iol CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Promjenom godine. Godina je 1917. na izmaku; bježi u tepovrat! Četvrta je ovo promjena godine, što ram dolazi pomućena, jer cijeli svijet u (roznom ratu, i oni što su na bojnom po- Ju, i oni što su kod kuće. Ipak s nekom razlikom prelazimo ovaj jut u novu godinu; osjećamo kao neko ođahnuće od dosadašnje potištenosti ratne. Nakon više od tri godine krvavog kola,. što su zaigrali milijuni ponajboljih si- nova Europe, na istoku se nešto razgalilo, zatudila zora mira. Od Sjevernog do Cr- noga mora miruje oružje, a u Brestu Li- lowskome već se raspravlja o miru. Pred Božić sastali se predstavnici naše Monarhije, Njemačke, Bugarske i Turske sa ruskim odaslanicima, da vijećaju o miru, me bi li jednom prestalo ovo strašno pro- lijevanje krvi i zacijelile se rane, što ih je :rat nanio i narodima i pojedincima. | Baš o Božiću raspravlja se o miru, kad cijelo kršćanstvo slavi veliko otajstvo, da je s nebesa naviješten mir ljudima do- bre volje! + Znamo, da je uglavljenje mira skop- čan& s mnogim poteškoćama i da nepo- mirllivi ratni huckači naših neprijatelja rade nep imljivo i svom silora oko ruskog na- rod: |, kako bi omeli dogovore i ugušili že- % ka mirom, ali znamo i to, da se te ruskog naroda ne dadu tako lako e zatrti, jer je posvemašnja pripra- usije, da sklopi mir, naravna po- njezinih unutarnjih političkih i dru- \ prilika zbog trajanja rata. Jmore- rvanom i ozlojegjenom ruskom na- t nije u interesu. istali su naši neprijatelji, po riječima ih državnika, odlučili nastaviti rat do st Iz Engleške, Francuske, lialije i čuju se ratoborni govori i osnove \o istrage. \tamo izgleda, da se misaoni na- \o malo k razumu i promišljenosti. \eškoj, uza sve ratoborne izjave za, lorda Cecila, Asquitha, Bal- ve to više utječe na politički lorda Landsdownea, kojim za- izumni mir s Njemačkom. To + nezadovoljstvu, što se po- proti Lloyd Georgeu. skoj se Clemenceau bori svim doti o intimnosti grada \samostanom Male Braće. e napisao O. Frano Jurić — Cavtat.) \(Svršetak) na 16. ožujka, posred crkve \ački odar. Na njemu je iz- oro preminulog redovnika: iz Župe, Hrpa naroda go- se želi dotaknuti odjeće i to ne bijaše nekojim pusta, kidaju sa njega tjela to masa naroda, habita sa dobrog re- svetu uspomenu kući ilo druge, morala je ovati i svijet umiriti. ublika, Na bečkome bi definitivno zape- druga vlast i u- ostalih bi zabranjeno | Ta zabrana živo od vijekova zakopa- god. 1833. umre 1 o Gu- učiniti ? Gdje će ga crkve, na Dančama. i + ovako svetog re- “sskon je zakon. Ke, U PRAVA S«RVENA HRVATSKA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 29. DECEMBRA 1917. sredstvima proti mirovnom pokretu. | afera s Cai s toga je kla. U ltaliji postaje unutarnje stanje svaki dan sve to opasnije i prijeti eksplozijom. Upadica izmegju naprednjaka i Giolitti, la- tentna kabinetska kriza, mračan parlamen- tarni položaj, nemiri u južnoj Italiji, Rimu i Milanu dosta govore, I megju srpskim zastupnicima, što se nalaze u Švicarskoj, rasiren jc nazor, da i kraljevine Srbija i Crna Gogra čim prije, putem Petrograda, stupe u mirovne pre- govore sa centralnim vlastima. Kod svih naroda opaža se velika čež- nja za mirom, jer svi žele, da se već jed- nom riješe svih bijeda i nevolja, koje ;so- bom donosi rat, koji je upropastio fizički i moralno milijune ljudi i uništio nebrojene miljarde svjetskog imanja, pa da na ruše- vinama čovječanstva započne novi život. Stoga nešto mirnije i s novim vidi- cima