Br. 1.
GRVENA HRVA
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- , Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crveae Hevatske“ u Dabrovnika, & dopisi ša-
dinu flor. 4, na p0 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: za cijelu
godinu fior. 4: 50, na p0 godine fior, 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. l
Pojedini broj stoji 10 novč.
;
ito polugodište.
PROGRAM
Cijelim bilo živim bilo mrtvim svijetom vlada
jedan zakon. Taj zakon jest: borba za opstanak,
Na narodnom i političkom postoji takogjer
isti zakon: zakon udržavanja samoga sebe.
Zadnji politički dogagjaji, svakome poznati,
u Dubrovniku, u pokrajini i izvan nje, sile nas
na borbu za opstanak.
Hrvatsko pleme ima, kako svako drugo sla-
vljansko pleme na slavjanskom jugu, pravo na op-
stanak, na razvitak, na ujedinjene svoje domovi-
ne, U tome nastojanju oko narodnog opstanka,
razvitka i ujedinjenja svak bi ga imao potpoma-
gat; naprotiv vidi se da se tome njegovu živome
nastojanju svak oprječuje, svak kao da mu jamu
kopa ; dapače oni isti koji bi ga kao suplemenja-
ci imali najviše pomoći, na žalost tako rade, kao
da su mu najveći dušmani. Braća Srbi i u Bano-
vini i u Dalmaciji, i u Bosni i u Hercegovini, go-
pe svoju politiku esklusivisma, druže se svuda
gdje mogu s tugjinom na zator imena, razvoja i
državnog ujedinjenja Hrvatske. ,Rogrbite se svi,
dovikuju oni Hrvatima, pa je sloga gojova 1“ U
plemenskom svome zanosu ne stavljaju, se da će
Hrvat sve prije podnijeti, nego se odreći svojeg
imena, svoje slavne prošlosti, i državnoga svo-
ga prava.
Svi dosadašnji pokušaji da se dogje do slo-
ge i sporazuma sa Srbima izjaloviše se; dapače
takovi pokušaji nijesu za ino složili nego da se
pooštre zadjevice, i da Hrvatu bude oteto i ono
što je imao. Ko je megju Hrvatima još za slogu
sa Srbima, taj se ne stavlja da je srpski eleme-
nat sličan ognjenom plamenu, koji prži i gori sva-
koga koji hoće da ga se dotakne. Istina da je hr-
vatski narod malen narod, i da kao takovu bila
PODLISTAK
E === mien
»Crvenoj Hrvatskoj.“
Maleni liste, pronošo
Hrvatske misli čile,
Braniču čvrsti pravich
Rodne nam zemlje mile,
Sred ove začet Dubrave
Usp'jevaj, rasti v'jek,
Tebe listova pregjašnjih
Ne stiga' udes prjek !
Hrvatska c'jela s ponosom
Zapleće tebi daje,
A omladina hrvatska
Okolo tebe sva je;
Ne sustaj dakle 1... bori se,
A boreći se znaj,
Da dokle šiv si, neće ti
Bit nigda borbi kraj |
Načelo. zastu
Narodno. jes 48
Zavjeri mu a' u Makarskoj
e nećeš oi
Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
U DUBROVNIKU 7 Mebruara 1891
lju se Uredništva.
| po pogodbi.
bi mu bratska pomoć Srba od potrebe da se što
bolje učvrsti u svojoj kući. Ali kad se ta pomoć
pretvara u oebratsku otimačina i izdajstvo, kad
tu pomoć ne može Hrvat inače da dobije, ako ne
prodajom svojeg imena, baštinjena od otača svo-
jih, svoje povijesti i svojeg narodnog i državnog
prava; onda, neće li da zagine, neće li da ma i-
mena nestane iz povijesti čovječanstva, kao što
se to dogagja s kojekakvim svirjepim plemenom
sjeverne Amerike, ne ostaje mu nego da se ste-
gne u se, da prikupi sve svoje sile, i da, osoviv-
ši se na vlastite noge pokaže svome neprijatelja,
bio ko bio, da, kako je u prošlosti mogao biti
svoj na svome, tako će moći i danas, dade li Bog
i sreća junačka |
A i hoće, prione li Hrvat zdušno na rad,
okupljen pod dičnom zastavom hrvatskoga prava!
Evo ti, hrvatski nurode, a naosob tebi, o
glavni naš Dubrovniče, ,Crvene Hrvatske !*
Ime joj samo kaže šta je. Duhom, težnjom
i osjećajem ona je hrvatska, čisto hrvatska. Pri-
jeka nužda nju je evo stvorila, posred tebe o hr-
vatska Ateno ! Pod njezinim barjakom željet je da
se okupiš, ona ima bit glasilo tvojih misli, čist
odjek tvojih osjećaja.
