v Q%o Gea o: i v 4 BU Br. 674. itanje Sibirije. Ovaj je svjetski rat učinio, da se oso- ito zadnjih .dana. mnogo i govori i piše o Sibiriji, koja nam je poznata kao naj- tudenija zemlja na svijetu, a nije na do- ru glasu, jer je tamo Rusija slala svoje kažnjenike. u progonstvo. Mnogo li ti je tu pravednika, osobito katolika Poljaka, na- šlo svoju mučeničku smrt! | naši ratni za- robljenici bili su otpremljeni u Sibiriju, ali Sibirija je doživjela i tu čast, da je dala utočišta i onomu — u čije joj je ime dolazilo ioliko gostova — svrgnutom ruskom caru. Dogagjaji sa Ukrajinom, velikom Ru- sijom, Rumunjskom i Finskom proizveli su pravu smutnju u redovima Entente: Pitanje mira centralnih vlasti na istočnoj fronti ne mogu nikako da ometu, više se ne uzdaju ioliko ni u veliku cfenzivu na zapadu, pak zovu u pomoć Japan i Ameriku, da bi preko Sibirije provalili u Rusiju i zausta- vili prodiranje Nijemaca ili bar osujetili, da je ne osvoje Nijemci. I tako je isplivalo na površinu pitanje Sibirlje, koja je već preko 300 godina pod ruskim gospodstvom, i za koju se je malo ko zanimao, budući to najslabije napučena zemlja, jer i ako je površinom veća od ci- jele Evrope, to brojem žiteljstva jedva nad- mašuje mnogoljudni London. Ali da su državnici Entente znali, u kakav su osinjak dirnuli, ne bi nikad ni spomenuli Sibiriju! Kitaj naime želi, da Si- birija bude proglašena samostalnom, te se glasa, da se u Pekingu već vode prego- vori o uspostavljenju nezavisne sibirske republike. Lukavi Japan jedva čeka zgodu, da proširi svoju vlast i na kopnu, te brzo o- svoji primorske zemlje istočne Azije, a me- gjutim se-spravlja, da prodre još dublje u unutrinu zemlje. Amerika ne može da gleda mirnim okom, kako se njezin takmac Japan učvršćuje | povećava, dok ona svoju voj- sku šalje na evropsko tlo. Upravo u bo- gate rudnike Sibirije mislili su amerikanski irustovi da ulože svoje silne kapitale. A sad, Knjiga, koja je nazad 9 godina predvi- gjela sadašnji svjetski rat. U godini 1909. izašla je u knjižari Edmund Demme u Leipzigu knjižica Th. Kaemmerer-a, višega podčasnika u miru pod naslovom : »Der bevorstehende Weltkrieg als Vorl&ufer des Welt- iriedens, zugleich ein Kampf ums Deutsčhtum« (»Skorašnji svjetski rat kao preteča svjetskog mira, a ujedno borba za očuvanje Germanstva«), a zapada jednu marku. Knjižica je interesantna, jet se je u sadaš- njem ratu mnogo toga obistinilo, što je auktor napisao u njoj, premda dakako pojedine detalje nije mogao da predvidi, osobito mu je bilo teško da predvidi prvi početak rata. Prenijeću dakle u izvatku tu kajižicu, u ko- joj se govori i o svršetku rata i 0 prilikama na- kon rata, što sigurno svakoga zanima. e HIJENA JE?LISTU,SA |DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 kO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU RVENA HRVA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI POJEDINI BROJ tata apo i | da taj lijepi san propane, a da rudnici Si- birije dogju u ruke žilavog Japana, toga Amerika neće dopustiti. Ugnijezdi li se Japan u Sibiriju, ko će ga više protjerati, a odatle eto ozbiljne o- pasnosti i engleškom gospodstvu u Indi- jama. Radi svih ovih kombinacija zavladala je prava bezglavost u Ententi tako te