vena fr

Pojed'ni broj 20 para.

 

alska

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na

godina K 10. l'a po godine surazmjerno. Za ino-
zemstvo godišnje K 15. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Broj 703. — Godina XIV.
U Dubrovniku 5. oktobra 1918.

 

 

Za zahvale i priopćena plaća se 40 para petit-redak.
Oglasi 30 para petit-redak.
Birimiša. Tisak i vlasništvo Dubr. Hrvatske Tiskare.

Odgovorni urednik |vo

 

Moć narodne svijesti.

Ideja narodnog ujedinjenja, kao svaka ve-
lika ideja, ima svoj historijat pun različitih faza.
Ta se ideja i kod nas morala dugo boriti sa ja-
kim i raznovrsnim protivnicima i proći kroz mno-
ge klance jadikovce i kroz teške kušnje, dok ne
dogie do potpune svoje pobjede.

Isprva se je ta ideja dugo grijala na temeljima
hrvatskoga prava, a historijsko pravo treba i sada
naglašivati, jer je ono ne samo za dugo doba
njetilo i budilo narodnu svijest, nego bi i sada
veoma pogrešno bilo lišiti se tog zakonitog i
moćnog oružja, što no ga svi narodi brižno ču-
vaju kao svetinju svoju, pak se s njome znadu
i uspješno da posluže.

Tijekom ovog rata počelo se je jako isti-
cati i načelo narodnog samoodregjenja kao i pra-
vo i sloboda malenih naroda, te se je pokazalo
nastojanje, da se utišaju političke strasti, da se
zbace s dnevnog reda stranačke borbe i megju-
sobna trvenja, što je sve činilo, da se i kod nas
narodna svijest jače probudi i da zasja u svom
sjaju.

Ideja narodnog ujedinjenja najljepše se po-
kazala prošlih dana u Bosni prigodom političkog
putovanja grofa Tisze, koji je morao tu čuti, če-
mu se nije nadao: političari svih triju stranaka
traže u svom memoranđumu narodno ujedinje-
nje u jednoj samostalnoj državnoj tvorevini.

Uzaludna je potom, a da ne rečemo i smi-
ješna izjava ministra predsjednika Wekerlea, koji
naglašiva historijska prava Ugarske na Bosmu i
Hercegovinu, te veli, da različite rase u Bosni i
Hercegovini niti su etnički, niti etnografski, niti
konfesijonalno, niti po svoj tradiciji, niti po svo-
jem načinu života ikada činile jedinstvo ili ga
sada čine. Čudnovata je ova teorija i ne treba
daleko ici, da se pokaže njezina neosnovanost.

Ovu pobjedu narodne misli u Bosni cjelo-

kupno je naše novinstvo sa ushitom pozdravilo,
pak rad toga osvanuše zagrebački dnevnici u
djevičanskoj bjelini. Riješenje jugoslavenskog pi-
tanja nalazi se na svojoj kulminaciji; Magjari su
u strahu rađi Bosne i to je prisililo grofa Tiszu,
da se prošeta po našim stranama, i da se uvje-
ri o onom, u što nije htio da vjeruje,
Kako se je ideja narodnoga ujedinjenja ma-
nifestirala u Bosni ponosnoj, tako će se mani-
festirati i diljem svih naših zemalja, jer se je
probudila narodna svijest i pokazuje svu svoju
moć. Narodi naime mogu biti potlačeni, ali ni-
kad uništeni, zgodno je kazao Benedikt XV.

 

Bugarska za posebni mir.

Brzojavi od 26. pr. mj. dojaviše, da je Bu-
garska zatražila primirje i mir. Uzrok tom ne-
nadnom koraku Bugarske nije se mogao odmah
razumjeti. Bugarska je vojska na macedonskom
ratištu pretrpila strašan poraz; Bugarska se na-
lazi u ratu već malo ne sedam godina, a u zemlji
je zavladala nestašica hrane i odjeće, To bi imali
da budu navodni uzroci preokretu u Bugarskoj.