Ona će nastojat da pobudi iznova u tebi, o
mili grade, dragi spomen ,hrvatske starine;“ da
ti povrati naziv ,krune hrvatskih gradova;* da te
sve to više primakne krila onih Hrvata, koji sred
»Bijele Hrvatske,“ odavna slove imenom, zna-
njem i junaštvom; onih Hrvata koji se tobom po-
nose, koji od tebe dosta očekuju, koji otkriše sla-
vu i učenost starih tvojih genija i pjesnika, čijoj
se časnoj sjeni svi Hrvati klanjaju.
Ime hrvatsko, kojim se ponosi ,Crvena Hr-
vatska“ nema da ti bude zazorno, o Dubrovniče !
Hrvatsko je ime slavno ime, hrvatska je misao
rodoljubna misao, dostojna tebe, o Dubrovniče!
Dok nehaj, inad, šaranje
Ne bude t' kor'jen zsgrist.
Dubrovnik eto po tebi
iznova u boj kreće,
Jer na dva stoca sidjeti
Ne mili mu se.. neće!!
A ti, ,Crvena Hrvatska,“
Upravi tako rad,
Da s' tobom dičit uzmože
Dubrovnik slavni grad!
Y. M.
—-d3 ao
8 Veljače
u8voti Vlaho, ti si nam jedina
I na kopnu i na moru dika
Ti si slava, ti si čaot istina
Ti si prava sreća Dubrovnika 1%
(Medo Pacić ,Orijeta“),
Povijest malo kojeg grada nosi na sebi ta-
kav religijosni pečat, kakav nosi po grada
Dubrovnika. Promotrimo li | malo po našega
grada, vidjećemo da je duhom Kratove vjere sve
u njemu zadahnuto. Vjerski duh ue napunja u
Za oglase, zahvale i ost. piaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni oredništvo ni uprava,
HENDHIEEEEEEESEEREEEEEisaanzpHEzzszapasaszszzsNEsssH
Za hrvatsku misao ti si se borio od kada si stupio
na poprište narodne borbe, pa sve do najnovijeg
doba, do časa, kad ti šaka ljudi, najprije čini
zamrzjet na sve što je hrvatsko, opišujući ti He-
vata najcrnijim bojama, pa te onda zavede u srp-
sko-talijansko kolo, da igraš nedičnu za te ale-
gu megju slavenskim gradovima. Hrvatskim su se
imenom ponosili, o Dubrovniče, slavni tvoji pro-
gji; hrvatsku su misao zagovarali dičai i značajni
ljudi, tvoji veliki dobrotvori, čiju si smrt neda-
vno oplakivao. Što te može nagnati da se otim-
lješ hrvatskome imenu ? — Jezik kojim : govoriš
jest onaj isti koji se govori u bijelom Zagrebu;
pismo koji pišeš jest ono isto kojim Hrvat piše ;
vjera, koju vjeruješ, jest ona ista koju Hrvat
spovijeda. Običaji, navade, čustva vežu te s Hr-
vatom više neg s ijednim slavjanskim plemenom
na slavjanskom jugu. Niko drugi neg najveći daš-
man tvoj, o Dubrovniče, mogao je imat hudu i
pakosnu misao da ti čini zamrzjet na hrvatsko
ime i na hrvatske svetinje, kao :da bi ti tugje
bile] Novi ljudi, koji ti se u zadnje doba name-
tnuše otugjiše te od Hrvatske, a ne približiše te
Srbiji; staviše te u opreku sa svom hrvatskom
tvojom okolicom ; omraziše te kod onoga koji bi ž
te htio i koji bi te mogao pomoći, a okrstiše te
imenom onoga, koji niti te hoće, niti te može po-
moći, i kad bi htio, Zastava koja se sada u tebi
vije niti je srpska niti je hrvatska. Tebe danas
davi ona ista mora, koja te davila prije neg si
se pod dičnim Pucićima od sna prenuo! Bez br.
vatske trobojnice ti si ostao na ejedilu |! iq
njemu samo niže slojeve: njim je takogjer proše-
ta sva njegova javna uprava, njegova vijeća, nje-
ove odluke i svi pothvati njegovi ; što više
te ga Dubrovnik znak slobode ; ona je d u
njemu istovjetovana na slobodom, i barjak s0.
Vlaka bio je u isto doba znak tisućljetne neodvi-
snosti Dubrovnika.
Uoči li se dobro ova znamenita okolnost,
lako je shvatiti oduševljeni poklik sadnjeg dubro- .
vačkog vlastelin-pjesnika, što upravlja sv. Vlshu,
dubrovačkom zaštitniku, nazivljući ga nom
istinskom slavom i dikom“* i pravom s Du.
brovnika.“ Dubrovčanin, isgubivši samostalnost,
upire oči u svetoga Vlaha, i njegova prilika do-
nosi mu na pamet minule dane slave i-neodvisno»
sti; ona mu kaše što je bio, a što je sada;
a nuka da ne popleše slavnu us \
starih; da ih nasljed nastoji
krone glava sta
ii
u dobro,
vnika. 8 druge
iš