slo- bodoumna Francuska želi čak, da bi Ja- panci oslobodili i opet uspostavili ruskog cara. Sad se ištom vidi, kako je ruska re- volucija bila opasna i pogrešna igra Entente. Da bi Amerika skupa s Japanom išla u Sibiriju, o tom nema ni govora, jer o- sim utakmice, što megju njima vlada, Ame- rika nema ni raspoloživog brodovlja za tako daleku ekspediciju, budući sve uložila u transporte za Evropu. Dok tako Ententa vrluda simo i tamo, centralne vlasti uregjuju svoje odnošaje na istoku, gledaju da što bolje iskoriste svoje pobjede, a Njemačka megjutim krči sebi | put na istok preko Odese i Persije, što Englešku mora da peče jače nego li i si- birsko pitanje. I Dr. Seidler i hrvatsko pitanje. Prije glasovanja o proračunskom provizo- riju razvio je dr. Seidler gledom na južnoslaven- sko pitanje ovaj program : »Što se tiče ostalih krunovina, u kojima je takogjer potrebito uregjenje narodnosnih prilika, to bi osobito južnoslavensko pitanje označio kao takovo, kraj kojega se danas ne može više proći neopazice. Da to pitanje postoji, sigurno ne mo- že niko tajiti. Radi se o tome, da se nagje ono riješenje, koje potpuno i posve odgovara aksiomu dinastičke i državne vjernosti. Na jedinoj je toj bazi vlada rado spremna u okviru svojih ovlasti stupiti u raspravljanje južnoslavenskog pitanja s tim ciljem, da se čim prije riješi, ali se pri tom može postupati samo, kako se razumije, s najvećom iskrenošću samo u sporazumu svih zainteresovanih faktora i sa- mo uz očuvanje pravednih zahtjeva austrijskih naroda, kojih se to takogjer tiče. Kušalo se to sada urediti, kako mu drago, svakako se radi o za- daći, koja je od vitalnoga interesa za sve narode.« Na ove izvode opaža »Hrv. Dnevnik« : »Izjava je dr. Seidlera u glavnom poput dosa- janje tugjih zemalja bila je samo nagrada, ni- pošto cilj. Naprotiv evropske kopnene velevlasti ne paze toliko na trgovačke interese, koliko na proširenje svojeg gospodstva. Povijest nam je dokaz, ka- kovi su sitni razlozi dali kadgod povoda straš- nim ratovima. Stoga svi narodi govore svom si- lom o svjetskom miru, a taj će svjetski mir jed- nom doći, ali ne prije, dok sve države ne budu toliko. prezadužene, da se ne će naći više osobe, koja bi potpisala ratnog zajma. Kad. dogje taj nekršćansko i grešno, a one silne miljarde, koje danas moloh naoružavanja proždire, upotrebiće se u kulturni rad. Eduard razumije, da je Engleška ugrožena od Njemačke al ne toliko u vojničkoj snazi, ko- liko u trgovini, koja je za Englešku životni nerv. Njemačka nazad dva vijeka mala poljoprivredna državica, sed je najednom iskrsla na svjetskoj pozornici, A jesu li tomu Nijemci krivi ? Ova je IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. A Ma tI SAA 16. MARTA 1918. dašnjih njegovih, a poput većine izjava njegovih prethodnika. Nešto je odgovoreno, ali nije ništa rečeno, mnogo je obećavano, ali ništa zapravo obećano. Uvod u ovaj odlomak stara je pjesma. Ta- mo još iz godine 1908. »Na jugoslavensko se pi- tanje mora uzeti obzir«, pjevali su austrijski mi- nistri čak i u vrijeme aneksije. Dr. Seidler ih o tom slijedio. Samo izgleda, da on već razbija glavu, kako bi ga riješio, U tom je, kako se čini, došao do novog aksioma. On misli naime, da se pri rješavanju jugoslavenskog