Ali novine centralnih vlasti odmah stadoše
iznositi i druge razloge: da je bugarski ministar
Malinov, koji pripada rusofilskoj stranci, radio
na svoju ruku bez privole kralja, parlamenta i
vrhovnog vodstva; da je amerikanski nik,
koji je ostao u Bugarskoj, najvećma sudjelovao
pri ovem poslu; da je nestao
garske i

šk ,
e o Mo dilo, fakat je tu: Bugarska je već

nas spor izmegju Bu-
mačka je pom pogodovala Tamo: Farska
cpet da je sa riješenjem kavka-

dobila primirje i pristala na mir uz uslove, koje
joj je označila Ententa. Obzirom na opći polo-
žaj, ovo je dogogjaj od najveće zamašitosti i već
se ćute njegove posljedic: i u vanjskojiu unu-
trašnjoj politici.

Radi ovog koraka Bugarske centralne vlasti
uvidješe odmah ozbiljnost položaja. U Beču se
odmah održavalo krunsko vijeće. Austrijske čete
odmah su krenule u Scfiju, druge moraju da
nadomjeste na fronti bugarske čete. I njemačka
vojska dolazi na balkansko ratište. Radi promje-
nutog položaja na macedonskoj fronti, mora da
se povuku nužne konsekvencije i u Arbaniji, jer
ta je vojska imala zadaću, da štiti macedonsku
frontu. Najveća se briga posvećuje tomu, da se
održi promet sa Turskom, jer ako bi bila. osje-
čena od centralnih vlasti, to bi bila izvržena naj-
većoj pogibli. Kako novine javljaju, sveza je sa
Turskom osigurana i preko Sofije, i preko Du-
nava i Crnog mora.

Unutarnje stanje Bugarske i politički polo-
ložaj još nije razbistren. U zemlji su dvije ve-
like stranke: rusofilska, koja radi za mir, dok
protivna struja pristaje uz centralne vlasti. Ovoj
pripada i sam,car Ferdinand, koji ostaje vijeran
saveznik centralnim vlastima. Protivnost je me-
gju obim strankama tako velika, da je u toku
gragjanski rat. Situacija ovisi o tome, hoće li
uspieti bugarskim četama, koje nijesu položile
oružje, skupa sa četama centralnih vlasti, koje
pridolaze, da uspostave novu frontu.

Najvećim se interesom očekuje odluka sobranja,
hoće li ministar Malinov dobiti većinu ili ne. So-
branje se sastalo Utorak 1. o. mj., tu je Mali-
nov u ime kralja pročitao prijestolnu besjedu i
predložio, da se sobranje odgodi do Petka, da
uzmogne podati iscrpivo izvješće o općem po-
ložaju i o započetim dogovorima glede primirja
i mira.

Megjutim je vrhovni zapovjednik Eatente
Franchet d' Espery u Solunu potpisao primirje
s Bugarskom nakon što su Bugari prihvatili sve
uvjete vrhovnog zapovjedništva. — Po kraljevu
pak nalogu pozvan je iz Beča u Sofiju pregjaš-
nji generalissimus bugarske vojske Savov, da
uspostavi red u Bugarskoj kao i disciplinu u bu-
garskoj vojsci.

Neke novine donose, da je Ententa stavila
Bugarskoj različite ponud-, kako bi je odvratila
od Njemačke. Obećali su joj neke dijelove Sr-
bije i Grčke, a kruna Bugarske imala bi se po-
nuditi engleškom princu Arturu od Connaughta.
— Princ Ćiril i obje princese Eudoksija i Na-
dežda otputovale su na dobro cara Ferdinanda,
koje se nalazi u Ugarskoj. ;

Bugarska proživljuje najkritičnije dane. Ra-
zvoj dogogiaja razvija se velikom brzinom i skori
dani razbistriti će položaj.

Nova Wilsonova izjava.

