CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI $S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
\ ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

 

Br. 642.

Medju Česi i južum Slovenia.

U času, kad se je počelo pregovarati
izmegju jugoslaveriskog kluba i česke sveze
o uzajamnom i skupnom postupku i tak-
tici prema sadašnjoj i budućoj vladi u au-
strijskom parlamentu, došlo je do nespo-
razuma izmegju jednih i drugih, a prije
toga napose izmegju članova česke sveze
i članova českog narodnog vijeća.

Uzrok ovomu potonjemu je u tome,
što se česki zastupnici na carevinskom vi-
jeću nijesu mogli složiti, hoće li sudjelo-
vati po svojim delegatima u ustavnom od-
boru zastupničke kuće i u posebnom od-
'boru glede revizije austrijskog ustava.

Sadanja je naime provizorna vlada da-
la razumjeti, da bi se mogao sastaviti koa-
licijoni kabinet, kad bi se sve stranke iz-
javile za reviziju ustava i kad bi one oko
te revizije zajednički poradile u ustavnom

odboru.
Oporbeni česki elementi, koji su protiv-

ni svemu tomu, izjaviše, da bi se podupi-
ranje vlade na taj način protivilo temeljnim
načelima česke deklaracije od 30 svibnja.

U isto vrijeme nametlo se je pitanje,
bi li Južni Slaveni bili voljni prihvatiti ove
ponude vlade, pa je bilo potrebito čuti i
mišljenje jugoslavenskog kluba. U tu svr-
hu bili su pozvani u Prag na konferenciju
jugoslavenski zastupnici Dr. Korošec i Dr,

rek.

g Ali na toj konferenciji nije došlo do
nikakvog rezultata, nego dapače do uvri-
jeda, pa i osobnih, jugoslavenskim delega-
tima, osobito sa strane českih agrarnih li-
stova, jer da su jugoslaveni došli u Prag,
da zavedu česke zastupnike na ulaz u vladu.

Naravno, da je sve ovo prouzrokova-
lo veliko ogorčenje u českom narodnom
odboru i u českoj svezi, a napose megju
jugoslavenima, dočim je dobro došlo Pan-
germanima i Magjarima, koji od veselja teru
ruke i u svojoj štampi glasno trube o de-
finitivnom razdoru izmegju Čeha i Južnih
Slavena, jer baš u neslozi drugih oni mo-
gu podržavati hegemoniju nad ostalim na-
rodima u monarhiji.

Ne mislimo se upuštati u meritorno rasprav-
ljanje, koji izmegju Čeha imaju više ra-
zloga u sadanjim prilikama, ali nam se čini,
da do sličnih pojava nije smjelo da dogje
u sadanjem času, i da su se na drugi na-
čin mogle ukloniti sve diferencije, koje su
eventualno postojale. Kad su i sami Česi
podijeljeni u mišljenju, nije trebalo napa-
dati izaslanike južnih Slavena, nego su svi

Tješi nas ipak nada, da prekinuće pre-
govora .ne znači još razdor, kako to Pan-
germani očekivaju. Znamo, da su svi iČesi

 

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

ŠTVU. — ZA ZAHVALE |

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

STOJI 20 PARA.

U DUBROVNIKU, 4. AUGUSTA 1017.

naglašuje »Slov. Narod«: Svima pred oči-
ma treba da bude jedan zajednički cilj : za
slobodu naših naroda u carstvu; tu ne
smije da bude nesloge ni razdora, —- ako
smo ljudi.

 

Tri godine ratovanja.

Zadnjih su se dana navršile pune tri go-
dine, što bijesni ovaj najstrašniji rat, što ga je
svijet doživio. Ni začetnici ovog rata nijesu se
po svoj prilici nadali, da će se ratovanje ovoliko
otegnuti, i da će toliko žrtava nesmiljeno pro-

gutati.
Pa i na svršetku treće godine ratovanja za-

raćeni narodi stoje jedni prema drugim jaki i
silni ; odluka još ne pada. Dapače naša Monar-
hija, koju su dušmani mislili u malo dana pre-
gaziti i raskomadati, stoji bez straha prama svo-
jim neprijateljima, ne samo nego ujedno sa
vojskama svojih saveznika ide svakim danom od
pobjede do pobjede, začudnom snagom odolije-
va sili i premoći neprijatelja i novim lovor-vi-
jencima kiti nepokolebive i pobjedničke svoje
čete. Duh i snaga naših i njemačkih vojska ne-
oslabljena je i nakon tri godine ratovanja.

