v Q%o

Gea o: i
v
4 BU

Br. 674.

 

itanje Sibirije.

Ovaj je svjetski rat učinio, da se oso-
ito zadnjih .dana. mnogo i govori i piše
o Sibiriji, koja nam je poznata kao naj-
tudenija zemlja na svijetu, a nije na do-
ru glasu, jer je tamo Rusija slala svoje
kažnjenike. u progonstvo. Mnogo li ti je
tu pravednika, osobito katolika Poljaka, na-
šlo svoju mučeničku smrt! | naši ratni za-
robljenici bili su otpremljeni u Sibiriju, ali
Sibirija je doživjela i tu čast, da je dala
utočišta i onomu — u čije joj je ime dolazilo
ioliko gostova — svrgnutom ruskom caru.

Dogagjaji sa Ukrajinom, velikom Ru-
sijom, Rumunjskom i Finskom proizveli su
pravu smutnju u redovima Entente: Pitanje
mira centralnih vlasti na istočnoj fronti ne
mogu nikako da ometu, više se ne uzdaju
ioliko ni u veliku cfenzivu na zapadu, pak
zovu u pomoć Japan i Ameriku, da bi
preko Sibirije provalili u Rusiju i zausta-
vili prodiranje Nijemaca ili bar osujetili, da
je ne osvoje Nijemci.

I tako je isplivalo na površinu pitanje
Sibirlje, koja je već preko 300 godina pod
ruskim gospodstvom, i za koju se je malo
ko zanimao, budući to najslabije napučena
zemlja, jer i ako je površinom veća od ci-
jele Evrope, to brojem žiteljstva jedva nad-
mašuje mnogoljudni London.

Ali da su državnici Entente znali, u
kakav su osinjak dirnuli, ne bi nikad ni
spomenuli Sibiriju! Kitaj naime želi, da Si-
birija bude proglašena samostalnom, te se
glasa, da se u Pekingu već vode prego-
vori o uspostavljenju nezavisne sibirske
republike.

Lukavi Japan jedva čeka zgodu, da
proširi svoju vlast i na kopnu, te brzo o-
svoji primorske zemlje istočne Azije, a me-
gjutim se-spravlja, da prodre još dublje u
unutrinu zemlje. Amerika ne može da gleda
mirnim okom, kako se njezin takmac Japan
učvršćuje | povećava, dok ona svoju voj-
sku šalje na evropsko tlo. Upravo u bo-
gate rudnike Sibirije mislili su amerikanski
irustovi da ulože svoje silne kapitale. A sad,

Knjiga, koja je nazad 9 godina predvi-
gjela sadašnji svjetski rat.

U godini 1909. izašla je u knjižari Edmund
Demme u Leipzigu knjižica Th. Kaemmerer-a,
višega podčasnika u miru pod naslovom : »Der
bevorstehende Weltkrieg als Vorl&ufer des Welt-
iriedens, zugleich ein Kampf ums Deutsčhtum«
(»Skorašnji svjetski rat kao preteča svjetskog
mira, a ujedno borba za očuvanje Germanstva«),
a zapada jednu marku.
Knjižica je interesantna, jet se je u sadaš-
njem ratu mnogo toga obistinilo, što je auktor
napisao u njoj, premda dakako pojedine detalje
nije mogao da predvidi, osobito mu je bilo teško
da predvidi prvi početak rata.
Prenijeću dakle u izvatku tu kajižicu, u ko-
joj se govori i o svršetku rata i 0 prilikama na-
kon rata, što sigurno svakoga zanima.

e

 

HIJENA JE?LISTU,SA |DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
kO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN
ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

RVENA HRVA

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI

POJEDINI BROJ

tata apo

i

| da taj lijepi san propane, a da rudnici Si-
birije dogju u ruke žilavog Japana, toga
Amerika neće dopustiti.

Ugnijezdi li se Japan u Sibiriju, ko će
ga više protjerati, a odatle eto ozbiljne o-
pasnosti i engleškom gospodstvu u Indi-
jama. Radi svih ovih kombinacija zavladala
je prava bezglavost u Ententi tako te slo-
bodoumna Francuska želi čak, da bi Ja-
panci oslobodili i opet uspostavili ruskog
cara. Sad se ištom vidi, kako je ruska re-
volucija bila opasna i pogrešna igra Entente.

