PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

 

Ž
CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 T
KONEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

StA A Ki SA & sA
Renati JE pa

ReRSERJTRA PA JE

(_sr. 648.

Nijemci i Magjari
proti autonomiji Jugoslavena.

Nije dosta, što Talijanci neprestano
naglašuju svoja »sveta prava« na hrvatske
obale našeg Jadrana, i što talijanska štampa
ustaje osobito sada, nakon dolaska ministra
Pašića u Rim, proti »nezasitnim srpskim
zahtjevima«, i svojata za se svu Dalmaciju
do Kotora, — nego su zadnje dane uče-
stali napadaji na južne Slavene, a osobito
na nas Hrvate, i sa strane Nijemaca i Ma-
gjara u samoj državi!

I jedni i drugi dižu sada jače svoj
glas protiv naravne akcije Jugoslavena za
ujedinjenjem i samoupravom.

Vrlo ti li smo i mi Hrvati svakom
krivi, a krivi smo — što smo živi!

Agitaciju proti nama s magjarske strane
vodi osobito peštanski »A Nap«. Njegova
agitacija — piše »Jut. L.« — zauzimlje da-
nomice sve veće dimensije.

Članak za člankom se piše, u kojima
se upozorava magjarski narod na veliku
opasnost sa strane Jugoslavena, a čini se,
da je ta hajka konačno našla i u narodu
nekoliko pristaša, koji sada na temelju ne-
savjesnih vijesti dižu glas protiv silne i na-
ravne akcije Jugoslavena.

»A Nap« ovako opisuje ,,opravdani“
protest magjarskog naroda:

»Već nekoliko mjeseci natrag ne pro-
lazi ni jedan dan, a da trijalisti, Jugosla-
veni, Česi i razni, od tamnice oslobogjeni
članovi austrijskog parlamenta ne bi htjeli
požudno zagristi u tijelo ugarskog naroda.
Našu akciju protiv ove pohlepne hidre po-
dupire sada već čitav narod, a danas traže
ugarski vojnici riječ pred javnosti“.

Tu navagja ,,A Nap“ jedno pismo,
kojim se vojnici osvrću na njegov pro-
svjed protiv agitacije megju Hrvatima, i
završuje :

»Ako vlada ostaje i dalje mirna, na-
rod će imati toliko snage, da i sam bez

Porodica Kaznačić.
Crtice iz talijanskog izvornog pisma.
Ponašio Vice Adamović.

Pokojna je Rinka Marcocchia bila jedina
kći liječnika Dra. Iva Augusta Kaznačića, a ovaj
bijaše sin blagopokojnog Antuna Kaznačića, ko-
jeg možemo smatrati kao utemeljitelja ove slavne
dubrovačke porodice, Stoga sam odlučio, da
ovdje iznesem u kratko nekoliko bilježaka, koje
se odnose na prenavedenu porodicu, a to "
autentičnom pismu jednog člana iste loze.

Antun Kaznačić vodi svoje porijeklo iz
braka Iva Kaznačića, pomorskog kapetana iz
Slanoga, i Kristine Barabić iz Dubrovnika. Pravo
i prvobitno prezime Kaznačića bijaše »Petrović«,
kako svjedoče starinske knjige u Slanomu, gdje
nje ista Li imala svoje prilično zemljište i vla-

Prezime Kaznačić (od imenice Kaznac) do-
lezi odatle, što je po svoj prilici koji član iste,

sa

“Q bio odabran za glavara one simpatične varošice,

a tu čast nazivlje naš narod »Kaznac«. Stoga u
crkvi otaca franjevaca u Slanomu čita se na ne-

: »Viuceutius Petrović alias
kol grobnoj ploči

Matanovi su roditelji, osim njega, imali i
drugog starijeg sina Krista, koji bijaše zagrlio
pomorsko svanje, kao što i otac mu; eli kako i
Zašto, ne zna se, on sam jednog dana upali
»Sv. Barbaru«! na brodu, te tako zaglavi svoj
7 Ovako se zove skladište pulčanog praha na brodu.

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

mea Sit me tt RSS ba, sa
Reap Reto JA pe Retail

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU

U DUBROVNIKU, 15. SEPTEMBRA 1947.

vladine pomoći obračuna sa svojim nepri-
jateljima““.

