ujamačkom centralizmu ili živjeti od mr- opstoji, na centralizam se nagi- q ji š se ne zamjeri, jer ako se ovako naš opstanak bi bio jako uzdrman, programu, da kao nesavisni rad tako udesimo, kako mislimo koristiti hrvatskomu narodu. ta naše stanje naša pitanja ne bi 8. bi se list ž ii l i ti Zašto ,Crvena Hrvatska!“ M. Pozitljaći se na učenu raspravu G. Klaića igrekli smo u prošastom našem članku o Crvenoj Hrvatskoj, da kazivanje popa Dukljanina neupra- redom naveli ostale grčke i inostrane spisatelje koji svi jednoglasno potvrgjuju Dukljauinovu «Orvenu Hrvatsku,“ čije dično ime naš je evo list kao naslov prisvojio. Al je čudan dandanašnji svijet. Ako gs u stvari lijepo ne upatić, i opširnije mu je ne protumećiš, ne će ti do svrhe da vjeruje. Denu dakle, protumačimo malo stvar počinjući s Por- firogenitom. Opasit nam je najprije da ne valja da niko misti da je taj Porfirogenit kakvo Vangjelje. I on kako i Dakljanin, mnogo je toga pobrkao glede etnografije i kronologije dogogjaja, i što se više naačenjaci oko njega bave, sve to više gube po- uzdanje u njega. Ipak ono što niko ne može poreći ni Du- kljaninu, ni Porfirogenitu jest da oni nijesu izmi- slili, ili ti da bolje rečemo isisali iz prsta naro- de koje opisuju, i pokrajine i gradove o kojim razlažu. Dukljanin pak ima tu prednost nad Por. firogenitom što je on domaći pisac, i kao takav morao je zanago znati ime zemlje gdje se je ro- dio, a pokle u njegovo vrijeme nije postojalo srp- sko-hrvatsko pitanje, on niti je mogao niti mu je bilo stalo da zemlji nametne ime koje ona nije nikada nosila. Suviše Dukljanin uije bio ke- njac, kakva bi ga htjeli Srbi. Po onome što piše, osobito po uvodu, vidi se da je to bio vrijedan i duševan svećenik, poučen u crkovnome pravu, i ostalim naucima. Ako Srbima smrdi samo zato što je bio pop, reći ćemo im da je fakt, pripo- snan od cijeloga svijeta, da, da nije bilo crko- vajak&, mi doista slabo bismo znali što je svjetska povijest. Vidimo sada kako ide posao megju Daklja- ninom i Porfirogenitom. Najprije Porfirogenit u svome Djelu , de ad- ministrando imperio,“ napisanu g. 949-962, alaže se potpuno s Dukljaninom glede one Hrvatske koju ovaj sove ,Bijelom.* Po Konstantinu Bijela Vr'jedno nije da s' o njima sbori; Vidi samo i prolasi dalje. --- A ja gledav vidjeh barjak neki, 5) Hrvatska stere se od Livna i Imotskoga do Ga. čkoga (Otočea), a po Dukljaninu od Duvna do Vinodola. Suviše oba su pisca suglasna opisujući Srbiju. Slađu se takogjer glede dobe kad se je dogodio rasap hrvatske države, to biva u polovi- ci desetoga vijeka. Za Crvenu Hrvatsku ne zna Porfirogenit, ali udara na muke kad mu je go- voriti o onim zemljama, koje Dukljaniu pribraja Crvenoj Hrvatskoj. Svakako on stanovnike ove posljednje ne pribraja Srbiji, nego ih napose imenuje. Tako na pr. u gl. 29 veli ovako: , Cije- la Dalmacija, i okolo nje, 1%. j. Hrvati, Srbi, Zahumci, ici, Konavljani, Dukljani i Neretvani.“ Čemu to nabrajanje, pita ovdje ve- le uč. Klaić, ako su Zahemci, Travunjci, Kona- vljani, Dukljani i Neretljani i onako Srbi, kako ih na drugome mjestu Porfirogenit hoće da krsti ? — Nego zna se zašto Porfirogenit tvrdi da Tra- vunjči, Konavljani i ost. jesu srpske narodnosti. On to jest misli, da su Srblji, Humljani. Travu- njci, Dukljani i Ne1etljani potekli od ,nekršćenih Srba,* koji stanuju na sjeveru Karpal& u zemlji koju on nazivlje ,bijela Srbija“ ; al je sveosve krivo to njegovo mišljenje, i puka kombinacija, kako veli Dr. Rački, na koju je bio zaveden istovjetnošću imen&. Južni Srbi ne potiću od bi- jelih nekrštenih Srba Konstantinove dobe, već oni spadaju na drugu granu slovensku t. j. na jugo-istoćnu, kojoj, osim najsrodnijih im Hrvat4, pripadaju jošte Slovenci, Bugari i Rusi. Pokle je dakle stvar ovako, otpada sve što Konstantin tvrdi o srpskoj narodnosti Humljana, Travunjaca, Dukljana i Neretvani. Drugo, čim Porfirogenit indirektno potvr- gjuje Dukljaninovu Crvenu Hrvatsku, jest kud u pogi. 80 pripovijeda, kako su se Hrvati proi od- važili krenuti na jug, da tu s divljim Avarima boj biju. ,A ti isti Hrvati, veli, wlekli su se rimskome Česaru MHerakliju prije nego li se Sr- blji istome Česaru utekoše (antequam Serbli con- fugissent ad eundem imperatorem Heraclium). Došavši Hrvati na jug svladaše Avare, koji su bili zaposjeli svukoliku Dalmaciju. ,Chrovati in Dalmatiam veniunt ubi Avares incolas nvene- sunt, belloque per annos aliquot inler se gesto, vicerunt Chrovati.