Da bi Amerika skupa s Japanom išla
u Sibiriju, o tom nema ni govora, jer o-
sim utakmice, što megju njima vlada, Ame-
rika nema ni raspoloživog brodovlja za tako
daleku ekspediciju, budući sve uložila u
transporte za Evropu.

Dok tako Ententa vrluda simo i tamo,
centralne vlasti uregjuju svoje odnošaje na
istoku, gledaju da što bolje iskoriste svoje
pobjede, a Njemačka megjutim krči sebi
| put na istok preko Odese i Persije, što
Englešku mora da peče jače nego li i si-
birsko pitanje.

I

 

Dr. Seidler i hrvatsko pitanje.

Prije glasovanja o proračunskom provizo-
riju razvio je dr. Seidler gledom na južnoslaven-
sko pitanje ovaj program :

»Što se tiče ostalih krunovina, u kojima je
takogjer potrebito uregjenje narodnosnih prilika,
to bi osobito južnoslavensko pitanje označio kao
takovo, kraj kojega se danas ne može više proći
neopazice. Da to pitanje postoji, sigurno ne mo-
že niko tajiti. Radi se o tome, da se nagje ono
riješenje, koje potpuno i posve odgovara aksiomu
dinastičke i državne vjernosti.

Na jedinoj je toj bazi vlada rado spremna
u okviru svojih ovlasti stupiti u raspravljanje
južnoslavenskog pitanja s tim ciljem, da se čim
prije riješi, ali se pri tom može postupati samo,
kako se razumije, s najvećom iskrenošću samo
u sporazumu svih zainteresovanih faktora i sa-
mo uz očuvanje pravednih zahtjeva austrijskih
naroda, kojih se to takogjer tiče. Kušalo se to
sada urediti, kako mu drago, svakako se radi o za-
daći, koja je od vitalnoga interesa za sve narode.«

Na ove izvode opaža »Hrv. Dnevnik« :
»Izjava je dr. Seidlera u glavnom poput dosa-

 

janje tugjih zemalja bila je samo nagrada, ni-
pošto cilj.

Naprotiv evropske kopnene velevlasti ne paze
toliko na trgovačke interese, koliko na proširenje
svojeg gospodstva. Povijest nam je dokaz, ka-
kovi su sitni razlozi dali kadgod povoda straš-
nim ratovima. Stoga svi narodi govore svom si-
lom o svjetskom miru, a taj će svjetski mir jed-
nom doći, ali ne prije, dok sve države ne budu
toliko. prezadužene, da se ne će naći više osobe,
koja bi potpisala ratnog zajma. Kad. dogje taj

nekršćansko i grešno, a one silne miljarde, koje
danas moloh naoružavanja proždire, upotrebiće
se u kulturni rad.

Eduard razumije, da je Engleška ugrožena
od Njemačke al ne toliko u vojničkoj snazi, ko-
liko u trgovini, koja je za Englešku životni nerv.
Njemačka nazad dva vijeka mala poljoprivredna
državica, sed je najednom iskrsla na svjetskoj
pozornici, A jesu li tomu Nijemci krivi ? Ova je

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

STOJI 20 PARA.

A Ma tI SAA

16. MARTA 1918.

dašnjih njegovih, a poput većine izjava njegovih
prethodnika. Nešto je odgovoreno, ali nije ništa
rečeno, mnogo je obećavano, ali ništa zapravo
obećano.

Uvod u ovaj odlomak stara je pjesma. Ta-
mo još iz godine 1908. »Na jugoslavensko se pi-
tanje mora uzeti obzir«, pjevali su austrijski mi-
nistri čak i u vrijeme aneksije. Dr. Seidler ih o
tom slijedio. Samo izgleda, da on već razbija
glavu, kako bi ga riješio, U tom je, kako se čini,
došao do novog aksioma. On misli naime, da
se pri rješavanju jugoslavenskog pitanja mora
paziti na aksiom dinastičke i državne vrijednosti.

