CRVEN

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
RNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

NA POILI ČETVRT GODINE

Pi

REL RSS M pa

testna

Da daa roojenja Mieg. Gel, našeg

RASA SA Pi A tast
RES A B. POSSNE  SDP  je

PRAVA

premilustivo: Gesara i Area Rerle

(17 augusta 1917.)

Na 17. ov. mj. svi narodi naše mo-
narhije za prvi put svečano slave obljetnicu
rogjenja našeg premilostivog Ćesara i Kra-
lja Karla.

I naša braća na svim bojištima, gdje
lijevanjem svoje junačke krvi potvrgjuju
riječi naroda našega : Bog na nebu, a Car
na zemlji, i mi kod kuće u toj slavi Će-
sareve obljetnice ne zaostajemo ni za ko-
jim drugim narodom u raonarhiji.

A imamo i zašto, da slavimo ovaj dan !

Otkad je naš mladi Vladar, ovjen-
čan bojnom slavom, a okrijepljen  svi-
jetlim duhom i mladošću hrabrom, stupio
na prijestolje, osokolio je Svojom sjajnom
pojavom narode Svoje i ulio im nade u
bolju budućnost.

. On nije predao ni pred kakvom po-
gibli u ljutim kreševima ovog užasnog rata;
On je vodio naše slavodobitne čete proti
Italiji, pa poslije ne samo uspješno odbi-
jao ljute navale neprijatelja na istočnom
bojištu, nego i započeo osvajanje Rumunj-
ske; ali je u tim strašnim borbama vidio
na Svoje oči i sve grozote ovoga užasnoga
rata, koji hara ne samo najbolji podmladak
tolikih naroda, nego i kulturne tečevine
čovječanstva od toliko vijekova; uvidje,
koje muke narode muče i na bojištima i u
osiromašenim i opustjelim domovima, —
pa prvo Njegovo djelo, kojim je zadužio ne
samo sve narode Svoje države, nego i sve
ljudstvo, bijaše proglas, da se traže putovi,
a da se dogje do časnog mira.

Taj glas Njegove duše blagorodne za
vanjskim mirom slijedila su druga Njegova
nastojanja za nutrnjim mirom izmegju Nje-
govih naroda.
je parlamenat; obećao pra-
vednu promjenu ustava; pomilovao sve
političke osugjenike i pozvao k Sebi pred-
stavnike raznih naroda, da Mu iskreno
iskažu narodne želje.

Svi se naši zastupnici u Beču, Slo
venci, Hrvati i Srbi, složiše u poznatoj iz-

U podmornici.

Od dra. A. pi. Morte.

I
Putovanje nad vodom.
Prije nego što jedna podmornica pogje na
svoj opasni lov protiv trgovačkih brodova, mora
svaki njezin, pa i najmanji stroj da bude tačno

pregledan i iskušan. To je radi toga, jer i mala
pogrješka na ot ventilu dosta je, da pod-

U 10.« pripravlja se na jedno
veće poduzeće, pa tako sam imao priliku, da
ma svoju majveću radost, smijem prisustvovati

pokusnim vježbama i izletima.
Ujutro me je parni čamac odvezao do bro-
dogradilišta, gdje radnici odmah obavljaju po-
pokazali

 

*| upravlja ovim skupim strojevima, a nije ni to
malenkost.

| nikom posve blizu cijevi. »Pripravi torpedo !«

 

javi, koja je iskreni izraz narodnih želja
svih svijesnih članova našega naroda u
ovoj monarhiji.

Ta želja živa za političkim ujedinje-
njem izvire iz jezičnog jedinstva južnih Sla-
vena, iz jedinstvenog narodnog teritorija
bez tugjinske natruhe, iz kulturne povijesti
od vijekova i iz sadanjeg nastojanja, da
demokracija zavlada svijetom, jer ta želja
za narodnim ujedinjenjem i nije drugo, ne-
go samo jedan oblik ove težnje za demo-
kracijom, za koju se je založio čitav svijet.