Još su jače ustali proti nama zastup-
nici njemačkih narodnih vijeća iz Štajerske,
Kranjske i Primorja na zajedničkoj  skup-
štini u Mariboru. Njihova resolucija glasi :

»Nijemci Južne Austrije čvrsto ustraju
uz načela njemačkog uskrsnog programa,
u njegovom potpunom opscgu i nazrijevaju
temelj za život sposobne Austrije samo u
tome, ako se ispune načelni zahtjevi toga
programa, naime: Uregjenje jedinstvene dr-
žave uz isključenje Galicije i uvedenje nje-
mačkog državnog jezika, koji potonji za-
htjev nikako ne smeta druge narodnosti u
njihovom slobodnom, kulturnom i gospo-
darskom napretku. Protiv državno-pravnih
zahtjeva jugoslavenskih parlamentarnih za-
stupnika od 30 svibnja ove godine, za koje
se upravo u posljednje vrijeme megju pu-
čanstvom agitira, ustaju južna-austrijska na-
rodna vijeća najodlučnije i svečano pro-
svjeduju protiv tih zahtjeva u ime svih Ni-
jemaca Južne Austrije. Oživotvore li se ti
zahtjevi, onda bi se morala naša monarhi-
ja u duhu naših ratnih protivnika sniziti do
bezmoćne savezničke državne narodnosti,
koja ne bi imala niti jedinstvene vojske niti
djelotvornog jedinstvenog zastupnika pra-
ma vani. Ujedno bi time bilo lišeno stotine
hiljada Nijemaca svoje domovine, odrezan
bi im bio pristup k moru i Balkanu, a ujed-
no bi bili istisnuti iz južnih gospodarskih
krajeva uslijed bojkota njemačke industrije
i njemačke trgovine, koji se prema dosada
stečenom iskustvu mora svakako očekivati.
Njemačka narodna vijeća južne Austrije mo-
raju dapače bezuvjetno otkloniti i narodnu
autonomiju unutar južnih krunovina, jer bi
ista samo bila korak oživotvorenju samo-
stalne jugoslavenske države. Zahtjevamo s
toga od naših parlamentarnih zastupnika,
da ustanu protiv provedenja narodne auto-
nomije unutar južnih krunovina....... «

Pa da nijesmo sretni ! !

život s brodom, kojim je on isti zapovijedao.

Antun je Kaznačić primio svoj prvi uzgoj
od privatnog nastavnika Vice Čumbelića, izgle-
dna svećenika i vješta gramatičara. Kasnije se
upiše u kolegijumu otaca pijarista (skolop4) u
zgradi, gdje je dandanašnja sada zatvorena voj-
nička bonica u Dubrovniku, i tu dovrši retoričke
nauke pod O. Franom Marijom Appendini jz
Piemonta, pak proslijedi nauke iz filozofije i
matematike pod Urbanom Appendini, koji bijaše
brat Franov, obadva iz istog crkovnog reda

»delle scuole pie« (stoga ih zovu i danas »Pia-
risti« ili »Skolopi«).

Blagodaran prema spomenutoj braći Appen-
dini, on ih je iskreno ljubio i štovao sve do
njihove smrti, dapače se mašio za svaku nji-
hovu stvar, a navlastito se bijaše zauzeo za nji-
hove zadušnice, te je ma svoj vlastiti trošak o-
bjelodanio životopis O. Frana Marije Appendini
uz sve natpise i naricaljke, što su tom prigodom
bile napisane,

Kaznučić se je još kao učenik filozofije o-
dao pjesništvu, te u njegovoj se porodici čuvaju
još neke elegije iz 1801, godine, koje elegije on
posveti svojim sudruzima braći Niku, Marku i
Matu grofa Pucića od Zagorja, Antunu Radiću,
Marku Božoviću, a uz te još i mnoge latinske
prigodom smrti Benedikta Stay, koje je sve on
čitao -u Arkadiji, što je onda postojala u
Dubrovniku.

Otac Antunov, kad je ovaj navršio nauke,

 

Metež u Rusiji.

Prema vijestima novinstva, u Rusiji je metež.

Potpuni metež prijeti da će zahvatiti cijelu
Rusiju. Čete, što su stigle iz Moskve u Kazan,
vode boj s pukom i četama, što su ih zatekle
u Kazanu. Isto se tako zametnuo pravi boj me-
gju bandama desertera i redovite vojske. Pitanje
je, da li će se to sve primiriti.

U provinciji raste očaj zbog vijesti o lošem
položaju na fronti. Prolurevolucija stiče sve više
pristaša i svakim se danom sve više ore poklici:
»Vratile nam cara !l« Osobito je pogibeljno drža-
nje seljaštva. U Besarabiji i Podoliji izbijaju ne-
miri. Ubojica Rasputinov, Puriškijević, razvija u
južnoj Rusiji zamjernu djelatnost. | držanje U-
krajinaca zadaje puno briga. Pokret se proti Ke-
renskom ne stišava.