Uza sve to naši dušmani, koji podržavaju
ovo strašno stanje u svijetu i koji se oglušuju
na više put izražene mirovne ponude centralnih
vlasti, neće da uvide, da je svijetu već dosta o-
vih ratnih strahota, i da je svijetu potrebito mira
i počinka. Kao da je do sad malo šteta i nevo-
lja donijelo ratovanje svemu svijetu ! Koliko je
zdravih, krepkih i lijepih momaka pošlo u ljud-
ske klaonice; koliko je majka, žene i djece u
crno zavijeno | Koliko je sela i gradova unište-
nih, izgorjenih, polja zgaženih, naroda razbježa-
nih! Dva nevigjena zida pregradiše Evropu, a
u njima ne vidiš druge gragje osim ljutoga gvož-
gja i ljudskog mesa. Stotine hiljada porodica idu
k propasti. Polja se pretvaraju u pustoš ili po
njima pada čudno sjeme — ubojita zrna što
ragjaju smrću. Puste planine oživješe i njihov se
mir pomuti grmljavinom topova i jaukom umiru-
ćih. Morem ne plove više krcati brodovi, koje su
veselo iščekivali naši žali. Glad prevlači smrtnim
blijeđilom mučenička lica bijedne sirotinje. Ratni
se poklici stišavaju, a mjesto njih lete uzdasi
k nebu da nam dađe mir,

Svijet sad uvigja — piše »Hrvatski Dnev-
nik« — da je imao pravo naš pokojni car »Mi-
ronosac«, što je toliko zazirao od rata. Svak se
pita, kad će prestati ovo strahovito klanje i vapi
Svemogućemu, da pogleda na tužnu Evropu.
Svemogući šuti, jer ljudi, kojima je On dao slo-
bodnu volju, nijesu još spremni na onaj mir,
koji mora vladati megju braćom. Još se nagje
ljudi, koji bi htjeli pod izlikom prijeke nužde,
t, zv. »životnih interesa« podržati ove grozote,
da zagospoduju svijetom. Ono desetak dvadese-
tak evropskih diplomata, koji će odgovarati za sve
ove nevolje i nepravde, što tište Evropu, još ne
prestaju misliti na »konačnu pobjeđu«, t. j. smrt
tolikih naroda. Ljudi neznaju od očaja, što bi
radili, pa ih se nagje, koji bacaju krivnju na
Boga i viču proti Njemu, kao da je On njihov
sluga, komu valja tek reći: »Daj nam rat — daj
nam mir« i odmah će biti, Bog stoluje gori i
promatra ludi rod ljudski htijući mu pomoći, ali

*[ on odbija njegovu pomoć, ne pristaje na Nje-

gove uslove mira: ljubav, slogu i pravu jednako-
pravnost, kakova je u Njegovu nevidljivu car-
stvu. Stoga će još počekati, dok dogje žugjeni
mir, još će MRA rijeke krvi, ali će se napo-
kon presuš

Mi zrijemo za mir. Mržnja, koju su rato-
borci htjeli silom uliti u srca narodima, ne na-
lazi više odziva. Opća želja za mirom probija
željezne grudi početnika ovomu ratu, koji nijesu
htjeli, a i sad im je teško, čuti o pomirenju.
Nadamo se, da će doskora, pa makar to »do-
skora« značilo i koji mjesec, zazvoniti preostala
zvona zovuć svijet neka se zahvali Bogu, što
nam je dao mir, Mali će narodi steći opet svoju
slobodu, koju će morati brižnije čuvati nego do
sada, ne dajući se zavoditi od velikih proždrljivaca.

 

Grof Czernin za sporazumni mir.

Ministar izvanjskih poslova grof Czernin je
primio dne 28. pr. mj. zastupnike austrijskih
i ugarskih novina, te je ovom prilikom držao
govor o općem političkom položaju.

Tečajem svoga govora ministar je istaknuo,
kako je vojni položaj vanredno povoljan. Ujed-
no je upozorio na prilike na ruskoj fronti, gdje
savezničke čete neprekidno prodiru naprijed, pa
je izrazio svoje udivljenje nad onim, što slavo-
dobitno rade savezničke čete.

Prelazeći na gojno-politički položaj, grof.

