pPSeHRnRHe“»ieRRnnnns popne INNS

mm, Sa a 3

arm

va oim

a PP IKO S ESENS CS DOO SL SG RČ PARA SLI E DSP
nanERam—mm=—m=—=—m—mmumwommmoČOnSĐnRNeRI-I-i OT bI PROS IKI mH. s SISE DE rDemornmo s. e - sie

.

Br. 32.4

a to jer uprav zanešeni napretkom pod u-
pravom današnje uprave, a posebice ravna-
telja blagajne. Dosta je istaknuti nekoliko
brojeva, da se vidi: Blagajna ima 238 čla-
nova sa 2510 poslovnih udjela — uložaka
363:408.59 — prometna glavnica 2,205.000
— čisti dobitak 3,290.15 — pričuva 11,135.12
Blagoslovljeni rad uprave našao je odziva
živa megju članovima bez iznimke, a uprav
je javnim priznanjem i zanosnim oduševlje-
njem izbio na našoj skupštini.

Čim je ravnatetj otvorio skupštinu i pio-
čitao imenik članova, te najavio dnevni red,
zatražio je riječ gosp. Mate V. Jasprica, te
kratko ali zanosno i od srca kao član U-
pravnog odbora, jasno prikaže skupštini da
baš zamjeri svoj napredak ima blagajna
zahvaliti jedino zauzimanju te nesebičnu i
uprav ogromnom radu i nastojanju g. Ra-
vnatelja. Zanosnim klicanjem : živio naš ra-
vnatelj! živio Don Ivo Kinkela! živio naš
Don Ivo! prekidali članovi govornika, a na
svačijem licu mogao si čitati uprav zanos,
jer je govornik uprav ono izrekao što su
svi osjećali i znali. Skupštinari u veselom
raspoloženju otrsili su tada dnevni red u
najboljem redu i skladu, te pretresli obra-
čun i bilancu, koje smo gore spomenuli.
Na nama je sada red, da i napred cvate i
napreduje naša blagajna!

Priznanje i zahvalnost našu zaslužnom
našem g. Ravnatelju Don Ivu Kinkeli, osim
na skupštini, hoćemo da i javno posvjedo-
čimo, u to ime upravljamo mu nekoliko ri-
ječi svi članovi: Došao si megju nas, uzo-
ran svećenik, da radiš, da nas uputiš, nu
tebi je to malo. Plemenito tvoje srce puno
svetoga žara ne žali ni truda ni muke, ne
gleda na prividne zapreke, ne treba prizna-
nja, puno žarke ljubavi za svoj narod, na-
stoji da mu u svemu pomogne. Dobro na-
roda ma u kojem pravcu jedinim ti ciljem.
Hvala ti od srca, dragi Don Ivo! Mi ne
znamo kako da se izrazimo jer riječi su na-
še slabe da istaknu nno što nam srce ćuti.
Dragi Bog neka te zdrava i vesela uzdrži
megju nama još za dugo i dugo vremena,
a tebi na radost nama na veselje neka uz-
drži i tvoje roditelje, staricu dobru majku
i starca radišna oca. Živi sretno na diku i
korist naroda svoga, ko pleineniti izgled ra-
dišna uzor svećenika! Zahvalnost i ljubav
tvojih parohijana pratila te u viječnost, a
ne zaostaje ona koju ti eto posvjedočuju
— Članovi seoske blagajne.

Iz Kotora.

(Hrv. Radn. Društvo »Napredak«). Ovo
hrvatsko društvo imalo je nazad nekoliko
dana godišnju skupštinu, ma kojoj je bi-
rana nova Uprava. Presjednikom je biran
g. I. Ciko, iskreni rodoljub, koji osjeća ža-
lost u razdoru Hrvata. Upravitelji Hrv. Šte-
dionice kao i neki drugi iz slogaškog kon-
sorcija uprli su bili sve sile protiv ovog
društva, ali ono još živi, i nadamo se da
će ga radnici uzdignuti, kad su ga gospoda
zapuštila, gospoda u kojih su, rekao bih,
srca bez iskre hrvatstva.