Doduše i ovo je nešto nerazumljivo, ali iz-
gleda, da bi to imalo značiti toliko, da se mora
ostati u istoj državi i pod istom dinastijom. Ako
bude ovo sadržaj onome, što je dr. Seidler re-
kao, onda se je on stavio na šire stanovište od
općega. Jer aksiom državne i dinastičke vjerno-
sti, koji je postavljen specijalno za jugoslavene,
ne isključuje narodnog ujedinjenja, ali samo u
Austriji, pa je po tome nešto širi, nego narodna
autonomija u krunovinama.

Da bi se ove riječi o aksiomu mogle tako
tumačiti, govori i onaj dio govora, u kojem se
spominju i drugi faktori i narodi, koji su rije-
šenjem jugoslavenskog pitanja tangirani. Jedino
zapinju za oko »ovlaštenja« vlade, koja ona ima.
Moguće su to opća, poznata ovlaštenja, a mo-
guće i specijalaa.

Nas ni Seidlerovo - riješenje ne može za-
dovoljiti.«

 

Iz jugoslavenskog kluba.

Glasovanje proračunskog provizorija u će-
sarevinskom vijeću, a prema tome donekle i po-
vjerenje kabineta Dr. Seidlera, izazvalo je megju
zastupnicima jugoslavenskog kluba javnih nesu-
glasica. Odjeci se ovim dogogjajima već opa-
žaju.
Hrvatsko se novinstvo bavi opširno glasa-
njem u carevinskom vijeću »Hrvatska Riječ« do-
nosi iz bečkih parlamentarnih krugova ovaj van-
redno zanimiv dopis: :

Izmegju 165 glasova, koji su prekjučer u
austrijskom parlamentu pali proti budžetnom pro-
vizoriju i ratnim kreditima, bilo je 25 glasova jugo-
slavenskih zastupnika.

Jugoslavenski klub u Beču broji sada 30
članova, i to 17 Slovenaca (7 iz Kranjske : Rav-
nihar, vitez Pogačnik, Jarc, Demšar, Hladnik,
Gostinčar, Lovro Pogačnik —; 7 iz Štajerske :
Korošec, Janković, Roškar, Verstovšek, Benković,

 

čas, tada će sve vlade izjavili, da je rat nešto | je

Pišek, Brenčič —; 2 iz Gorice : Gregorčić, Fon —;

Engleške na moru.

Nešto jači istup Njemačke dakako da pravi
konkurenciju i ostalim narodima, jer gdje je svi-
jetla, tu je i sjene. Kultura evropska širi se i na
prekomorske posjede, a to Engleška ne može
da trpi, jer se tom kulturom prenosi u kolonije
želja za neodvisnošću, i što više slabi nadmoćna
sila Engleške 'u Evropi, to slobodnije podižu
glavu njezine kolonije.

Eduard shvaća dobro sve to, te sloga mu
uspjelo, da izolira Njemačku, a kuša da je
sasvim izolira, t. j. ako predobije i Austriju na
sooju stranu.

Njemačka je već silno stisnuta, sa svih strana
gledaju je s nepovjerenjem, a ekonomska kriza
približa se orijaškim koracima.

i Njemačka je već od vijekova vojnička
vlast, koja je skoro sve tatne probleme riješila
mačem. Pomorski položaj, što ga se ona doče-
pala, ne smije, da ga izgubi, & taj će se državni
problem riješiti takogjer mačem. Možda, da se
izbjegne ratu, ali to će biti sasvim teško, Ni-
tako popularan kao u Njemačkoj,
ponose ratnom svojih
sanjaju samo 0 igraju
Nijemac

želi
u sred

Hi
ti

f:
i
i

 

ip imi

|

ubijanje,

uvijek na

e
s

UZ POPUST RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEF

Ratt A pi ap

svoje noge, i ne će više da respektiraju prevlast!

 

tai tuta Mestatat
DRA A LARS SA a JESSE SRA E SENJ

JU SE
K
JD

1 iz Trsta: Rybarž); 11 Hrvata (9 iz Dalmacije :
Biankini, Perić, Ivčević, Prodan, Dulibić, Tresic,
Smodlaka, Čingrija, Sesardić —; 2 iz Istre : Spin-
čić, Laginja) i 2 Srbina, oba iz Dalmacije (Baljak
i Vukotić.)

