prodrla u neprijateljski polo-
žaj, poubijala posadu, zapalila veliku koli-
činu talijanske municije te se vratila sa zaroblje-
nicima.

Na ostalim ratištima gema važnijih doga-
gjaja. Glasa se, da će sa Macedonskog ratišta
Sarrailova vojska otići, a da će obranu preuzeti
Venizelos sa grčkim četama.

 

Razne vijesti.

Churchill o podmorničkom ratu.

Bivši ministar mornarice Winston Churchill
piše u »Sundny Bictoral«: Podmornice su na-
padom na naše brodove zasvjedočile, da se ni
ne obaziru na uaše strategijske teorije ili na
ugled naših vlasti. Dosadanja opća mišljenja i
naših najviših odgovornih ličnosti sa svim su
poremećena radom podmornica. Podmornica je
revolucijonarna činjenica najvećeg značaja. Ako
rat potraje još duže, podmornica će postati
odlučujuća činjenica. Teško našoj nadutosti, na-
šem ličnom zadovoljstvu, našim visokoučenim
stručnjacima ! Podmornica se to ništa ne tiče,
one mirno rade i dalje svoji revolucijonarni po-
sao. S mjerama, koje su upravljene protiv pod-
mornica, ne može se računati, osim ako bi iz-
bile kakve nove ideje, koje odgovaraju ogrom-
nom pitanju velikog rata. Tek ako bi pronašli
kakav način za ofensivnu borbu, koji bi se u
praksi mogao primijeniti, moći ćemo našu sjajnu
englešku flotu osloboditi onog magijskog kruga,
koji su oko nje povukle njemačke podmornice.

Mirovna propaganda u Italiji.

Ministar Raimondo je izjavio, da sada u
Italiji za svaku ratnu struju postoji i jedna mi-
rovna struja. Propagatori mira izjavljuju, da su
se sa oslobogjenjem Poljske i Finske izvršili
glavni postulati oslobagjanja naroda. O Trstu
nema više govora. a glede neoslobogjenih kra-
jeva da ima odlučiti volja i glas tamošnjega
pučanstva.

Gubitci engleške trgovačke flote.

Gubitci engleške trgovačke flote iz dana su
u dan to veći, To nam očituje statistika. Desilo
se dakle ono, što se nagagjalo ne samo u Nje-
mačkoj, već i u onim engleškim krugovima, koji
su razborito i hladnokrvno prosugjivali.

U prve dvije sedmice mjeseca juna nala-
zimo da je Engleška izgubila 15, odnosno 22
velika broda, a u trećoj sedmici 27. To je po
redu »treći najviši broj«, koji su do sada Englezi
javili. Taj su broj premašile jedino one dvije
rekordne sedmice u drugoj polovici aprila: u
jednoj je potopljeno 40, a u drugoj 28 engleških
trgovačkih brodova od preko 1600 tona.

Zavjera srpskih časnika.

Švicarski listovi donašaju iscrpive izvještaje
o zavjeri »Crne Ruke« protiv dinastije Karagjor-
gjevića, a u svrhu, da se u Srbiji osnuje repu-
blikanska vladavina. Zavjernici su pristaše po-
sebnog mira s centralnim vlastima, Mnogi su od
ovih časnika osugjeni pred ratnim sudom na
smrt, te su meki od njih pomilovani, a neki
smaknuti. Kako se čuje, ustrijeljen je prema o-
sudi ratnog suda i slavni srpski vojvoda Stepan
Stepanović, jedan od najvrsnijih srpskih voj-

skovogja,
Uspjeh podmornica.

Uslijed ratnih određaba središnjih vlasti
potopljeno je u mjesecu junu prostora na trgo-
vačkim lagjama preko milijun brutto registarskih
tona. Ovim uspjehom podmorničkog rata posve

 

Br. 639

je opravdano potpuno povjerenje u neizbježivi
i odlučni upliv na naše neprijatelje.

Jedna pak njemačka podmornica uništila je
u Atlantskom oceanu 31.000 brrutto registarskih
tona, megju tima englešku naoružanu pomoćnu
ratnu lagju ,Silvia“, s koje je zarobljeni časnik
pričao, da je »Silvia« imala donijeti iz Amerike
posljednju englešku podmornicu.

Domaće vijesti.

Hrvatski sabor sazvan je na prvu
sjednicu u četvrtak dne 12. o. mj.