(Hrv. Bokeljska Glazba). Trn u oku svi-
ma koji su protiv čistog hrvatstva jest i
Hrv. Bok. Glazba. Koliko se nije i proti
ovoj ustanovi radilo a ona postaje sve to
jača, što u prvom redu treba zahvaliti po-
žrtvovnim glazbarima. Ovih dama držala se
skupština, ma kojoj se birala nova Uprava.
Bog i Hrvati! — Kotoranin.

Zanimiv je u današnjem broju našeg
lista oglas sreće Samuela Heckschera senr.
u Hamburgu. Ova je kuća svojom tačnom
i potankom isplatom ovdje i u okolici do-
bivenih iznosa stekla tako dobar glas, da
mi svakoga na njezin današnji oglas već
na ovom mjestu upozorujemo.

 

 

svoj cilj. Kada knjiga postiže svoju svrhu,
od nje se ne može niti smije drugo pitati.

Inače »Bullettino« je i ovdje — prema
svomu običaju — u protivurječju sa sobom.
Piše: natpisi nijesu citirani, da se vidi jesu
li vjerno prepisani, pa dalje piše: a neki
natpisi i nijesu vjerno prepisani, Pitamo mi:
ako nijesu citirani, odakle zna »Bullettino«
da nijesu vjerno prepisani; ako može »B.«
konstatovati zbilja, da nijesu vjerno prepi-
sani, kako smije kazati, da nijesu citirani?

Čini se iz svega ovoga, da neki demon
uapastuje »Budlettino« kako će što gore
kazati o »Crticama«. Ovakovo pisanje »Bul-
lettina« budi u misaonu čovjeku pravo sa-
žaljenja.

Premda nije trebovalo da budu citirani,
premda su u »Crticama« natpisi citirani,
osim samo nekih; pa da su svi tačno po-
bilježeni bili i iz koje su knjige crpani, na
kojoj se stranici nalaze, kada je knjiga bila
tiskana, u kojoj tiskari; čini mam se, da
demon ili raspoloženje »B.« prema »Crti-
cama« našlo bi još što, da sofistikuje. Da
su »Crtice« citirale knjigu; »B.« bi bio re-
kao: to nije dosta, valja kazati mjesto, mu-
zej, gdje se natpis nalazi, jer je pisac mo-

pogriješiti, Kada bi »Crtice« bile
kazale muzej, gdje je natpis; tada bi »B«
bio kazao: lo nije dosta; ne ima svak ni
ni novaca da obilazi muzeje, valja

 

Ilidže.

Kako nam iz Sarajeva pišu, otvoriće se
na 14. svibnja kupališna sezona na Illidža-
ma, upozorujemo za to i ovaj put naše či-
taoce na ovo svjetsko udobno kupalište,
koje je tako reći jedino na našem slaven-
skom jugu a prirodnim ljepotama ne zao-
staje ni najmanje za stranim kupalištima.
llidža je za Sarajevo i za cijelu zemlju pra-
va blagodat božja, jer su ljekovite kupelji
na Ilidži tako izvrsne i čitava uredba ondje
tako lijepa i ugodna, da Sarajlije jedva če-
kaju dan otvora ove kupališne sezone.

Koliko istom vrijede dobre ljekovite ku-
pelji blizu gradova za one hiljade ljudi,
koji u životnoj borbi za "opstanak navlače
sebi reumu, kostobolju i razne druge po
čovječji organizam štetne boleštine, pa po-
nekad u ljutoj zimi zdvajaju očekujući do-
ba, da se u ljekovitim vodama mogu oku-
pati i liječiti. Mi smo u našem listu često
hvalili Ilidžu, jer smo je imali i zašto hva-
liti, te zato obraćamo i ovom prilikom po-
zornost naših čitalaca na ovo znamenito
kupalište. Bolesnici nalaze na Ilidži najmo-
dernije uregjeno kupalište, snažno sumpor-
no radioaktivno vrelo dostizava toplinu od
58% Celsiusa a još su jače blatne kupelji,
koje liječe najteže reumatične i ženske bo-
lje. Na Ilidži imade i metodičnih mrzlih ku-
pelji po sustavu profesora Winternitza i ku-
pelji u ugljičnoj kiselini po uzoru českih
svjetskih kupališta a osim toga i udobno
udešena plivaonica na riječici Željeznici. Sve
su ove kupelji na Ilidži u najmodernijem
ukusu uregjene a na to su cijene veoma
jeftine. Sve ostale udobnosti pružaju i dru-
ge uredbe na Ilidži: elegantni hoteli sa veo-
via dobrom poslugom, cijene soba su u-
mjerene a u gostioni se uz jeftine novce
može izvrsno blagovati. Ko provede 14
dana na Ilidži dobiva 33% popusta na bos.-
herc. zemaljskoj željeznici. Kupališna upra-
va pod ravnanjem gosp. J. Pojmana, ovog
čuvenog strukovnjaka, tako je brižna i pre-
dusretljiva prama svakom gostu, da mu sva-
ku želju iz očiju čita, te skrbi za nj u mno-
gom obziru najsavjesnije. G. Pojman je

