O jeziku staroga Dubrovnika. Ali ogledajmo »e i s tobožnjim razlozima g. Rešetara. Ad 1) G. Rešetar muči se da dokaže, kaku stare dubrovačke listine XIII-XV vijeka pri- kazuju dubrovački govor onoga vremena, ali za- cijelo više doskočicama nego li valjanim razlozi- ma. To stoji da je cijelo ruho onih listina potpu- no ne-dubrovačko, inostransko, pa će valjada biti i jesik. One su pisane ćirilski, a ćirilici u pravoj dubrovačkoj litersturi ni traga; spominju za jezik ime srpsko & kod dubrovačkih pjesnika tomu ime- nu nema nigdje potvrde, dapače oni poznadu to- liko Srbe, da ih ne razlikuju od Maćedonaca (Alek- sander Veliki je po Gunduliću bio Srbin); pisari dubrovački pisali su u onim listinama, kako opa- ža i prof. Jagić, čak uvodne formule u duhu isto- čne crkve (asx caeraro aumnn), "a poznato je ka- kvi su neprijatelji te crkve bili stari Dubrovčani. Po svemu ovomu se vidi, da je kod sastavljanja onih listina utjecala druga ne-dubrovačka stranka, biva gospoda is Srbije i Bosne, za koju su se one listine i pisale. Suviše valja da napomenemo, da ko tvrdi da je jezik onih listina dubrovačko narječje onoga vremena, taj valja da uzme, da se je u ono doba u Dubrovniku čišće štokavački go- vorilo, nego li se sada govori, jer su one listine čišćom štokavštinom napisane. A to ne će lje ni- ko pametan vjerovati. Ad 3) G. Rešetar pozivlje se nadalje na dva, tri prozaična djela, pisana u Dubrovniku u XVI vijeku i na komedije Marina Držića, da dokaže, kako se je onda u tom gradu govorilo čisto što- kavački. Ali prof. Jagić pokazuje, kako nema ni- kakve vjerojatnosti, da bi ona djela a prozi bila pisana dubrovačkim dijalektom. Mi ne ćemo sad da sudimo, ko ima u tom pitanju pravo, Jagić ili Rešetar. Dopuštamo dapače da su kanošto kome- diji Držićeve, tako i ona prozaična djela pisana zbilja narječjem dubrovačkim onoga vremena, ka- ko hoće g. Rešetar. Samo odrešito poričemo da izmegju pomenutih djela i komedija s jedne stra- ne, a pjesničke literature dubrovačke s druge stra- ne imade bitna razlika u jeziku i da su ona pi- sana čistom štokavštinom. Kanošto u onim djeli- ma pisanim prozom isto tako i u Držićevim ko- medijame dolazi, po tvrdnji samoga Rešetara, po- red jekavskih dosta i ikavskih oblika pa i drugih čakavizama, kao: majde, vaseti, obnjati, megju, sač idr. mjesto štokavačkih: nagje, useti, obuseti, mogju, sašto. Jedina je razlika megju prozom i poesijom u tome, da su u onoj čakavački oblici nješto rjegji nego li u ovoj. Ali to nije teško pro- tumačiti. U XVI vijeku mi dopuštamo da je što- kavština počela u Dubrovniku već dobro otimati mah, tako da su se čakavačke forme držale već kao zastarjele pa se u govoru slabije upotreblja- vale, a isto tako i u prosom pisanoj književnosti, ali se je zato poezija njima češće služila, jer ar- kaismi spadaju, kako je poznato, megju pjesničke nakite. Ad 8) Riječi i oblici, koji se nahode kod najstarijih dubrovačkih pjesnika i za koje g. Re- šetar tvrdi, da nijesu bili nikada ni čakavački ni štokavački i po tom da se nijesu mogli nikada ni govoriti u Dubrovniku, jesu ovi: ić (sa ništa) kod Zlatarića sidan i nidan (sa ijedan, nijedan) kod Menčetića i Držića ; poje i doje (sa gpogje i će se povrati k obiteljskomu šivotu. A ti tada u- krašena krepošću, baci na stranu svaku mržnju, zaboravi uvrede; kad pomisliš da te nije pokva- zapustio, nit li strogo njegovo postupanje, ponosito ćeš uzdignuti to če- lo, na koje ti je saručnik utisnuo prvi poljubac u svom ljubavnom zanosu. Znam vrlo dobro da mu ne ćeš moć više da- rovati njekadašnje ljubavi, jer je srće mrtvo, po- al ako mu ne budeš mogla više pokloniti žarke ljubavi, sačuvaj mu bar postojanu ljubešljivost i kad se povrati na pravi dogje) kod Nalješkovića i Mažibradića; vadriti i vamriti (za udriti i umrijeti) kod Menčetića. Naj- prije što se tiče nič, istina je da se u današnjoj čakavštini zato veli miš, a u štokavštini