— Str. 2 Ekonomska situacija Austrije na Balkanu "Trojni Savez je od 1892. god. u- svojio zajedničku trgovinsku politiku čiji je cilj bio da Austro-Ugarsku, Ita- lija i Njemačku zbliži u smislu, kao i drugom stvori neku vrstu ofansivnog i defansivnog saveza protiv ostale Evrope. Ali ta politika na a- grarnoj i zaštitnoj bazi — kojoj su glavni ka a : ski od tada postali svemoćni zaštitnici — doveo je Austro-Ugarsku, u po- gledu zajedničke eksploatacije Balkan- skog poluostrva, u položaj prema nje- nim saveznicama, sasvim rđav. Prva posljedica za Austro-Ugarsku — od 1895. — bila je carinski rat sa Rumunjskom i Srbijom, zemljama koje su ostale potpuno agrikulturne i koje su u nju uvezile gotovo sve proizvode svoga zemljišta. Taj dvostruki carinski rat nije trajao dugo, ali trgovinski od- nosi — uglavljeni trgovinskim ugovo- rima — ostali su malo zadovoljavajući. Austro-ugarski izvoz u Srbiju i ugovor, nego se odnosila prema njoj kao najvećma favorizirana nacija. U Turskoj i u Bugarskoj, zemljama sa kojima je sklopila trgovinske ugovore, Austrija je zadržala, apsolutno uzev, svoj izvoz; ali ako se poredi ono što je posljednjih dvadeset i pet godina ona uvezla. u Tursku sa onim što su u isto vrijeme uvezle Njemačka i Ita- lija, mošte se reći da je, čak i u Tarskoj, izgubila svoj položaj izvozničke zemlje. 'Nekoliko cifara ovo će tačnije po- kazati. G. 1884. Austro-Ugarska je, u- vezla u Rumuniju na cjelokupan uvoz od 300 miliona franaka 44%, Engleska 19, Njemačka 14, Italija 1. 1910. na cijelokupan uvoz od 410 miliona, Au- stro-Ugarska predstavlja sama 23%, Njemačka naprotiv 33, Engleska 13, Italija 5. Vrijednost austro-ugarske robe pala je u isto vrijeme sa 130 miliona iz 1884. na 94 miliona 1910, to će reći smanjiti se za 32 miliona. Austro- Ugarska je izgubila u Rumuniji prvo mjesto u prilog Njemačke. Položaj u Turskoj za to vrijeme ostao je povoljan, u apsolutnoj vrijed- nosti, ali relativno nazadovao je. Au: stro-Ugarska je 1885—86. uvezla u Tursku 19.60% od strane robe, En- gleska 35.50, Njemačka 0.10, Italija 3- 1910—11. Njemačka je uvezla 9.10%, Italija 8.60, Engleska 26, Au- stro-Ugarska 15,50. Rezultat ekonomskog Trojnog Sa- veza u koliko je štetio Austro-Ugarskoj u toliko je koristio Njemačkoj i Italiji. Relativan pazadak Engleske samo joj je slaba utjeha. ' U Srbiji, austro-ugarski uvoz pre- stavlja 1884 62%, njemački 15. God. 1910 prva je pala na 29% druga se popela na 41. Uvoz iz Engleske od 8 dopeo se na 13, Italija od 2 na 3, Njemačka je zauzela prvo mjesto na štetu Austrije, čak je i Italija ostvarila mali napredak. ' Samo u Bugarskoj opšti napredak Njemačke nije praćen austro-ugarskim nazatkom. ž 1886. austro-ugarski uvoz 26.50%; njemački 3.30. 1910. austro-ugarski 26.80%, nje- mački 19.20. Dualistička monarhija htjela je sa Grčkom da zaključi trgovinski ugovor. Grčka je odbila i pretpostavila stari sistem. Poznato je da austro-ugarski trgovinskim U Albaniji najzad ona očevidno gubi svoj položaj u korist Italije. Au- stro- i uvoz bio je 1900 god. 2,035.000 franaka, 1906 pao je na 1,900.000; talijanski uvoz bio je 1900, 438.000, 1906. dostigao je 2,846.000 franaka. Učešće austrijskih lađa na prevozu uvezene i izvezene robe bio je 1901 god. 4% prema 14 talijanskih lađa; 1905 učešće Austrije bilo je samo 9% a