 

 

osim toga i svjetsko-naobraženi alpinista te
često priregjuje znanstvene izlete na snije-
žnu planinu Treskavicu i Bijelašnicu. Svo-
jim neumornim trudom oko kupališta Ilid-
že stekao je ravnatelj Pojman svjetski glas,
ne samo kao turista već i kao predavač,
jer svake zime putuje u Njemačku i mno-
ge druge zemlje, gdje drži naučna preda-
vanja o Bosni i kupalištu Ilidži.

Poznat je dalje krasan položaj Ilidže na
divnom sarajevskom polju u blizini visokih
planina, sa kojih struji svjež vazduh i u-
sred najveće ljetne omare. Šetnje po Ilid-
žanskim perivojima i do romantična vrela
Bosne pod ogromnom dyman-planinom, pra-
va su naslada. Pak onda još onaj izvan-
redno živahni društveni život na Ilidži, gdje
se nedjeljom i praznikom sve Sarajevo sle-
gne, tuj se priregjuju zabave, koncerti, sko-
ro sva društva priregjuju za vrijeme sezo-
ne u dobrotvorne svrhe velike koncerte. Zai-
sta je interesantno u ovim danima probo-
raviti na Ilidži, usred ovog otmjenog svije-
ta, koji se u velikim masama ovamo sle-
gne, šeće i zabavlja. Pred večer zablistaju
električne svjetiljke po cijelom kupalištu, te
je vidno kao usred bijelng dana. Od lanj-
ske godine provedena je ova rasvjela po
cijelom kupalištu, mnogo je doduše stajalo
troška i žrtava provesti čak iz Sarajeva e-
lektrično osvjetljenje, ali neumornim trudom
ipak se je obistinila ova neophodno nužna
potreba. Osim ove rasvjete proveden je i

donijeti fotografski snimak. Kada bi »Crtice«
bile donijele fotografski snimak; «B.« bi
bio kazao: nije ni to dosta, jer se ne zna
da li je to fotografija kakova falsifikata ili
autentičnog natpisa; i arheolozi znadu fal-
sijikovati natpise, kao i naravoslovci svoje
embrijone, kada im se prohtjede; i t. d. pa
bi tako mogao »B.« nastaviti svoje sofisti-
kovanje bez kraja i konca.

»Bullettino« piše: »Sam naslov nije ta-
čan. Nijesu to crtice iz kršćanske arheolo-
gije, pa niti iz kršćanske epigrafije, kako
pisac u zaglavku veli, nego bi ragje bile
iz poganske epigrafije, kad bi nešto vrije-
dile. A onako kakve su nijesu zasluživale
ni da prvi put, a kamo li drugi put vide
svjetlost«,

To će biti — mi govorimo — mišljenje
»B.« Ali bi se usudili pitati: zašto se ne
mogu zvati, Crtice iz kršćanske epigrafije?

