PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 1 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Lan NA IAA A ESA NA e ISA DA ASA RAĐALA RSS Br. 657. Dogogjaji u Rusiji. Teško je, a radi protuslovnih vijesti gotovo i nemoguće, pratiti historijat naj- novijih dogogjaja u Rusiji. Jedno je ipak stalno, da Rusija nije kadra dalje ratovati i da joj u kući gori te već bijesni pravi formalni gragjanski rat. Kušat ćemo, da u glavnim potezima prikažemo razvitak najnovijih dogogjaja i . da povučemo iz istih nužne konsekvencije. Dne 7. ov. mj. po treći se put od fe- bruarske revolucije mriijenja vlada u Rusiji. Prvo je bila ,dumina vlada“ sa Rodzian- kom, Miljukovom i Lvovom na čelu, a sa- stojala se je pretežno od gragjanskog ele- menta. U radničko-vojničkom vijeću našla je odmah jakog protivnika, koji ju je na- pokon i srušio. Dogjoše tada na vladu umjereni ele- menti radničke klase, minimaliste ili ,menj- ševiki« zvani, u savezu sa kadetima. Njihov vogja Kerjenski sa ,provizornom vladom“ postajaše s dana u dan sve to vjerniji slu- ga engleški i nastojaše, da svu vlast pre- uzme u svoje ruke. Proti njegovoj samo- sili pobuni se u srpnju general Kornjilov, ali bi svladan. Radikalniji elementi radničkog i voj- ničkog vijeća, maksimalisti ili »boljševiki«, ne bijahu zadovoljni sa provizornom vla- dom pak i u predparlamentu i na drugim konferencama davahu javno oduška ovom nezadovoljstvu, dok 7. ov. mj. ne podi- goše u Petrogradu novu revoluciju, kojom oboriše provizornu vladu, raspustiše pred- parlamenat i izdadoše svoj proglas, u kojem se zahtjeva troje, tj. pospiješenje mira, raz- dioba državnog zemljišta i riješenje gospo- darske krize. Obrazovan je i posebni od- bor, »sovjet«, komu je namijenjeno prove- denje ovih triju točaka. Na čelu je »boljševika« Lenjin i iz- gledalo je, da je svojim programom svih osvojio i sebi položaj osigurao. Ali dogjo- še i drugi glasovi, da je Kerjenski, komu je uspjelo pobjeći iz Petrograda prije uda- ra »boljševika«, našao još sebi vjernih četa Izlet na Osojnik. (Svršetak.) Ozrinović. Mi smo išli dalje približivajući se svome cilju. Zakrenusmo za brdo i najednom ode nam sve u zaborav, što smo do sada razmišljali, a otvori nam se novi vidik, nova okolina, koja sa- svim drugi učinak čini na oko i dušu našu. Tamo daleko eto već otvara se pogled na ačke gore. Desno i lijevo opažaju se brežuljci i doline, Gdje i gdje krš je obrastao hrašćem i smrekovinom. Opažamo seljake na malim zaravancima, gdje oru i siju pšenicu, U brdu čobani već sakupljaju svoja stada, da kreću kući. Čuje se njihovo monotono pjevanje. Su- sretamo kojega seljaka, koji nas uljudno po- adravi. Mnogim upravimo koju riječ, osobito moj veseli sudrug sad pita ovo sad ono. Na sve dobijamo uljudan odgovor. Kako živete, ljudi? zapita Anastazije dvojicu trojicu, koje stigosmo putem. A što ćete, gosparu, kao u ratno doba. All vi ćete barem imati žita ? Imamo tugu i nevolju, nemamo ni za sjeme, 'Tek da se životari, moj gosparu ! Vama je svakako bolje nego u gradu? Kuku ovdje, jao tamo; nego kad će ovo svršiti, gosparu ? Ako Bog da brzo, neka sada potučemo Ta- lijane, pa eto mira. a e VAL TV SE DAJE PREDBROJEN i da je već pred Petrogradom. Regbi da je izmegju četa Kerjenskovih i Lenjihovih "došlo do bitke. Još se sigurno ne može kazati, ko će od ove dvojice pobijediti. U Moskvi se pak drugovačije stvari razvijaju. General Kornjilov, koji je bio us- stao proti Kerjenskomu, sad ima da po- stane hetmanom svih Kozaka i ustaje pro- tiv ,boljševika“. Glasa se opet, da i veliki knez Nikolaj Nikolajević čeka samo zgodan čas, da sa Kozacima zadade novi državni udar i da uspostavi monarhiju. Uslijed ovakog stanja stvari nije čuda, da iz Rusije dolaze najrazličitije vijesti. 