f CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU | Resen pus" Ber. 661 Nova igra Entente. Sa utanačenim primirjem od deset dana na cijeloj rusko-rumunjskoj fronti kao i sa objelođanjenjem tajnih ugovora Ententa se nalazi u nepovoljnom i neugodnom polo- žaju. Talijanska fronta treba brze i obilne pomoći, da uzdrži daljnje prodiranje savez- ničkih četa, a na zapadnoj fronti skorašnji poraz Engleza spada megju najveće dosa- dašnje njihove neuspjehe. Nije stoga čuda, da Ententa napinje sve sile, kako bi poboljšala svoj položaj, sačuvala svoj prestiž i omela pitanje mira Rusije i Rumunjske sa centralnim vlastima. To je bila svrha najnovije Ententine konference u Parizu, za koju se veli, kao uvijek do sada, da je postignuto u svemu potpuno jedinstvo megju vlastima Entente. Amerika bi imala da nadomjesti vojnu silu Rusije, i za to je navijestila rat i našoj dr- žavi, a Ekvador prekida diplomatske od- nošaje s Njemačkom, da pcpuni mjesto Rumunjske. Sve ovo nastojanje kao i prijetnje Wil- sonove neće zastrašiti centralnih vlasti, jer sudjelovanje u ratu sa strane Amerike ne , može da ima onog vojničkog značenja, ka- kova je imala Rusija sa ogromnim svojim četama, a odluka bi na bojištu mogla prije pasti, nego li stigne Ententi daleka pomoć Amerike. Značajno je jošte, kakovo je uzbugje- nje pobudila u francuskim krugovima nota rumunjskog ministra Bratianu, kojom javlja, da je i Rumunjska prisiljena da utanači pri- mirje, a glas, da će ruska vlada proglasiti državni bankrot i obustaviti isplaćivanje svih vanjskih obveza, tako je porazno djelovao, da se je Ententa našla prinukana, da pro- mijeni svoju taktiku prema vladi boljševika, za koju nije htjela ni da znade, ni da je priznade, Sad na jednom Ententa ne samo da prestaje sa prijetnjama prema Rusiji, već pristaje da Rusija utanači prirairje, pak da- Prof. Dr. Božo Cvjetković: Povijest Dubrovačke Republike. I. knjiga : Od najstarijih vremena do 1205. Str. 176. U velikoj 8% Cijena 2'50 K. književne Družbe.“ Dubrovnik 1917. Iza znaostveno-umjetničkog djela D.ra Cvjet- kovića : »Uvod u povijest Dubrovačke Republike« već imamo i prvu knjigu dubrovačke političko- socijalne povijesti. Ako auktorov »Uvod« ima ne samo znanstvenu već i umjetničku vrijednost, što je stručna kritika priznala, to prva knjiga po- vijesti Dubrovačke Republike ovo mnijenje po- većava u jakom zamahu. Auktor je bio prisiljen u svomu »Uvodu«, da ukratko ali ipak u idej- nom savezu iznese svu dubravačku povijest u tendenciji njezina smisla. To mu je sjajno us- pjelo i ako. mu je polet tu bio sapet ograniče- nim prostorom. Pisac nije više imao ovih obzira u naslovu RSA A ESA PLO JA Am RARASLENE NSS LDS DAN PA DJE BTS DJ PRAVA Za k PRP PRne žituža SASA At VJ ad pače hoće da pri tome bude zastupana po svojim punomoćnicima, a Buchanan, en- gleški poklisar u Petrogradu, jada se, zašto se nova ruska vlada tako neprijateljski drži prema svojoj saveznici Engleškoj, koja je još uvijek spravna, da Rusiji u svemu pomože. Ova nagla promjena u postupanju En- tente prema Rusiji ne dade na dobro na- slućivati, a još manje njezino obigravanje oko drugih ruskih pokrajina, osobito oko Ukrajine, da ne bi na mir pristala. Do sada nije imala uspjeha takova akcija, jer je U- krajina odlučno odvratila, da će ne samo ostati neutralna, već da će nastojati, da čim prije do mira dogje. Ali poznavajući nesregjenost prilika u Rusiji, lukavost Engleške i moć novca nije isključena mogućnost, da propane vlada boljševika, a da zavlada