Ta se je želja javljala kroz vijekove u
duhu najsvjetlijih sinova našega naroda,
kao nezatomljivo uvjerenje, da nam bez to-
ga ujedinjenja nema sreće; iskazivala se je
u Slovinstvu starih Dubrovčana, u llirstvu
naših preporoditelja i živjela je u duši na-
rodnoj uvijeke te na krilu narodne i umjet-
ne pjesme prelazila od oca na sina.

Oluje ovog strašnog rata otpuhnuše
pepeo s te žive žerave i sad svi naši pro-
tivnici ne bi mogli sakupiti toliko pepela,
da bi nam je opet mogli zapretati.

Mi smo se često megju sobom klali ;
mi se nijesmo slagali uvijeke ni o putovi-
ma, ni o načinu, ni o imenu toga našega
sjedinjenja, — ali sad je vrijeme, da ličnim
razmiricama i interesima pojedinih stranaka
i stratega ne kobimo narodnu sreću, nego
da u ovo velebno doba dokažemo svijetu, da
i mali narodi umiju biti veliki. Mi ćemo se,
ujedinjeni, lako megju sobom nagoditi i bit
će mjesta za svakoga ; a ne će trebati, da
najvrsnije snage trošimo na obranu jezika
i svega, što je svakomu narodu sveto.

Ali nije dosta željeti narodno ujedinje-
nje, nego treba za nj i raditi, treba — do
potrebe — i trpjeti; treba ga zaslužiti.

Tko tako ne misli, nije ni Hrval, ni
Slovenac, ni Srbin, a nije ni prijatelj ni ove
države ni habzburške Dinastije.

Neki, da omraze naše nastojanje, da
Hrvati, Slovenci i Srbi u monarhiji budu
sjedinjeni u jedno upravno tijelo pod že-

bila nešto prostora za kretanje, staviše u giba-
nje oba »Diesel-motora«, koji kreću podmorni-
cu, kad plovi po površini i vijugajući izmegju
velikih oklopljenih brodova isplovi podmornica
iz luke, Sjajan majski dan, svjež i topao, Mo-
re se blista, plavi i pjeni na sunčanim traci-
ma, kao da se divi vlastitoj svojoj divoti, —
Piolazimo pokraj uzletišta. Ni lijetači nijesu lijeni,
već upotrebljuju i oni prekrasno vrijeme za svo-
je pokusne vožnje, Na uzletištu vrije život i rad
kao u košnici, Svuda uokolo zuju aparati; te
zračne ptice čas plove zrakom, čas se spuštaju
ili se naglo dižu u visinu poput ševa prema
prekrasno modrom nebu. Tamo gore kruže i
lebde, a onda se strjelovitom brzinom spuste na
vodu, koja ih prima srdito ih zapljuskujući svo-
jom pjenom. Čitava četa hydroplana plovi po-
lagano po vodi; ti se tek uče letjeti. Nazivlju ih
morskim stjenicama, jer ne smiju da uzlete, —
Oni moraju najprije da tačno nauče, kako se

Megjutim je podmornica prispjela na svoje
vježbalište i pripravlja se, da lancira (izbacuje)
torpede, Prvi hitac uslijedio je iz jedne cijevi,
koja leži nad vodom. Ja stojim s jednim

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

a
NENE
U DUBROVNIKU, (8. AUGUSTA 1917.

A HRVATSKA

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU

zlom Habsburgovaca, vele, da se u to-
mu povodimo za Ententom; dok uprav
protivnici sjedinjenja, za kojim ide bečka
izjava, navode vodu na mlin Entente.

Na tri načina moglo bi se udovoljiti
želji južnih Slavena za ujedinjenjem, biva:
ili da naša država pridrži Srbiju i Crnu
Goru, te sjedini sve Slovence, Hrvate i Srbe
u jedno upravno tijelo, ili da Srbija odtrgne
sve južne slovenske zemlje od monarhije,
ili da se barem Hrvati, Slovenci i Srbi u
monarhiji sjedine.