1 Lenjin i Kerjenski izdaju nove proglase če- tama pak je ruska vojska u pravoj nepri- lici, koga da sluša, te je već isključeno, da bi sa ruske strane moglo biti više i go- vora o nastavku rata uz takovu disorga- nizaciju u vojsci. Ustanak »boljševika«, koje ententina štampa hoće da prikaže kao izdajice Rusije i njemačke agente, opet je novi dokaz, ka- ko je Rusiji nužno potreban mir, da uredi svoje unutrnje stanje. Regbi, da i sami »menjševiki« to uvigjaju, te u svojim pro- glasima stavljaju kao i »boljševiki« uspo- stavu mira kao prvu tačku. Centralnim su vlastima sad slobodnije ruke, kad je inače najdulja ruska fronta popustila. Ovi dogogjaji u Rusiji porazniju su za Ententu nego li naša provala u Italiju. En- tenta vidi sada sasma pomršene svoje ra- čune. Spravljala se na parišku konferencu, gdje se nije imalo, ili bolje nije smjelo ras- pravljati više o ratnim ciljevima, jer to je još uvijek tajna, koju Ententa najbrižnije čuva, već se je imao iznaći najbolji način za dalje vogjenje rata. I dok oni misle, kako će naći taj na- čin, savezničke čete već čudesa čine u Italiji, a Rusija neodgodivo traži mir. Ruska je revolucija engleško maslo; htjela je da zbaci cara, koji je bio sklon miru, a sad plodovi prve revolucije zadavaju Ententi trista jada. Engleška hoće da se opravda, da ruski Bože daj! ali me je strah. Ovomu nikad svr- he. Jak jedan, jak drugi, a nema ko da ih smiri, Bog će sam to smirili, ali nas je Bog zabora- vio; gosparu, vjerujte mi, da smo i zaslužili, — Mi smo zaboravili na Boga, a on nas. — Pravo si kazao, moj prijatelju, ja ću se umiješati, Bog hoće da kazni naše opačine, pa znaš ti onu, da izmegju zlih valja da i dobri trpe. — Imaš pravo, gosparu, sve naši grijesi. sve | Morasmo se rastati. Ja ću sudrugu : »l se- ljačka filozofija dopire do mnogočesa, do čega ne dopiru mnogi nadrifilozofi, Već bijasmo blizu Osojnika. Prizor gotovo svukuda jednak. Brdo do brda samo gdje i gdje udubla se koja mala ravnina, koju su seljaci marno obradili, gdjegod naigješ na šumicu od hrastova, a s druge sve jednolično. Sada se u našoj duši uzbude novi osjećaji. Gledamo ona kamenita brdašca, odrasla pelinom i smrekom; gledamo one stijene, što proviruju iz- megju onih malih hrastova, drače i šikarje, one ograde od neistesanog kamena; ona malena po- lja preorana i posi,. .ic. Sasvim nam druga slika oskače u duši, Sve nekako rekbi razbacano, div- lje, neotesano, ali ipak sveto daje ti jednu cje- lokupnu panoramu, koju kada čovjek promatra zanima ga, uzdiže ga i on se divi toj divljoj pri- rodi. Pa premda u samotnom i divljem kraju, ipak se nagje nešto, što ga zanosi, uzdiže i uzbugjuje u njemu neke neobične i interesanine osjećaje, IZLAZI SVAKE SUBOTE RA A a ISA NA e PSA DP S A a U DUBROVNIKU, 17. NOVEMBRA 1917. Am JEG REV panj) saveznici ne mogu više ništa učiniti, već mirno motriti tu borbu na život i smrt, i tješi se, da glasovi, te dolaze iz Rusije, nijesu prvi ni zadnji glas. Ali regbi da se već i na Engleškoj mora da ispuni ona: »Ko s gjavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. “ Njegovo Veličanstvo u pogibelji života. Dne 11. ov. mj. stigla je potresna vijest, da je Njeg. Veličanstvo