gledamo u Novu godinu 1918., jer se nadamo, da će nova godina donijeti mir, s mirom odmor i preporod čovječanstvu, narodu i državi. Napose kao Hrvati gojimo čvrstu nadu, da će hrvatski narod, nakon toliko muke i patnja, prolivene krvi i žr- tava, dočekati ljepšu i sretniju budućnost, Dao Bog! Mirovni pregovori. Na 21. o. mj. sastali su se u Brest-Litow- sku izaslanici vlada čevvornog saveza i ruski de- legati, da započnu pregovore o miru. Izaslanici su slijedeći: sa njemačke strane: Državni tajnik dr. pl. Kiihlman i major Brinks- mann; od austro-ugarske strane: Ministar vanj- skih posala grof Czernin, poklisar pl. Merey, po- slanik dr. vit. Wiesner, legacioni savjetnik grof Csaky, podmaržal pl. Csicserics, potpukovnik Po- korny i major pl. Glais: sa bugarske strane: Mi- nistar pravosugja Popov, poslanik Kosev, posla- slanik Stojanov, pukovnik Gončev i legacioni sa- vjetnik Anastasov; sa turske strane: Ministar spo- ljašnjosti Ahmed Mesejmibeg, poklisar Hakki paša, državni podtajnik Rešad Kikmet-beg, ge- geral konjaništva Zekki paša, te sa ruske strane delegati: Joffe, Kamenov, Bizenko, Pokrovskij, Haraham, Lubinjskij, Weltmann, Pavlović, admi- ral Altvater, Samojlo, pukovnik Sepliz 1 kapetan Lipskij. Njemački izaslanik pl. Kiihlmanu imao je već iste večeri priliku da se sastane sa zastup- nicima četvornoga saveza i s ruskim odaslanicima. sa mrtvacem put Danača. I ukopaše mrtvo tijelo, ali ploču ne zaklačiše, Već se je uhvatila noć tog tužnog dana, a grobištem Danača promiče se jedna tajinstvena sjena. Ko je? Jedna dumna od Danača vadi iz groba tijelo redovnika i po- krivena nosj u Malu Braću. Redovnici ga primili i u svoj ga grob u sakristiji ukopali. Ispunili carsku, ispunili svoju. Godine 1913., na 17. 9. buknu strašni po- žar u samostanu Male Braće, Lik ognjevitog stupa dizao se je k nebu, silni se dim motao poput klete zmije. Varne iskre vrcale su poput kiše na sve četiri strane; zadah paljevine kružio je širom. Krvavo svijetlo velikog ognja razsvijet- ljivaše drevni zvonik, samostan, Minčetu, okolišne kuće. Čitav grad poprimio je mjedenu boju. Sred tog kaosa mrklom noću razlijegao se je bolni glas zvona sa drevnog zvonika, tražeći pomoći. I zbilja ona prispije! Sa svih strana grada hrpe maroda hite u pomoć Maloj Braći. Njihov glas bio je zajednički : Spasimo Malu Braću ! Spasi- mo biblioteku. | staviše se na djelo, Mnogi se ozlediše, mnogim se pripalila odjeća, nekojim i krv procurila, ali ne sustaju, dok i zadnju iskru ne pogasiše, Ove noći oko je vidjelo, kolike su simpatije gragjana prema Maloj Braći. Zorom oko 5 sati oganj bijaše podušen. Istog časa gragjanstvo je u maloj sobici samo- stana vijećalo, što im je činiti, Na mnoge strane šalju brzojave, stvaraju odbor, koji će se brinuti dić | Mirovni pregovori otvoreni su svečanom sjednicom dne 22. o, mj. u 4 ure po podne. Princ Leopolod Bavarski pozdravio je u svojem svojstvu kao vrhovni zapovjednik istoč- noga vrhovnog vojnog zapovjedništva delegate četvornoga saveza i Rusije, koji su došli u nje- gov glavni stan besjedom, u kojoj je — upozo- rujući na povoljan i uspješan tečaj pregovora o primirju — dao izražaja pouzdanoj nadi, da će i rasprave, koje se počinju, brzo dovesti do mira koji će narode usrećiti. Napokon je pozvao prvoga turskog zastup- nika Ibrahim Hakki pašu, da kao najstariji pre- uzme predsjedništvo. Zauzimajući predsjedničku stolicu zahvalio se je Hakki paša ma pokazanoj mu časti, po- zdravio izaslanike, otvorio rasprave uza