Czernin je dalje rekao :

Gospodin Lloyd George je u svom zadnjem
govoru prigodom obljetnice proglašenja belgij-
ske uzajamnosti u Londonu rekao, da su himbe-
ne izjave njemačkog kancelara, iznesene u sjed-
nici njem. državnoga sabora od 20. pr. mj. Ovaj
mi je prigovor već sam po sebi nerazumljiv, jer
su kancelarove riječi skroz na skroz bistre i jas-
ne, te ne sadržavaju ništa, što bi se moglo krivo
shvatiti. Ovaj je prigovor pak još nerazumljiviji,
pomisli li se, da je Lloyd George u svom govoru
posvema zabašurio mirovnu rezoluciju njemač-
kog državnog sabora, ma da ova rezolucija, na
koju se je državni kancelar i pozivao u svom go-
voru — zajedno s govorom dra. Michaelisa sa-
činjava nerazdjeliva cjelina. Ta ove obje izjave,
kako državne vlade, tako i državnog zastupstva
su izraz jednođušne volje njemačkog sabora, koji
je izabran na temelju općeg, jednakog, izravnog
i tajnog prava glasa. A i ovo se pravo ignoriše
kao i čitavo socijalno zakonodavstvo, kojim je
Njemačka daleko natkrilila zapadne zemlje. Upra-
vo ovaj zaključak njemačkog sabora Lloyd Ge-
orge ne bi smio da ignoriše, ako on kao jedan
od zastupnika onih vlasti, koji uvijek na prvom
mjestu ističu misao demokracije, ozbiljno hoće
da posugjuju držanje Njemačke spram mirovnog
pitanja. Posvema suglasno su državni kancelar
i državni sabor izjavili, da Njemačka vodi o-
brambeni rat, da njem. narod traži častan mir
putem sporazuma i nagode, koji bi mogao biti
podlogom za trajno izmirenje svih naroda.

Državni kancelar i narodno zastupstvo su
svečano izjavili, da njemački narod ne ide za na-
silnim osvajanjem niti za gospodarskim zatvara-
njima, niti za svagjama mnar., već da to sve per-
horescira. Meni je — reče grof Czernin — po-
sve nejasno, gdje bi bilo podmuklosti u tim iz-
javama, koje se posvema podudaraju.

Na svaki način držim, da Lloyd Georgeu
moramo odgovoriti jednim pitanjem : Što uistinu
hoće ententa ? Ono, što naša skupina država ho-
će, dovoljno se vidi iz poznatih bečkih izjava te
iz netom spomenutih izjava njemačkog naroda, po
ćemu se očituje i posvemašnja sloga u mišlje-
nju izmegju Beča i Berlina. Ono što su izjavili
državni kancelar i državni sabor jest isto ono,
što sam i ja prije više mjeseci rekao govoreći o
časnom miru, koji bi bečka vlada voljna bila
prihvatiti, a kojim želi i nada se postignuti traj-
no izmirenje naroda. Ali u ovom, što je iznad
mira, potpuna je sloga izmegju Beča i Berlina.
Ne ćemo mi nikada pristati na mir, koji za nas
ne bi bio častan, Ovo je povoljno jasno ozna-
čeno naše stanovište, pa ako ententa ne će na tom
stanovištu da stupi u pregovore s nama, onda
ćemo mi | dalje voditi ovaj rat te će mo se bo-
riti do skrajnosti,

Meni je svejedno, da li je ko u ovom pri-
znanju vidio znak slabosti ili jakosti, Meni ovo
vrijedi samo kao znak razbora i ćudorednosti,
jer se i razbor i moral opire daljnjem ratovanju,
koji se već danas pričinja bezumnim. Pošto sam
prožet osvjedočenjem, da ententi ne će nikada
uspjeti, da mas shrva, te jer mi u našem obram-
benom položaju ne kanimo da smrvimo nepri-
jatelja, ovaj će rat prije ili kasnije morati svr-
šiti mirom putem sporazuma, Odtuđa za me
pak slijedi naravni zaključak, da su bez svrhe
daljnje žrtve i patnje, koje se zadaju čitavome

, te da je u interesu cijelog čovje-
čanstva, da se što prije dogje do toga mira pu-
tem sporazuma.

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L VINEF

 

Eto, to je ono, što mi želimo, ali ja ope-
tujem, neka se niko ne opsjenjuje i ne vara 0
tome, da i ova želja mira ima svoje čvrsto ozna-
čene granice, te da ova želja može da se izvrši
samo u okviru časti.

