CRVEN CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 RNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU NA POILI ČETVRT GODINE Pi REL RSS M pa testna Da daa roojenja Mieg. Gel, našeg RASA SA Pi A tast RES A B. POSSNE SDP je PRAVA premilustivo: Gesara i Area Rerle (17 augusta 1917.) Na 17. ov. mj. svi narodi naše mo- narhije za prvi put svečano slave obljetnicu rogjenja našeg premilostivog Ćesara i Kra- lja Karla. I naša braća na svim bojištima, gdje lijevanjem svoje junačke krvi potvrgjuju riječi naroda našega : Bog na nebu, a Car na zemlji, i mi kod kuće u toj slavi Će- sareve obljetnice ne zaostajemo ni za ko- jim drugim narodom u raonarhiji. A imamo i zašto, da slavimo ovaj dan ! Otkad je naš mladi Vladar, ovjen- čan bojnom slavom, a okrijepljen svi- jetlim duhom i mladošću hrabrom, stupio na prijestolje, osokolio je Svojom sjajnom pojavom narode Svoje i ulio im nade u bolju budućnost. . On nije predao ni pred kakvom po- gibli u ljutim kreševima ovog užasnog rata; On je vodio naše slavodobitne čete proti Italiji, pa poslije ne samo uspješno odbi- jao ljute navale neprijatelja na istočnom bojištu, nego i započeo osvajanje Rumunj- ske; ali je u tim strašnim borbama vidio na Svoje oči i sve grozote ovoga užasnoga rata, koji hara ne samo najbolji podmladak tolikih naroda, nego i kulturne tečevine čovječanstva od toliko vijekova; uvidje, koje muke narode muče i na bojištima i u osiromašenim i opustjelim domovima, — pa prvo Njegovo djelo, kojim je zadužio ne samo sve narode Svoje države, nego i sve ljudstvo, bijaše proglas, da se traže putovi, a da se dogje do časnog mira. Taj glas Njegove duše blagorodne za vanjskim mirom slijedila su druga Njegova nastojanja za nutrnjim mirom izmegju Nje- govih naroda. je parlamenat; obećao pra- vednu promjenu ustava; pomilovao sve političke osugjenike i pozvao k Sebi pred- stavnike raznih naroda, da Mu iskreno iskažu narodne želje. Svi se naši zastupnici u Beču, Slo venci, Hrvati i Srbi, složiše u poznatoj iz- U podmornici. Od dra. A. pi. Morte. I Putovanje nad vodom. Prije nego što jedna podmornica pogje na svoj opasni lov protiv trgovačkih brodova, mora svaki njezin, pa i najmanji stroj da bude tačno pregledan i iskušan. To je radi toga, jer i mala pogrješka na ot ventilu dosta je, da pod- U 10.« pripravlja se na jedno veće poduzeće, pa tako sam imao priliku, da ma svoju majveću radost, smijem prisustvovati pokusnim vježbama i izletima. Ujutro me je parni čamac odvezao do bro- dogradilišta, gdje radnici odmah obavljaju po- pokazali *| upravlja ovim skupim strojevima, a nije ni to malenkost. | nikom posve blizu cijevi. »Pripravi torpedo !« javi, koja je iskreni izraz narodnih želja svih svijesnih članova našega naroda u ovoj monarhiji. Ta želja živa za političkim ujedinje- njem izvire iz jezičnog jedinstva južnih Sla- vena, iz jedinstvenog narodnog teritorija bez tugjinske natruhe, iz kulturne povijesti od vijekova i iz sadanjeg nastojanja, da demokracija zavlada svijetom, jer ta želja za narodnim ujedinjenjem i nije drugo, ne- go samo jedan oblik ove težnje za demo- kracijom, za koju se je založio čitav svijet. Ta se je želja javljala kroz vijekove u duhu najsvjetlijih sinova našega naroda, kao nezatomljivo uvjerenje, da nam bez