Možda za to, što je kršćanstvo niklo sred
poganštine, što je rimski jezik usvojilo, što
je mnoge poganske formule poprimilo, što
se kršćanska epigrafija ukrštava sa pogan-
skom, što se ne može niti pisali o kršćan-
skoj epigrafiji, kako treba, ako se ne go-
vori i o poganskoj? Ako su ovo zbilja ra-
zlozi, a drugih i nemože b'ti, tada ne bi
više bilo kršćanske epigrafije i sve knjige,
koje nose naslov »kršćanska epigrafija«,
bile bi »titulus sine re«, kao što je čitava

PRAVA CRVENA HRVATSKA

interurbani telefon spojen sa svim zavodi-
ma i uredima u zemlji, zaista blagodat za
kupalište Ilidžu, jer strancima je omoguće-
no lakše i brže se sporazumiti sa svim ja-
vnim uredima. Nadati se je da će ovim na-
činom i komunikacija stranaca biti življa
ove sezone, jer prije te svjetske potrebe na
llidži nije bilo. Za zdrava čovjeka, turistu,
koji voli da proučava nove krajeve, grado-
ve, narod i prirodu, llidža je vrlo podesno
središte za ovakove studije i izlete na sve
strane. Osobito nam hvali naš dopisnik no-
vu istočnu željezničku prugu, koja vodi na
granicu Srbije i Novo-Pazarskog Sandžaka,
kao nešto izvanredno krasno po turistu, kao
najljepšu prugu u cijeloj Bosni. Zato da-
kle svraćamo pozornost naših čitalaca bol-
nih i zdravih na ovogodišnji posjet Ilidže,
kod glavnoga grada Sarajeva.

Ta i onako je dosta žalosno po nas Dal-
matince, Hrvate i Srbe, da stranci više po-
hagjaju i bolje poznaju Bosnu, no mi naj-
bliža braća i susjedi. Svemu je kriva naša
nemarnost, a ovamo ne žalimo, da trošimo
novce po raznim stranim kupatilima. Bo-
sna nam je najbliža, po Bosni se danas u-
dobno i jeftino putuje, a što se sve može
u njoj vidjeti i nauživati, napose u Saraje-
vu i na Ilidži, to kud i kamo premašuje
sve ono, što nam strane zemlje i tugjinšti-
na mogu ponuditi. Dogjite nam dakle, ne-
ćete se kajati!

 

Kod nijednog drugog konsumnog artikula ne
vara se javnost vijestima i reklamom o vrsti po-
danog proizvoda, kao kod cigaretnog papira. Za
pušača je od velike važnosti znati, koja su svoj-
stva, koje dobri cigaretni papir mora imati. Čvr-
stoća, gorenje, normalno držanje pepela, pomanj-
kanje svih škodljivih štofova. Nijedan drugi ci-
garetni papir ne sakuplja u toj mjeri ova svojstva
kao opće poznati Riz Abadie, Njegova je čvr-
stoća skoro dvostruka od svih drugih papira, koji
su u prometu, nema veli piti malo pepela, ne
sadržaje nikakovih nitrata a sastavljen je od či-
stih niti od postava. Svaki će dakle pušač ovaj
papir svim ostalim pretpostaviti.

 

Novo po svijetu

Odstup grofa Khuen-Hederwarya ?

Budimpeštanski list »A Nap« priopćuje
vijest o predstojećoj promjeni vlade u U-

 

 

garskoj, te kaže da je odstup grofa Khuen-
Hederwarya »gotova stvar«. Pad Khuenov
da je posljedica bečkih vojničkih zakonskih
osnova, a da je uslijedio na naročitu želju
prijestolonašljednika i njegove stranke. Kao
kandidate na mjesto ministra-presjednika
spominje grofa Stjepana Tiszu, Ladislava
Lukacsa i Ljudevita Langa. Isti list kaže,
da će pasti i zajednički vojni ministar Scho-
naich, jer da se držao dosta hladno prigo-
dom rasprave o vojnim osnovama. Ali u
vladinim krugovima kažu, da su vijesti »A
Napa« pusto nagagjanje.

Socijalistička pronevjerenja.

Čitamo u zagrebačkom »Glasu Naroda«
od 4. ov. mj., da je neki veliki socijalista
imenom Bertina, kao blagajnik socijalde-
mokratskog knjigotiskarskog saveza u Wies-
badenu pronevjerio: svotu od 21.458:30 ma-
rak4. Već je uapšen. Ob ovakovim »dičnim«
stvarima naravno da socijalistički listovi
»nemadu prostora« da se bave!

Intervencija grčkog kralja za Kretu.

