Br. 640. kada vidjeli. Do sada kao da nije bilo poznato, da na tom mjestu ima toliko školjaka. Samo treba biti dobro vješt, da ih možeš opaziti po kamenju u priličnoj dubini. Rasplogjenju okolo Dakse valjda doprinosi mješavina vode s morem, što dolazi sa izvora iz Rijeke. Sa istog je mje- sta izvagjeno iz dubine ;i jedno dosta veliko morsko jaje, što je kažu izvršno jelo. Bilo nam je poklonjeno i morsko jaje i jedan rijetki eg- zemplar takovih školjaka, što smo kao. rijetkost predali opć. muzeju. Isplate vojnih pripomoći, Usljed odredbe mjesnog ć. k. Poreznog Ureda, javlja se zanimanicima, da će počevši od dojdućeg mjeseca, isplate vojnih pripomoći slijediti i za grad i za Gruž samo jedanput mjesečno, biva na 16 i 17 svakog mjeseca Potpisivanje namirnica kod općine s toga slijedit će od 2. do najdalje 6. svakog mjeseca. Nesreće. U selu Postranju u Župi du- brovačkoj pala je sa stabla murve 18-godišnja djevojčica Nike Bogdan. Našli su je pod stablom, nepomičnu, - sasvim onesviješćenu, prelomljene ruke. Danas je deveti dan, da nije niti riječi pro- govorila, niti došla k svijesti. Liječnik ulaže sve sile, ali teško da će preboljeti. Jednako se je nesretni slučaj nazad neko- liko dana dogodio i vojniku Ivanu Malenici An- drijinu, iz Borovca kod Opuzena, koji je tako- gjer pao sa stabla murve. Bio je prenešen u mjesnu bolnicu, gdje je nakon malo preminuo. Sumnjiva bolest. U pretprošlom smo broju pod ovim naslovom javili, da se je u selu Čajkovići Rijeke Dubrovačke razboljela jedna žena, pod sumnjivim oznakama, kao da je kolera. Dobro je, što su hitro bile poduzete nužne mjere, u općem interesu, ali nije bila nikakva pošast. Dotična je žena već potpuno zdrava i prošlih je dana bila u gradu. Postavljenje ogradena ,,Polja- mi“4, Kako što se svakog jutra vidi na našem javnom trgu, prava je navala pučanstva da do- gje do kupnje poljskih proizvoda, mlijeka, sira itd. Prodavačice su na čudu, jer netom pristupe na njih navale, ko će prije da kupi, pa gužva, tiska, zbrka, da im ne dadu vremena niti košić s glave spustiti, kamo li paziti da nastoje sva- kome po štogod prodati. Redara je pak nedovo- ljan broj, a da ih je koliko i prošlih godina ipak ne bi mogli držati red u onakovim kao navala- ma rila sve strane po trgu. Da se tome doskoči, općina je dala napra- viti ma »Poljani« prostranu drvenu ogradu, u kojoj će stati prodavačice. To će biti gotovo doj- dućeg utorka. Tako će prodavačice biti zaštićene i imat će dovoljno prostora, a pučanstvo će u- naokolo ograde moći prije da dogje do reda kup- nje i bit će u mogućnosti da razvidi sve što ima na prodaji. Neumjesni su dakle i sasvim beztemeljiti neki prigovori protiv postavljanja ograde. Općina to čini u samom interesu gragjanstva, jer kad bi ovako dalje slijedilo, do brzo ne bismo na »Poljani« vidjeli niti jedne prodavačice, jer je svakome drago svoje zdravlje, svoj trud i za- služeni novac. Ograda je pak samo privremeno, a kad ne bude trebati tad će se i dignuti te nuzgredno mapraviti i ostali pločnik što je dav- no bio dosta istrošen. U ogradu je pak dovo- ljan samo jedan redar, a ostali da drže red iz- megju pučanstva unaokolo ograde. Treba pak sve sile uložiti, da se sasvim doskoči prodaji po putu od Ploča, po kafanama i privatnim kućama. U tu svrhu trebalo bi po- staviti više stražara od Dubca do Ploča, pak »ispod Zvonika«, na nova vrata iza grada, na Pilama i dva-tri po Placi i okolo kafana, da ih ravno prate na »Poljanu«. Ponavljamo, da je malo redara, ali bi se moglo uslužbiti nekolicinu