to- ga ujedinjenja nema sreće; iskazivala se je u Slovinstvu starih Dubrovčana, u llirstvu naših preporoditelja i živjela je u duši na- rodnoj uvijeke te na krilu narodne i umjet- ne pjesme prelazila od oca na sina. Oluje ovog strašnog rata otpuhnuše pepeo s te žive žerave i sad svi naši pro- tivnici ne bi mogli sakupiti toliko pepela, da bi nam je opet mogli zapretati. Mi smo se često megju sobom klali ; mi se nijesmo slagali uvijeke ni o putovi- ma, ni o načinu, ni o imenu toga našega sjedinjenja, — ali sad je vrijeme, da ličnim razmiricama i interesima pojedinih stranaka i stratega ne kobimo narodnu sreću, nego da u ovo velebno doba dokažemo svijetu, da i mali narodi umiju biti veliki. Mi ćemo se, ujedinjeni, lako megju sobom nagoditi i bit će mjesta za svakoga ; a ne će trebati, da najvrsnije snage trošimo na obranu jezika i svega, što je svakomu narodu sveto. Ali nije dosta željeti narodno ujedinje- nje, nego treba za nj i raditi, treba — do potrebe — i trpjeti; treba ga zaslužiti. Tko tako ne misli, nije ni Hrval, ni Slovenac, ni Srbin, a nije ni prijatelj ni ove države ni habzburške Dinastije. Neki, da omraze naše nastojanje, da Hrvati, Slovenci i Srbi u monarhiji budu sjedinjeni u jedno upravno tijelo pod že- bila nešto prostora za kretanje, staviše u giba- nje oba »Diesel-motora«, koji kreću podmorni- cu, kad plovi po površini i vijugajući izmegju velikih oklopljenih brodova isplovi podmornica iz luke, Sjajan majski dan, svjež i topao, Mo- re se blista, plavi i pjeni na sunčanim traci- ma, kao da se divi vlastitoj svojoj divoti, — Piolazimo pokraj uzletišta. Ni lijetači nijesu lijeni, već upotrebljuju i oni prekrasno vrijeme za svo- je pokusne vožnje, Na uzletištu vrije život i rad kao u košnici, Svuda uokolo zuju aparati; te zračne ptice čas plove zrakom, čas se spuštaju ili se naglo dižu u visinu poput ševa prema prekrasno modrom nebu. Tamo gore kruže i lebde, a onda se strjelovitom brzinom spuste na vodu, koja ih prima srdito ih zapljuskujući svo- jom pjenom. Čitava četa hydroplana plovi po- lagano po vodi; ti se tek uče letjeti. Nazivlju ih morskim stjenicama, jer ne smiju da uzlete, — Oni moraju najprije da tačno nauče, kako se Megjutim je podmornica prispjela na svoje vježbalište i pripravlja se, da lancira (izbacuje) torpede, Prvi hitac uslijedio je iz jedne cijevi, koja leži nad vodom. Ja stojim s jednim IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. a NENE U DUBROVNIKU, (8. AUGUSTA 1917. A HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU zlom Habsburgovaca, vele, da se u to- mu povodimo za Ententom; dok uprav protivnici sjedinjenja, za kojim ide bečka izjava, navode vodu na mlin Entente. Na tri načina moglo bi se udovoljiti želji južnih Slavena za ujedinjenjem, biva: ili da naša država pridrži Srbiju i Crnu Goru, te sjedini sve Slovence, Hrvate i Srbe u jedno upravno tijelo, ili da Srbija odtrgne sve južne slovenske zemlje od monarhije, ili da se barem Hrvati, Slovenci i Srbi u monarhiji sjedine. Prvim dvama slučajevima protivi se opća želja za brzim mirom, nastojanje de- mokracije za mirom bez aneksija i strah od novih zapletaja u budućnosti. A ne bi bilo ni Magjarima ni Nijemcima u monarhiji dra- go, ni da naša država dobije Srbiju i Crnu Goru, jer