želju, da povoljno teku, i predložio, da dr, Kiihlman preuzme prvi predsjedanje u raspravama. Taj je predlog bio sa svih strana primljen. Kiihiman nakon što je preuzeo predsjeda- nje izreče govor, u kojem je u prvom redu za- hvalio na visokoj počasti, da može, (predsjedati u današnjoj prvoj sjednici, u kojoj su se zastup- nici savezničkih vlasti sastali s ruskim izaslani- cima, da dokrajče rat i stanje?mira i prijateljstva izmegju Rusije i na sjednici zastupanih vlasti uspostave. U nastavku je naglasio, da prema sadašnjem stanju i prilikama ne može biti govora o tome, da se u započetim vijećanjima može izraziti mi- rovna' isprava do u sve taričine. Šta ima pred očima, rekao je dr. Kiihlman jest samo to, da se ustanove najvažnija načela i uvjeti, uz koje se može što prije uspostaviti prijateljski i susjed- ski saobraćaj osobito i na kulturnom i gosp<- darskom području i da vijećanje bude najbolje sredstvo, kojim će se moći zacijeliti rane, koje je rat zadao. Naše će raspravljanje ispunjati duh miroljubive čovjekoljubivosti i megjusobnog po- štovanja. — U njima se mora s jedne strane računati na ono, što je u historiji nastalo, da ne bi se ispod nogu izgubilo čvrsto tlo_ činjenica, a s druge strane moraju mas voditi one velike misli vodilice, koje su mas ovdje skupile. Mogu smatrati znakom, koji obećava sreću, okolnost, da naša pregovaranja počinju u znaku one svet- kovine, koja stoljeća i stoljeća obećaje »mir na zemlji onima, koji su dobre volje« i smijem stu- piti u pregovore s iskrenom željom, da naš rad teče uspješno i brzo. U smislu predloga predsjedateljevih stvore- ni su ovi zaključci : Pitanje stepena uregjeno je po alfabetskom redu zastupanih vlasti ; za kupljenje milodara. I kroz kratko vrijeme po- rušena zgrada bi popravljena. Tom zgodom, čuvši vrlo dobro poznati dubrovački plemić, duša svega ovog pothvata, da redovnici iz provincije nude redovnicima u Dubrovniku postarije mantije, eda udovolje časovitoj potrebi, budući su im nove mantije izgorjele, srdito reče : »Zar da naši du- brovački fratri nose samo istrošene haljine ? Ah, to nigda! Mi ćemo im dati novaca, a oni će sa- mi kupiti nove.« Ko pak da navede sve one simpatične a- nekdote povjerenja i intimnosti samostana sa to- likim odličnim obiteljima, koje su kroz vijekove naručivali kod kojeg dobrog starijeg redovnika devetnice, »Si quaeris...« za potrebe svoje obi- telji ? I redovnik ih je vršio bilo privatno u svo- joj ćeliji, bilo pred oltarom Gospe srca Isusova i sv. Antuna. Obilni takogjer broj anekdota kola narodom oko Dubrovnika o funkcijama u crkvi Male Braće, Svečanost Neoskvrnjeno-Začete, sa četrdeset sati, nekim strahopočitanjem, kao svečanost sv, Vlaha i Gospe od Rozarija, napunja srce dubrovačkog naroda, Za tu zgodu drži se svetom dužnošću, da barem koje čeljade od obitelji pohodi crkvu Male Braće, pa i od udaljenijih mjesta, eda kaš- nje znade u kući pričati, kako je bilo u crkvi. Toliko puta čulo se od naroda govoriti: Uprav je lijepo bilo u Maloj Braći, baš kao u raju! A ko pak da nabroji sve one simpatične ! ) PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU \ ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB $ UZPOPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF \ Lee MA taJ SSSR NM aa? SSS NES JENS Dl JE SS SJA i JE SEO O u predsjedavanju punih sjednica mijenjaju se prvi opunomoćenici pet vlasti ; kao raspravni su jezici pripušteni : njema- čki, bugarski, ruski, turski i francuski ; pitanja, koja se tiču samo