pitanja mora paziti na aksiom dinastičke i državne vrijednosti. Doduše i ovo je nešto nerazumljivo, ali iz- gleda, da bi to imalo značiti toliko, da se mora ostati u istoj državi i pod istom dinastijom. Ako bude ovo sadržaj onome, što je dr. Seidler re- kao, onda se je on stavio na šire stanovište od općega. Jer aksiom državne i dinastičke vjerno- sti, koji je postavljen specijalno za jugoslavene, ne isključuje narodnog ujedinjenja, ali samo u Austriji, pa je po tome nešto širi, nego narodna autonomija u krunovinama. Da bi se ove riječi o aksiomu mogle tako tumačiti, govori i onaj dio govora, u kojem se spominju i drugi faktori i narodi, koji su rije- šenjem jugoslavenskog pitanja tangirani. Jedino zapinju za oko »ovlaštenja« vlade, koja ona ima. Moguće su to opća, poznata ovlaštenja, a mo- guće i specijalaa. Nas ni Seidlerovo - riješenje ne može za- dovoljiti.« Iz jugoslavenskog kluba. Glasovanje proračunskog provizorija u će- sarevinskom vijeću, a prema tome donekle i po- vjerenje kabineta Dr. Seidlera, izazvalo je megju zastupnicima jugoslavenskog kluba javnih nesu- glasica. Odjeci se ovim dogogjajima već opa- žaju. Hrvatsko se novinstvo bavi opširno glasa- njem u carevinskom vijeću »Hrvatska Riječ« do- nosi iz bečkih parlamentarnih krugova ovaj van- redno zanimiv dopis: : Izmegju 165 glasova, koji su prekjučer u austrijskom parlamentu pali proti budžetnom pro- vizoriju i ratnim kreditima, bilo je 25 glasova jugo- slavenskih zastupnika. Jugoslavenski klub u Beču broji sada 30 članova, i to 17 Slovenaca (7 iz Kranjske : Rav- nihar, vitez Pogačnik, Jarc, Demšar, Hladnik, Gostinčar, Lovro Pogačnik —; 7 iz Štajerske : Korošec, Janković, Roškar, Verstovšek, Benković, čas, tada će sve vlade izjavili, da je rat nešto | je Pišek, Brenčič —; 2 iz Gorice : Gregorčić, Fon —; Engleške na moru. Nešto jači istup Njemačke dakako da pravi konkurenciju i ostalim narodima, jer gdje je svi- jetla, tu je i sjene. Kultura evropska širi se i na prekomorske posjede, a to Engleška ne može da trpi, jer se tom kulturom prenosi u kolonije želja za neodvisnošću, i što više slabi nadmoćna sila Engleške 'u Evropi, to slobodnije podižu glavu njezine kolonije. Eduard shvaća dobro sve to, te sloga mu uspjelo, da izolira Njemačku, a kuša da je sasvim izolira, t. j. ako predobije i Austriju na sooju stranu. Njemačka je već silno stisnuta, sa svih strana gledaju je s nepovjerenjem, a ekonomska kriza približa se orijaškim koracima. i Njemačka je već od vijekova vojnička vlast, koja je skoro sve tatne probleme riješila mačem. Pomorski položaj, što ga se ona doče- pala, ne smije, da ga izgubi, & taj će se državni problem riješiti takogjer mačem. Možda, da se izbjegne ratu, ali to će biti sasvim teško, Ni- tako popularan kao u Njemačkoj, ponose ratnom svojih sanjaju samo 0 igraju Nijemac želi u sred Hi ti f: i i ip imi | ubijanje, uvijek na e s UZ POPUST RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEF Ratt A pi ap svoje noge, i ne će više da respektiraju prevlast! tai tuta Mestatat DRA A LARS SA a JESSE SRA E SENJ JU SE K JD 1 iz Trsta: Rybarž); 11 Hrvata (9 iz Dalmacije : Biankini, Perić, Ivčević, Prodan, Dulibić, Tresic, Smodlaka, Čingrija, Sesardić —; 2 iz Istre : Spin- čić, Laginja) i 