IZLAZI SVAKE SUBOTE CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- B I ZA AU ARS$KU NA GO- DINU KRUNA 10,— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRET A T. — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE = ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :«; POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PARA. :—:—:— Dubrovnik, 4, aprila 1914. Lovćen Dubrovnik, 3. aprila. Visoki, sveti Lovćen, na kom leži neumrli pjesnik Gorskog Vi- j veseleći se ostvarivanju svete ideje narodnog jedinstva, koju je on svojim visokim umom predozrijeo i ubjedljivošću je u svojim neumrlim djelima propo- vijedao, — ponovo je na dnev- nome redu. Crnogorac, htio-ne htio, svakog božjeg dana gleda u te visove, u taj njemu sveti skup golijeh stijena, u čije se vrhove grom za gromom + u udaranju, pa ga, uprkos _ kovima, salomiti ne mogu. Gl Crnogorac srce narodne tradi- cije, gleda dušu, gleda sebe, jer on u Lovćenu gleda Crnu Goru, koju toliko voli i voli, za koju je uvijek, čak i slijepo, junačku svoju krv prolijevao. Crna Gora, Crnogorac, Lovćen, — to je je- dno, to je neodijeljivo i neraz- lučivo. Lovćen je stan, vječno obitavalište, velikog duha Vla- dike Rada, a Vladika je misao vodilja današnje Crne Gore. x Bečki vojnički list, Militdri- sche Rundschau, donio je članak, u kom se kaže, da bi Austrija morala dobiti Lovćen. Da je već učinjen korak na Cetinju, u for- mi zahtjeva. Austrija će, kaže se, u ime kompensacije, pristati na uniju između Srbije i Crne Gore. Ne uzmogne li Austrja to postići takim putem, kaže po- menuti list, onda će ga morati pribaviti silom. Članak vojničkog lista pobu- dio je sensaciju, pa se pitanje Lov- ćena živo komentariše u evropskoj štampi. Da li bi Crna Gora i Srbija pristale na otstupanje Lov- ćena, o tome je suvišno i po ri- ječi potratiti. Mi ćemo resumi- rati ono što drugi govore o tom pitanju, koje je opet sada na novo iskrslo, i to osobito, što kaže Italija, saveznica Austrije. Talijanski listovi, odmah po publikovanju članka Mihtdrische Rundschau, pozabavili su se tim pitanjem. U kratko rečeno, oni neće niti da ozbiljnim drže to pitanje. Giornale d' Italia i Cor- riere della sera mišljenja su, da o tomsnema ni govora, jer da su londonskim i bukureškim kon- gresima tačno određene granice Balkana, te da se ne smije ni pomišljati na mijenjanje. To je jedno. Drugo je, da pitanje Lov- ćena uvjetuje jadransko ravno- vesje, a u tom je Italija sasvim zainteresovana. Talijanski listovi ističu, da članak bečkog vojni- čkog lista mogla je inspirisati samo kakva neodgovorna struja, a da to ponipošto ne mogu biti intencije austrijske vlade. # Fremdenblatt je u toliko zva- nično i energično demantovao vijesti, da je austrijska vlada iz- nijela pitanje Lovćena. Sada je svakako simptomatično, da je to ipak iznio jedan list, koji, drži se, običava biti nadahnut sa mje- rodavnih mjesta. Neke novine ističu, da lanciranje ove sensa- cionalne vijesti može biti kao neki uvod čemu višemu, uvod u kakvo šire i jače pitanje. Mo- guće. Hrvatski sabor (Škandali. Denuncijantska rabo- ta). Ovo je dana Hrvatski Sabor bio neparlamentarnih iz- raza i prizora, koji ga degradiraju do najprostije krčme. Glavnu riječ su