ljudi, samo sa oznakom na ruci, za ono malo sati jutarnje prodsje, Moguće, da bi ih se i do- brovoljno javilo, iz domoljublja, kao što je bila bivša ,Narodna Gragjanska Straža«, koja je, što će svak nepristran priznati, dosta koristovala, po- &vuđa držala reda, stražarila danju i noću i po cijelom preigragju, i gotovo svakog jutra hvaćala na djelu štetonosne zakupljivaoce | preprodava- lice, Tada bi na »Poljani« bilo mnogo i mnogo više na prodaji. Doskoščite za vremena | Doznaje. mo, da su neki izvan Dalmacije prošlih dana ovdje došli da zakupljuju sve voće još ua sta- blu. Pak i preko svojih mešetara. Kažu nam, da su po našoj okolici i u Rijeci već zakupili još na stablu smokve, šljive, praske, kruške it.d. sve po dvije krune kilo. Bilježimo, kako nam javljaju, preporučujući nadležnim vlastima, da u vlastitom interesu pu- čenstva poduzmu shodne mjere, da se za vre. mena što takova zapriječi. Smrt dvaju dubrovačkih origji- DA SPO že prion ie Ainu »PRAVA CRVENA HRVATSKA. »Mato Be-6-6, tada će se opće primjetiti : >... umro nam je dakle i on..1; ode i zadnji najugodniji dubrovački origjino !“_ Djeci i »lerima« njegovom smrću nastaje velika praznina. Kad bi kroz ulice prolazio, odjekivalo bi »b6-6-6«; on bi se ljutio, psovao, ružio, i radi toga uvijek u džepu kamenčića nosio, da se baca na zadirki- vaoce, U tome je donekle uživao, jer se privik- nuo tako, da kad mu ne bi niko kazao »b6-6-64, tad bi on osobito djecu prvi zakinuo. To smo više puta vidjeli. — U mladosti je bio pomorac. Rodom je iz sela Obuljero u Rijeci dubrovačkoj. Uživao je jedan dio prihoda od kuće na Pilama, u kojoj je nautička škola, što mu je pok. stric oporučno ostavio, i to malo kruna mjesečno. — Takogjer je u bolnici preminuo Jozo Carnieri pok. lvana, u 56.0j godini. I njega će malo kogod po ovom pravom njegovom prezi- menu poznati, već jedino kad spomenemo, da je to »Jozo Dogodilose«. Češće bi se dobro na- kresao, a dok je bilo jeftino vino tad svakog dana, uvijek vijeka! Kad bi se dobro nakresao pa se ljuljao i uz ulicu tamo-amo tefurao, sve bi sam sobom glasno govorio : »dogodilo se . . . «. Po tome je i dobio taj nadjevak. Djeca su već unaprijed znala, da je Jozo svako veče »u ba- lunu», pa bi ga tražili po gradu, a obično je spavao vanka, na otvorenu, prije uvijek u ma- gazinu »pod zvonikom«. Ustao bi, svukao crev- lje pa juriš po gradu za djecom, a oni pred njim trčajući vikali bi: »Dogodilo se, dogodilo se l« Porijeklom je Francuz. Djed mu je došao u Du- brovnik za vrijeme francuske okupacije kao fran- cuski vojnik. Dobrotvorni prinosi. Udijeli Dje- čjem Zakloništu: Na počast uspomene pok. kap. Boža vit. Banca, ggja. Ika de Bizzarro K 10. — Istom prigodom priložio je g. Gjorgjo Zuanić u fond Pučke Kuhinje K 10. G. Ivo Petrušić, trgovac, položio je u fond zaklade za bolesne radnike Hrvatske Radničke Zadruge Kr. 4, a to da počasti uspomenu smrti pok. g. Boža kap. Banca. U počas uspomene pk, Boža kap. Banca, udi- jeli Dječ. Zakloništu g. Rajmund Negrini Kr. 20. »Jadranska Banka« udijelila je za siroma- šne učenike i učenice mjesne trgovačke škole Kruna 100 (stotinu). Nagjeno. Našlo se je nešto novca i je- dan rubac, jedan omot s bječvama i opet nešto novca. Ko je izgubio, neka se obrati u općin- ski ured. Trgovina, obrt, gospodarstvo i aprovizacija. Kotarska Opskrbna Poslovnica. Kao što smo u pretprošlom broju potanje izvi- jestili, u našem je gradu osnovano udruženje pod gornjim naslovom, za opskrbu pučanstva grada i cijelog dubrovačkog kotara sa