PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ; PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI .ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO. POGODB | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU ) UZPOPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. NEE JU SE i %RLĐ&ŠŠSSO NM LS! MALENA ALAN SS SSL ASA S LOS NSA SL NS NATA ALEJA tE DUE RALJAMA SANSE LSE A tS SL DALL Dl SADE NSA DO Br. 668. U DUBROVNIKU, 2. FEBRUARA 1918. God. KiV. Izjave državnika. Dok se u Brest-Litovsku nastavljaju pregovori_o zasebnom miru sa Rusijom, dotle“se ni pitanje općeg mira ne pušta s vida, niti se diže s dnevnog reda. Premda se svojedobno vlasti Entente nijesu oda- zvale pozivu ruske vlade, da se pridruže mirovnom sastanku, to su ipak na usta svojih glavnih državnika Lloyd Georga i Wilsona dale izjave, iz kojih se je moglo razabrati, pod kojim bi uvjetima i Ententa bila voljna sklopiti mir. Na ove izjave odgovaraju sada dr- žavnici centralnih vlasti, ministar vanjskih posala naše Monarhije grof Czernin i nje- mački državni kancelar grof Hertling. Oba se ova govora smatraju kao udgovor na Wilsonovu poslanicu i na izjave Lloyd Georga, te se bave pitanjem i uvjetima općeg mira. I tako izgleda, da su ovim izjavama državnika s jedne i s druge strane zapravo počeli pregovori o općem miru. Način je ovih pregovora malo drugovačiji, nego li se je prije mislilo. Izmjeni misli služe govorničke tribine vlastitih parlamenata. Govori su državnika dostavljaju neprijateljskim vladama putem neutralnih poslanika; tako je govor grofa Czernina dostavljen Wilsonu radiotelegraf- skim putem preko španjolskog poslaništva. Netom je otrag godine dana grof Czernin preuzeo upravu države, odmah je započeo sa mirovnom akcijom spretno i okretno, da ga smatraju najvrsnijim diplo- matom, a ujedno vljesnikom mira. On se je stavio na stajalište časnog mira, a vjerni je tumač osjećaja našeg Vladara, kojemu pitanje općeg mira najvećma na srcu leži, i može biti sretan, da je u svom ministru našao vrijednog pobornika svojih ideala. Najnoviji govori prestavnika naše Mo- narhije i Njemačke smatraju se političkim činom od najveće zamašltostl, te se njima sada potanko bavi cjelokupna svjetska štampa, a već se prenose glasovi, da se državnici Entente spremaju na konferenciju, NA USPOMENU + BALDA prof. KOSIĆA. Bilo je to ljeti g. 1913. Kad sam jednom u muzeju posjetio pok. gospara Balda, bio je jako dobro raspoložen. Pokazivao mi je njegova »ljubimca« živog crnokruga, kome je baš taj čas donio »ručak« — živog mišića. Zabavljajući se jedno 10 časaka oko crnokrugai, počesmo razgovor o muzeju. Ugjosmo u drugu »Radio- nicu«, Tu mi je pokazivao neke ribe, koje je bal- samirao za muzej, Razgovor o muzeju nasta- . on uvijek pokazivajući mi sad ovo, sad ono. Na jednom prekinem ga: »Na daj Bo- že, gosparu Baldo, da nam umrete, ali ko bi nam vori mi: »Baš radi muzeja žalio bih umrijeti.« I vjerovah ma... | sko starac u već odmaklim godinama, uvijek se osjećao mladim, Radišan, gdje će pretresati izjave naših državnika, te dati složni «odgovor. Značajno je i to, daje već u mnogim tačkama postignut sporazum, a o nekim, da se dade još raspravljati: tako se korak po korak približamo potpunom sporazumu. Osobito grof Czernin tako odgovara na poslanicu Wilsonovu, da neutralna štampa misli, da ima temeljite podloge, da se u- pute mirovni pregovori izmegju Monarhije i Unije, a to bi imalo da bude ishodište općenitog pomirljivog razgovora. Czernin i Hertling ne"samo/_što na- glasuju megjusobnu solidarnost izmegju Monarhije i Njemačke, nego su i u svojim govorima, i ako se kreću u različitim sfe- rama, ipak jednodušni i složni tako da popunjuju jedan drugoga. Oba se državnika podrobno osvrću na poslanicu Wilsonovu, te odgovaraju na svih njezinih 14 tačaka. Potpuno se slažu sa načelima Wilsono- vim o slobodi mora, o izbjegavanju budu- ćih gospodarskih ratova, o megjunarodnom razoružanju, o savezu svih naroda, kdo i o ukinuću tajne diplomacije, =, Što se tiče pojedinih konkretnih pi- tanja, kao Poljske države, napuštanja Bel- gije, ostupa Alsacije i Lotringije, isprežnje- nja