2 Srbina, oba iz Dalmacije (Baljak i Vukotić.) Izvan kluba su dva Slovenca, Šusteršić i Jaklić, oba iz Kranjske. Pri glasanju o budžetu nijesu bili u Beču: Biankini, Čingrija, Perić, Ivčević, Prodan i Baljak. Manjkalo je dakle pet Hivata i 1 Srbin (svi iz Dalmacije), dok od Slovenaca nije falio nijedan. Od odsutnih, dvojica su bili bolešću za- priječeni: Biankini, koji je već od nekoliko mje- seci nemoćan u Zadru, i dr. Čingrija, koji leži bolestan u zagrebačkom sanatoriju. Odsutnost ostale četvorice, koje je klub tri puta uzastopce pozvao na vršenje dužnosti, nije poznato, da je bila opravdana, kao što nije poz- nato ni to, koje mjere uslijed toga kani klub eventualno poduzeti. Od članova jugoslavenskog kluba, koji su prekjučer bili prisutni u Beču, ni- jedan se nije ustegao od glasanja, već prema klubskom zaključku svi glasovaše proti prora- čunu. Isto tako je glasovao proti i jedan Slo- venac izvan kluba (Jaklić), dok se drugi (Šuster- šić) — ustegao od glasovanja. Ukupno je dakle glasovalo proti budžetnom provizoriju 25 Jugoslavena (18 Slovenaca, 6 Hr- vata, 1 Srbin), 2 su bili bolešću zapriječeni, a 5-ih se usteglo ili izostalo od glasovanja: 1 Slo- venac (Šusteršić), 3 Hrvata (Ivčević, Perić i Pro- dan), 1 Srbin (Baljak). Od Dalmatinaca njih je 5 glasovalo proti, 2 su bila odsutna, a 4 su in če izostala: napose ' od dalmatinskih Hrvata glasovaše proti 4, 3 su izostala a 2 bijehu bolešću zapriječeni«. »Što se već podavno pronosilo iz polusluž- benih izvora, da će se jedan dio dalmatinskih zastupnika ustegnuti od glasovanja, ta se pred- vigjanja »dobro obaviještenih« mogu i moraju protegnuti samo na one, koji se faktično uste- goše, a koji svi stanuju u glavnom gradu zem- lje, Zadru. Ovi isti »Zadarski« zastupnici sada već po drugi put nijesu u Beču, kad se glasuje o budžetu. Iz svega ovoga izbija više nego žalosna či- njenica, da megju našim zastupnicima nema pra- ve. sloge ni čvrste baze za zajednički rad, kako je nema ni u našoj političkoj javnosti. Bit će raznih uzroka ovoj ubitačnoj neslogi u ovim kri- tičnim časovima, a jedan je od glavnih po na- šem mnijenju nejasnost bečke deklaracije, koja bi imala biti temelj i vodilica zajedničkom slož- mom radu. Jedan razlog više, kako je upravo nužno i potrebito »Narodno vijeće«, o čemu smo prošli put pisali. i zato je njegova povjest toliko puna krvi, I sada borba za svoj opstanak goni Njemačku u krv. Njemačka je prenapućena, i mora da nagje stovarište za svoje proizvode i pretičak na broju pučanstva, a lo jedino može preko mora. Ali tako dolazi u sukob sa ostalim narodima, u pr- vom redu sEngleškom, kojoj je naša trgovina veliki tra u oku, dapače ona gubi s dana na dan mjesta svoga izvoza. Naši su nas uspjesi uzobijestili, te se me damo natrag. Engleška pozna sve to, ali je ona sama nemoćna proti nama, stoga nas zaokružuje. A bolje je, da učestvuju u ratu svi, nego samo dvojica, jer kad bi se samo dvojica (Njemačka i Engleška) uhvatile u koštac i kad bi se izmrcva- rile, ostali bi bez ikakve muke kasnije uživali plodove. Savez Engleške sa Španjolskom i Portu- galom nema nikakve ratničke znamenitosti, jer ove dvije posljednje države ne mogu da istupe u. ratu, ali ipak i one služe Euglezu, da mu o- : 2