iol

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

Promjenom godine.

Godina je 1917. na izmaku; bježi u
tepovrat!

Četvrta je ovo promjena godine, što
ram dolazi pomućena, jer cijeli svijet u
(roznom ratu, i oni što su na bojnom po-
Ju, i oni što su kod kuće.

Ipak s nekom razlikom prelazimo ovaj
jut u novu godinu; osjećamo kao neko
ođahnuće od dosadašnje potištenosti ratne.

Nakon više od tri godine krvavog
kola,. što su zaigrali milijuni ponajboljih si-
nova Europe, na istoku se nešto razgalilo,
zatudila zora mira. Od Sjevernog do Cr-
noga mora miruje oružje, a u Brestu Li-
lowskome već se raspravlja o miru.

Pred Božić sastali se predstavnici naše
Monarhije, Njemačke, Bugarske i Turske
sa ruskim odaslanicima, da vijećaju o miru,
me bi li jednom prestalo ovo strašno pro-
lijevanje krvi i zacijelile se rane, što ih je
:rat nanio i narodima i pojedincima.
| Baš o Božiću raspravlja se o miru,
kad cijelo kršćanstvo slavi veliko otajstvo,
da je s nebesa naviješten mir ljudima do-
bre volje!

+ Znamo, da je uglavljenje mira skop-
čan& s mnogim poteškoćama i da nepo-
mirllivi ratni huckači naših neprijatelja rade
nep imljivo i svom silora oko ruskog na-
rod: |, kako bi omeli dogovore i ugušili že-
% ka mirom, ali znamo i to, da se te

ruskog naroda ne dadu tako lako
e zatrti, jer je posvemašnja pripra-
usije, da sklopi mir, naravna po-
njezinih unutarnjih političkih i dru-
\ prilika zbog trajanja rata. Jmore-
rvanom i ozlojegjenom ruskom na-
t nije u interesu.
istali su naši neprijatelji, po riječima
ih državnika, odlučili nastaviti rat do
st Iz Engleške, Francuske, lialije i
čuju se ratoborni govori i osnove
\o istrage.
\tamo izgleda, da se misaoni na-
\o malo k razumu i promišljenosti.
\eškoj, uza sve ratoborne izjave
za, lorda Cecila, Asquitha, Bal-
ve to više utječe na politički
lorda Landsdownea, kojim za-
izumni mir s Njemačkom. To
+ nezadovoljstvu, što se po-
proti Lloyd Georgeu.
skoj se Clemenceau bori svim

doti o intimnosti grada
\samostanom Male Braće.
e napisao O. Frano Jurić — Cavtat.)
\(Svršetak)
na 16. ožujka, posred crkve
\ački odar. Na njemu je iz-
oro preminulog redovnika:
iz Župe, Hrpa naroda go-
se želi dotaknuti odjeće
i to ne bijaše nekojim
pusta, kidaju sa njega
tjela to masa naroda,
habita sa dobrog re-
svetu uspomenu kući
ilo druge, morala je
ovati i svijet umiriti.
ublika, Na bečkome
bi definitivno zape-
druga vlast i u-
ostalih bi zabranjeno
| Ta zabrana živo
od vijekova zakopa-
god. 1833. umre
1 o Gu-
učiniti ? Gdje će ga
crkve, na Dančama.
i + ovako svetog re-
“sskon je zakon.

 

 

Ke,
U

 

PRAVA

S«RVENA HRVATSKA

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

U DUBROVNIKU, 29. DECEMBRA 1917.

sredstvima proti mirovnom pokretu. | afera
s Cai s toga je kla.

U ltaliji postaje unutarnje stanje svaki
dan sve to opasnije i prijeti eksplozijom.
Upadica izmegju naprednjaka i Giolitti, la-
tentna kabinetska kriza, mračan parlamen-
tarni položaj, nemiri u južnoj Italiji, Rimu
i Milanu dosta govore,

I megju srpskim zastupnicima, što se
nalaze u Švicarskoj, rasiren jc nazor, da i
kraljevine Srbija i Crna Gogra čim prije,
putem Petrograda, stupe u mirovne pre-
govore sa centralnim vlastima.

Kod svih naroda opaža se velika čež-
nja za mirom, jer svi žele, da se već jed-
nom riješe svih bijeda i nevolja, koje ;so-
bom donosi rat, koji je upropastio fizički
i moralno milijune ljudi i uništio nebrojene
miljarde svjetskog imanja, pa da na ruše-
vinama čovječanstva započne novi život.