koja druga stran: ka. Engleška je posijala svu ovu buru u Rusiji, kao i u Portugalskoj, a sad bi imala da požanje oluju, jer došla na vladu bilo koja stranka, neće moći učiniti, da Rusija dalje ratuje i da se ne odazove zahtjevima ruskog naroda za mirom. Stoga ima opravdane nade, da kako Engleška nije uspjela sa svim svojim intri- gama, da omete utanačenje. primirja, neće takogjer uspjeti ni da osujeti utanačenje mira, što ga Rusija svakako do Božića želi, Exposč grofa Czernina. U odboru za izvanjske poslove jedne i druge delegacije držao je ministar grof Czernin dne 4 ov. mj. svoj exposč, koji je bio srdačno primljen. U dužem govoru pozdravio je ministar spoljnih poslova najprije delegacije, sjetivši se toplim riječima blagopokojnog cara i kralja Frana Josipa I. Ministar je naglasio dužnosti jednog modernog monarha, koji želi ostati svjestan svoje odgovornosti i istakao, da car i kralj Karlo, nakon što je stupio na prijestd svojih pradjedova, upravlja narodima Austro-Ugarske sigurnom ru- kom, vogjenom pravim čovjekoljubivim duhom. Ministar spoljnih poslova na to u ograni- čenom prikazu prikazuje dogagjaje posljednih dokumentiranje iznesenih tvrdnja, mirnoća u iz- laganju, sjajan stil i sasvjesnost te objektivnost u izradbi cijeloga djela, čine prvu knjigu du- brovačke političko-socijalne povijesti lijepom, pri- jatnom, lakom i zaokruženom cjelinom. Vremenski odsjek dubrovačke povjesnice od najstarijih vremena do 1205 prikazan je sin- tetički. Iznesen je u dva dijela i to I, »Dubro- vački teritorij do osnovanja grada Dubrovnika« i IL, »Dubrovački teritorij iza sagragjenja grada Dubrovnika«, Prvi se dio dijeli u tri glave, Prva glava prikazuje prirodu zemljišta i njezinu moć u raz- voju povijesti. Tu nam pisac crta u sigurnim i jezgrovitim potezima prirodu, koju vidimo po- razdijeljenu u svim svojim pojavama kao i u djelaonice i škole, što služe za nauku i organi- zaciju ljudstva. Ova razdjela prirode čini svjet- sku povijest neprekinutim nizom diferensovanja, što je osobito obilježje pojedinih dijelova zem- ljine površine. Iza karakterističnog iznesenog po- teza o svjetskoj povijesti auktor prelazi da go- vori o pozornici dubrovačke povijesti. Govori o geografskoj poziciji dubrovačkog teritorija u nje- govim odnosima prema moru i tvrdome kopnu. Pisac obraća u ovome poglavlju osobitu pažnju prirodnim komunikacijama Dubrovnika sa Bal- kanom pa osobito govori o Neretvi. Druga glava crta ilirsko-feničko-helensku dobu dubrovačkog teritorijg u savezu sa ostalim balkanskim zemljama. Ovo je poglavlje osobite svoje vrsti i vrlo poučno u pogledu poimanja IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. re MESNE U DUBROVNIKU, 15. DECEMBRA 1917. CRVENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB San JSAA DS A at IA RAMA a PARA MA ADA. A RE am E RELJA A tn JES triju godina. Upućuje na zagušljivu atmosferu na Balkanu poslije bukureštanskoga mira, na velikosrpsku propagandu, na srpski atentat u Sarajevu, na odbijanje našega ultimatuma, čime su dogagjaji pošli svojim tokom. Porijeklo kon- flikta ne ostavlja nikakve sumnje, da se Monar- hija prihvatila oružja samo u svrhu svoje obrane i da je od nje bilo daleko pomisao napada ili osvajanja. Ako su za to potrebni još kakovi do- kazi, onda ih je svojim iskazima pridonio sam sporazum. Ministar se zatim sjeća divnih djela vojske i pozadine u ovoj borbi za opstanak, kao i sjajno prokušanog saveza središnjih vlasti, kojemu su se docnije iz dobro shvaćenih interesa priključile