godinu K 10. [la 'po godine surazmjerno. Za ino-
zemstvo godišnje K 15. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

   

XIV.
U Dubrovniku 20. jula 1918.

 

 

Za zahvale i priopćena plaća se 40 para petit-redak.
Oglasi 30 para petit-redak. Odgovorni urednik Ivo
Birimiša. Tisak i vlasništvo Dubr. Hrvatske Tiskare.

   

      

 

Hrvatski sabor za Dalmaciju.

U svojoj sjednici od 11. ov, mj. hrvatski
je sabor uzeo u pretres molbu predsjednika Ze-
maljskoga Odbora Dr. Ivčevića za pripomoć Dal-
maciji u pitanju prehrane pučanstva. Odbor za
peticije predložio je, da se ta predstavka ustupi
vladi s najtoplijom preporukom, ali na to je
Dr. Lorković iznio protuprediog, da se molba
predsjednika dalmatinskog sabora ustupi naro-
čitom odboru od 7 lica, koji bi sa 7 predstav-
nika dalmatinskog sabora imali da nagju način,
kako da se Dalmaciju izbavi cd gladi.

Iza kako je Dr. Lorković obrazložio, da je
ova predstavka ne samo prešna nego i najpreš-
nija, te je pokrijepio žalosnim ali istinitim čČi-
njenicama, čitav je sabor jednodušno usvojio
njegov predlog i tako sa svečanom manifestaci-
jom očitovao svoju volju i želju, da se Dalma-
ciji svakako priskoči u pomoć.

Istina, ova je peticija dalmatinskog pred-
sjednika dugo čekala, dok je došla na dnevni
red, ali još uvijek nije vandobna, te će pomoć
braće iz Banovine dobro doći pučanstvu Dalma-
cije. Ove ratne prilike najbjelodanije su poka-
zale, kakova je golema šteta, što hrvatski narod
nije sjedinjen, već se nalazi pocijepan pod trima
vladama. U ovim teškim vremenima kako bismo
dobro bili oćčutili blagodati sjedinjenja.

Poznato je, kako se je ne samo hrana,
nego i drva, izvozila iz Hrvatske i Slavonije na
razne strane, a za Dalmaciju nije smjelo ništa
ići. Nije krivnja na braći u Hrvatskoj, već na
nesregjenim našim političkim prilikama. Hrvatska
je pokazala bratsko srce prema braći u drugim
pokrajinama, te je rado primila u svoje krilo
preko 20.000 siromašne djece iz Bosne, Herce-
govine, Istre i Dalmacije, a još je veći broj od-
raslih ljudi i žena našao u Hrvatskoj i Slavoniji
zarade i mogao, da se prehrani.

I hrvatska je vlada iznimno dopuštala po-
jedincima izvoz stalme količine hrane, ali to je

ilo skopčano sa tolikim poteškoćama, a našlo

se opet pri tom poslu bezdušnika, koji mješte
da pomognu bijedi u našim stranama, još su je
uvećavali pretjeranim cijenama, Nadamo se, da
će sada tim špekulacijama biti kraj, i da će stvar
ići redovitim putem.

Kod nas su već uregjene aprovizacije i
znade se, koliko kojoj treba, pak će odbor znati,
koliko komu da opredijeli. A najbolja će kon-
trola biti, ako se putem novina bude javljalo,
koliko je komu udijeljeno, tako će se moći vo-
diti račun, da li hrana do puka zbilja i dolazi.

ovo uvijek harno sjećati i sa zahvalom spomi
njati. A dao Bog, da ovo bude početak, kad će
se svi Hrvati naći skupa u svojoj državi, te neće
biti od potrebe onako iznimnih mjera, već će
braća bratski dijeliti kruh svoj svagdašnji.

Narodno jedinstvo i hrvatska država.

Na rad hrvatskog sabora zgodnim se pri-
mjedbama osvrće osječka »Hrvatska Obrana«.
Radi pjaioe prostora ne možemo, da prene-
semo stavaka iz tih »Otkriven

Ee

ma trke iam

 

 

Hrvatski je sabor ovim svojim činom za- .
dužio cijelo pučanstvo Dalmacije, pak će ga se š

Hiljadugodišnja hrvatska država pravno već
postoji, treba je samo osloboditi, ujediniti kao
što je bila, i proširiti, i eto države i Hrvatima i
Srbima i Slovericima. Ali to se eto neće; a neće
se zato, što ta država nosi hivatsko ime, i jer
joj je temelj hrvatsko državno pravo. Tu državu
treba razmrviti, razdrobiti, i mjesto nje stvoriti
novu, dosad nepoznatu, jugoslavensku, a za
volju ljudima, kojima je mrsko hrvatsko ime,
koji Hrvatima zavide njihovu povijest i njihovo
državno pravo. Pa ne zn-jući pametna razloga
za ovakvo stanovište, podmeću Hrvatima impe-
rijalističke težnje.

Otkad imperijalizam stoji u tome, što se
na pravnom temelju traži da se opet ujedini ono,
što je nekoć de facto jedno bilo, i što pravno
i danas pripada zajedno ?

Eto u tome se vidi sva neiskrenost prigo-
vora protiv zahtjeva, osnovanih na hrvatskom
državnom pravu l«

urian o položaju.

