Zaton IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- CRVENA HRVATSKA m PRETPLATA I OGLASI & ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI LISTA. ZA BROVNIK 1 ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO. a x i DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO ZAHV KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU TITNOG RETKA) 65 PARA, A ZA OGLASE I PRETPLATA MINE — SMATRA SE ' OBJAVE 40 PARA OD i U STUPCU. OG: RER I Bšn » ZA PO I ČETVRT GO Nr" NE POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA. :——— Dubrovnik, 20. februara 1914. — izdavatelj | odgovorni urednik: ivo Arsete. Godina XXI. — Broj 2 Osi RE Odvratna borba već pogledajte pred sebe, da vi- | ju kulturu“ protiv nas .bar- , ciji, za (fajanje rata. O Ugarskoj, kojoj Fundamentalni unutarnji problem, po ustavu pripada Hrv.-Slavonija i | što monarhiji sa- Dubrovnik, 27. februara. Riietko ko da više ističe svoju Kulturu“, superiornost“ rase i slično, što ovi naši Tali- jani, primorski Talijani, većina kojih su samo obični renegati. Kad počinjaju i najnepristojnije iskaze koji su u najbližem srod- stvu sa barbarizmom, slušaćete njihove trublje o ,djedovskoj kulturi“. Ako se, po neke pute, s naše strane, reagiralo na nji- hove ,kulturne“ postupke, onda ste ih nesumnjivo slušali kako su se razvikali do — -mučeni- štva! Njihova libijska srčanost kao da je znatno porasla otkada im je ,majka Italija“ u ljubav- nim odnosima s monarhijom, ot- kada se izmjenjuju iskreni cje- lovi i izdaju ljubavne izjave. Od tada su postali zajedljiviji, smje- dite što ste vi danas sve kadri bara“! Kakva je to visina! Ka- da učinite u borbi protiv nas kva je to borba! , barbara“ ! | Stvar je, o kojoj govorimo, Stvar je najskorijega datuma, a još sub judice, pa se nećemo u- a istodobno je dragocjen doku- menat talijanske visine, veličine, superiornosti i dalje. Ni kod koje grane ,prezrene, inferiorne, slo- venske rase“ nije lako naći tako svijetla primjera, kako je ovaj kod kulturnih Talijana. Evo ga: U jednom od većih talijanskih gradova (150.000 stanovnika!) naći ćete jedan sudski spis, u kome talijanski advokat, (sva- kako, visoka inteligencija!) tra- žeći od jednog našeg uglednog preduzeća neku naknadu za svoga klijenta, izrazuje se o po- dređenom tog preduzeća, da ie postupao besčovječno: — ,da_ vero croato“ — te ga prikazuje | u odioznom svijetlu, izvodeći, da | je radio protiv njegovog klijenta, | pustiti u meritornost tog sud- skog spisa, nego ističemo ove | pojave talijanskih krijeposti, sredstva, kakovim se služe u ta- lijanskim sudovima samo da u- | plivišu na suce; upiremo prstom na niski duševni niveau te inte- | ligencije, koja da pribavi neko- | me novčane koristi, u sudskim spisima, bez ikakvog povoda ma i j , tez ve veze. same stvari sa nacionalnosti, — ucka i podstrekava na prezir protiv | našega naroda. | Ovakih slučaja nema kod | »inferiorne“ naše rase, * Spomenuli smo, da se je rim- ski Giornale d' Italia osvrnuo na liji i odvažniji u vikanju. Mi samo posmatramo dokle namjeravaju ovako ovi naši pri- morski utopljenjaci, kojijem se ipak ne smije da dobacuje slamka s naše strane, što se na žalost vrlo često događa; mi posma- tramo to, pa istodobno iznosimo | jedan vrlo karakterističan doku- menat njihove , kulture“, njihova Plealnog“ načina borbe. Nek su im na čast, na diku | i ponos oni politički izleti i sko- | kovi, u posljednje vrijeme, pri- likom raznih zvaničnih stogodi- šnjica; neka im oni služe