Stoga nešto mirnije i s novim vidi-
cima gledamo u Novu godinu 1918., jer
se nadamo, da će nova godina donijeti mir,
s mirom odmor i preporod čovječanstvu,
narodu i državi. Napose kao Hrvati gojimo
čvrstu nadu, da će hrvatski narod, nakon
toliko muke i patnja, prolivene krvi i žr-
tava, dočekati ljepšu i sretniju budućnost,

Dao Bog!

 

Mirovni pregovori.

Na 21. o. mj. sastali su se u Brest-Litow-
sku izaslanici vlada čevvornog saveza i ruski de-
legati, da započnu pregovore o miru.

Izaslanici su slijedeći: sa njemačke strane:
Državni tajnik dr. pl. Kiihlman i major Brinks-
mann; od austro-ugarske strane: Ministar vanj-
skih posala grof Czernin, poklisar pl. Merey, po-
slanik dr. vit. Wiesner, legacioni savjetnik grof
Csaky, podmaržal pl. Csicserics, potpukovnik Po-
korny i major pl. Glais: sa bugarske strane: Mi-
nistar pravosugja Popov, poslanik Kosev, posla-
slanik Stojanov, pukovnik Gončev i legacioni sa-
vjetnik Anastasov; sa turske strane: Ministar spo-
ljašnjosti Ahmed Mesejmibeg, poklisar Hakki
paša, državni podtajnik Rešad Kikmet-beg, ge-
geral konjaništva Zekki paša, te sa ruske strane
delegati: Joffe, Kamenov, Bizenko, Pokrovskij,
Haraham, Lubinjskij, Weltmann, Pavlović, admi-
ral Altvater, Samojlo, pukovnik Sepliz 1 kapetan
Lipskij.

Njemački izaslanik pl. Kiihlmanu imao je
već iste večeri priliku da se sastane sa zastup-
nicima četvornoga saveza i s ruskim odaslanicima.

sa mrtvacem put Danača. I ukopaše mrtvo tijelo,
ali ploču ne zaklačiše, Već se je uhvatila noć
tog tužnog dana, a grobištem Danača promiče
se jedna tajinstvena sjena. Ko je? Jedna dumna
od Danača vadi iz groba tijelo redovnika i po-

krivena nosj u Malu Braću. Redovnici ga primili

i u svoj ga grob u sakristiji ukopali. Ispunili
carsku, ispunili svoju.

Godine 1913., na 17. 9. buknu strašni po-
žar u samostanu Male Braće, Lik ognjevitog
stupa dizao se je k nebu, silni se dim motao
poput klete zmije. Varne iskre vrcale su poput
kiše na sve četiri strane; zadah paljevine kružio
je širom. Krvavo svijetlo velikog ognja razsvijet-
ljivaše drevni zvonik, samostan, Minčetu, okolišne
kuće. Čitav grad poprimio je mjedenu boju. Sred
tog kaosa mrklom noću razlijegao se je bolni
glas zvona sa drevnog zvonika, tražeći pomoći.
I zbilja ona prispije! Sa svih strana grada hrpe
maroda hite u pomoć Maloj Braći. Njihov glas
bio je zajednički : Spasimo Malu Braću ! Spasi-
mo biblioteku. | staviše se na djelo, Mnogi se
ozlediše, mnogim se pripalila odjeća, nekojim i
krv procurila, ali ne sustaju, dok i zadnju iskru
ne pogasiše, Ove noći oko je vidjelo, kolike su
simpatije gragjana prema Maloj Braći.

Zorom oko 5 sati oganj bijaše podušen.
Istog časa gragjanstvo je u maloj sobici samo-
stana vijećalo, što im je činiti, Na mnoge strane
šalju brzojave, stvaraju odbor, koji će se brinuti

dić

 

|

Mirovni pregovori otvoreni su svečanom
sjednicom dne 22. o, mj. u 4 ure po podne.

Princ Leopolod Bavarski pozdravio je u
svojem svojstvu kao vrhovni zapovjednik istoč-
noga vrhovnog vojnog zapovjedništva delegate
četvornoga saveza i Rusije, koji su došli u nje-
gov glavni stan besjedom, u kojoj je — upozo-
rujući na povoljan i uspješan tečaj pregovora o
primirju — dao izražaja pouzdanoj nadi, da će
i rasprave, koje se počinju, brzo dovesti do mira
koji će narode usrećiti.