vo- dili frankovci i Radić. Radi njihovih izraza i uvredljivih povika bili su is- ključeni Radić na 15 sjednica a Horvat na 8. U svom zaključnom govoru Dr. Lorković dobacio je frankovcima i Ra- diću ove tekstualne riječi: ,,Da je ono istina što ste ovdje govorili, da smo naime izdali ili prođali morsku obala Mađžarima, onda ste se kukavno pod- nijeli prama nama“. Lorković nije imao krivo kad im je ovo predbacio, jer doista, da je sve ono onako kako su govorili i pisali frankovci, onda bi koalicija bila zislužila da se propne i da joj sav hrvatski narod okrene leđa. Sva je ona hajka najvećim dijelom po- dignuta u stranačke i agitacijone svrhe. Dok su frankovci bili recimo do- sta mlohavi u napadajima proti jednom tako važnom pitanju kao što je eks- propriacija hrv. obale, pokazali su se s druge strane vrlo agresivni i ratoborni u — obrani Košutića, onoga famoznoga Košutića iz veleizdajničkog procesa, suca istražitelja u tom procesu. Ta su se pokazali velikim junacima i posti- gli rekord u uvredljivim izrazima skupa s Radićem. Sva se je ta buka dogodila u stvari privatne tužbe Košutića proti Dru Hinkoviću, branitelja Srba u "Raucho- vom veleizdajničkom procesu. Stvar je kratko u tom : dr. Košu- tić bio je istražni sudac u veleizdajni- čkoj parnici, u toj eminentno političkoj parnici. Dr. Hinković bio je branitelj optuženih Srba. Na Košutićevoj kon- strukciji bazirala se čitava optužba — da ne spominjemo ostalih tvrdnja, da je on sastavio zaključni predlog drž. odvjetniku, da je uopće dirigirao čita- vom raspravom. Dr. Hinković se vazda, a osobito u ovoj parnici, svom dušom i svim svojim znanjem bacio u borbu za nevino optužene. Tako je došao u prvi sukob sa Košutićem. Nakon vele- izdajničke parnice, koja je promašila cilj, ali nakanio je Rauch, da na drugi način pogodi Srbe i srpske institucije. Ne da više producira političke muče- nike, nego da im po svojim sudovima udari žig zločinstva prevare, da krivo- tvore oporuke, da otimlju novac starim ženama. Ovu je zadaću i opet na se pre- uzeo dr. Košutić, Zapodjeo je dva pro- cesa u tom stilu. Kad se je na činje- nicama sve raspalo, napisao je vlasto- ručno ,uredovnu prijavu“ o nekoj uroti za izmamljivanje oporuka. 1 to je nakon teškog stradanja nevino optu- ženih oboreno i državno odvjetništvo obustavilo je svaki daljnji postupak. Rauch je naime međutim pao. I u ovoj parnici branio je optu- žene dr. Hinković poznatim već žarom i neobičnom požrtvovnošću. 'Tako je po drugiput došao u strastven sukob sa Košutićem. otkrivajući u novinama razne njegove, majstorije. Zbog toga započeo je progon i branitelja, koji je kratko vrijeme bio i zastupnik, pa je u sukobu koalicije s banom 'Tomašićem, zastupao onu radikalniju struju. Naj- prije je radi jednog članka disciplinarno globljen, onda suspendiran od odvje- tništva, mapokon povučen pred svd i tu osuđen na šest mjeseca tamnice. Da se ukloni izvršenju kazne, bladio je u tuđini više od dvije godine dana. Po tome Hinković je izgubio kan- celariju, bježao u inozemstvo jer se je zauzeo za druge, za optužene Srbe, a Košutić za svu tu njegovu rabotu postao predsjednikom sadbenog stola. Košutić je u procesu ,oporuku“ fan- girao i kao svjedok proti Dru Hinko- viću. Stoga