Atenske novine pišu, da je kralj Gjuro
za posjete kod cara Vilima na otoku Krfu
posredovao kod njemačkog vladara, da ne
podupire tursku vladu u Kretskom pitanju,
i preporučio mu za predstojećeg posjeta u
ona »Bullettinova« ocjena »tilulns sine
re«.
»Bullettino« dalje piše »ako je g. pisac
htio da nešto koristi znanosti, bio bi puno
bolje učinio, da je preveo ili u kraće pre-
glavio radnje strukovnih pisaca«.

Odgovaramo: »B.« je zaboravio, što je
pisao na početku. Kazao je »B.« da će
»Crtice« više znanosti štetovati nego kori-
stiti, jer se sujima ne dadu čitati nečitljivi
natpisi, jer će se više uništiti spomenika
nego učuvati, Ali se ne dadu takovi natpisi
čitati ni s najboljim manualima arheologije.
Stoga da se je preveo i najbolji manual
arheologije, više bi štetovao nego koristio,

»B.« valja da bude dosljedan.

I mi smo gotovi.

Samo još neke refleksije. Da se u ova-
kovim knjigama, kao što su »Crtice« može
naći netačnosti, razumljivo je, naročito pak
ako se uzme u obzir pretiskavanje, lomlje-
nje stupaca u move stranice, dužina vre:
mena, kroz koje su se tiskale, pretrgniva-
nje tiskanja i slaganja, riječi jezika, koji
slagari nerazumiju, gdje se dogodi da nakon
korekture ne samo ostanu iste pogrješke,
već se nove pojave.

Kada se sve ovo uzme na um, mogu se
pogrješke shvatiti pa i donekle oprostiti,

Ali u kritici jednoga časopisa, koji hoće
da bude znanstven i objektivan, u

 

Londonu, da za to isto posreduje kod en-
gleškoga - vladara.

Ustanak u Maroku — njemačko djelo. .

Akcija francuskih četa, da u Maroku u-
vedu mir i tako zaštite interese Evropljana,
naišla je na najveće protivštine u Njemač-
koj. Megjutim dopisnik londonskog »Daily
Telegrapha« javlja iz Tangera: Dobio sam
iz marokanskog izvora senzacijonalnu vi-
jest. Više urogjenika prisizahu mi svečano
na Muhameda, da je ustanak organiziran i
zapovjedan od riekog Nijemca. Ova vijest,
što mi ju dadoše Marokanci, bila je tako-
gjer priopćena sa drugih vrela legacijama i
sada je pozorno proučavana u diplomat-
skom zboru. Legacije su u ovom pogledu
izmijenile više saopćenja.

Čini se, da bi Njemačka htjela uvijek u
mutnom loviti.

Pobuna u Jeruzolimu.

Kragja mnogobrojnih svetinja iz Punaro-
ve mošeje silno je uzbudila Arape. Jeruzo-
limski guverncr zamolio je tursku vladu, da
proglasi opsadno stanje u Jeruzolimu,

U Rusiji se čisti...

Javljaju iz Petrograda, da je senator Gli-
činski podigao iužbu protiv šest vojničkih
inžinira i pet generala, zbog teških neure-
dnosti i prevara, počinjenih prigodom utvr-
gjenja Port-Arthura i Vladivostoka.

Ustanak u Arbaniji i Crnagora.

Iz Carigrada se već javlja, da se arnaut-
ski ustanak sve više širi, te je već zahva-
tio i južnu Arbaniju. Izmegju vojske i usta-
ša dolazi do češćih okršaja, s promjenlji-
vom srećom. Zast. Protić stavio je crnogor-
skoj skupštini interpelaciju o arnautskom
ustanku, iza koje se razvila velika debata.
Na pitanje jednog zastupnika o spremi i
naoružanju vojske, rekao je ministar rata:
»Crnogorski je vojnik u svemu spreman«.

Poslije duže debate skupština je donijela
ovu rezoluciju: »Narodno prestavništvo, sa-
slušavši odgovor ministra spoljnih poslova,
odobrava zauzeto stanovište kraljevske vla-
de u ovom pitanju i uvigja, da se Crna-
Gora nalazi u veoma teškom položaju u-

 

 

 

 

slijčd pograničnih nereda u Turskoj, pa se
nada, da će kraljevska vlada znati održati
na visini ničim nepovrijegjeni ugled Crne-
Gore, koja je vjekovima čuvala i očuvala
svoju slobodu i nezavisnost«.