Bugarska i Turska, što neće trebati da požale, Prešavši na Italiju, rekao je ministar: Italija je započela svoju [izdaju u stvari već sa svojom Izjavom o neutralnosti. Kao zahvalu za to dobija talija ovih dana, kada se izvršuje njena sudbina, u svrhu spasavanja svoje vojske vojničku pomoć od svojih zaveznika.' Ministar zatim odaje počast sjajnom vodstvu i junaštvu četa, koje su kroz dvije godine branile talijanski front protiv velike nadmoći da onda pod vodstvom našega vladara probiju željezni talijanski zid i tako za pregovo- re o miru izvojuju dragocjen zalog. Osobito iscrpivo pozabavio se ministar iz- dajstvom Rumunjske: Od smrti kralja Karola te žila je rumunjska politika dijelom za posjedom Bukovine i više ugarskih županija, dijelom za tim, da ratne operacije preduzme po mogućstvu bez rizika. Rumunjsko ucjenjivanje odbili smo dijelom zato, što se o njima nije moglo ni ras- pravljati, a dijelom što se rumunjska pohlepnost nikzko nije dala; zasititi. Kad diplomacija središ- njih vlasti Rumunjsku nije više mogla odvratiti od izdajničke, samoubilačke nakane umiješavanja u rat, obavijestila je o tom vojno vodstvo, pa je tako bilo moguće, da se Rumunjskoj zadadu o- nako brzi i odlučni udarci na frontu Dobrudže. Iz vojničko-tehničkih |razloga nijesu se na žalost tako brzo mogle poprimiti mjere i na erdeljskoj granici. No naskoro su i ovdje savezničke čete mogle da zagju u borbu pa su sebi kod Kron- stadta i Hermanstadta stekle neumrlu slavu. Stra- hovito, ali pravedno kaznila je sudbina rumunj- sko izdajstvo. Megju žrtve sporazuma spada i ugnjetavana Grčka, i to zbog jednog čovjeka, koji je zaplovio sporazumrim vodama. U Arbaniji nastojimo, da oživljujuć osjećaje zajednice, stvorimo osnovu za samostalnost te države. ondašnje svjetske povijesti uopće, a kulture ponapose. Treća glava donosi iscrpljivo rimsku dobu i seobu naroda na Balkanski poluotok. U krat- kim ali vrlo markantnim crtama tu je tako izne- sena cijela sinteza rimskog duha i rimske povi- jesti, da ne bi smjelo biti škole i povijesnog predavanja, a da se ne bi ovo poglavlje proči- talo, Mi ne možemo, da se potanje na nj osvr- nemo, jer mu je svaka riječ dragocjena, pa bi ga trebalo donijeti u potpunome tekstu. Prva glava o povijesti dubrovačkog terito- rija iza sagragjenja grada Dubrovnika iznosi po- vijesne dogigjaje od početka Dubrovnika (614) do 867, kad Arapi dulje vremena podsjedahu Dubrovnik i kad ovaj poče da uzima odlučnog udjela u svjetskoj povijesti. Iza divnog uvoda auktor nam jezgrovito iznosi početak Dubrovnika. Govori o njegovome dvostrukome imenu i smje- štaju megju morem i kopnom. Ouovremeni gra- dić podignu se dakle, kaže pisac, na mjestu, gdje mu stanovnici slušahn danomice govor va- lova, a tvrđa hrid primaše sčitalskih i afričkih žala posrebljene rese mora i njegov zvučni slap, koje sunce zlati u miljarđama plamen-iskrica i od svega toga stvara krasan dijadem, dostojan nakit dubrovačke državne misli, koja se porodi u onim drevnim vremenima« (p. 55), Dalje pisac govori o planu cijeloga grada i njegovomej raz- voju. Iznosi temeljito sve o prvome stanovništvu Dubrovnika kao i njihovome jeziku te vjeri, Pe- rijod o religiji starih Dubrovčana pa vjerskim UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF it Aa A JA At A etA A RER RJ AA JE AA Ap SJ God. XIII. Ratt JRGaŠA O Ministar se zatim sjeća poljske politike sre dišnjih vlasti, koja se ne bavi praznim obećanji- ma, nego nastoji, da poljsku državv u umutraš- njosti svojoj potpuno