Prvim dvama slučajevima protivi se
opća želja za brzim mirom, nastojanje de-
mokracije za mirom bez aneksija i strah od
novih zapletaja u budućnosti. A ne bi bilo
ni Magjarima ni Nijemcima u monarhiji dra-
go, ni da naša država dobije Srbiju i Crnu
Goru, jer bi tako kod 12 milijuna Nijema-
ca i 10 milijuna Magjara bilo u njoj preko
30 milijuna Slavena. Ali treći slučaj: uje-
dinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba u jedno
tijelo, kako se predlaže u bečkoj izjavi na-
ših zastupnika, ne samo da ne bi produljilo

 

rat, nego bi ga pače skratilo; a kad bi juž-
ni Slaveni u monarhiji bili gospodari u svo-
joj kući, kad bi im ujedinjenjem u jedno
upravno tijelo pod slavnim habzburškim
Domom bio obezbijegjen narodni opstanak
i kulturni razvitak, ne bi moglo nastati ni-
kakovo teženje izvan granica, pače bi pre-
ko zadovoljnih Hrvata, Slovenaca i Srba u
našoj monarhiji naša država mogla privući
k sebi i simpatije onih južnih Slavena, ko-
ji bi, nakon rata, ostali izvan granica.

S toga, radi koristi narodne i državne,
iz slavnog Dubrovnika, ognjišta narodnog
jedinstva, prigodom prvog slavlja rogjenog
dana našeg premilostivog Ćesara i Kralja,
koji dokazuje djelom, da Mu sreća svih
Svojih naroda na srcu leži, i mi, i ako
maleni i smjerni, tumačeći želje našega na-
roda za sjedinjenjem, molimo svog mladog,
ljubljenog Vladara : ujedini, Svijetla Kruno,
Hrvate, Slovence i Srbe države Svoje, a
oni će, kao i dosle, biti uvijek spravni
dati

Blago, život, sve za Cara,

 

 

Sprijeda se otvori zaklopac i ukaže se okrugla,

Sve za Cara i za Dom:

sjajna od mjedi'+glava torpeda. »Puštaj torpe-
dol« Nešto zazuji, zagrmi — pljus — poput
strijele izleti iz cijevi preko 6 metara dugački
torpedo i zaplovi vodom. Pravilno roni u dubini
od 3 metra, a milijarde mjehurića označuju nje-
gov put. Idu upravo prema cilju: crta, kao da
je ravnalom povučena i izvježbano oko zapo-
vjednika opaža, da torpedo roni u propisanoj
dubini od tri metra i da ne krivuda ni lijevo ni
desno, ni gore ni dolje, Daleko je nišan: da je
to kakav brod, sigurno bi opazio, da je torpedo
izbačen, te bi mu mogao lako izbjeći, jer torpe-
do izmjeren na veće udaljenosti, jedva da plovi
brže, nego li kakav razarač kad punom parom
plovi. Ou leti kao kamen bačen snažnom rukom.
Radi toga moraju naše podmornice, ako tama
ili uzburkano more ne prekrije one pjenušave
mjehuriće, što izdaju torpedo, nastojati, da se
što više približe brodu, kojega hoće uništiti i da
mu tako zapriječe da izmakne.

U to je već i torpedo projurio ispod cilja;
iskočio je nad površinom poput veselog i ne.
stašnog dupina i kao da se veseli svom uspjehu
počeo je puštati guste pare,

Da se maime ovi veoma skupi torpedi ne
izgube kod pokusa, na svakom se nalazi veoma
zgodan uregjaj, koji čini, te se torpedo, koji je
već prešao odmjerenu daljinu, izdigne nad vodu

 

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF

sA steta a - tt
REDO kam JR ea Na am JS RASA

Osvrt na tri godine pomorskog rata.

Kad smo već eto na pragu četvrte ratne
godine, uputno je da se osvrnemo na rezuttate
pomorskog rata kroz ove tri godine.

Ako turimo na stranu omanje pothvate i
bitke megju krstašima, imamo da zabilježimo
samo dva velika dogagjaja na moru, gdjeno su
neprijateljske flote imale prilike, da pokažu šta
sve umiju i mogu. Ta su dva dogagjaja: 1. na-
vala na Dardanele g. 1915. i 2. pomorska bitka
kod Skagerraka g. 1916. Sve ostale borbe na
moru stupaju u pozadinu kraj tih dviju. I u o-
badva slučaja neprijateljske flote nijesu ispunile
nade, što su se u njih polagale. Oba su pot-
hvata stajala teških gubitaka, a nijesu postigli
nikakve koristi. Jedina je njihova praktična po-
sljedica bila ta, da je pokopano u grob vjerova-
nje u nepobjedivost engleške flote. Koliko je

neprijateljska 1atna mornarica izgubila, jasno .

nam kazuju službeni podaci.