Kao što smo se god s našim saveznicima
vjerno borili, tako čemo snjima u zajednici i
mir sklopiti, pa bilo gada ili kasnije, te ćemo
u zajednici s njima i rat nastaviti do skrajnosti,
eda bude i na neprijateljskoj strani volje i shva-
ćanja za ovo naše stanovište, Mi i naši sav.
imamo pravo ma život i razvoj isto tako kao i
ostali narodi, na svijetu, te nema nikakove sile,
koja bi nas mogla prisiliti, da se toga odrečemo.

Neću da iznosim pitanja, ko je kriv ratu,
jer bi bilo bez svrhe u vezi s onim, što je re-
čeno, da se govori o prošlosti. Ali ja hoću da
govorim o budućnosti, te bih htio da izrazim
želju, neka bi svijetu pošlo za rukom, da nakon
uglavljenoga mira nagje one puteve i sredstva,
koja bi trajno sprečavala opetovanje ovakog stra-
šnog rata. Svaki je čovjek, koji moralno misli,
dužan, da se svim silama posveti ovom gigantskom
radu, te će sve države na svijetu morati du po-
kušavaju, kako bi zajedničkim radom stvorile
jamstvo, kako bi se u budućnosti onemogućila
ovako strašna nesreća, kao što je sadašnji svjet-
ski rat. Moral i razbor su za to, da se nagju
putevi, koji bi sa svijeta dignuli ovu moru. Mo-
gle bi se opetovati prilike, kao što su ove, koje
mi proživljujemo. Ovaj put može biti i težak,
ali nije zato nemoguć.

Ovo su dva temeljna načela, na osnovu
kojih — po mom mišljenju — može doći do
mira putem sporazuma, prvo: bez nasilja i sa-
vladavanja, a drugo: spriječenje da se opetuje rat.

Prelazeći na unutarnji položaj, izjavio je
ministar :

Demokratizacija ustava jest zahtjev vremena.
I u Austriji i u Ugarskoj vlade rade o tome, da
otpočnu s tim velikim djelom te da ga ustavno
provedu. Nu i Austrija i Ugarska ogragjuje se
protiv tugjih uplitanja izvana. Mi hoćemo sami
da sagradimo svoju kuću, kako to za shodno
nagju naše vlade i naša zastupnička tijela. Mi se
ne miješamo u poslove stranih država, nu u toj
stvari tražimo i potpuni reciprocitet.

Ovi kratki moji izvodi imađu svrhu, da jav-
nosti pruže opću sliku, kako je ja gledam, pa
ne mogu a da ne završim, ne opomenuvši ljude
da se čuvaju jedne pogreške. U teškim časovima,
što smo ih proživjeli, ne smijemo biti malođu-
šni, kao što gogi ne smijemo da budemo pre-
obijesni, na očigled velikih pobjeda, kakove sada
zahvaljujući vjerno-savezničkim  slavodobitnim
vojskama — doživljujemo. Svrha ostaje ista: mi
hoćemo da izvojujemo častan mir i izvojevat
ćemo ga, te hoćemo doprinijeti i doprinijet ćemo
tome, da se stvori nova jamstva da se ne će
više opetovati strašna nesreća svjetskog rata.
Ovo su svrhe, za koje se borimo, te radi kojih
stojimo i padamo.

 

Iz pariške konferencije.

»Progres de Lyon« izjavljuje o pariškoj
konferenciji, da_je zapravo samo u negativnom
pogledu došla do izjave o ratnim ciljevima. Što
se očekuje od rata, to se ne veli, kaže se samo,
uz koje se uvjete nema sklopiti mir, Izjave 0
konferenciji bade dojam, da je od londonske
konferencije prošle godine ostalo stajalište spo-
razumnih vlada jednako. Čini se, kao da se i
ne misli na to, da se je stanje stvari posvema
promijenilo ruskom revolucijom i intervencijom
Amerike, Nadalje se čini, kao da se konferen-
cija ni malo nije obazirala na dogagjaje u Nje-
mačkoj. Ta bilo bi sigurno vrlo važno, kad bi
sporazumne vlade imxle potrebne energije, da
jasno formulišu svoje ratne ciljeve, Nu biti će
dobro, ako pripaze i promisle, da puk ne da
više sobom vladati sjajnim frazama.

Pariški listovi javljaju iz upućenog izvora,
da se je kod zadnjega ratnoga vijeća u Porizu

zaključilo nastaviti rat preko zime g. 1917-1918

/

pbSerTRn-Se-IedbS  jJSSeRnrrnSeSsSnNnnio Oni

PDT I ii. iii ić

a
'