doka- zom njihova liberalizma i poli- tičke kousekvencije; prosto im bilo, na koncu, to je logika post- libijske politike. Ali, dokle su | došli, kako su nisko spali, do- | kazuje ovaj uajnoviji slučaj. * Zadarski Narodni list donio je jedan nekrolog, prilikom smrti jednog uglednog sudskog savje- tnika, koji je u zadnje vrijeme bio državnim odvjetnikom u Du- brovniku. Pokojnik se osjećao Talijanom, U nekrologu je među ostalim, bilo istaknuto kako je pokojnik bio čestit. Sve ne zna- mo što je bilo, jer su neke stavke bile zaplijenjene. 7! Dalmata je žestoko udario na Hrvate, po- vodom tog nekrologa, i došao je u polemiku sa Narodnim listom. Iz polemike se razumijeva, da je taj nekrolog od strane Tali- jana izvrout, na način, da se malo bolje može udariti na nas. U tome nema još ništa osobita; to je kod talijanske polemike sasma obična stvar. Ali, u tu! polemiku, naravno, sa poticajem | od ovamo, umiješao se čak Gior- | d' Italia, — s one strane Jadrana. Nije šale, to je pitanje diplomat- | skog značaja!? Gliornale d' Italia, sa običnom čarlatanskom superiornosti, ova- ko dobacuje: ,la razza italiana puo non abbassarsi al livello degli insultatori , ., “ A tršćan- ski Piccolo, s neke visine koju nikad nije bio u stanju ni da je | dogleda, a kamo li da sa nje govori, sa vrlo ,finim“ i ,ugla- đenim“ riječima nastoji, da ovom | prilikom, izrazi svoj ,prijezir“ i — sažaljenje! Govori o zaosta- losti Hrvata koji živu još u pred- | potopskom dobu, kad su se na- rodi borili, grdeći se međusobno, te su zadojeni takvim fanatiz- mom, da ne osjećaju smiješno nesrazmjerje izmeđa jedne uvri- jedljive riječi i jednog velikog naroda ,pieno di storia, pieno d' ingegno, pieno delle pil varie virti, e d' ogni potenza, com' & |' italiano“. Se non ridi ...!— nadoda. jemo mi. Ne okrećite se za so- bom, nek je istoriji svaka čast! — | i pieno delle pih varie vir. | sine“. Bečki list dodava, da se koji da je bio jedino kriv, što je | nekrolog u Narodnom lisiu. Rim- .lalijanac“ ! 1 taj advokat spada ski je list pisao o tome sa tako onoj velikoj talijanskoj rasi, che | uglađenim i lijepim, biranim ri- »pud& non abbassarsi al li. ječima, da je bečka Arbeiler Zei- vello ,...“ i t. d.; taj advokat | tung prevela u cjelosti i donijela je Talijanac ,pieno d ingegno, kao primjer stila pisanog s pVi- ai t & \je Talijanac, u rimskom listu, južnim Slovenima, eda pomognu uzdr- janja pomrčeni znakovima iznemoglosti Eto, u kako bezazlenim slu. | čajima, talijani upotrebljuju svo- | napsovao i nagrdio kao kakav pravi bečki mrevaritelj lješeva. H. W. Steed o južno-slovenskom problemu H. W. Steed u svom znamenitom djelu | The hapsturg monarchy dotiče se na više | mjesta južno slovenskog pitanja, a pri kraju, u glavi ,Vanjska politika“ iserpljivo ga obra- | đuje. Baveći se prilikama Slavena gledom na jadransko more, pisac podvrgava kritici držanje Italije, kojoj spočitava, da je njezino nepoznavanje sila i prilika, koje imadu da / određuju budućnost istočnih obala jadran- zina politika trpi pod uplivom simpatija za Talijane u Dalmaciji i Istri, čija naci jonalna borba, vođena isključivo s gledišta održanja prema predominantnoj brojnoj snazi južnih Slavena, samo će olakotiti nastojanje, jednako kratkovidne austrijske uprave, da germanizuje jadransko more, te će uvećati pogibao, što prijeti koliko hapsburškoj mo- narhiji, toliko Italiji, od njemačkog ,Drang nach Triest.