životnim namirnicama i drugim potrepštinama. Prošle je srijede, dneva 18. o. mj., na 9 sati pr. p. u općinskoj vijećnici održana konsti- tuisajuća skupština ovog udruženja. Predsjednik dosadašnje Kotarske Opskrbne Poslovnice (»A- provizacije«), presvij. gosp. minist. savj. Ottomar Svoboda otvori skupštinu, pozdravivši sakupljenu gospodu i zahvalivši im na odazivu, te u glav- nim crtama istakne važnost ove ustanove: zajed- ničkim silama na sveopću korist Dubrovnika i čitavog našeg kotara. Skupštini je prisustvovao i kotarski poglavar, presvij. g. mnamjesn. savj. dr. A. Renkin. G. predsjedniku bje izraženo harno pri- znanje i zahvala na dosadašnjem radu i požr- tvovanju, koji je neumorno i uspješno vodio sve poslove kroz cijelo ovo dugo ratno vrijeme. (Ta, kako je poznato, drugovdje se je dogagjalo m. pr. i to, da je pučanstvo više dana ostalo bez kru- ha, ali ni toga se u našem gradu kroz sve ove tri ratne godine nikada nije niti za jedan dan dogodilo.) Tada se je prešlo na pretresanje društve- mog ugovora ovog udruženja. Sve stavke bjehu jednoglasno usvojene, Zatim na biranje izvršu- jućeg odbora od devet lica, naime : predsjednika, četvoricu predstavnika općina i četvoricu pred- stavnika trgovaca. Jednoglasno bje izabran predsjednikom : presvij. gosp. minist. savi. Otto- mar Svoboda; — predstavnicima općina : go- spoda : Ivo pl. Celio-Cega, Dubrovnik; Mato Ma- šan Magud, Cavtat; Antuo Bandur, Ston i Lujo Milić, Slano, — a predstavnicima trgovaca : gospoda : Samuel Kaldor, Dubrovnik; Petar [, Orepić, Dubrovnik ; Ivo Sez, Dubrovnik i Tomo Kostopeč, Cavat. Udruženje ima osnovnu - glavnicu od 700.000 (sedamstohiljada kruna). Gosp. predsjednik zahvali g.g. družinarima, koli u ime svoje, 4oli u ime eksekutivnog od- bora na povjerenju, uvjeravajući, da će se svi svojski zauzeti u interesu stvari, za koju su se sastali i povjerene časti primili, Predoči, kako je da udruženju w prvom redu svrha, da pučanstvu grada i kotara što uspješnije pomogne u opskrbi u ovim teškim vremenima, a tek da u drugom ređu dolazi korist družinara, te ih umoli, da to uvijek drže pred očima i da ukoliko bolje mogu pomognu da se postigne svrha. Spomene, kako je rOd u našoj zemlji gotovo sasviin izdao, zato da je dužnost svakoga, bilo trgovca, bilo kon- sumenta, da računa s tim prilikama i da se prema tome ograniče svoji zahtjevi. Ponovno g. predsjednik zahvali, te pošto bje iscrpljen dnevni red, zaključi sjednicu. Udruženje započinje djelovati danom 1. doj- dućeg mjeseca. Bilo sretno i berićelno ! Za prehranu pučanstva. Ministar za prehranu pučanstva izjavio je u izvještaju, iz- nesenom u zast. kući u Beču, da će vlada ulo- žiti sve sile, da u svim pokrajinama po moguć- nosti osjegura što bolje zalihe. Osobito da je to nužno za Dalmaciju, jer se ona, radi poteškoća prometnih prilika, ne može redovito opskrbljivati ako u zemlji nema dovoljnih zaliha. Krumpir za Dalmaciju. »Nar. List« donosi, da je Zadružni Savez nabavio u Kranj- skoj 100 do 120 vaguna krumpira, koji da će biti dovezeni u Dalmaciju svršetkom ovoga mje- seca, te predan aprovizacijama. Vlada je pak sklopila u Galiciji pogodbu za 2600 vaguna krumpira za jesen i zimu. Prvi bi vaguni morali stizati u oktobru. Nije pak u ovo stalnog pouzdanja, jer lako može da bude osujećeno nepogodama roda ili ratnim operaci- jama. Kad bi ovaj ugovor bio nesmetano izvršen, tada bi Dalmaciju dopao fijezin dio od ukupnog ploda krumpira u Austriji. Za pomoć Da'maciji i istri. »Hrv. Lloyd« doznaje, da je hrvatski zastupnik