bi tako kod 12 milijuna Nijema- ca i 10 milijuna Magjara bilo u njoj preko 30 milijuna Slavena. Ali treći slučaj: uje- dinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba u jedno tijelo, kako se predlaže u bečkoj izjavi na- ših zastupnika, ne samo da ne bi produljilo rat, nego bi ga pače skratilo; a kad bi juž- ni Slaveni u monarhiji bili gospodari u svo- joj kući, kad bi im ujedinjenjem u jedno upravno tijelo pod slavnim habzburškim Domom bio obezbijegjen narodni opstanak i kulturni razvitak, ne bi moglo nastati ni- kakovo teženje izvan granica, pače bi pre- ko zadovoljnih Hrvata, Slovenaca i Srba u našoj monarhiji naša država mogla privući k sebi i simpatije onih južnih Slavena, ko- ji bi, nakon rata, ostali izvan granica. S toga, radi koristi narodne i državne, iz slavnog Dubrovnika, ognjišta narodnog jedinstva, prigodom prvog slavlja rogjenog dana našeg premilostivog Ćesara i Kralja, koji dokazuje djelom, da Mu sreća svih Svojih naroda na srcu leži, i mi, i ako maleni i smjerni, tumačeći želje našega na- roda za sjedinjenjem, molimo svog mladog, ljubljenog Vladara : ujedini, Svijetla Kruno, Hrvate, Slovence i Srbe države Svoje, a oni će, kao i dosle, biti uvijek spravni dati Blago, život, sve za Cara, Sprijeda se otvori zaklopac i ukaže se okrugla, Sve za Cara i za Dom: sjajna od mjedi'+glava torpeda. »Puštaj torpe- dol« Nešto zazuji, zagrmi — pljus — poput strijele izleti iz cijevi preko 6 metara dugački torpedo i zaplovi vodom. Pravilno roni u dubini od 3 metra, a milijarde mjehurića označuju nje- gov put. Idu upravo prema cilju: crta, kao da je ravnalom povučena i izvježbano oko zapo- vjednika opaža, da torpedo roni u propisanoj dubini od tri metra i da ne krivuda ni lijevo ni desno, ni gore ni dolje, Daleko je nišan: da je to kakav brod, sigurno bi opazio, da je torpedo izbačen, te bi mu mogao lako izbjeći, jer torpe- do izmjeren na veće udaljenosti, jedva da plovi brže, nego li kakav razarač kad punom parom plovi. Ou leti kao kamen bačen snažnom rukom. Radi toga moraju naše podmornice, ako tama ili uzburkano more ne prekrije one pjenušave mjehuriće, što izdaju torpedo, nastojati, da se što više približe brodu, kojega hoće uništiti i da mu tako zapriječe da izmakne. U to je već i torpedo projurio ispod cilja; iskočio je nad površinom poput veselog i ne. stašnog dupina i kao da se veseli svom uspjehu počeo je puštati guste pare, Da se maime ovi veoma skupi torpedi ne izgube kod pokusa, na svakom se nalazi veoma zgodan uregjaj, koji čini, te se torpedo, koji je već prešao odmjerenu daljinu, izdigne nad vodu ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF sA steta a - tt REDO kam JR ea Na am JS RASA Osvrt na tri godine pomorskog rata. Kad smo već eto na pragu četvrte ratne godine, uputno je da se osvrnemo na rezuttate pomorskog rata kroz ove tri godine. Ako turimo na stranu omanje pothvate i bitke megju krstašima, imamo da zabilježimo samo dva velika dogagjaja na moru, gdjeno su neprijateljske flote imale prilike, da pokažu šta sve umiju i mogu. Ta su dva dogagjaja: 1. na- vala na Dardanele g. 1915. i 2. pomorska bitka kod Skagerraka g. 1916. Sve ostale borbe na moru stupaju u pozadinu kraj tih dviju. I u o- badva slučaja neprijateljske flote nijesu ispunile