pojedine vlasti učesnice, mogu se raspravljati u posebnim ras- pravama; službeni izvještaji o sjednicama ustanovlja- vat će se sporazumno. Na poziv predsjedatelja razvio je prvi ruski zastupnik u oduljem govoru temelje ruskog mi- rovnog predloga, koji se u glavnom slažu s već poznatim zaključcima radničkog i vojničkog sa- vjeta te sveruske seljačke skupštine. Zastupnici su se četiriju savezničkih vlasti izjavili spremnima, da pristupe ispitivanju ruskih izvoda. Rezultat će ovih ispitivanja sačinjavati predmet naredne sjednice. Dne 23. o. mj. delegacije četiri savezne dr- žave vijećale o tome, kakaw odgovor da dadu na ruske predloge. Utanačeno je u načelu, kako da se odgovori, a odgovor sam će se sastaviti slijedeći dan. Gospodarska važnost posebnog mira sa Rusijom. Izvjestitelj »Vilag-a« u Haagu piše o sa- dašnjem svjetskom položaju : Dok se u Petro- gradu diplomati entente spremaju na odlazak, odbijajući i pomisao na poseban mir centralnih vlasti sa Rusijom, Trockij se obraća sa manife- stom na proletarijat svijeta. Kad bi internacijoaalni proletarijat postigao svoju svrhu, to bi značilo, da je ruska revolucija spasila čovječanstvo od ove velike svjetske bijede i da je sklopljen socijalistički svjetski mir na te- melju prava samoopredjeljenja naroda i slobodne trgovine. To bi bio najsigurniji i najkraći put do mira. Ali treba računati sa mogućnosti, da ententine vlade neće ni da znađu o ponudi ruske vlade. Ovaj kategorički prosvjed doveo bi sigur- no do posebnog mira. Ententina štampa dođuše sama ne vjeruje, ali nastoji dokazati, da se cen- 'tralne vlasti . neće usuditi sklopiti poseban mir sa Rusijom, jer ne vide nigdje sankciju ugovora sa ruskim revolucijonarcima. Prema njihovom mnijenju nema danas nikoga, koji bi mogao go- voriti u ime čitave Rusije. U principu to stoji, ali se ovo pitanje može u praksi veoma jedno- stavno riješiti sa sigurnom činjenicom, da nema nikoga u Rusiji, koji bi mogao — i ako prisvoji vlast — otpuštene vojnike još jedanput povesti na ratište, nema čovjeka, koji bi mogao protiv ideje mira osigurati pobjedu ideji rata. anekdote, koji su se odigrali u ljekarnici Male Braće, u voštarni, te' pri raznim zanatima, kad su naime sami redovnici pekli kruh u svojim pe- ćima, pripravljali svitu u svojemu »lanificium« ? Više pak nego isti povjesni anekdoti jesu one realne činjenice, koje su za raznih zgoda spajale u jednu zajednicu samostan sa gradom. Ta sa ponosom je od davnih vremena gragjan- ska glazba uoči sv, Antuna izvagjala birane ko- made pred crkvom Male Braće. Na dan sv. Ce- cilije pjevačka društva imala su svoju sv. misu u franjevačkoj crkvi. Za 50-godišnjicu Imakulate, a na domaćoj Akademiji u biblioteci, svojom pri- sutnošću elita gragjanstva počasti samostan ; a uz domaće pjevače sudjelovali su gragjanski pjevači, violiniste, tamburaški zbor, Uvijek se je dolično častilo gospodu pjevače, a u toj počasti nijesu smjele izostati tradicijonalne oblante. Takogjer za 50-godišnjicu misnikovanja O. J. Jovića (1906.) dvije dubrovačke glazbe kon- certirale su u klaustru Male Braće, pucalo se sa Minčete, bacalo vatromete, Mila je takogjer bila zajednica grada i sa- mostai:a, kad su redovnici u razno doba godine prosili po dubrov, kućama milostinju kruha i drugih potrebština. Tu milostinju oni su dijelili kašnje sa siromasima, koji su svagdano dolazili na samostanska vrata, sve dok ne nastade ratno doba. Na osobiti način brilirala je ta mila za- jednica pri skidanju zvona Male Braće za ratne