što je Hinković predbacio Košutiću da je krivo svjedočio, ovaj (Košutić) ga je tužio, i sad je tražio, od hrv. sabora da se Dr. Hinković Zbog ovoga frankovci su se stra- šno uzrujali i skupa s Radićem podigli silnu galamu u saboru u prilog Košu- tiću. Nijedno ih drugo pitanje nije pobudilo kao ovo. Razlog je tomu jedno- stavan. Frankovci su opet pokušali da potkopaju temelje koaliciji i da ustale CRVENA mu PRETPLATA I OGLASI s= ŠALJU 8E UPRA LISTA. ZA HIROG METKA) SOKA ZA OGLASE UTUPOU. OSLABI VIŠE PUTA STAMNPANI PO POGODBI UZ POPUST PRAMA E A DOPISI UREDNIŠTVU O, IZJAVE I JAVNE A NE : NEFRANKIRANA PRIMAJU izdavatelj | odgovorni urednik: ivo Arsete. Godina, XXIV, — BrQ| 7, o0000000000000. RUKOPISI SB NE TRAĆAJU Rauchov ili Towašićev režim. Oni su htjeli da iskoriste ovu priliku kako bi denuncirali koalicija da napada hrv. sudstvo, ono poznato hrv. sudstvo! Nije im upalilo, Poniženje hrv. sabora svršilo je isključenjem vikača od ne- koliko saborskih sjednica. Policijski stetem u Dalmaciji Praške Lidove Novine u jed- nom naročitom članku sakupile su vijesti o policijskom radu u Dalmaciji i povodom tih vijesti režimu govore o grofa Atemsa, koji je sebi sta- vio u zadatak da spasava Dal- maciju od veliko-srpske propa- gande. Osim veleizdajničkih pro- cesa koji se u Dalmaciji nepre- stano ponavljaju, paze vojne vla- sti na svaki korak svojih činov- nika i šalju u Beč svakodnevne izvještaje o novim ,izdajicama“. Finansijski komesari putuju po zemlji i naređuju područnim vla- stima, da strogo paze na sve stvari što dolaze iz Srbije i da odmah prijave svakoga, ko bi im se učinio sumnjiv ma u kom pogledu. Za sve denuncijacije obećana im je naročita . Razumije se, da finansijske stra- že neobično revnosno vrše sve naredbe. Već je došlo do toga, da svaki čovjek zazire progovo- riti što god na ulici, pošto bi mogao potkazati onaj, koji ga je prisluškivao, da je kazao ne- što protivu vlade i države. Knji- ge ,Srpske Književne Zadruge“ obilježene su kao sumnjive i ko god ih rastura uveden je u crni spisak. Po mjestima gdje se na- lazi mnogo Srba 'iz kraljevine na liječenju, policijske vlasti ne- prestano vrše pretrese po kuća- ma, gdje su oni na stanu. Ovi Srbi moraju imati vrlo krasan pojam o austrijskoj ustavnosti- Kad je prije nekoliko dana umro u Zadru član Gornjeg Doma knez- Boreli-Vranski, bilo je zabranjeno sokolima učešće na pogrebu toga što se nijesu prijavili prije tri dana. Trebalo je, dakle, da se pri- jave još za kneževa šivota. List iznosi još i druge stvari, koje se graniče s nevjerovatno- šću, i najzad dodaje: ,Ali ko bi mogao da iznese sve te prizore nezakonitosti, koji dolaze iz Beča? Mogla bi se o tome napisati čitava knjiga. Naše dužnosti Historija bila mam je maćuha i spriječavala nas je da se ujedinimo. Naš je narod pretrpio mnogo napora i velikih, teških dana, i on nije podle- gao, on je danas sa svojom pomlađe- nom snagom ušao u doba svoga naci- jonalnoga riješavanja. Isti razvoj koji je bio kod ostalih naroda, sada dobija kod nas svoje vidljive forme, i ovi zadnji epohalni događaji zabilježili su u našoj povjesti jedan važan korak naprijed. Naša je rasa pokazala da je jaka da ima veliku energiju i da je čiloga života. Ovaj je akt