CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI $S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN \ ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Br. 642. Medju Česi i južum Slovenia. U času, kad se je počelo pregovarati izmegju jugoslaveriskog kluba i česke sveze o uzajamnom i skupnom postupku i tak- tici prema sadašnjoj i budućoj vladi u au- strijskom parlamentu, došlo je do nespo- razuma izmegju jednih i drugih, a prije toga napose izmegju članova česke sveze i članova českog narodnog vijeća. Uzrok ovomu potonjemu je u tome, što se česki zastupnici na carevinskom vi- jeću nijesu mogli složiti, hoće li sudjelo- vati po svojim delegatima u ustavnom od- boru zastupničke kuće i u posebnom od- 'boru glede revizije austrijskog ustava. Sadanja je naime provizorna vlada da- la razumjeti, da bi se mogao sastaviti koa- licijoni kabinet, kad bi se sve stranke iz- javile za reviziju ustava i kad bi one oko te revizije zajednički poradile u ustavnom odboru. Oporbeni česki elementi, koji su protiv- ni svemu tomu, izjaviše, da bi se podupi- ranje vlade na taj način protivilo temeljnim načelima česke deklaracije od 30 svibnja. U isto vrijeme nametlo se je pitanje, bi li Južni Slaveni bili voljni prihvatiti ove ponude vlade, pa je bilo potrebito čuti i mišljenje jugoslavenskog kluba. U tu svr- hu bili su pozvani u Prag na konferenciju jugoslavenski zastupnici Dr. Korošec i Dr, rek. g Ali na toj konferenciji nije došlo do nikakvog rezultata, nego dapače do uvri- jeda, pa i osobnih, jugoslavenskim delega- tima, osobito sa strane českih agrarnih li- stova, jer da su jugoslaveni došli u Prag, da zavedu česke zastupnike na ulaz u vladu. Naravno, da je sve ovo prouzrokova- lo veliko ogorčenje u českom narodnom odboru i u českoj svezi, a napose megju jugoslavenima, dočim je dobro došlo Pan- germanima i Magjarima, koji od veselja teru ruke i u svojoj štampi glasno trube o de- finitivnom razdoru izmegju Čeha i Južnih Slavena, jer baš u neslozi drugih oni mo- gu podržavati hegemoniju nad ostalim na- rodima u monarhiji. Ne mislimo se upuštati u meritorno rasprav- ljanje, koji izmegju Čeha imaju više ra- zloga u sadanjim prilikama, ali nam se čini, da do sličnih pojava nije smjelo da dogje u sadanjem času, i da su se na drugi na- čin mogle ukloniti sve diferencije, koje su eventualno postojale. Kad su i sami Česi podijeljeni u mišljenju, nije trebalo napa- dati izaslanike južnih Slavena, nego su svi Tješi nas ipak nada, da prekinuće pre- govora .ne znači još razdor, kako to Pan- germani očekivaju. Znamo, da su svi iČesi POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE | CRVENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 4. AUGUSTA 1017. naglašuje »Slov. Narod«: Svima pred oči- ma treba da bude jedan zajednički cilj : za slobodu naših naroda u carstvu; tu ne smije da bude nesloge ni razdora, —- ako smo ljudi. Tri godine ratovanja. Zadnjih su se dana navršile pune tri go- dine, što bijesni ovaj najstrašniji rat, što ga je svijet doživio. Ni začetnici ovog rata nijesu se po svoj prilici nadali, da će se ratovanje ovoliko otegnuti, i da će toliko žrtava nesmiljeno pro- gutati. Pa i na svršetku treće godine ratovanja za- raćeni narodi stoje jedni prema drugim jaki i silni ; odluka još ne pada. Dapače naša Monar- hija, koju su dušmani mislili u malo dana pre- gaziti i raskomadati, stoji bez straha prama svo- jim neprijateljima, ne samo nego ujedno sa vojskama svojih saveznika ide svakim danom od pobjede do pobjede, začudnom snagom odolije- va sili i premoći neprijatelja