“ Zatim se pisac bavi unutrašnjom i vanj- skom politikom monarhije prema južnim Slavenima, ili bolje Srbima i Hrvatima, pa | pošto cijenimo, da će naše čitaoce i našu | javnost osobito zanimati, kako učeni pisac / prosuđuje južno slavenski problom donosimo ovdje u prijevodu odnosni ulomak. Mnijenje, da južno-slovenski pro- blem prijeti opstanku Austro-Ugarske, to da su vanjske dršave, kao Italija, životno zainteresovane, da se opiru žanje Hapsburške monarhije, zaslužuje da se prosudi i sa drugog, ne isklju- čivo jadranskog, stanovišta, Na pitanie, nije li prekasno da Austro-Ugarska riješi = južno-slovenski problem sebi u prilog, teško je ne odgovoriti sa poricanjem, obzirom na pobjede Srbije i na zlu vjeru i tvrdo- glavost hapsburških državnika tekom zadnjih godina, Ali prosuđivajući od- nošaje hapsbuške monarhije, lako je da bude potcijenjena njezina prikrita otporna snaga, njezina tajna životna sila i na pola bezsvjesna dinastična kohezija njezinih naroda. O tim silama i svojstvima treba voditi uvijek točna ra- čuna, pa i ako su znakovi njihovog posto- i raspadanja. Poslije balkanskih pobjeda nad Turskom, jeseni 1912, bio je ras- prostranjen utisak u mnogim djelovima Austrije i u nekim djelovima Ugarske, da je monarhija zadobila smrtni uda- rac, Proročanstvo jednog sanguiničnog južnog Slavena, koji je napisao u oči rata ,Ako ovaj rat bukne, monarhija će prestati da bude velesilom“ činilo se da se je ispunilo. Već je *vazduh primjećivao vonj lješine, Nesposobnost i neiskrenost, koje karakterišu onako vođenje austro- | razgovoru. Ali je monarhija, premda u- ! .. . . . . . +. . | skog mora fenomenalno, te opaža kako nje- | darena, slijedila živjeti i opstojati. Na ugarskih poslova, kako je bilo očevidno javnosti, ponukaše jednog iskusnog i nepristranog diplomatskog motrioca dat usklikne: ,Jamais je nui vu des gens si acharnćs a travailler contre leurs propres interets“, a riječ ,Quos deus vult perdere“ bijaše se uobičajila u pitanje može li da slijedi opstojati činilo se da odgovara ,,Solvitur vtwwendo“. Postepeno granu svijest, pa i u gla- vama, koje ne zamjećuju brzo bitne konture stanovitog položaja, da, ako opstanku monarhije prijeti pogibelj, ta dolazi manje iz vana nego li iz nutra, a proističe ponajpače iz zlosretnog za- vještaja Sadowskog — dualističnog si- stema. To shavaćenje sinu najprvo kod pristaša dualizma, , liberalnih“ Nije- maca Austrije i Madžara i Židomadžara Ugarske, koji se instinktivno približiše jedni drugima, te pokušaše zatomiti međusobne razlike, da pomognu si- stemu, koji je bio upriličen, da tiajno uzdrži njihovu hegemoniju. Vjerojatno je da će njihova obrana biti žilava, osobito s obzirom na ponovno zaposjednuće Tra- kije sa strane mladoturaka, pa zato bi oni mogli još da uspiju i upropaste monarhiju prije nego se ona uzmogne reorganizovati na podlozi, koja bi pru- žila njoj i njezinoj dinastiji razložiti izgled, da se odupre odjednom nje- mačkoj, ruskoj i južnoslavenskoj po- gibelji. | Od tih pogibelji najistaknutija je južnoslavenska, neposredno najveća je ruska (ili množda rasko.rumunjska) a | najpodmuklija je germanska. | Južno slovenski problem ima dva | glavna lica, od kojih je jedno eačinjeno | od neosporivog nastojanja svih grana srpsko- hrvatske rase oko političkog u- jedinjenja, a drugo od goleme zapri- jeke, što dualistični sistem stavlja na put svakoj racijonalnoj austro-ngarskoj ju- žnoslovenskoj politici. Prije balkanskog rata bijaše lozinka najaplivnijih austro- ugarskih Jugoslavena ,Svi skupa, u granicam monarhije, po mogućnosti, ali svakako svi skupa“. Poslije rata se je proširilo i ukorijenilo osjećanje da je beznadno težiti za ujedinjenjem u- nutar monarhije, možda manje iz ob- Slavoniji, Bosni-Hercegovini i Dalme- Ž < s 4 polovina upliva nad Bosn.