jedno priznanje na- šoj vjekovnoj otpornosti u svim bor- bama. I mi smo pobijedili, sretno po- bijedili. Naša je sreća velika zato, što nismo i sada otišli natrag za koji de- cenij. Mi smo na putu svoga u- jedinjenja. To je jasno, to je razum- ljivo svakome. Bila je jedna stanka u razvitku običnoga rada i dok se je oružjem na Balkanu dijelila naša sudbina, mi smo čekali, mi smo uzrujano čekali, a naš rad bilo je na mrtvoj tački. Ulagali smo prije napora za zajedničku sarad- nju na pitanju narodnog osviješći- vanja i narodnog jedinstva, i pored svih neugodnosti i nezahvalnih časova, imali smo uspjeha. Skrajna je potreba da rješavamo mnoga važna pitanja našeg života i da posvećujemo više brige i nastojanja našemu nacijonalnome radu. Dok smo do sada spavali, jer nam je falila ener- gija, jer smo uvijek čekali, da nas iz kuće otjeraju tuđinci, sada kada smo jaki i kada imamo vjeru veliku u našu lijepu narodnu budućnost, moramo da upotrebimo sve svoje sile u radu. Ni- kada se to kao sada nije osjećalo. To je naša jedina dužnost danas. Dosta je bilo smušenosti u naše- mu javnome životu, dosta smo trošili energiju u beskorisne stvari. Vrijeme je da za naše jedino dobro dadđemo svu svoju snagu i da sakupimo svu svoju jakost: mi treba da skupa, svi, počnemo jednom raditi na polju ujedi- njavanja. Ta je čas sade, prirodno, na- stupio. Mi mu osjećamo važnost i mi vidimo dobro cijelo značenje njegovo. Ako shvatimo potpuno svu veličinu ovih dana, mi ćemo zaista raditi. Ako otvorimo dobro oči, razumjet ćemo: vrijednost toga, a za nas to će biti - sreća. Taj težina toga stanja, od velika je značenja i nužno je zamašito. Naš javni život treba rasčistiti. Ouo što je nesposobno da razumije ovo naše doba, nek se odstrani. Nama ne treba suvišnosti i parasita. Naša borba treba da bude na jednoj široj i čvršćoj osnovici. Naša borba treba da ima jednu određenu formu i jedan izvjesni cilj. Naši putevi biće dobri, ako se razumijemo i ako radimo skupa. Svi što osjećamo jednako, zbližićemo se i radićemo zajedno. — Određićemo svoje dužnosti i u jednome zajedničko- me planu počet ćemo svoj rad. 1 tako otpasti će trulost a radiće što je za to vrijedno. Nama potrebuje sređenost i jasnoća. Bićemo organizovani i ćemo tako sa više snage i sa više us- pjeha. Taj rad donosi uvijek dobre rezultate. Sve naše slobodne elemente u na- šim zemljama tamo trebaće zbližiti. Sve što osjeća srpskohrvatski treba zbližiti i jedan kompaktan, veliki, rad na pitanju kulturnog ujedinjavanja tre- ba započeti. Nacijonalne živosti nama treba. Nacijonalnog morala nama treba: više ljubavi, više samoprijegora, više žrtava. Nama fali temperamenta u is- krenosti i iskrenosti u radu. — Naše stranke i naši ljudi ne smija da stoje odijeljeni i jer smo napokon došli do uvjerenja, da ona borba za parlamen- tarni život nije borba, prava, nacijo- nalna, nas čeka nacijonalan rad, sa ja- čim intezitetom. Treba: agilnosti, ne- sustalosti i međusobne ljubavi. Rad na vaspitanju masa i omladine nesumljivo je potreban. Naše su generacije slabo imale jednu duhovnu čvrstoću i jedno tvrdo uvjerenje jednu posvemašnju ja- činu: naša jugoslavenska ideja mora da pređe u krv svih, da se uvuče u mozak i u kosti svih. Nju treba