Vijesti s fronta, kako »Djen« javlja, poveća-
vaju u unutrašnjosti Rusije očajanje i doprinose
sve većem jačanju protiv revolucijonarnog po-
kreta. Sve više jačaju zahtjevi, da se vrati carski
sistem. Generalisimus Kornilov je zatražio od
Kerenskoga, da mu preda svu gragjansku i vojnu
vlast u svrhu, da on sam sastavi novu vladu.
Pošto je privremena vlada u tome nazrela po-
kušaj, da bi se u zemlji uspostavio protirevolu-
cijonarni režim, ona je naredila Kerenskome, da
preuzme nužne mjere, kako bi se zaštitila revo-
lucijonarna prava gragjana. Kerenski je naredio
Kornilovu, da službu vrhovnog zapovjedništva
na sjevernoj fronti preda generalu Klembovskome,
te je proglasio ratno stanje nad gradom i kota-
rom petrogradskim.

Povodom svrgnuća generalisimusa Kornilo-
va zapovjednik je baltičke mornarice u dnevnoj
zapovjedi od 10, rujna pozvao mornaricu, da
bude budna i na oprezu protiv neprijatelja, te
da se klone nesloge i napokon da se pokorava
odredbama privremene vlade. — Centralni odbor
radničko-vojničkog vijeća te seljački odbor upra-
više proglas vojsci kao i namještenicima po že-
ljeznicama i brzojavima, da ne vrše Kornilovlje-
vih zapovjedi, već da slušaju samo zapovijedi
vladine kao i radničko-vojničkog vijeća. I Ke-
renski je izdao proglas istoga smisla željezniča- '
rima. Kozačka pukovnija petrogradske pukovnije
izrazila je vladi vjernost.

Vlada je svrgnula mjesnog vojnog zapo-
vjednika vojnog okruga petrogradskoga.

»Aftonbladet« s rezervom bilježi vijest, ra-
širenu u Tornei, a koja nije potvrgjena s nijedne
strane, da je Kerenski u subotu ili u nedjelju u-
moren. Privremena je vlada zatajila tu vijest ko-
ja se kao munja raširila. U Petrogradu vlada sil-

bijaše odlučio poslat ga u Marsilju kod nekog
dubrovčanina trgovca, te je u tu svrhu bio sve
utanačio, no ipak on promijeni tu pomisao, pak
pošlje sina u Genovu k svomu unuku cx fratru,
Ivanu Antuna Kaznačića, pomorskog kapetana i
generalnog konsula dutrovačke republike u Ge-
novi, I odista je to bio pametno odlučio i iz-
veo, što je sina, osamnaestgodišnjeg mladića
predao u ruke zrelomu i ozbiljnomu rogjaku,
koji i primjerom i svjetom upućivao je na sve
što je dobro, i časno i pošteno, mladog i ne-
iskusnog Antuna, a ovaj ga je ljubio i štovao
sve do svoje smrti, koja ga pokosi 1850 god.,
kad mu je bilo 94 god.

Na 12. aprila 1803. ostavi naš Antun rodnu
gruđu zemlje i metne se ma put za Genovu.
Još porodica njegova čuva opis ili dnevnik on-
dašnjeg putovanja, što iznosimo i mi ovdje u
kratko, da i naši čitatelji dobiju pojam, kako se
putovalo nazad sto godina.

Dne 12. aprila Anlun se pred večer ukr-
ca u luci dubrovačkoj ma trabakulu  gospo-
dara Piccoli, jakinjanina, a o podne sjutridan bi-
jahu u blizini Korčule ; .oko ponoća progjoše
Torkolu ; na 14, uslijed potpune tišine na moru,
usidre se u luci sv. Arkangjela. Ostave ovu luku
dne 15. i kako još trajaše morska tišina, tako
gospodar naredi, da se zajedri u luku Vodice,
gdje je lagja ostala do 16., a stoprv k večeru
istog dana, baci se sidro kod Starog Zadra, dok
jutrom dne 17. istegnuše sidro; ali je sve jednako

LAMA tn Ir M DA Ar A
SRS RAJE NARA am JETRI A BOJ ReRt atm JA AA PA atm JOGA

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZPOPUST RUKOPISI SE NEVRAĆAJU.L

Pi Staite est

na zabuna i panika. Kornilov neće da odstupi
sa svog mjesta te nastoji, da za se predobije
sve gragjanske i demokratske krugove.