-Hercegovi- nom, p j i dobrovoljno pristati na takav postupak sa južnim Slavenima, koji bi im do- zvolio da postanu protuteža madžar- skoj državi u monarhiji, a nepokazuje se na vidiku još nikakav rasplet koji bi mogao uspjeti protiv volje madžar- ske države. Ugarska se naravno drži grčevito posjeda Hrv.-Slavonije kroz koju joj ide jedini put na more i na Rijeku, njezinu jedinu luku, što je primila od Marije Terezije, kao corpus separatum ugarske krune g. 1779, i koja se je neizmjerno razvila od kad joj je povraćena g. 1870. Rijeka je jedini prozor kroz koji Madžari mogu gledati nasvijet, te je shvatljivo, da će na- stojati, poštenim sredstvima i niskim, da zapriječe jugoslovenskoj rasi da im zatvori izgled. Madžarsko riješenje jugoslovan- skog pitanja bilo bi reinkorporacija Ugarskoj Dalmacije i također Bosne i Hercegovine — koja Madžari isto- vjetuju sa kraljevinom Ramom, čiji barjak se koči kod krunisanja ugar- skih kraljeva. Ali to riješenje pretpo- stavlja napuštanje svake kontrole sa strane Austrije na jadransko primorje južno od Trsta i na obalu Istrije. Za prvih godina dualističnog sistema, kada su poslove Ugarske vodili ljudi velike političke nadarenosti, bijaše razloga vjerovati, da će Madžari, djelujući kao primi inter pares, okupiti oko sebe ju- žno slovenske narode, te njihovom po- moći steći vodstvo u monarhiji. Za ovo riješenje čini se sada da je izgu- bljena nada. Sa stanovišta unutarnje kohezije monarhije, madžarska je dr- žava djelovala, kao odbijajuća sila, ne- moćna za dobro, snažna za zlo; te, dok fali dokaz o protivnom, prouča- vatelji su habskurških prilika prisiljeni smatrati Madžare rađe kao teret nego li kao korist za kruuu. Instinkt samo- održanja mogao bi možda učiniti čudo u zadnji čas, da nije sadašnja gene- racija Madžara tako zagrezla u šovi- nizam, da je izgubila svaki smisao za svoj realni položaj u Evropi; te, ne- moj da kakov od neba poslani vođa uskrsne u njihovoj sredini, ili da ,,Beč“ teko izvrsno bude griješio, da ih na vrijeme osvijesti, budućnost će im pri- praviti kušnja tako ozbiljnih, kakovih nijesu kušali kroz cijelu svoju promje- njivu historiju. Što se tiče Austrije, ona se ne može posvetiti zadaći, da se bavi raz- ložito sa srpsko-hrvatskim problemom tako dugo, dok dualistični sistem u svom sadašnjem obliku i sadašnja madžarska država zakrčivaju put. Moguće da se južno-slovenska pogibelj u istinu dade izbjeći za njeko vrijeme zapriječujući ekonomski razvitak srpsko hrvatske rase, kao što je Ugarska do sada za- priječila razvitak Hrvatske i Slavonije ; Austrija (ponajviše nastojanjem Ugar- ske) razvitak Dalmacije; a Austro-U- garska zajednički onaj Bosne-Herce- govine, Ali Srbo-Hrvati uče postepeno lekciju, što su neki od rnih Sla- vena monarhije, osobito i i u ne kom pogledu Ugarski Slovaci, naučili od Židova — potrebu, da gospodare s s s sne autonomije i od ekonomskih pred- nosti. Ali sa gledišta monarhije i di- bjegne dislokaciji spojenoj sa svakim kulaka & šesti. duslistični povijest ustavni ranijih šezdesetih godina vijeka jedva opravdavaju ubijeđenje o praktičnoj i novog na pod- pridružiti onomu političkog pritiska, koje djeluje danas kao najjače poticalo jj JE i ! | : si s tboli E E ra Ši PA o 8 4 x 3 # di * ot eter S