nade, što su se u njih polagale. Oba su pot- hvata stajala teških gubitaka, a nijesu postigli nikakve koristi. Jedina je njihova praktična po- sljedica bila ta, da je pokopano u grob vjerova- nje u nepobjedivost engleške flote. Koliko je neprijateljska 1atna mornarica izgubila, jasno . nam kazuju službeni podaci. Koncem g. 1916. naši su neprijatelji izgu- bili svega 199 ratnih brodova sa 747.000 tona. Od toga pada na samu Englešku 125 brođova sa 564.000 tona. Do dana današnjega — dakle skupa sa nedavnim gubitkom krstaša »Ariadne« — Englezi su izgubili svega 166 brodova sa 669.290 tona. A to je 30 procenata čitave en- gleške flote, kakova je bila u maju 1914, ili de- vet desetina francuske flote, kakova je bila ta- kogjer maja 1914. Čitav gubitak neprijateljskih ratnih flota do dana denašnjega — biva 265 brodova sa 938.015 tona — prevazilazi za 28.000 današnju jakost američke flote. U trećoj godini rata nemamo da zabilježi- mo nikakove poveće bitke ma moru, izuzevši pomorsku bitku u otrantskim projezdrima, gdjeno se naša krstaška flotilja, pod vodstvom linijskog kapetana Horthya pl. Nagybanya junački istak- nula. Ove su godine neprijateljske flote bile vrlo oprezne i držale se daleko. To jače dakle udara u oko, da su neprija- telji, pored svega opreza, u trećoj godini rata izgubili osam linijskih brodova, dva oklopljena krstaša, jednog zaštićenog i osam omanjih kr- staša, dok naprotiv središnje sile nijesu izgubile niti jedan oveći ratni brod. Tokom posljednjih sedam mjeseci ententa je izgubila ništa manje već 66 brodova sa 191.000 tona. Prema tome su naši neprijatelji, od početka rata do nove go- dine 1917., prosječno gubili svakoga mjeseca koje 25.760 tona brodova. Ove je godine taj gubitak poskočio na 27.300. To zbori mnogo. God. 1917. zapovjedništva neprijateljskih ratnih mornarica vogjena su bila načelom naj- većeg opreza kod svih pothvata. Parola je bila: štedimo brodove, | kraj svega toga opaža se znatan prirast u brojevima prosječnog gubitka, i zatim ostane ležati na površini morskoj. M * gjutim prodre voda u jednu patronu, koja je na- punjena fosfornim kalcijem. Ova se kod dodira- s vodom upali, tuko da ovaj dim i plamen, što se diže, olakšaju traženje torpeda. Osobito su zgodne ove \patrone Bo noći ili kod uzburkano- ga mora. Drugi torpedo ispaljen je iz jedne podvod- ne cijevi za lanciranje, U pratnji torpednog čas- nika spustih se skroz luknju na tornju u cen. tralu, koja je sva ispunjena stotinama aparata i ventila. Odatle se provukoh kroz rupe čovječjeg objama, što su izmegju mašina iz prosto- ra u drugi, dok konačno ne prispjeh do prosto- ra za izbacivanje: Torpedo je već u cijevi, vanj- ski poklopac je otvoren: torpedo je pripravan da izleti, Jedan podčasnik drži ruku na otpornoj ručki, a drugom rukom drži telefon. Upravo mi je časnik tumačio izvanredno komplicirane ure- glaje kod podvodne cijevi za lanciranje, kod koje je veoma mudrim načinom samokretno pušteno u brod toliko vođe, kolika je težina ispaljenog torpeda. Kad to ne bi bilo tako zgodno uregje- no, tada bi podmornica, koja je pod vodom u nestalnom položaju, izgubila kod izbacivanja tor- peda svoju ravnotežu. Jedan jaki udarac prekide njegovo razlaga- nje. Torpedni podčasnik dobio je zapovjed »Pu- . m“