Koncem g. 1916. naši su neprijatelji izgu-
bili svega 199 ratnih brodova sa 747.000 tona.
Od toga pada na samu Englešku 125 brođova
sa 564.000 tona. Do dana današnjega — dakle
skupa sa nedavnim gubitkom krstaša »Ariadne«
— Englezi su izgubili svega 166 brodova sa
669.290 tona. A to je 30 procenata čitave en-
gleške flote, kakova je bila u maju 1914, ili de-
vet desetina francuske flote, kakova je bila ta-
kogjer maja 1914. Čitav gubitak neprijateljskih
ratnih flota do dana denašnjega — biva 265
brodova sa 938.015 tona — prevazilazi za 28.000
današnju jakost američke flote.

U trećoj godini rata nemamo da zabilježi-
mo nikakove poveće bitke ma moru, izuzevši
pomorsku bitku u otrantskim projezdrima, gdjeno
se naša krstaška flotilja, pod vodstvom linijskog
kapetana Horthya pl. Nagybanya junački istak-
nula. Ove su godine neprijateljske flote bile vrlo
oprezne i držale se daleko.

To jače dakle udara u oko, da su neprija-
telji, pored svega opreza, u trećoj godini rata
izgubili osam linijskih brodova, dva oklopljena
krstaša, jednog zaštićenog i osam omanjih kr-
staša, dok naprotiv središnje sile nijesu izgubile
niti jedan oveći ratni brod. Tokom posljednjih
sedam mjeseci ententa je izgubila ništa manje
već 66 brodova sa 191.000 tona. Prema tome su
naši neprijatelji, od početka rata do nove go-
dine 1917., prosječno gubili svakoga mjeseca
koje 25.760 tona brodova. Ove je godine taj
gubitak poskočio na 27.300. To zbori mnogo.

God. 1917. zapovjedništva neprijateljskih
ratnih mornarica vogjena su bila načelom naj-
većeg opreza kod svih pothvata. Parola je bila:
štedimo brodove, | kraj svega toga opaža se
znatan prirast u brojevima prosječnog gubitka,

i zatim ostane ležati na površini morskoj. M *
gjutim prodre voda u jednu patronu, koja je na-
punjena fosfornim kalcijem. Ova se kod dodira-
s vodom upali, tuko da ovaj dim i plamen, što
se diže, olakšaju traženje torpeda. Osobito su
zgodne ove \patrone Bo noći ili kod uzburkano-
ga mora.

Drugi torpedo ispaljen je iz jedne podvod-
ne cijevi za lanciranje, U pratnji torpednog čas-
nika spustih se skroz luknju na tornju u cen.
tralu, koja je sva ispunjena stotinama aparata i
ventila. Odatle se provukoh kroz rupe čovječjeg
objama, što su izmegju mašina iz prosto-
ra u drugi, dok konačno ne prispjeh do prosto-
ra za izbacivanje: Torpedo je već u cijevi, vanj-
ski poklopac je otvoren: torpedo je pripravan
da izleti, Jedan podčasnik drži ruku na otpornoj
ručki, a drugom rukom drži telefon. Upravo mi
je časnik tumačio izvanredno komplicirane ure-
glaje kod podvodne cijevi za lanciranje, kod koje
je veoma mudrim načinom samokretno pušteno
u brod toliko vođe, kolika je težina ispaljenog
torpeda. Kad to ne bi bilo tako zgodno uregje-
no, tada bi podmornica, koja je pod vodom u
nestalnom položaju, izgubila kod izbacivanja tor-
peda svoju ravnotežu.

Jedan jaki udarac prekide njegovo razlaga-
nje. Torpedni podčasnik dobio je zapovjed »Pu-

. m“