U govoru, što ga je predsjednik Wilsor
27. rujna držao u Newyorku, izjavio je, da mir
mora biti osiguran, jer će kod mira biti sudio.
nika, čija se obećanja ukazuju nepouzdanim.
o on postavlja slijedeće točke : 1.; Pravednost,
na kojoj se imade sagraditi mir, ne smije da
poznaje nikakove pogodovne sudionike, nego
samo jednaka prava za narode sudionike. 2.: Ni-

8 ukupnim

naroda podijeljena punovlast u svrhu discipline
i nadzora, da podijeljuje gosp idarstvene kazne
isključenjem sa svjetskih tržišta. 5.: Svi sklop-
ljeni megjunarodni ugovori svake vrste moraju
punim sadržajem biti saopćeni ostalom svijetu.

 

Parlamentarizacija njemačke vlade.

Njemački državni kancelar Hertling predao
je ostavku, koju je car Vilim primio i u odgo-
voru kaže: »Moja je želja, da njemački narod
djelotvornije nego do sad sudjeluje kod odluči-
vanja o sudbini otačbine. Stoga želim, da mu-
ževi, koji uživaju povjerenje naroda, u velikoj
mjeri sudjeluju u pravima i dužnostima vlade.

Ovaj korak njemačkog cara  prosugjuje
austrijska štampa kao važan dogagjaj u unutar-
njoj povijesti njemačkog carstva. U sadašnjem
ozbiljnom času mora da se okupe sve snage
njemačkog naroda i najveća prednost parlamen-.
tarizacije njemačkog carstva biti će osim nekog
unutarnjeg umirenja ta, da će biti neprijateljima
oduzeto jedno od najmoćnijih prigovora. Parla-
mentarizacija njemačkog carstva znači veliko
djelo u korist mira, koje može biti tim plodo-
nosnije, što pet novih tačaka, koje je Wilson
postavio, izgledaju dobre -za izmjenu misli. Jer
izričiti se otklon bitnih zalitjeva središnjih vlasti
ne nalazi u dotičnih pet tačaka, ali se u njima
nalazi odlučno zanijekanje vrlo bitnih ratnih ci-
ljeva antantinih vlada, koji se uvijek podmeću
središnjim vlastima, Megiutim najnoviji govor
Wilsonov ne znači još nikakovu svijetlu zraku
nade, ali on ne znači ni moralno ojačavanje
antante, jer ona otvara ponovno pretresanje o
miru, a o tome se i radi. Austro-Ugarska mo-
narhija, koja je za mirovnu misao već toliko
učinila, morala bi ponovno neumorno da po-
stavi polugu ondje, gdje je zato prilika. Stoga
listovi upravljaju na narodno zastupstvo, koje
danas započinje svim jesenskim zasijedanjem,
poziv, da bude svijesno svoje neizmjerne o«-
govornosti te da svojim vladanjem potpomogne
mirovno djelo.

Pomilovanje poljskih legijonaša.

Car je primio 27. pr. mj. predsjednika po-
ljačkog kola dr. Tertila, predsjednika zastupni-
čke kuće dr. Germana i člana gospodske kuće
Bilinskoga u audijenciju u carskom dvoru te im
saopćio, da je odredio posvemašnju obustavu
parnice proti poljačkim legijorarcima u Marmaros-
Szigethu.

Carska pomilovna naredba glasi: Car se
udostojio uvažujući zasluge, koje je oljski
narod, čija je sudbina skopčana sa sudbinom
Austrije, u ratu stekao te u čvrstoj vjeri na nji-
hovu nepokolebivu vjernost caru i carstvu od-
rediti, da se protiv pojedinih članova nekadašnje
pi legije kazneni postupak, koji se vodi

od vojnog suda ,u rmarosszigetu, imade
obustaviti,

Dr. Tertil odgovorio je sa duboko osjeća-
nom zahvalom za milosni čin carev.

Obustava ez proizvela je u poljskim
krugovima duboki dojam.

Sa ratišta. |
Najveću pažnju svraća na se

tište, Prema ustanovama uta i dne
80. pr. mj. odmah su ROSE 02 vojničke

 

 

raci slovi rskom veoma
g g Die za čele cen.
tralnih vlasti, se operacije u Arbaniji nijesu
prekinule.