* Polag istoga Porfirogenita (pogi. 30) stara Dalmacija sterala se u dužinu od Drača do istarskih gora, u širinu pak sizala je do Dunava. Cio dakle taj predio naseliše Hr- vati. Polag Rusa Hilferdinga to je bila nova hr- vatska domovina. Suviće, priča Porfirogenit, je- dan dio tih Hrvata odijeli se i sauzme [Ilirik i Panoniju. ,4s a Ohrovatis qui in Dalmaiiam venerumi pars quaedam secessit e Jllyricum oc: cupavit alque Panoniam.“ Što se tiče Srbi, po svjedočanstvu istog okrunjenog pisca, oni su pri- mili od Ćesara Heraklija zemlje ,koje sw puste bile* (quae desertae essent), to biva Mesiju, kako drši posnati njemački kritičar Dammler, a pokle su Dalmacija i Ilirik bile već napučene od Hr- vath, slijedi da o kakvoj prijevlasnoj srpskoj na- rodnosti tu ne može biti zbora, a dosljedno da Vidjeh sv'jeta uskraj velje r'jeke. Na što rekoh: — Učitelja, molim, One sjene, ko su, po čem, sa što, Kako vidim u ovom sumraka, Preko rjeke da #' onako jagme? — A on meni: — to ćeš ti svo dosnat, ima potpuno smisla Dukljaninova ,Crvena Brvat- ska.“ Da | crvena, i Hrvatskom krvi šitkova Hr- vatska |! — Hrvate, zavapit nam je ovdje s jed- nim neumrlim hrvatskim rodoljubom, Hrvate ide neumrla dika, što su maogogodišnjim ratovanjem s dušmanima Evrope prvi slavje slovesstva na jugu otvorili; što su prvi slovensku država na jogu ustanovili; dA, oni su isključivi povod, to se je pleme srpsko na jag za Hrvatima povuklo Srbin dakle koji na jugu mrzi i potkapa Hrvate naliči grešnom i nezabvalnom sinu, koji mrzi do- brotvora oca svojega. Pas do me bi tugjer mi bdi- do, da nas nije, gdje smo ! !* Pregjimo na treće. U pogl, 31 govori Kon- stantin o Hrvatskoj, kakova je bila onda kad je on svoje Djelo pisao, to jest u polovici X vijeka, Onadašnja Hrvatska, radi pobune bana Pribunje, bila se stegla na zemlju od ušća Cetine i Imot- skoga, do grada Labina u Istri; od prilike obu- hvatala je onu oblast koju Dukljanin zove ,bijela Hrvatska.“ Ta Hrvatska, veli Konstantin, imala je svoju mornaricu i narodnu vojsku, koja je sa- stojala na moru od 80 brodova. Al sam Konstan- tin primjećuje da je u prijašnje doba, %. j. za svo- jih vladara Trpimira i Krešimira, Hrvatska imala još veću vojsku, i mnogo veću mornaricu; imala je to jest na okupu 100.000 pješaka i 60.000 ko- njanika ; k tome 80 velikih brodova i 100 manjih sa 5200 mrnar&, U Kostantinovo dakle doba po- morska sila Hrvatske bila je spala od 80 na 80 brodova, to jest na 50 brodova manje 1, a u isto- me razmjeru mora da se je umanjila i njegima ši- la na kopnu. Vidi se očito po ovome da je Hr- vatska prije Konstantina imala biti smwmogo veća, nego što je bila u doba kad je on opisuje, a ma- ročito njezino primorje imalo je prije biti mnogo veće, kad joj se pomorska sila snisila, ništa ma- nje nego za 50 brodova. A pokle je primorje od Istre do Cetine sačinjavalo još za Konstantina bi- tni dio Hrvatske, ne ostaje nego da tražimo one zemlje, što su za bune bana Pribunje bile otpale od Hrvatske, u zemlji Neretvana, Humljana, Tra- vunjaca i Dukljana, dakle baš u zemljama o ko- jim Dukljanin kaže da su se zvale ,Crvena Hr- vatska.“ Tim Porfirogenit opet indirektno potvr- gjuje ono što kaže domaća dukljanska kronika. "Pogled po svijetu. Dr. Rieger je držao u starođeškom klubu govor u komu je napao na Tasffea, jer da on ni- je konservativac s kojim bi se ići moglo. Rieger ne misli da bi se Taaffe oslonio na ljevica, ali da bi bio kadar u slučaju potrebe naći 20 glaso- va u središtu reicheratha megju njemačkim libe- ralnim zastupnicima. U subotu došao je nadvojvoda Freije Fer- dinand u Petrograd, gdje je bio dočeka. kako se — Drugoi stazom — reče — drugim putem Ti ćeš pristat na obalu vječnu, Laglje drjjevo red je da te nosi. — Na to Vogja : — ne ljut se Karone,