ruskog i francuskog zaposjednutog ze- mljišta i povratka njemačkih kolonija, to svaki govori sa gledišta svoje države, te i u tim pitanjima, u kojima obe države ni- jesu jednako interesovane, jednodušno i slo- žno istupaju. Grof Czernin priznaje Poljskoj toliku samostalnost, da bi je rado vidio kao učes- nicu mirovnih pregovora u Brest-Lijovskom, čemu se opire ruska vlada, a grof Hertling odgovara Wilsonu, da je pitanje Poljske dr- žave posao Poljske, Njemačke i Austro- Ugarske, koje su joj omogućile slobodu, dok Ententa nije ništa zato učinila. Pitanje ostupa Elsacije i Lotringije naj- veće je sporno pitanje, jer Francuska još to smatra kao svoj ratni cilj, a Njemačka ne misli to pustiti. Važna je nadalje izjava Hertlingova, da Njemačka nije nikada mi- slila na silovito prisajedinjenje Belgije. Tim ptica, a njegovim zauzimanjem mnoge dubro- vačke starine svršiše u muzej, Odan svome gra- du brižno je pazio, da svaka i najmanja dubro- vačka uspomena ostane u muzeju Samo trud njegov oko prikupljanja dubrovačkih starina za- služuje istaknuti. Jednom zgodom, baš kad je izašla njegova brošura »Popis dubrovačkih no- vaća, koji se nalaze u Dom. Muzeju«, pozvali ga, da posjeti moju zbirku dubrovačkih novaca. G. Baldo odazvao se je. Kad je ušao u moju sobu i ja mu počeo pokazivati razne novce, na jednom zapne mu oko na moj pisaći stol, Bio je na njemu jedan mali bronzani kipić, nagjen pri gradnji novoga puta oko grada. Ostavi zbirku, prihvativši kip reče mi: »Ovo jekip iz feničkog doba, i u koliko je meni poznato, jedini primje- rak nagjen na teritoriju bivše dubrovačke repu- blike; ovo valja da dadeš za muzej.« Primjetih mu, da mi je žao rastati se s takovom lijepom uspomenom. Vratismo se na zbirku, Dok pokazivao razne dubrovačke groše, uvijek sivi: "z ši i s s3 == je dignut jedan prigovor, kojim se je En- tenta toliko razmahivala, Oba su ova govora proizvela jaki uti- sak ne samo u domaćoj već i u neutralnoj javnosti, pak čak i kod miroljubivih ele- menata u samim neprijateljskim državama, te se najvećom napetošću očekuje, kakav će utisak proizvesti u diplomaciji Entente i kakav će kod nje odaziv naći. Osobita se pažnja posvećuje Wilsonu, hoće li uložiti svoj upliv, da se Ententa cstavi lijepih fraza i riječi o budućem miru, a da djelima pokaže, što u svojim načeli- ma ističe. Idemo, da vidimo. Iz delegacija. Dne 25/1. slijedila je u odboru austrijske | delegacije za izvanjske poslove rasprava o go- voru grofa Czernina, što ga je držao dan prije. U debati je Nijemac Waldner ustanovio, kako izjave ministra izvanjskih poslova osvajaju čovjeka, te reče, da Nijemci goje potpuno po- vjerenje prama ministru izvanjskih poslova. Čitav njemački narod u Austriji, veli, očekuje, da će se nepokolebivo čuvati vjernost prama našim saveznicima. Poljski socijalni demokrat Daszynski po- hvalio je miroljubivu politiku ministra izvanjskih poslova, koji će budne li se i odsada kao i do ada iskreao zauzimao za mir — uza $e imati sve narode ove dvžave, Napadaji njemačkih anek- sionista na grofa Czernina najbolja su pohvala njegove razborite politike. — Što se tiče poljske politike govornik je naglasio, kako je nužno, da se izabere ustavni odbor u Varšavi. Želi, da se py poljski zastupnici k pregovorima u restu-Litovskom. I njemački socijalni demokrat dr. Ellenbo- gen izrazio je povjerenje socijalnih demokrata u miroljubivu politiku grofa Czernina. I član gospodske kuće grof Nostitz (Nije- mac) priznao je ministrov rad za mir, a ovaj rad da zaslužuje povjerenje. Samo je Čeh dr. Strinsky obrazlagao, za što nema dovoljna povjerenja u grofa Czernina, a to je radi njegova držanja u češkom pitanju. Slično se je izjavio i »Jugoslaven« dr, Ko- rošec, upozorujući na jugoslavensko pitanje. Za- želio je, da se svi saveznici izjave za mir bez aneksija i za samoopredijeljenje naroda na pre- govorima u Brestu-Litovskom, kako bi se ugla- vio separatni mir s Rusijom, kao prvi korak k općem miru. Takovim zanosom brinuo se je on za zaš muzej. U muzeju jako susretljiv, svakome bi pokazivao i tumačio. Na svačije upite rado odgovarao. Na- ljutio bi se, kad bi mu ko iz neznanja stavio neumjesne opaske u muzeju. Uvijek se sjećam, kako mu je jedan Hercegovac, pokazavši na tu- ljana, rekao : »Ovo je vukodlak, radi kojeg um:'o je moj otac, jer mu se je jednom na putu u noći prikazao«. Osobito se je veselio, kad bi mu muzej posjetio g. Ivo pl. Saraca, jer je znao, da će mu on što za muzej donijeti. 