Za federalizam. Prenosimo zaključak
uvodnog članka »Hrvatske« o navalama na fe-
deralizam :

Tek kad se Hrvati postave isključivo na te-
melj svoga državnoga prava i zatraže izričito
oživotvorenje hrvatske državnosti u okviru Mo-
narhije, nastati će potreba preuregjenja Monar-
hije na temeljima jednakopravnosti. Ta pako hr-
vatska državnost nije nikakvo strašilo za magjar-
ski narod, već samo temelj, na kojemu se može
popraviti stara nepravda, nanešena hrvatskomu
narodu, stvoriti bolji sporazum te ostraniti trve-
nja, koja su toliko smetala kulturnomu i gos-
podarskomu razvitku hrvatskoga naroda. Fede-
ralizam — to je zahtjev vremena, to je, što re-
zultiše iz strašnoga ovoga rata- kao svestrana
pouka za sve državnike i političare, koji misle
dobro Monarhiji i njezinim narodima.

Nj. Vis, nadvojvoda Fridrih i no.
winari. »Hrvatski Dnevnik« javlja, da su nad-
vojvodi Fridrihu preko dočeka u Sarajevu bili
prestavljeni i urednici svih listova. Na gozbu,
što je u čast nadvojvode priredio Nj. Pr. pogla-
vica barun Sarkotić, bili su takogjer pozvani svi
urednici sarajevskih listova.

Barun Nardelli u Gosgodskoj
kući. Na sjednici gospodske kuće od 28. pr.
mj. prikazao se prvi put novi član gospodske
kuće bar. Nardelli, koji je položio obećanje hr-
vatski, odgovarajući na propisanu formulu; »obe-
ćajem«, Za tim je zauzeo mjesto megju člano-
vima desnice.

Zašto je vlada u Hrvatskoj iz
krugova koalicije? Jedan zagrebački list
donosi, da nova hrvatska vlada nije imenovana
iz redova saborske većine možda zato, što bi se
htjelo respektovati tu većinu i vladati prema u-
stavnom običaju. Na ovakovo je imenovanje u-
garskog ministra predsjednika naguala nužda.
Grof Esterhazy raspolaže u ugarskom saboru
manjinom, kojoj 41 glas hrvatskih delegata u
toj kritičnoj situaciji vrlo dobro dolazi. Da se ti
delegati priviknu vladi, stoga novi članovi hr-
vatske vlade i potječu iz njihove sredine. S no-
vim se ljudima kurs u Hrvatskoj ni najmanje ne
mijenja.

Bivši predsjednik bosanskoga
sabora dr. Dimović u »Jugoslaven-
skom klubu«, Pretprošle je sedmice boravio
u Beču bivši podpredsjednik bosanskoga sabora
dr. Dimović, te je u Jugoslavenskom klubu go-
vorio o prilikama u Bosni i Hercegovini. U smi-
slu njegovih informacija, predana su izvješća na
najmjerođavnijem mjestu i stavljena interpelacija.
Kao što sa zastupnicima Banovine, tako su se i
ovom prilikom jugoslavenski zastupnici dogova-
rali s drom. Dimovićem o jedinstvenom postu-
panju sabora na jugoslavenskom području na po-
dlozi deklaracije Jugoslavenskoga kluba od 30.
maja.

Osnivanje ,,Hrvatskog politič.
kog kluba“ u Zagrebu. Javljaju iz Za-
greba, da su dr. Milan Kovačević, Ivan barun
Ožegović, dr. Josip Pazman i dr. Dragan Šator
pozvali hrvatsku javnost na osnivanje »Hrvat-
skog polititičkog kluba«.. U proglasu se veli :

Svrha toga kluba jest: stvoriti središte rada
za ujedinjenje i napredak hrvatskog naroda u
interesu cjelokupne habsburške monarhije i u
interesu Hrvata. Za ostvarenje svoje svrhe služi
se »Hrvatski Politički Klub« ovim srestvima :

1.) sastancima svojih članova, na kojima
se ima raspravljati prema svrsi društva o svim
gospodarskim, socijalnim i političkim problemi-
ma i ma koje smije odbor pozvati goste;

2.) priregjivanjem predavanja o pitanjims
sadašnje i buduće politike te narodnog gospo-
darstva ;

3.) izdavanjem tiskopisa pod tačkom 1. i 2.
spomenutog sadržaja, u raznim jezicima, a ne
pose objelođanjivanjem od slučaja do slučajs
onih resultata, do kojih je društvo svojim
staacima i vijećanjima došlo ; i

4.) prinosima članova ;

5.) uzdržavanjem klubskih prostorija.

Članovi kluba mogu biti naobraženi Hrvsli
i Hrvatice bez obzira na političko osvjedočenje:

Sjedište bit će mu u Zagrebu.

Otpuštanje nesposeknih vojni-
ka | starih pučkih ustaša. Naskoro ć
kako javljaju iz Beča, izaći naredba, po. kojoj &
se momčad, koja je nesposobna za službu s 010“