 

Domaće vijesti.

30-godišnjica nadbiskupova.
nja Dra. Stadlera. U subotu je u
Sarajevu bila priregjena lijepa zabava u
zavodu »Maloga Isusa«, sa vrlo biranim i
obilatim programom, u proslavu trideset-
godišnjice nadbiskupovanja presvij. D.ra J.
Stadlera.

Vrlom i prezaslužnom svečaru uz mno-
gobrojne čestitke pridružujemo i mi naše
najiskrenije, da ga Bog na dugo uzdrži u
dobrom zdravlju, na korist vjere, naroda i
hrvatstva!

Promjene na dalm. Namjesni.
štvu. Podpresjednik dalm. Namjesništva
g. Josip Tončić na vlastitu je molbu umi-
rovljen. Tim mu je povodom podijeljeno
plemstvo. Godišnja mu je mirovina kruna
14.000. — Imenovan je na njegovo mjesto
g. Marij grof Attems, dosadašnji kot. Po-
glavar u Puli. Puljski »Omnibus« megju
ostalim kaže, da je grof Aitems sposoban
i radin, te strogo nepristran i predusretljiv.
Slovenski jezik da poznaje već od obitelji,

gdje se mora bolje paziti i pazi se, šlo se
ima napisati, da se vidi tu popravaka ne-
umjesnih, kontradiktornih, pogrješnih, čak
gorih od tobožnjih pogrješaka, koje se hoće
da isprave, to se može dakako shvatiti, ali
se ne može oprostiti.

A propos ovoga što pišemo, dodajemo
još nekoliko crta.

Nakon malo netom je bila izašla ocjena
ova u »Bullettinu« sreo nas je bio neki
profesor. On će nam: jeste li čitali onu o-
cjenu u »Bullettinu«. Jesmo, odgovorimo.
Znate li, reče on, što ona ocjena kaže?
Ono vam kaže, da je arheologija fidel-
komes..... Učitelj N. N... u N.... mu-
čio se iskopavao, radio okolo nekih isko-
pina. Kada je gotovo sve bilo, došla go-
spoda iz Spljeta ma lice mjesta, pa sve,
što je tu bilo nagjeno, bila je njihova za-
sluga. Za ime onoga, koji se je tu najviše
mučio, nije se ni znalo pred učenim svi-
jetom ...... eto, to vam je
Kada bi istina bila, što nam je kazao taj
profesor, zagonetka bi one »Bullettinove«
kritike bila riješena.

Imađemo još nešto da napomenemo.

»Bullettino«, kada mu se što opazi, obi-
čaje se braniti ovako: uredništvo ne prima
na se odgovornosti za članke, koji su pot-

God, VII.

a hrvatskomu da se je u Puli dobro privi-
kao, jer marljivo ga učio, /

Umipovljenje F.Z.M. bar. Va.
rešanina. Javljaju, da je poglavica Bo-
sne i Hercegovine i nadzornik četa Nj. Pr.
F.Z.M. Marijan bar. Varešanin zatražio mi.
rovinu, u koju da će stupiti kroz kratko vrije-
me. Kao njegovog našljednika spominju ge-
nerala Potioreka, koji da bi imao koncem
ovoga mjeseca stignuti u Sarajevo.

Učiteljski pokret u Hrvatskoj.
Pasivni otpor megju učiteljstvom u Hrvat-
skoj sve se to jače širi, Učiteljska društva
u Varaždinu i Ivancu zaključila su, da se
u Zagrebu osnuje dnevnik, koji bi zagova-
rao učiteljske interese.