1 faktično mnoge dra- gocijenjene starine g. Ivo poklonio je muzeju. Od jutra do mraka radio je g. Baldo za muzej. Došao bi u »Radionicu« oko 9 sati, a tek na 3 ili 4 sata popodne otišao bi na objed. Stanovao je ma Konalu. Ako se iza objeda ne bi opet po- vratio u muzej, kod kuće znao je opet raditi oko živih ptica, žaba i zmija. _XU balsamiranju bio, je specijalista. Neke preparate za balsamiranje i neku smjesu s alko- holom za konservisanje riba, zmija i ost. bio je posve njegov izum. Napomenuti mi je, da je pri i Sutri dan je ministar grof Czernin reagisao na ove govore. : Što se tiče prigovora socijalno demokrat. skog zastupnika, da nije zapriječio govora Holi- mannova ili što nije protiv toga govora ustao, izjavljuje ministar: Ja sam mislio, đa nije ispravno polemizovati protiv govora Hoffimannova, jer je cijeli govor digao buru u čaši vode. Nijeđan čo- vjek u Brestu-Litowskom, pa ni Trockij, nije se radi toga uzrujao. Naprama delegatu Doszynskom, koji je re- kao, da niko ne želi mira pod svaku cijenu, reče grof Czeruin: U tom sadašnjem stanovištu soci- jalnih demokrata opažam znatan napredak. Delegat je Ellenbogen bio rekao, da je na- čin govora o ltaliji, Rumunjskoj i Srbiji nejasan. Ja ne zalazim dalje u tu temu. Ko me je htio razumjeti, mogao me je razumjeti. Što se tiče internih poslova Njemačke, od- bijam diskusiju o ovim temama. Upozorujem ponovno na veliku razliku u ratnim ciljevima, na koju gospoda uvijek ponovno zaboravljaju. Njemačka se ne sastoji samo od Njemačkog car- stva na evropskom kontinentu, nego još posje- duje i kolonije i ona ima pravo, da ih nazad dobije. One pripadaju stanju. i samo je sobom razumljivo, da Njemačka ne može za- loge, koje ima, pustiti iz ruku prije, nego:do- bije jamstva, da će svoje posjede opet dobiti. U tomu je Njemačka u drugomu položaju nego mi. Mi imamo sreću, da svugdje, osim u je- dnom dijelu istočne Galicije, stojimo na: nepri- jateljskom zemljištu. Mi ne trebamo u tom po- gledu tako nužno ručnih zaloga. U pogledu svoga govora Wilsona izjavljuje ministar, da on nije govorio samo, da ga odbor čuje, nego takogjer da ga čujei Wilson, Wilson je saznao za govor još onoga sata, kada je mi- nistar u odboru govorio. Naprama Čehu Stranskom ustanovljuje mi- nistar, da on ne čini kod primanja u diplomat- ski zbor nikakove razlike megju gragjanskim i plemićkim staležem. On žali, da tako malo go- spode iz Češke prima diplomatsku karijeru. Oni, koji ispune sve nužne uvjete, primaju se isto tako, kao i svaki drugi državljanin : attstro-ugar- ske Monarhije. Ako Stransky misli, da će se mir stoga raz- biti, jer brestovska pregovaranja ne vodi marod s narodom, misli ministar, da se nalazi u blud- dnji. Petrogradska bi delegacija mnogo radije pregovarala sa socijalnim demokratima no sa- mnom. | ja i Stranski smo za nju buržo4. U pogledu pitanja o uregjenju odnošaja u Českoj, o kojem je govorio Stransky ministar će voslovnog društva« u Zagrebu, koje su kašnje bile oštampane u zasebne knjižice, a od velike su važnosti za Dubrovnik, jer je u njima priku- pio imena riba, ptica i zmija, onako, kako ih naš narod zove. Budući je do tada dubrovačka fauna bila uopće slabo poznata, napomenuću samo neke njegove glavnije radnje ob ovom predmetu : — La Vipera ammodytes a Ragusa e din- torni. Ragusa 1899. — Crnokrug (Vipera ammo- dytes, Latz.) u Dubrovačkom Muzeju. Zagreb, 1910. — Kravosac u dubrovačkoj okolici u sužanj- stvu. Zagreb 1898. — Dubrovačke zmije u »Sr- gju« za g. 1904. — Njeke vijesti o Sisavcima Jadranskog mora. Zagreb 1892. — Sphargis Co- riscea Gray u Jadranskom moru. Zagreb, 1896. — Nova gragja za dubrovačku nomenklaturu i faunu riba. Zagreb, 1898. — Otis Tarda L. u -dubro- vačkoj okolini. Zagreb, 1892, — Gragja sa du- brovačku nomenklaturu i faunu ptice, Zagreb,