 

Grof Burian

Ministar izvanjskih Boslova grof Burian do-
stavio je obim ministrima-predsjednicima obavi-
jesti o tome, kako on shvaća. »adanji > izvanjski
položaj. Izmegju ostaloga ministar veli, kako
danas nema nikakvog smisla govoriti o pitanju
kriviće rata. Mi nemamo drugog cilja nego da
od naših neprijatelja iznudimo volju za mirom.
No sigurno je, da sporazumne sile hoće da u-
nište našu obrambenu snagu i našu vojničku
silu. Prosugjivanje naših mirovnih zaključaka sa
Rusijom i Rumunjskom sa strane sporazumnih
sila potpuno je nepravedno, pošto smo mi uvi-
jek spremni, da sa našim neprijateljima rasprav-
ljamo o miru. Potpuno su neopravdani zahtjevi
za odštetom i ponovnom uspostavljenju, koje bi
prije mi imali pravo da stavimo, kako bi se o
tome dala postići saglasnost. Naprotiv se o te-
ritorijalnim zahtjevima sporazumnih sila za Elzas-
Lotariugijom, Trentinom, Trstom i njemačkim
kolonijama ne može nikako ni raspravliati. Ovdje
nalazi naša pripravnost za mir svoj kraj. O na-
šem vlastitom posjedu ne možemo mi uopće
ući u kakovu debatu.

Što se specijalno tiče Austro-Ugarske, to
je težnja naših protivnika, da u naknadu za izo-
stale ratne uspjehe još povećaju unutrašnje pro-
bleme, jer se nadaju, da SMRDI učine sebi
poslušnijima pojedine dijelove, No velika većina
naroda Monarhije odbija od sebe takvu namjeru,
jer su ti narodi čvrsto riješeni, da te probleme
riješavaju sa svojim vlađaccem u okviru svojih

anica, kao što je to i do sad bivalo. Grof
urian svršava ukazujući na. riječi vladareve u
odgovoru na notu Svetoga Oca: Mi težimo za
mirom, koji će osloboditi narode u daljem ži-
votu od mržnje i osvetoljublja i koji će osigu-
rati buduće generacije od upotrebe oružane sile.

 

Rustrijski parlamenat.

Zastupnička je kuća nakon stanke od 4 mje-
seca ponovno za raditi, Predsjednik dr.
Grosz pozdravio je zastupnike govorom, u kome
je istakao svoje PRA: radi prekinuća djelo-
.-. parlamenta 4 uj A o svoju nad

predstojeće anje ku
čvrstiti ustavne EO Zatim
nik uz živahno odobravanje

nutarnju i vanjsku politiki kao i u prehrambene
odnoš«je.

Ministar predsjednik dr. Seidler, dočekan
od Čeha bučnim povicima, a od Nijemaca živah-
no pozdravljen pljeskom ruku, upućuje najprije / >*?
glede vanjskoga položaja na razlaganja ministra
vanjskih posala, što su objavljena i objašnjava-
jući borbene metode neprijatelja izjavljuje, da
uspjesi savezničkih vojska jamče da protivnici
meće postići oružjem svoje ciljeve kao što neće
niti blokadom prignuti naše volje.

Bez obzira na neslomivu energiju, s kojom
ćemo uspješno vogjenje rata nastaviti, ne će-
mo se ni u buduće kratiti kao ni dosada, da
pomno pratimo svaku mogućnost za postignuće
mira. Nepokolebivo se držimo misli, koje se na-
laze u zajedničkoj ponudi mira savezničkih vlada
od prosinca 1916., u prijestolnoj besjedi i u od-
govoru na Papinu mirovnu notu.

Ministar predsjednik govori potanko o pre-
hrambenim odnošajima, pri čemu razlaže poznate
razloge sadašnjega stanja, izjavljuje, da će se
provedenje ljetošnje žetve svim sredstvima ubr-
zati. Svakako je kišovito vrijeme zadnjih nedje-
lja, u koliko je god povoljno djelovalo na opće
stanje :usjevaf Samu žetvu zavuklo, ali je ipak u
Ugarskoj i u nekim dijelovima Austrije vršenje
u punom jeku, Ugarska će vlada toliko, koliko
joj je moguće rezultate same vršidbe staviti na
raspolaganje vojsci i Austriji. Muožine, koje će
time doći do nas, doseći će, da omoguće opskr-
bu u dosadđanjoj mjeri.

i govoru o unutarnjoj politici podsjeća
ministar-predsjednik na svoj piivatni program,
koji je išao za političkim primirjem.

U Austriji se neda bez Nijemaca, a isto
tako ni protiv Nijemaca vladat (!) To vrijedi za
svaku vladu. Jedva da ima razumljivije bludnje,
nego je, kada se upre, da savez nenjemačkih
naroda može voditi do stvaranja većine. Jezgra
je ove mnogostrane države njemački narod i on
će to ostati za uvijek.

Vlada je odlučna da proslijedi udarenim
kursom, i da se ne da u tome dulje smetati.
Za one stranke, koje stoje po strani, uvijek su
vrata sporazuma otvorena.

Nijemci Austrije zahtjevaju punim pravom
samo priznanje načela, da se njemačkom narodu
očuva njegov položaj u krugu ravnopravnih na-
roda, kako mu pripada po kulturi i povijesti.
Nijemci Austrije ne zahtjevaju ništa više za sebe
nego da mogu u miru živjeti i u miru se razvijati.

, Konačno moli ministar predsjednik da se
prihvati proračunski provizorij i ovlaštenje na
ratni zajam, pri čemu ustanovljuje, da se stran-
ka koja krati državi sredstva za vogjenje rata,
protiv same države izrazuje i da ometa zname-
nite državne činidbe, čije bi oduzeće značilo, da
se izvrgavaju bijedi milijuni državljana. Kuća će
dokazati, da je parlamenat još uvijek čvrsto tlo
za vjernost državi i ustavu.

Na koncu odbija ministar predsjed. kodni,
da je on neprijatelj parlamenta i da ide za $ 14,
ustanovljuje, da le on upravo zadnjom odgodom

rlamenta htio izbjeći slomu parlamentarizma

time služiti ustavnoj misli.