Gdje su novci za veleizdajni.
ke? Kako je poznato, dok su veleizdaj-
nici bili u zatvoru, sakupljeno je dosta no-
vaca za njih da ih se pomogne. Novce su
pobirali oni oko »Srbobrana«. Sad objelo-
danjuje Mojo M. Hrvaćanin, koji je bio za-
tvoren zbog veleizdaje, pismo u zagrebač-
kom. »Srpskom Glasniku«, gdje pita, šta je
s novcima, jer on nije ništa dobio. Doslovce
veli ovo; »Koliko je priloga i otkuda sti-
glo, i kome je davana pripomoć, o tome
će biti i mora biti govora. Za sada izjav-
ljujem ovo: Za cijelo vrijeme 17-mjesečnog
tamnovanja ja nijesam — a ni moja poro-
dica — dobio ni prebijene pare. Prv: mje-
sece izdržavao sam se o svome ruhu i
kruhu. Kada od kuće ne mogoh više do-
bivati, digao sam sa mojim drugovima Du-
bičanima na mjenicu K 600 iz Srpske banke
u Brodu, a sam digoh još K 300 iz Srpske
banke u Zagrebu. Ne samo da nam braća
samostalci oko »Srbobrana« ne dadoše po-
moći od poslanih novaca, već čak ni hranu
ne mogosmo dobiti od Poparića, koji je
rekao, da on samo samostalcima opskrbu
daje. Mi bjesmo dakle i u tome pogledu
hude sreće, bjesmo proskribirani. Ne ima-
jući više srestava, mi smo se — čini mi
se — tri mjeseca hranili robijaškom hra-
nom, a ostala naša braća bijahu u svakom
izobilju«...

Ne selite se u Ameriku! To je
stalan vapaj nekojih hrvatskih listova u A-
merici. Čigaški »Savjelnik« priča prave stra-
hote, što ih naši ljudi trpe od nestašice
rada. Putuju iz Chicaga u St. Louis, Mil-
wankee, Kansas, City i drugamo, ali ni-
gdje posla ne malaze. U Chicagu da ima
do 60.000 radnika bez posla. Tvornice su
odpuštile mnogo radništva, željeznice grade
vrlo malo, ugljenokopi slabo rade u svim
državama, pa da je tako svaki dan gore
na mjesto bolje. Ljudi, koji su pošli u gori
spomenuta mjesta tražiti rada, traže od svo-
jih znanaca i rogjaka novaca za povratak.
Svakim jutrom rano vigjaju se cijele hrpe
radnika sa lopatom pod pazuhima, koji
bježe više milja daleko, tražeći rada, pa se
u večer vraćaju izmoreni od hoda i ozebli
kući, a da ne postigoše baš ništa. Vele, da
će ova nestašica rada valjda dulje vremena
potrajati. To budi kao opomena svima, koji

[kane u Ameriku na rad. Ako im koji zna-

nac ili rogjak u Americi. ne zajamči, da. će
posla naći, neka na nesigurno ne idu. Neka
svak dobro promisli prije, nego krene na put!

Frankopanski grad u Kralje.
wioi. Hrvatska je vlada kupila stari Fran-
kopanski grad u Kraljevici, u kome se je:
do nedavno nalazio Isusovački samostan.
Predala ga je sekciji »Za našu djecu«. U
njemu će se urediti ferijalna dječija kolo-
nija, sanatorij za bolesnu djecu i sanatorij
za bolesne učiteljice,

braniti tako i u ovomu slučaju. Mi mu već
preventivno odgovaramo ovako. To načelo
njegovo vrijedi samo u nekim slučajima i
za političke i za znanstvene časopise. Je-
dan politički časopis ne prima odgovornost
za članke potpisane, koji se odnose na ne-
što, što je izvan političkog programa toga
lista; ali prima odgovornost za članke bili
potpisani, bili ne potpisani, koji se dotiču
njegova programa. To vrijedi i za znan-
stvene časopise, Neće nijedan politički list
uvrstiti u svoie stupce potpisani članak, koji
mu ruši njegov program; tako neće ni znan-
stveni uvrstiti nešto, što je neispravno, kon-
traditorno, pogrješno; jerbo bi i jedan i
drugi radili protiv svoga programa. Politi-
čki bi morao odgovarati pred svojom stran-
kom, za što ruši svoj program, a znanstveni
pred svojom publikom. — »Bullettino« se
tuži, na nekomu mjestu, da će učena Eu-
ropa o nama dalmatincima i našoj znan-
stvenoj kulturi stvoriti posve lošo mnijenje,
Ne znamo čisto, ali se bojimo, da bi učena

 

pisani, već samo za članke, koji nijesu pot-
Bullettino« pokuša sebe

kritici, | pisani: Možda >»