pro- povijedati otvoreno i iskreno, bez de- magoštva i fraza, Treba stvarati shva- tanje integralnosti i potpunog jedin- stva. Zato treba ujedinjavati naše sile: naša društva, naše ustanove i naša preduzeća biće zajednička, srpska i hrvatska: srpskohrvatska. Spremajmo duhove i odgojimo ljude. M. Bartulica. Pregled Švedski list Affondbladeh donosi o Srbiji ovo retke: Kad je prvi balkaoski rat buknuo, držalo se, da će srpska armija brojati najviše 100.000 ljudi — a njena vri- jednost taksirala se manje od srednje. Srbi pak iznenadiše, kako i u drugom ratu, i prijatelje i neprijatelje, jer su u početku imali 325.000 ljudi, a napo- sljetku i 402.000 ljudi pod oružjem. Sad se pozivaju i novi vojnici, regruti iz onih dijelova Maćedonije, koji su sada sa Srbijom ujedinjeni. Ov- dje ustrojavaju Srbi cijelih 5 novih di- ii uo joli. do fo olja armija za vrijeme rata imaja samo 5 divizij da se moš isliti, koliki priraštaj očekuju Srbi u odbranbenoj snazi od naroda iz novih krajeva. Srbi cijene stanovništvo u staroj je Srbija mogla sa svojim stanovniš tvom od 2.900.000 za vrijeme rata da stavi pod oružje 402.000 ljudi, trebala bi nova kraljevina sa svojih 5 miliona da stavi pod oružje 6—700.000 ljudi, t. j. kad svi pozivi budu toliko bili izvježbani, ' Osim toga može ova armija da ra- čuna na pomoć Crnogoraca u broju 30—100.000 ljudi. Dalje treba naglasiti, da su Srbi u početku p: rata imali rvog balkanskog ne 100.000 rđavih već 100.000 odličnih vojnika i 225 hiljada ljudi, koji istina nijesu bili potpuno izvježbani, ali su se pokazali kao izvrstan vojnički ma- terijal. Ova armija od 325.000 ljudi, pobijedila je u svima bitkama u koji- ma je učestvovala dosada Dobila je naj- važniju od sviju pobjeda u cijelom ratu — pobjedu kod Kumanova — kao i uskorila je pobjedu u najžilavijoj i naj- dužoj bitci kod Bitolja. Srpska armija pokazala je sposobnost u operacijama brzinu u manevrisanju, kakvu pominju samo o francuskoj vojsci pod Napoleo- nom. Teške ekspedicije u Arbaniju i uloga srpske teške artiljerije pri osva- janju Jedrena takođe su dokaz snažne probe srpske armije. Za vrijeme drugog rata stavila je Srbija 402.000 ljudi pod oružje — isti- na onda su bile sve snage i j Za vrijeme tog rata izvojevali su Srbi . najveću bitku svjetske istorije deveto- dnevnu bitku kod Bregalnice-Palanke i vratiše se kući po zaključenom miru, ali moraše u skoro da se mobiliša pro- tiv Arbanije. I ova mobilizacija bila je izvršena za nekoliko dana. Gubitak oficira bio je veliki i više bataljona imalo je čak do 70 procenta poginulih oficira. Zato se ne treba ču- diti, što su njihovi oficiri tako mladi, avansovanje je išlo vrlo brzo. U osta- lom moramo Srbima zaviditi na ovim njihovim mladim u ratu izvježbanim ovih pitomaca, mogu da pokažu neko- liko medalja za hrabrost, pa čak i do 7 rana! . Uzdišu za Rumunijom piša o Rumuniji: U Berlin je stigao rumunski prijestolonasljedgik sa svo- sa svojim roditeljima u Petrograd, gdje bi imala da se izvrši njegova vjeridba sa jednom od kćeri ruskog cara. Tije- sni politički i privredni odnosi u ko- jima je stajala država kralja Karola prema Berlinu, prikazivali su uvjek Rumuniju ka> četvrtog člana Trojnog Saveza, međutim i u Beču su mislili,