Akačić, preko boravka u Beču, uz neke dalmatinske i is- tarstre zastupnike, intervenisao kod državnoga ure- da za aprovizaciju u smislu svojega prijedloga. Kod rečenog državnog ureda pokazali su se po- sve pripravnim, da se jedan dio brige za opskr- bu Dalmacije i Istre prepušti Hrvatskoj i Slavoniji. Za konservisanje voća bit će, ka- ko doznajemo, u nekojim pokrajinama dijeljeno šećera privatnicima. Opetujemo, što smo već u dva navrata kazali, da u prvom ređu mora da bude Dalmacija uzeta u obzir. TA u našoj po- krajini nema nijedne tvornice za konservisanje voća, a niti obrtnika, koji bi se na veliko tim bavio. Kad se dakle ne bi dalo privatnicima u tu svrhu šećera, tad bi! se i to moralo naru- čivati kod tvornica izvan Dalmacije, tc za još go- ru robu plaćati trostruko skuplje i više. iz Rumunjske bit će skoro izvezena sva zaliha žita od god. 1915-16., i to stotinu hi- ljada vaguna. To će biti porazdijeljeno megju saveznicima. Pravom je očekivati, da će od toga biti iz- ručena dovoljna količina za Dalmaciju i Istru. Ove pokrajine u pogledu opskrbe od svih dru- gih najviše stradaju; i ono malo roda, u što se je polagala nada, prekomjerna je suša gotovo sve uništila, a uz to sasvim slabe komunikacijo- ne veze, jer uslijed izloženog ratnog područja morskim putem ništa. Kako čitamo, u Rumunjskoj je sve vrlo do- bro rodilo; upravo da se ne može opisati, ko- liko je toga posijano. Povrća i svakovrsnog vo- ća ma pretek, mlijeka koliko je kome drago, kruha samo pšeničnog itd. Od onamo nepresta- no voze vagoni pšenicu za Berlin. Petrolja pak iz- voze toliko, kao da ga je čitavo more, Novo plovidbeno društvo. Riječki »Giornale« donaša, da će se na Rijeci incijativom podpresjednika trgovačke-obrtničke komore Josi- pa Lazzarusa osnovati novo društvo za pomor- sku plovidbu, sa kapitalom od 10 milijuna kruna. Duhan. »Hrv. Dnevnik« piše: U Herce- govini je ove godine duhan vrlo slab, jer mu nije na vrijeme pala kiša. Ali osim toga što je duhan slabo uzrastao, i količinom je zaostao za prošlim godinama. Narod naime neće da sadi duhan, jer se i on sada plaća po starom, dok su porezi podvostručeni, a nadnice i sve ono, što bi težak mogao dobiti za duhan, bar pet puta skuplje nego u mirno doba. (Jednako i u nas, pa se i radi ovoga i radi nestašice radne ruke posadilo malo duhana.) Naredba o potrebi ječma. Ovih će dana u Ugarskoj izaći naredbu o uporabi o- vogodišnjeg ječma, koja će ujedno odrediti mak- simalne cijene ječma te normisati slobodno tr- govanje sa ječmom. Najvažnija točka ove mna- ređbe bit će ona o proizvodnji piva, jet kartel za pivu na Balkan i Galiciju čini ne samo ne- stašicu piva, već i cijene nečuveno diže. Zato javnost u Ugarskoj zahtijeva, da se uz maksi- malizovanje cijene piva odredi i zabrana izvoza, da se posve sačuva sa domaću potrebu. Zašto je došlo do nestašice ne- vlaskog papire? »Tagi. Rundschau« javlja, da je na ovogodišnjoj skupštini društva njema- čkih tvorničara papira u Berlinu iznešen razlog nestašici novinskog papira. Tvorničeri izjaviše da Str. 3 mosnju o papira tebrihovaj za solna dru- a. Tako je primjerice radno-opskrbni u nekoliko sedmica u nakladi -H a ručio jednu knjigu u dva milijuna prim : pira, a o odgovara. godišnjoj. potrebi id jošeg pira, a to odgovara godišnjoj i stotine malih pokrajinskih e Crnogorske koze. Primamo iz Za- dra: U aprilu mjesecu o. g. c. k. Ured za hranu pučanstva u Beču ponudio je c. k. M. mjesništvu u Zadru na prodaju 500 mi crnogorskih koza za Dalmaciju. Nam o je ovu ponudu prihvatilo