Car i Kralj naš pri jed- noj vožnji na ratištu nastradao i da se je nala- zio u opasnosti života. Ali zahvaleći požrtvov- nosti Njegove pratnje, a osobito vladđareva šur- jaka princa Feliksa od Parme, uspjelo je vladara spasiti iz valova vode, u koju je po nesreći upao. Vijest je na prvi mah porazno djelovala, ali je svakomu odlanulo, kad se je razumjelo, da je Njeg, Veličanstvo sretno izmaklo opasnosti, i da nam ga je Svemogući Bog sačuvao živa i zdrava, baš u ovim velikim i ozbiljnim časovima. U danima kad njegove pobjedonosne čete imaju da nam priprave častan mir i počinak. Ovoj se radosti dalo izraza u cijeloj monar- hiji, megju svijem narodima. O samoj nesreći javljeno je iz Gorice dne 11. ov. mj. slijedeće: Niegovo Veličanstvo car i kralj Karlo bo- ravio je danas u Gorici i Palmanovi s Bugarskim carem. U vožnji su učestvovali i prinčevi Boris i Ćiril bugarski pa princ Feliks od Parme. U glavnoj goričkoj crkvi pribivala su oba vladara službi Božjoj, koja se je vanredno dojmila. Iz Palmanove nastavio je bugar. car po programu svoj put na frontu, a car i kralj je u prostoru Strassolda i Cervignana pregledao čete, koje su tuda prolazile dalje. — Na povratku u boravište pokušali su u blizini Rude, da pregju još prije malo dana prilično presušeni potok, koji teče kraj Soče. Ali pri tom je tjelesni automobil carev zapao neposredno kod7jedne male brane u du- blju vodu, pa je zato motor izdao. Odregjen je jedan teretni automobil, koji je upravo dolazio za njima, da izvuče tjelesni automobil iz valova, koji su ga oplakivali, ali ovaj automobil zapne jer mu se je motor pokvario. Sada zagjoše tje- lesni lovac Reisenbichler i stražmeštar Tomek u vodu, da prenesu cara i kralja na obalu. Ali se tu dogodi nesreća, koja je napunila užasom osoblje pratnje, koje su upravo stigle na glas u automobilima. Pod tjelesnim lovcem razvali se Tako promatrajući i opažajući stigosmo do samog sela. Uvala okružena sa svih strana br- dima poput lakta sačinjava tlo, gdje su sagra- gjene kuće, na dva do tri mjesta po skup kuća. U sredini je župska crkva i škola malo na uz- visitom mjestu. Stasmo malo i prije nego se smrači pro- matrasmo one seoske kuće, Većinom su potle- ušice, sagragjene bez ikakvog ređa onako na Božju. Kod našeg zagorskog seljaka nije prodrla ideja, da kuća može biti malena, ali ipak lijepo uregjena. Kod njih je glavno, da je kuća pokri- vena, a unutrašnji red je pravi darmar. Tu nema reda, tu nema pomješća. Sve je strpano u jed- noj škrinji, u jednoj sobici ili kutu. Malo se odmorismo i krenusmo dalje. Eto nas pred župničkim stanom, Pred nas istrči žup- nik, pozdravismo se i upitasmo za zdravlje, te krenusmo put kuče, Tu nagjemo majku i oca našega prijana. Svi nas rado i, veselo primiše. Odmorismo se i večerasmo i u veselom razgovoru progjosmo cijelu večer dok ne odosmo na počinak. Kada ustasmo odmah bacim pogled na nebo. Vrijeme je bilo isto, oblaci su raskomadani kružili svemirom, Morali smo ostati i na ručku, jer nas ne _pustiše prije. — Ajdemo, da razgledamo selo, Anasta- zije će. — Što ćeš razgledati, nemaš što, reće žup- nik, tu ti je škola i onoje umjetni naplov za PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. š UZPOPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOV 1 \ kamenje brane i taj čas ga spopane bujica i otrgnu u vrtlog valova rijeke, koja je jako nabujala uslijed proloma oblaka. Car i kralj, koji vidje svog tjelesnog lovca u životnoj pogibelji, ne pusti