Napokon je pozvao prvoga turskog zastup-
nika Ibrahim Hakki pašu, da kao najstariji pre-
uzme predsjedništvo.

Zauzimajući predsjedničku stolicu zahvalio
se je Hakki paša ma pokazanoj mu časti, po-
zdravio izaslanike, otvorio rasprave uza želju,
da povoljno teku, i predložio, da dr, Kiihlman
preuzme prvi predsjedanje u raspravama. Taj je
predlog bio sa svih strana primljen.

Kiihiman nakon što je preuzeo predsjeda-
nje izreče govor, u kojem je u prvom redu za-
hvalio na visokoj počasti, da može, (predsjedati
u današnjoj prvoj sjednici, u kojoj su se zastup-
nici savezničkih vlasti sastali s ruskim izaslani-
cima, da dokrajče rat i stanje?mira i prijateljstva
izmegju Rusije i na sjednici zastupanih vlasti
uspostave.

U nastavku je naglasio, da prema sadašnjem
stanju i prilikama ne može biti govora o tome,
da se u započetim vijećanjima može izraziti mi-
rovna' isprava do u sve taričine. Šta ima pred
očima, rekao je dr. Kiihlman jest samo to, da
se ustanove najvažnija načela i uvjeti, uz koje
se može što prije uspostaviti prijateljski i susjed-
ski saobraćaj osobito i na kulturnom i gosp<-
darskom području i da vijećanje bude najbolje
sredstvo, kojim će se moći zacijeliti rane, koje
je rat zadao. Naše će raspravljanje ispunjati duh
miroljubive čovjekoljubivosti i megjusobnog po-
štovanja. — U njima se mora s jedne strane
računati na ono, što je u historiji nastalo, da
ne bi se ispod nogu izgubilo čvrsto tlo_ činjenica,
a s druge strane moraju mas voditi one velike
misli vodilice, koje su mas ovdje skupile. Mogu
smatrati znakom, koji obećava sreću, okolnost,
da naša pregovaranja počinju u znaku one svet-
kovine, koja stoljeća i stoljeća obećaje »mir na
zemlji onima, koji su dobre volje« i smijem stu-
piti u pregovore s iskrenom željom, da naš rad
teče uspješno i brzo.

U smislu predloga predsjedateljevih stvore-
ni su ovi zaključci :

Pitanje stepena uregjeno je po alfabetskom
redu zastupanih vlasti ;

za kupljenje milodara. I kroz kratko vrijeme po-
rušena zgrada bi popravljena. Tom zgodom, čuvši
vrlo dobro poznati dubrovački plemić, duša svega
ovog pothvata, da redovnici iz provincije nude
redovnicima u Dubrovniku postarije mantije, eda
udovolje časovitoj potrebi, budući su im nove
mantije izgorjele, srdito reče : »Zar da naši du-
brovački fratri nose samo istrošene haljine ? Ah,
to nigda! Mi ćemo im dati novaca, a oni će sa-
mi kupiti nove.«

Ko pak da navede sve one simpatične a-
nekdote povjerenja i intimnosti samostana sa to-
likim odličnim obiteljima, koje su kroz vijekove
naručivali kod kojeg dobrog starijeg redovnika
devetnice, »Si quaeris...« za potrebe svoje obi-
telji ? I redovnik ih je vršio bilo privatno u svo-
joj ćeliji, bilo pred oltarom Gospe srca Isusova
i sv. Antuna.

Obilni takogjer broj anekdota kola narodom
oko Dubrovnika o funkcijama u crkvi Male Braće,
Svečanost Neoskvrnjeno-Začete, sa četrdeset sati,
nekim strahopočitanjem, kao svečanost sv, Vlaha
i Gospe od Rozarija, napunja srce dubrovačkog
naroda, Za tu zgodu drži se svetom dužnošću,
da barem koje čeljade od obitelji pohodi crkvu
Male Braće, pa i od udaljenijih mjesta, eda kaš-
nje znade u kući pričati, kako je bilo u crkvi.
Toliko puta čulo se od naroda govoriti: Uprav
je lijepo bilo u Maloj Braći, baš kao u raju!

A ko pak da nabroji sve one simpatične

 

! ) PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI
4  ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
\ ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB
$ UZPOPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF

\

Lee MA taJ SSSR NM aa? SSS NES JENS Dl JE SS SJA i JE SEO O

u predsjedavanju punih sjednica mijenjaju
se prvi opunomoćenici pet vlasti ;

kao raspravni su jezici pripušteni : njema-
čki, bugarski, ruski, turski i francuski ;

pitanja, koja se tiču samo pojedine vlasti
učesnice, mogu se raspravljati u posebnim ras-
pravama;

službeni izvještaji o sjednicama ustanovlja-
vat će se sporazumno.