i novim lovor-vi- jencima kiti nepokolebive i pobjedničke svoje čete. Duh i snaga naših i njemačkih vojska ne- oslabljena je i nakon tri godine ratovanja. Uza sve to naši dušmani, koji podržavaju ovo strašno stanje u svijetu i koji se oglušuju na više put izražene mirovne ponude centralnih vlasti, neće da uvide, da je svijetu već dosta o- vih ratnih strahota, i da je svijetu potrebito mira i počinka. Kao da je do sad malo šteta i nevo- lja donijelo ratovanje svemu svijetu ! Koliko je zdravih, krepkih i lijepih momaka pošlo u ljud- ske klaonice; koliko je majka, žene i djece u crno zavijeno | Koliko je sela i gradova unište- nih, izgorjenih, polja zgaženih, naroda razbježa- nih! Dva nevigjena zida pregradiše Evropu, a u njima ne vidiš druge gragje osim ljutoga gvož- gja i ljudskog mesa. Stotine hiljada porodica idu k propasti. Polja se pretvaraju u pustoš ili po njima pada čudno sjeme — ubojita zrna što ragjaju smrću. Puste planine oživješe i njihov se mir pomuti grmljavinom topova i jaukom umiru- ćih. Morem ne plove više krcati brodovi, koje su veselo iščekivali naši žali. Glad prevlači smrtnim blijeđilom mučenička lica bijedne sirotinje. Ratni se poklici stišavaju, a mjesto njih lete uzdasi k nebu da nam dađe mir, Svijet sad uvigja — piše »Hrvatski Dnev- nik« — da je imao pravo naš pokojni car »Mi- ronosac«, što je toliko zazirao od rata. Svak se pita, kad će prestati ovo strahovito klanje i vapi Svemogućemu, da pogleda na tužnu Evropu. Svemogući šuti, jer ljudi, kojima je On dao slo- bodnu volju, nijesu još spremni na onaj mir, koji mora vladati megju braćom. Još se nagje ljudi, koji bi htjeli pod izlikom prijeke nužde, t, zv. »životnih interesa« podržati ove grozote, da zagospoduju svijetom. Ono desetak dvadese- tak evropskih diplomata, koji će odgovarati za sve ove nevolje i nepravde, što tište Evropu, još ne prestaju misliti na »konačnu pobjeđu«, t. j. smrt tolikih naroda. Ljudi neznaju od očaja, što bi radili, pa ih se nagje, koji bacaju krivnju na Boga i viču proti Njemu, kao da je On njihov sluga, komu valja tek reći: »Daj nam rat — daj nam mir« i odmah će biti, Bog stoluje gori i promatra ludi rod ljudski htijući mu pomoći, ali *[ on odbija njegovu pomoć, ne pristaje na Nje- gove uslove mira: ljubav, slogu i pravu jednako- pravnost, kakova je u Njegovu nevidljivu car- stvu. Stoga će još počekati, dok dogje žugjeni mir, još će MRA rijeke krvi, ali će se napo- kon presuš Mi zrijemo za mir. Mržnja, koju su rato- borci htjeli silom uliti u srca narodima, ne na- lazi više odziva. Opća želja za mirom probija željezne grudi početnika ovomu ratu, koji nijesu htjeli, a i sad im je teško, čuti o pomirenju. Nadamo se, da će doskora, pa makar to »do- skora« značilo i koji mjesec, zazvoniti preostala zvona zovuć svijet neka se zahvali Bogu, što nam je dao mir, Mali će narodi steći opet svoju slobodu, koju će morati brižnije čuvati nego do sada, ne dajući se zavoditi od velikih proždrljivaca. Grof Czernin za sporazumni mir. Ministar izvanjskih poslova grof Czernin je primio dne 28. pr. mj. zastupnike austrijskih i ugarskih novina, te je ovom prilikom držao govor o općem političkom položaju. Tečajem svoga govora ministar je istaknuo, kako je vojni položaj vanredno povoljan. Ujed- no je upozorio na prilike na ruskoj fronti, gdje savezničke čete neprekidno prodiru naprijed, pa je izrazio svoje udivljenje nad onim, što slavo- dobitno rade savezničke čete. Prelazeći na gojno-politički položaj, grof. Czernin je dalje rekao : Gospodin Lloyd George je u svom zadnjem govoru prigodom