ništa, ali je niš postalo jamačno od nič, čim je uz nič prio- nulo najprije ć0 pa od mičto postalo, kako i u štokavštini, mišto (isporedi čak. nišće-mišto, kako se danas govori u njekim mjestima šćo mjesto što,. n. p. u Trpnju) a kad-se je #0 opet izgubilo osta- lo je niš. U XVI vijeku imalo je nić još živjeti kod čakavaca u smislu ništa, Za oblike idan i ni- dan g. Rešetar misli da one nijesu poznate čakav- cima, ali se vara, jer se nidan za mijedan još i danas govori a tako isto i dojem najem za dojdem najdem (čak.) i to u samoj blizini Dubrovnika, na polu-otoku Pelješcu, u Trpnju, kako to tvrdi prof. M. Milas u svojoj študiji ,Današnji trpanj- ski dijalekat“ (Rad južno-slav. akad. CIII) na strani 2 i 3. Ako se tako govori danas u Trpnju, u oblasti dubrovačkoga narječja, što je naravnije uzeti nego da se je njekada tako govorilo i u sa- mom Dubrovniku ? Za oblike vadrit i vamrit mje- sto udrit i wmrit ne možemo doduše dokazati da se igdje govore ili da su se govorile, ali da ono v mjesto w nije imao Menčetić izmisliti po ana- logiji od va, vaset itd. za u, useti, naslućuje se po tom, što se i kod njekih drugih starih spome- nika našega jezika nahodi, n. pr. u tipiku sveto- ga Bave čitamo: msagapmma (Isporedi Miklošićev glezicon* kod dotične riječi). ,JEPBOHRAS4 XOPBATIA.* Uvaženi list petrogradskog slavjanskog ko- miteta ,Slavjanskija Izvjestija“ donosi tu skoro u Br. 6 na str. 127 jedan prelijepi članak pod gor- njim naslovom (Crvena Hrvatska). Mi ćemo ga ovdje prevesti ne da sebi pravimo kakve reklame, nego da naši dragi čitatelji uvide što misle o na- šem pojavu ljudi europskog glasa, kako su to čla- novi slavenskog društva u Petrogradu, a još više da još bolje razsvijetlimo meke tačke naših doma- ćih nevolja i pokažemo kako o njima naša braća sude. Evo članka : ,U Dubrovniku pojavio se novi nedjelni ča- sopis ,Crvena Hrvatska,“ izazvan, kako sam tvr- di, silnim i prekomjernim srpskim agitacijama u tom kraju. Pita se od MHrvat&, da bi oni u ime jedinstva priznali sebe Srbima, a Hrvati ,ne mo- gu, ne smiju i ne žele odbaciti svoje slavno ime koje su naslijedili od svojih djedova.“ To bi zna. čilo biti neprijateljem svoje narodnosti. ,Crv. Hrv.“ nadalje zahtijeva, da ,Dubrovnik opet isti- če svoj hrvatski karakter, kako je to bilo i u staro vrijeme za dobe ljetopisca popa Dukljanina i za doba kad je cvala dubrovačka književnost.“ Od Srba zahtijeva taj novi list ,da bi oni, ostav- ši vjerni svojoj srpskoj narodnosti, priznali i pot- pomagali hrvatsko državno pravo, jer oni živu na hrvatskom zemljištu, i da ne bi stupali u savez sa vragovima hrvatskog naroda.“ Niko neće moći opovrgnuti ni kušati da opovrgne, kako je s gle- dišta srpskog, hrvatskog i slavenskog u opće nu- nja i s neshvaćanja tih kulturnih slavjanskih inte- resa. Naravno ne govorimo ovdje o iznimkama u subjektivnim mijenjimu nego ob općim pojavama intelektualnog života. Srpska inteligencija sadovo- ljava se tim, što imade pravoslavnu religija i sla- vensko pismo, a u suštini je ne manje sapadno europejska po svojim težojama i idealima.“ Zatim govori članak o zbliženju nus svih po- moću poznavanja ruskog jezika i ruske kulture, te zaključuje ovako: ,Srbi teže da što više s de- sna i s lijeva otmu svojim susjedima i tim troše sasvim uzalud svoje sile i zaostaju u kulturnom i političkom razvoju. Kada Srbija bude u sebe do- ma bolje učvršćena, jaća, prosvijetljena i blagoro- dno pravedna, kada ona pokaže više rada i truda, a pomanje praznih i pretenzivnih riječi, tad će i njena braća k njoj težiti kako željezo k magnetu. »ŠSrpski Glas,“ ,Srbobran* grdeći bezobsirno i nerazumno već nekoliko godina sve, sto se zove hrvatskim imenom, prinose bez sumlje štetu onomu svetomu srpskomu djelu, za koje misle da se bo- re i kojemu je dužan simpastizirati svaki Slaven. Ove novine umjesto da izravnaju nesporazumke megju Hrvatima i Srbima pomažu jedino raspro- stranjenju i raširivanju tih nesporazumaka. Isklju- čivo srpski separatizam izazivlje za sobom i isklju- čivo hrvatski separatizam. Zato je razumljiv i posve shvatljiv pojav ,Crvene Hrvatske,“ Nije li vam Srbima već vrijeme i doba da promjenite svoju politiku prama Hrvatima, da ih priznate svojom najbližom, najboljom i ravnoprav- nom braćom, da ih pomožete u njihovoj borbi proti njihovim neprijateljima?..... ...Ako Srbi ne dijele ovoga mnijenja, onda jamačno oni ne pojimlju ni slavjanske ni svoje budućnosti.