Na poziv predsjedatelja razvio je prvi ruski
zastupnik u oduljem govoru temelje ruskog mi-
rovnog predloga, koji se u glavnom slažu s već
poznatim zaključcima radničkog i vojničkog sa-
vjeta te sveruske seljačke skupštine.

Zastupnici su se četiriju savezničkih vlasti
izjavili spremnima, da pristupe ispitivanju ruskih
izvoda. Rezultat će ovih ispitivanja sačinjavati
predmet naredne sjednice.

Dne 23. o. mj. delegacije četiri savezne dr-
žave vijećale o tome, kakaw odgovor da dadu
na ruske predloge. Utanačeno je u načelu, kako
da se odgovori, a odgovor sam će se sastaviti
slijedeći dan.

 

Gospodarska važnost posebnog mira
sa Rusijom.

Izvjestitelj »Vilag-a« u Haagu piše o sa-
dašnjem svjetskom položaju : Dok se u Petro-
gradu diplomati entente spremaju na odlazak,
odbijajući i pomisao na poseban mir centralnih
vlasti sa Rusijom, Trockij se obraća sa manife-
stom na proletarijat svijeta.

Kad bi internacijoaalni proletarijat postigao
svoju svrhu, to bi značilo, da je ruska revolucija
spasila čovječanstvo od ove velike svjetske bijede
i da je sklopljen socijalistički svjetski mir na te-
melju prava samoopredjeljenja naroda i slobodne
trgovine. To bi bio najsigurniji i najkraći put
do mira. Ali treba računati sa mogućnosti, da
ententine vlade neće ni da znađu o ponudi ruske
vlade. Ovaj kategorički prosvjed doveo bi sigur-
no do posebnog mira. Ententina štampa dođuše
sama ne vjeruje, ali nastoji dokazati, da se cen-

'tralne vlasti . neće usuditi sklopiti poseban mir

sa Rusijom, jer ne vide nigdje sankciju ugovora
sa ruskim revolucijonarcima. Prema njihovom
mnijenju nema danas nikoga, koji bi mogao go-
voriti u ime čitave Rusije. U principu to stoji,
ali se ovo pitanje može u praksi veoma jedno-
stavno riješiti sa sigurnom činjenicom, da nema
nikoga u Rusiji, koji bi mogao — i ako prisvoji
vlast — otpuštene vojnike još jedanput povesti
na ratište, nema čovjeka, koji bi mogao protiv
ideje mira osigurati pobjedu ideji rata.

anekdote, koji su se odigrali u ljekarnici Male
Braće, u voštarni, te' pri raznim zanatima, kad
su naime sami redovnici pekli kruh u svojim pe-
ćima, pripravljali svitu u svojemu »lanificium« ?

Više pak nego isti povjesni anekdoti jesu
one realne činjenice, koje su za raznih zgoda
spajale u jednu zajednicu samostan sa gradom.
Ta sa ponosom je od davnih vremena gragjan-
ska glazba uoči sv, Antuna izvagjala birane ko-
made pred crkvom Male Braće. Na dan sv. Ce-
cilije pjevačka društva imala su svoju sv. misu
u franjevačkoj crkvi. Za 50-godišnjicu Imakulate,
a na domaćoj Akademiji u biblioteci, svojom pri-
sutnošću elita gragjanstva počasti samostan ; a uz
domaće pjevače sudjelovali su gragjanski pjevači,
violiniste, tamburaški zbor, Uvijek se je dolično
častilo gospodu pjevače, a u toj počasti nijesu
smjele izostati tradicijonalne oblante.

Takogjer za 50-godišnjicu  misnikovanja
O. J. Jovića (1906.) dvije dubrovačke glazbe kon-
certirale su u klaustru Male Braće, pucalo se sa
Minčete, bacalo vatromete,

Mila je takogjer bila zajednica grada i sa-
mostai:a, kad su redovnici u razno doba godine
prosili po dubrov, kućama milostinju kruha i
drugih potrebština. Tu milostinju oni su dijelili
kašnje sa siromasima, koji su svagdano dolazili
na samostanska vrata, sve dok ne nastade ratno
doba. Na osobiti način brilirala je ta mila za-
jednica pri skidanju zvona Male Braće za ratne