obljetnice proglašenja belgij- ske uzajamnosti u Londonu rekao, da su himbe- ne izjave njemačkog kancelara, iznesene u sjed- nici njem. državnoga sabora od 20. pr. mj. Ovaj mi je prigovor već sam po sebi nerazumljiv, jer su kancelarove riječi skroz na skroz bistre i jas- ne, te ne sadržavaju ništa, što bi se moglo krivo shvatiti. Ovaj je prigovor pak još nerazumljiviji, pomisli li se, da je Lloyd George u svom govoru posvema zabašurio mirovnu rezoluciju njemač- kog državnog sabora, ma da ova rezolucija, na koju se je državni kancelar i pozivao u svom go- voru — zajedno s govorom dra. Michaelisa sa- činjava nerazdjeliva cjelina. Ta ove obje izjave, kako državne vlade, tako i državnog zastupstva su izraz jednođušne volje njemačkog sabora, koji je izabran na temelju općeg, jednakog, izravnog i tajnog prava glasa. A i ovo se pravo ignoriše kao i čitavo socijalno zakonodavstvo, kojim je Njemačka daleko natkrilila zapadne zemlje. Upra- vo ovaj zaključak njemačkog sabora Lloyd Ge- orge ne bi smio da ignoriše, ako on kao jedan od zastupnika onih vlasti, koji uvijek na prvom mjestu ističu misao demokracije, ozbiljno hoće da posugjuju držanje Njemačke spram mirovnog pitanja. Posvema suglasno su državni kancelar i državni sabor izjavili, da Njemačka vodi o- brambeni rat, da njem. narod traži častan mir putem sporazuma i nagode, koji bi mogao biti podlogom za trajno izmirenje svih naroda. Državni kancelar i narodno zastupstvo su svečano izjavili, da njemački narod ne ide za na- silnim osvajanjem niti za gospodarskim zatvara- njima, niti za svagjama mnar., već da to sve per- horescira. Meni je — reče grof Czernin — po- sve nejasno, gdje bi bilo podmuklosti u tim iz- javama, koje se posvema podudaraju. Na svaki način držim, da Lloyd Georgeu moramo odgovoriti jednim pitanjem : Što uistinu hoće ententa ? Ono, što naša skupina država ho- će, dovoljno se vidi iz poznatih bečkih izjava te iz netom spomenutih izjava njemačkog naroda, po ćemu se očituje i posvemašnja sloga u mišlje- nju izmegju Beča i Berlina. Ono što su izjavili državni kancelar i državni sabor jest isto ono, što sam i ja prije više mjeseci rekao govoreći o časnom miru, koji bi bečka vlada voljna bila prihvatiti, a kojim želi i nada se postignuti traj- no izmirenje naroda. Ali u ovom, što je iznad mira, potpuna je sloga izmegju Beča i Berlina. Ne ćemo mi nikada pristati na mir, koji za nas ne bi bio častan, Ovo je povoljno jasno ozna- čeno naše stanovište, pa ako ententa ne će na tom stanovištu da stupi u pregovore s nama, onda ćemo mi | dalje voditi ovaj rat te će mo se bo- riti do skrajnosti, Meni je svejedno, da li je ko u ovom pri- znanju vidio znak slabosti ili jakosti, Meni ovo vrijedi samo kao znak razbora i ćudorednosti, jer se i razbor i moral opire daljnjem ratovanju, koji se već danas pričinja bezumnim. Pošto sam prožet osvjedočenjem, da ententi ne će nikada uspjeti, da mas shrva, te jer mi u našem obram- benom položaju ne kanimo da smrvimo nepri- jatelja, ovaj će rat prije ili kasnije morati svr- šiti mirom putem sporazuma, Odtuđa za me pak slijedi naravni zaključak, da su bez svrhe daljnje žrtve i patnje, koje se zadaju čitavome , te da je u interesu cijelog čovje- čanstva, da se što prije dogje do toga mira pu- tem sporazuma. UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L VINEF Eto, to je ono, što mi želimo, ali ja ope- tujem, neka se niko ne opsjenjuje i ne vara 0 tome, da i ova želja mira ima svoje čvrsto ozna- čene granice, te da ova želja može da se izvrši samo u okviru časti. Kao što smo se god s našim