ga od sebe, pokazujuć bezprimjernu vjer- nost svom sluzi a ni gardijski stražmeštar vla- dara, pa je tako cara i kralja s tjelesnim lovcem i gardistom Tomekom zanijela preko brane u streku rijeku. Baš u taj čas došao je automobilom na obalu princ Feliks od Parme, carev šura, pa se odmah prvi baci u krznu i potpunoj opremi u vodu, da dogje u pomoć vladaru. Mora se za- hvaliti ovoj porodičnoj odluci i neprispodobivo požrtvovnom vlađanju pratnje, da se je car i kralj mogao makon ljute borbe spasiti. Car i kralj Karlo, princ Feliks, tjelesni lovac i gardij- ski stražmeštar Tomek nijesu se pustili jedan od drugoga. Časnik, hoji je fungirao taj dan kao vogja tjelesnog automobila, bacio se isto tako u vodu. Svi su bili odnešeni bujicom na jednu adu u kotlini rijeke, gdje su se jedva nekako sklonuli. Megjutim su pohrlila dva časnika niz rijeku da uhvate cara i kralja, koga je gomila bujica. Prva motka bačena u rijeku bila je prekratka. Napokon nagju gredu, pa je teškom mukom metnu u rijeku. Najveće je poteškoće zadavala obala nastojanju, da se car i kralj spasi. Spa- savači su nosili na sebi tešku više metara dugu gredu, a sve im se izmicalo tlo ispod nogu, a kad su iznijeli gredu, nije bilo već na korak od obale nikakova tla. Voda je strujala u strašnom vrtlogu, ali je usprkos sveg tog više šofera, ne premišljajući se ni časa, skočilo u valove; da naprave zajedno sa časnicima svezu ido mjesta nesreće. Car i kralj, koji je našao slab oslon na slabom tlu ade, koja se svaki čas utapala u streki od rijeke, bio je tako preko vrata u vodi ali nije ni za jedan čas izgubio prisutnost duha, nego je mirno i odgovarao ma dovikivanje spasavača. Kad je nakon puno časaka straha mnaprav- ljena sveza izmegju lomne obale i klimave ade, pa kad su napokon htjeli cara i kralja izvući na kopno, prva mu je misao poletjela na šuru i vjerne, koji su se borili s bujicom, pa je trebalo baciti na stranu sve ograde poslušnosti i sttogo ga pozvati, da on najprije potraži uporišta na gredi i da dopliva na obalu, a kađ je došao na obalu, ostao je tu sve, dok nije došao i poslje- dnji čovjek iz bujice na obalu. — Sunce je već bilo zašlo, kad je napokon uspjelo teško djelo spasavanja. Eto, to je baš rat, koji puno zahtijeva“, To je bio sud vladarev, koji onda unigje u svoj vodu sa velikim depositom, drugo nemaš što vidjeti, — A gdje je ona znamenita špilja na Osojnikn ? zapitam ja. — To ti je daleko dva sata od Osojsika. — Kad je tako, ne možemo do nje ovoga puta, nastavim. — Hoćemo li poći vidjeti školu ? — Hajdemo. Zgrada nije daleko od župske crkve, a pri- lična je, samo što nema dovoljno pomješća za djecu i učiteljske sile, jer je škola bila kašnje podignuta na dvorazrednu. Prispjesmo preko po- učavanja. Zadivila nas red i mirnoća u školi. Djeca izgledaju zdrava i jedra. Odgovaraju ne- ustrašivo na svaki upit i dosta su razvijega. Pri- povijedaše nam vrijedna učiteljica Remw, koliko je stalo muke i truda, dok je ona te mališe ukro- tita i stavila u red. Ali je zadovoljna, da joj trud nije uzaludan. Odosmo i odnesosmo sobom dobre utiske iz te škole. Razgledasmo još površno tamo i amo selo, polje, od kojega je dobar dio zasagjen kupusom i drugim povrćem. Objedovasmo i pošto se je apravljalo ruž- no vrijeme, odmah iza objeda krenusmo natrag. Vraćajući se jugovina nas je pratila; oblaci su se gomilali i morali smo bitrim korakom kora- cati, da nas ne zateče kiša. Veseli, noseći rezne utiske mile uspomene, stigosmo kući.