i zamolilo ZURTA Go- spodarsko Vijeće, da ono preuzme obu od- sok oh Vi o megju sao e. i k. vojnički gouvernement na Cetinju, M alo se je . biti samo koza, koje se faktički mogu katim, ali ovo je uslijed poodmakle dobe a katosti, bilo vrlo teško. Najvećom pažnjom bilo je poslato u Bar automobilom 500 koza, da ih se ukrca na vor ali se je žalibože ispo- stavilo, da su koze izgubile mljekatost. Usli toga, c. i k. vojnički gouvernement pitao je br- zojavno, da mu saopćimo, da li reflektujemo te koze opasane, ali koje za sada ne davaju mlijeka. Budući da s jedne strane nema jamstva, da je opasana koza doista i bregja, a s strane, transport bregjih koza vrlo je rizičan, te lako mogu izmetnuti, 3 »budući da reflektujemo jedino na mljekaste koze, molimo da nas se uzme u obzir glede 600 sia e " kašnje«. — Zenalak Go- s ljeće Kraljevine : dak: i Hubert conte Borelli O Po Poruke i otporuke uredništva. B. Džunjevski : Čekamo Vas, da otkupite zadana besjedu. Žij«,sii i Kotor : U jednom od narednih ova. Prepo- ručamo se za tamošnje novosti, koje bi širu javnost zanimale. Roditelj — Gruž: Ne znamo, zašto se ne nastav- lja sa dijeljenjem bonova. Izvijestit ćemo u narednom. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Tisak i vlasništvo »Dubrovačke Hrv. Tiskare«. PRSA oR SR met JAVNE ZAHVALE. Ugl. C. i K. Vojničkoj Zakladi za udovice i siročad u Beču izrazujem svoju toplu blago- darnost, što mi je točno isplatila Kr. 1000 ža moga sina Gjura Dolina iz Majkova, koji je umro u vojnoj bolnici br, 1 u Wiener Neustadt. Dužnost mi je svakome proporučiti ovu korisnu i solidnu osjeguraciju, kojom se u slučaj- noj nesreći barem materijalno može pomoći; kako se to nažalost i meni ucviljenome desilo. Majkovi, 9. Jula 1917. (791) Ivo Dolina. Prigodom prerane smrti mog milog sima Iva Vučetića, učenika ć. k. naatičke škole, izrazujem ovim najtopliju hvalu svoj svojti, su- sjestvu, prijateljima i znancima, te mi iskszaše svoju pomoć i sućut, a pokojniku ljubav i zadnju počast. =. "U prvom redu zahvaljujem Velečasnom Sve- ćenstvu, koje je pokojnika utješilo Svetotajštvinia umirućih. Hvala g. Dr. A, Pecotiću, koji je gortji- vim zauzimanjem nastojao, da ublaži boli raj- nom patniku. Haran takogjer ostajem svim rogjacima, pri- jateljima, Općini i korporacijama, činovništvu i vojništvu, općinskoj glazbi, mladeži i učenicima, kao i svim dragim sumještanima, koji u Onako velikom broju i vanrednim mnoštvom vijenaca uzveličaše sprovod i popratiše njegove mrtve ostanke do zadnjeg počivališta. Harnost moja i mojih ostat će duboko usa- gjena u mašem srcu, kao što će ostati i bol u ucviljenom roditeljskom srcu mad preranim gu- bitkom onako plemenita angjel-sina, cvijeta mla- dića, made roditelja, utjehe i razgovora braće i sestara. Vela-Luka, 7. srpnja 1917. Ivan Vučetić p. Sima, otac (796) za se i obitelj. Ugl. C. i K. Vojničkoj Zakladi za udovice i siročad u Beču izrazujem svoju toplu blago- darnost, što mi je točno isplatila Kr, 1000 za moga sina Anta Bautovića iz Dančanja, koji je umro ma bojnom polju. Dužnost mi je svakome preporučiti ovu korisnu i solidnu osjeguraciju, kojom se u slu- čajnoj nesreći barem materijalno može pomoći, kako se to nažalost i meni ucviljenome desilo. Dančanje, 10. Jula 1917. (792) Ivo Bautović pok. Ante. Teško ucviljeni preranom smrću naše me- zaboravne kćeri odnosno sestre Hermenegiilde Ivanković koja je 9. u, mj. blagousnula u (Gospodine, u 16.0) godini života, ćutimo se obvezanim da sa- hvalimo svima onima, koji su nam ma bilo se