saveznicima vjerno borili, tako čemo snjima u zajednici i mir sklopiti, pa bilo gada ili kasnije, te ćemo u zajednici s njima i rat nastaviti do skrajnosti, eda bude i na neprijateljskoj strani volje i shva- ćanja za ovo naše stanovište, Mi i naši sav. imamo pravo ma život i razvoj isto tako kao i ostali narodi, na svijetu, te nema nikakove sile, koja bi nas mogla prisiliti, da se toga odrečemo. Neću da iznosim pitanja, ko je kriv ratu, jer bi bilo bez svrhe u vezi s onim, što je re- čeno, da se govori o prošlosti. Ali ja hoću da govorim o budućnosti, te bih htio da izrazim želju, neka bi svijetu pošlo za rukom, da nakon uglavljenoga mira nagje one puteve i sredstva, koja bi trajno sprečavala opetovanje ovakog stra- šnog rata. Svaki je čovjek, koji moralno misli, dužan, da se svim silama posveti ovom gigantskom radu, te će sve države na svijetu morati du po- kušavaju, kako bi zajedničkim radom stvorile jamstvo, kako bi se u budućnosti onemogućila ovako strašna nesreća, kao što je sadašnji svjet- ski rat. Moral i razbor su za to, da se nagju putevi, koji bi sa svijeta dignuli ovu moru. Mo- gle bi se opetovati prilike, kao što su ove, koje mi proživljujemo. Ovaj put može biti i težak, ali nije zato nemoguć. Ovo su dva temeljna načela, na osnovu kojih — po mom mišljenju — može doći do mira putem sporazuma, prvo: bez nasilja i sa- vladavanja, a drugo: spriječenje da se opetuje rat. Prelazeći na unutarnji položaj, izjavio je ministar : Demokratizacija ustava jest zahtjev vremena. I u Austriji i u Ugarskoj vlade rade o tome, da otpočnu s tim velikim djelom te da ga ustavno provedu. Nu i Austrija i Ugarska ogragjuje se protiv tugjih uplitanja izvana. Mi hoćemo sami da sagradimo svoju kuću, kako to za shodno nagju naše vlade i naša zastupnička tijela. Mi se ne miješamo u poslove stranih država, nu u toj stvari tražimo i potpuni reciprocitet. Ovi kratki moji izvodi imađu svrhu, da jav- nosti pruže opću sliku, kako je ja gledam, pa ne mogu a da ne završim, ne opomenuvši ljude da se čuvaju jedne pogreške. U teškim časovima, što smo ih proživjeli, ne smijemo biti malođu- šni, kao što gogi ne smijemo da budemo pre- obijesni, na očigled velikih pobjeda, kakove sada zahvaljujući vjerno-savezničkim slavodobitnim vojskama — doživljujemo. Svrha ostaje ista: mi hoćemo da izvojujemo častan mir i izvojevat ćemo ga, te hoćemo doprinijeti i doprinijet ćemo tome, da se stvori nova jamstva da se ne će više opetovati strašna nesreća svjetskog rata. Ovo su svrhe, za koje se borimo, te radi kojih stojimo i padamo. Iz pariške konferencije. »Progres de Lyon« izjavljuje o pariškoj konferenciji, da_je zapravo samo u negativnom pogledu došla do izjave o ratnim ciljevima. Što se očekuje od rata, to se ne veli, kaže se samo, uz koje se uvjete nema sklopiti mir, Izjave 0 konferenciji bade dojam, da je od londonske konferencije prošle godine ostalo stajalište spo- razumnih vlada jednako. Čini se, kao da se i ne misli na to, da se je stanje stvari posvema promijenilo ruskom revolucijom i intervencijom Amerike, Nadalje se čini, kao da se konferen- cija ni malo nije obazirala na dogagjaje u Nje- mačkoj. Ta bilo bi sigurno vrlo važno, kad bi sporazumne vlade imxle potrebne energije, da jasno formulišu svoje ratne ciljeve, Nu biti će dobro, ako pripaze i promisle, da puk ne da više sobom vladati sjajnim frazama. Pariški listovi javljaju iz upućenog izvora, da se je kod zadnjega ratnoga vijeća u Porizu zaključilo nastaviti rat preko zime g. 1917-1918 / pbSerTRn-Se-IedbS jJSSeRnrrnSeSsSnNnnio Oni PDT I ii. iii ić a '