izgradi. Prešavši na odnos izmegju Monarhije i Sjedinjenih Država, razlo- žio je ministar spoljnih poslova potrebu prekida diplomatskih odnosa Monarhije sa tom državom. Šta se tiče Rusije, — nastavlja grof Czernim — to se njene prilike u ovaj čas ne dada još jaš- no pregledati. Sigurno je svakako, da je đa- našnja Rusija napustila svoje imperijalištičke i panslavističke ideje. Monarhija odbija, đa se u- miješa u unutarnje prilike Rusije i pripravna je da sa današnjom ruskom vladom pregovara. ' S iskrenom simpatijom pratimo nastojanje ruskog naroda, da svoju sudbinu vrati u mirne prililee. I naša je iskrena želja, da se ponovo uspostave svojevremeni prijateljskosusjedni odnosi. Konačno ministar govori o sađanjem op- ćem položaju i konstatira, da se nadmoć sre. dišnjih vlasti izvan svake sumnje dokazala i da je opravdana predpostavka, da je najteže već prošlo. Mirne savjesti i svijesni, da vođimo čisto obranbenu borbu, možemo ići u susret zori mira, koja već svanjiva. Zasluga, da se mogućnost mi- ra pomakla u dogledno vrijeme, pripada središ- njim vlastima, koje su, svjesne svoje moći, već od decembra 1916. godine pružile svoju ruku pomirnicu. Mi smo na putu, završio je ministar spolj- njih poslova, da povedemo sa Rusijom prego- govore o miru ma temelju osnovice, koju smo već u više maha obilježili, a koja se postavlja samom činjenicom, da mi vodimo rat radi o- brane. Za sada se još neda reći, hoće li se osta- li protivnici priključiti ovim pregovorima. Za sa- da još ne mogu da se izjasnim o tome, u koli- ko se mir, kojemu mi težimo, može ostvariti i prema ostalim neprijateljskim državama. Nemo- guće je, da mi jednostrano postavljamo svoje nesebične težnje za mirom nasuprot očevidnim osvajačkim prohtjevima ostalih protivnika. Gojim čvrstu nadu, da ćemo postići mir putem kom- ,promisa. U protivnom slučaju mi ćemo, kao što sam uvjeren, silom izvojevati taj mir, Tečaj pregovora o primirju s Rusijom. Wolfov ured saznaje o tečaju rasprava o mirovanju oružja na istočnoj fronti ovo : Na početku rasprava s Ruskom delegacijom, koja je došla u glavni stan vrhovnog zapovjed- nika, ustanovilo se je kod izmjene punomoći, utjecajima na Dubrovnik i od zapada i od istoka zaslužuje svaku pohvalu, jer je iscrpljiv, a za pitanje glagolice vrlo poučan. Riječ o autonom- nom uregjenju Dubrovnika posve je uspjela kao i crtanje podsjedanja Dubrovnika od saraćenskih gusara. Druga glava iznosi na vidjelo povijesni od- sjek od 867 do god. 1000, naime do pohoda dužda Petra Il. Orseola u Dalmaciju. Vizantijska, hrvatska te mletačka povijest u ovom se poglav- lju potpuno popunjaju i daju skladnu cjelinu, kako se piše povijest malih teritorija na osnovi svjetske povijesti, Tu je riječ i o dubrovačkoj pomorskoj sili te njihovoj plovidbi po moru. Zlatne su riječi, što ih pisac iznese na str, 93 i 94 o dubrovačkoj diplomaciji. Izvođi o trgovini zaslužuju svaku pažnju. Treća i najkarakterističnija glava u cijelome djelu iznosi dubrovačku povijest od god. 1000 do god. 1205. I o ovome poglavlju teško je u izvatku progovorit. To je cjelina takog intelek- tualnog uživanja, obragjena tako temeljito i kri- tički, da nas naslagjuje ne samo bogatim : po- učnim sadržajem nego i poizbor jezikom, kojemu pisac podaje osobiti čar, I ovo bi poglavlje tre- balo u cjelini donijeti, a naosob one stavke o umjetničkim vidicima. Djelo D.ra Cvjetkovića spada bez sumnje megju uaše najveće savremene kulturne tečevine. To je najveći spomenik našem Dubrovniku, & time i našemu narodu. M D,