Reuterov ured javlja iz Petrograda bez da-
tuma: Radi zahtjeva, što ga je generalisimus Kor-
nilov stavio privremenoj vladi, čitav je kabinet
demisionirao, kako bi Kerenskome dao potpunu
slobodu rada. Za sada još svi ministri i dalje
vode poslove,

Savez vojničkih i mornarskih časnika saop-
ćuje, da su mnogi časnici zamolili vojnu upravu,
da ih degradira. Potčinjeni vojnici meće da ih
slušaju i nemaju povjerenja. Oni se nadaju, da
će kao prosti vojnici obratiti ostale vojnike.

Ratno vijeće, koje, imaju sastaviti Ruskij,
Aleksijev, Brusilov i Dimitrijev, preuzet će vod-
stvo ruske vojske, kako javlja »Petit Journal«.
Svi ruski listovi pišu o pokretima proti revolu-
cije, osobito u južnoj Rusiji. Najviše se razma-
haše u Besarabiji i Voliniji. Kako javljaju spo-
menuti listovi, vladaju po južnoj Rusiji razni
nemiri, koje vode članovi »crne stotine«.

 

Sa ratišta.

Na Soči nastala je stanka u vojevanju. Je-
danaesta talijanska ofensiva, koja je počela 17
augusta, nije do sad proizvela nikakve promjene
u ratnom položaju. Jedini uspjeh neprijatelja je
taj, što je zauzeo Selo u kraškoj visoravni. U
vipavskoj dolini i kod Gorice nije u talijanskoj
ruci ostao nijedan najuži naš jarak. U ovoj bitci
na Soči Talijani su upotrebili 48 divizija na jed-
va toliko kilometara. Tome njihovome napreza-
nju sila i ulaganju velikih masa nema premca u
svim dosadašnjim napadajnim bitkama ovoga
svjetskoga rata. Talijanski pak gubitci i odgo-
varaju ovom načinu vojevanja. Talijani imađu
gubitaka — računajući amo i 20.000 zarobljeni-
ka — u najmanju ruku 230.000 momaka, a to
iznosi gotovo četvrtinu milijuna.

Vojna skupina generala pukovnika Boroje-
vića iz najnovijih uspjeha može da crpe pouz-
danje, da će se o njezin pobjedonosni otpor i
unaprijed razbiti svi juriši neprijatelja.

Za odmazdu, što neprijateljski “zrakoplovci
ponovno napadaju otvoreni grad Trst, naši su
pomorski zrakoplovci u noći sa 6. ma 7. rujna
bacili s vrlo dobrim uspjehom obilje bomba na
pomorski arsenal i na vojne naprave u tvrgjavi
Mletcima. Jasno 'se ustanovilo, da je pogodilo
vrlo mnogo bomba, Usprkos žestoke obrambene
vatre svi su se zrakoplovi povratili u dobrom
stanju.

duvao »majestr0«, te se naša lagja usidti u San
Cassiano. Ištom zora stane pucati, proslijedismo
putovanje, te popodne mogao je naš Antun
da se iskrca u Trstu, pak tu ostade do 9%, i
pogje mu za rukom da još istog dana krene put
Mletaka s nekom drugom lagjom, što je onamo
išla, i zbilja stigne pri smrknuću u duždov glav-
ni grad, a na vodi plutajućim Mlecima. — Dne
8. maja ugje Antun u pokrivenu lagjicu (burchio)
na vesla, te stigne prvo u Ferraru, pak u Bolo-
gnu (čit. Bolonju), a 12, maja stavi nogu na
slavno zemljište Firence. Dojdućeg dana krene
put Pise, (čit. Pize), odakle se metne na put 15. istog
mjeseca put Livorna, gdje prispije zdravo i ve-
selo, ali se morao sadržati do 24., jer nije imao
zgodne prilike da nastavi svoje putovanje dalje;
dok napokon pri samo podne istog dana stigne
zdravo i veselo u Genovu; tako je iz Dubrov-
nika do Genove upotrebio 44 dana |

Kaznačić bijaše došao u Genovu namjerom,
da se oda na trgovinu, a u isto doba da vrši
službu kancelarstva pri generalnom konsulatu
Dubrovačke Republike, ma čelu kog ureda sta-
jaše onda baš njegov rogjak; ali nažalost malo
je vremena mogao da vrši svoju službu, jer ta-
man one godine Englezi bijahu blokirali sve lu-
ke Ligurije, Sva je trgovina bila zastala, & radi
svog položaja u repubi, kancelariji od g, 1803.
1806, promisli da bi mu korisnije bilo da se
upiše na onoj universitati, i to odmah izvrši kao
slušalac merkantilnog prava i govorništva (elo.