Izvan kluba su dva Slovenca, Šusteršić i
Jaklić, oba iz Kranjske.

Pri glasanju o budžetu nijesu bili u Beču:
Biankini, Čingrija, Perić, Ivčević, Prodan i Baljak.
Manjkalo je dakle pet Hivata i 1 Srbin (svi iz
Dalmacije), dok od Slovenaca nije falio nijedan.

Od odsutnih, dvojica su bili bolešću za-
priječeni: Biankini, koji je već od nekoliko mje-
seci nemoćan u Zadru, i dr. Čingrija, koji leži
bolestan u zagrebačkom sanatoriju.

Odsutnost ostale četvorice, koje je klub tri
puta uzastopce pozvao na vršenje dužnosti, nije
poznato, da je bila opravdana, kao što nije poz-
nato ni to, koje mjere uslijed toga kani klub
eventualno poduzeti. Od članova jugoslavenskog
kluba, koji su prekjučer bili prisutni u Beču, ni-
jedan se nije ustegao od glasanja, već prema
klubskom zaključku svi glasovaše proti prora-
čunu. Isto tako je glasovao proti i jedan Slo-
venac izvan kluba (Jaklić), dok se drugi (Šuster-
šić) — ustegao od glasovanja.

Ukupno je dakle glasovalo proti budžetnom
provizoriju 25 Jugoslavena (18 Slovenaca, 6 Hr-
vata, 1 Srbin), 2 su bili bolešću zapriječeni, a
5-ih se usteglo ili izostalo od glasovanja: 1 Slo-
venac (Šusteršić), 3 Hrvata (Ivčević, Perić i Pro-
dan), 1 Srbin (Baljak).

Od Dalmatinaca njih je 5 glasovalo proti,

2 su bila odsutna, a 4 su in če izostala: napose '

od dalmatinskih Hrvata glasovaše proti 4, 3 su
izostala a 2 bijehu bolešću zapriječeni«.

»Što se već podavno pronosilo iz polusluž-
benih izvora, da će se jedan dio dalmatinskih
zastupnika ustegnuti od glasovanja, ta se pred-
vigjanja »dobro obaviještenih« mogu i moraju
protegnuti samo na one, koji se faktično uste-
goše, a koji svi stanuju u glavnom gradu zem-
lje, Zadru.

Ovi isti »Zadarski« zastupnici sada već po
drugi put nijesu u Beču, kad se glasuje o budžetu.

Iz svega ovoga izbija više nego žalosna či-
njenica, da megju našim zastupnicima nema pra-
ve. sloge ni čvrste baze za zajednički rad, kako
je nema ni u našoj političkoj javnosti. Bit će
raznih uzroka ovoj ubitačnoj neslogi u ovim kri-
tičnim časovima, a jedan je od glavnih po na-
šem mnijenju nejasnost bečke deklaracije, koja
bi imala biti temelj i vodilica zajedničkom slož-
mom radu. Jedan razlog više, kako je upravo
nužno i potrebito »Narodno vijeće«, o čemu
smo prošli put pisali.

i zato je njegova povjest toliko puna krvi,
I sada borba za svoj opstanak goni Njemačku
u krv. Njemačka je prenapućena, i mora da nagje
stovarište za svoje proizvode i pretičak na broju
pučanstva, a lo jedino može preko mora. Ali
tako dolazi u sukob sa ostalim narodima, u pr-
vom redu sEngleškom, kojoj je naša trgovina
veliki tra u oku, dapače ona gubi s dana na
dan mjesta svoga izvoza. Naši su nas uspjesi
uzobijestili, te se me damo natrag.

Engleška pozna sve to, ali je ona sama
nemoćna proti nama, stoga nas zaokružuje.
A bolje je, da učestvuju u ratu svi, nego samo
dvojica, jer kad bi se samo dvojica (Njemačka i
Engleška) uhvatile u koštac i kad bi se izmrcva-
rile, ostali bi bez ikakve muke kasnije uživali
plodove.

Savez Engleške sa Španjolskom i Portu-
galom nema nikakve ratničke znamenitosti, jer
ove dvije posljednje države ne mogu da istupe
u. ratu, ali ipak i one služe Euglezu, da mu o-

:

2