“ Pogled po svijetu. — Bizmark kano da se još ćuti mladić, pa se ne može nikako da prilagodi svome stanju. Oo vidi u Njemačkoj mnogo nereda, ne dopada mu se ponašanje njemačkog cara iz svoga samotnog dvorca viće kroz svoje glasilo ,Hamburger Nach- richten* da ga vas svijet čuje. Vilima žestoko lju- ti ponašanje starog kancelara, te su mu prijetili da će mu cenzurom gačepiti usta. ,Figaro“ je bio pisao da se stari već sprema da otigje iz te ne- sahvalne njemačke, a jedne druge novine naglasi- le mu, da ako vidi nereda u zemlji, neka se pusti izabrat u reichstag pa neka kao zastupnik to po- pravlja. I sbilja kažu da se je primio kandidatu- re u Olteodorfu. — Bivši kralj Milan se je žestoko počupao sa Garašaninom, vogjom naprednjačke stranke, te se is njihove uvagje razabire sva grozota koja su ta dva čovjeka činila kad su bila na vladi. Dršav- ni je odvjetnik podigao za to tužbu na Garašani- na, koji je Milđnu surovo i nepristojno odgovarao. — Do sada je posnat ispadsk izbora oko | zastupnika. Velikih promjena, izuzev Čehe, baš ne ima. U dolnjoj Austriji su liberalci pretrpili žan i željan što prešnijii što brži sporazumak sa | poraz nu ne toliki koliki su se nadali. Najviše ih Srbima, sjedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu političku skupinu. Samo će se tada staviti gospodarstveno i kulturno razviće ovih naroda na bolji temelj. Po općemu slavjanskomu sbvaćanju svejedno je, pod kojim imenom, pomoću kojega načela bu- de izvedeno ovo sjedinjenje; glavno je da nam vi- će ne gospodare naši zajednički dušmani. Duševne i fisične sile obih suparaika Srba i Hrvata, goto- vo su jednake i sve nastojanje jednih da gavla- daju drugima nije imalo drugog rezultata nego megjusobno oslabljenje na veliku radost okolnih Nijemaca, Magjara, Italijana i Grka. Čini se da to pitanje moše biti riješeno samo nekom spolja- šnom silom. Nu dok nastapi taj veliki čas, sugje- no nam je dugo čekati i kroz to vrijeme mogli bi mnogo uraditi. imade temelj, na kojem ge 8a- staju posve etički interesi Srb, Hrvata i Mlove- naca, svim jednako životan, svim jednako simpa- tičan — to je temelj čiste slavenske kulture. Mi posve dobro odnošaje svih trijuh na- roda, i znamo njihove djelove, pak cijenimo da i- mame pravo da ih sajedno prekorimo s ne zanima- boli gdje su vogje njihovih njemačkih protivnika Lichtenstein i Lueger prodrli. Princ Lichtenstein u svojim izbornim govorima u Beču nastojao je da riješi sva pitanja koja tiše osobito nižu klasu pučanstva, a liberalci se boje da će taj popularni i bogati aristokrat sbilja useti u zaštita radnički stališ. Značajuo je da se je raširila stranka nje- mačkih narodnjaka. To su najskrajniji skrajnjaci ili pruski iredentisto a dala ih je Gtajerska, Ko- ruška, Češka, Moravska i Šleska. Staročesi potpuno poraženi izdali su izjavu u formi proglasa na česki narod da se oni povla- če, no da ue pristaju opstojati i da će pratiti do- gogjaje koji će se iza njihova otetupa razvijati vi- še kritično. Mladočesi im javljaju da su irali. U Galiciji kanda će biti sporasu u Poljacima i Rusinima, te su Mladoraci prodrli po- dupeti Poljacima, a Poljaci Rusinima. U Gorići je prodro Gregorčić proti Tonkliu, u Kranjskoj su ostali konservativci. Ako još nijesu isbori svršili, može se ipak kazati da su se konservativni življi ovog puta S varili ; Tasffe je računac na umjerenjske, & doll