učešće Italije dostiglo je naprotiv 38%. $ Ove cifre ističu nazadak ekonom- skog uticaja Austro-Ugarske na Bal kanu, i u isto vrijeme razvijanje nje- mačkog i talijanskog utjecaja. Poslednje poređenje statistike bolje će opredijeliti cjelokupnu situaciju : od 1904 do 1911, za sedam godina, au- strijski uvoz u balkanske zemlje (Ru- muniju, Bugarsku, Srbiju, Crnu Goru, Evropsku Tursku i Grčku), popeo se od 260 na 306 miliona kruna, to će reći povećao se za 18% što je sitnica kad se poredi sa uvozom Njemačke koji se u isto vrijeme popeo od 140 na 270 miliona, što je napredak 93%. Taj rezultat je tim značajniji što je Austro-Ugarska jedina država trojnog saveza u direktnoj vezi sa nekolikim balkanskim državama. Stvar je tim ozbiljnija što ako balkanske države prestavljaju samo do 10—12% austrijskog uvoza, nedostatak kolonija u geografski položaj za prekookeanske veze rhonarhiji stva- raju apsolutnu neophodnost da poveća najbliže susjedne pijace. Poremetivši teritorijalne uslove Balkana, posljednji ratovi su dA isto vrijeme izmjerili ekonomsku situaciju poluostrva. Rumunija i Srbija pove- ćali su svoju teritoriju agrikolnim kra- jevima čija će aneksija pojačati njihovu aktuelnu trgovinsku politiku. Grčka je dobila veliki prostor vrlo plodne zemlje i biće time primorana da se približi trgovinskoj politici saveznica; ona je postala gospodarica Soluna, sa kojim je Austrija imala više veza nego sa svom bivšom jelinskom kraljevinom. (Uvoz 27 milijona kruna prema 16 milijona 1912.) Tarska teritorija smanjila se i to okrnjenje povlači sobom smanjenje austro-ugarskog uvoza. Albanija, pos- tavši država pod internacionalnom za- štitom Evrope i čije su obale otvorene svima velikim industrijskim državama, rp neće za Austriju biti — usprkos na- ! dama koje su imale — pijaca tako sigarna kao za vlade otomanske. Bu- ; garska i Crna Gora ostaju zemlje u kojoj je austro-ugarska trgovina najjača i najbolja. Ako se uzme u vid da je bilance spoljne trgovine austro-ugarske u posljednjoj godini prestavljao pasivu od više no 800 miliona kruna, osno- vano se da zaključiti da nov _ položaj | na Balkanu opasniji je no ikad za trgovinsku politiku monarhije. Svi eko- nomisti iz Austro-Ugarske — i najču- veniji, kao g. g. Bebaverk i Filipović — već su to priznali. I zbog toga se na sve strane čuje: »Sadašnje stanje stvari postaje svakim danom sve nepodesnijim! ako se zlu ne doskoči, mi idemo na susret katastrofi“. Kriza je naročito ozbiljna u dvjema pokrajinama: u Galiciji, gdje emigra- cija, bježeći ispred bijede, prošle godine oduzela monarhiji 125.000 mladih ljudi, vrijednost jednog vojničkog kora; i Češka, gdje je industrija dobro snab- djevena, ali rđavo organizovana za otpor njemačkoj i talijanskoj konku- renciji. Ali sve obnovljenje industrij- skog života monarhije vezano je za radikalan preobraćaj ekonomske politike a taj preobraćaj mogućan je samo ako agrarni veleposjednici dviju djelova mo- narhije pristanu na koncesije balkan- skim državama, koje su prije svega agrikulturne. Austrijski, a naročito ugarski ag- rarci do sada su uspjeli da pojedinim tačkama ugovora zabrane uvoz žive stoke iz balkanskih država u Austro- Ugarsku, i ograniče uvoz zaklane stoke. Industrijski i trgovački krugovi uzalu- dno su se borili protiv sebičnosti agra- raca. Ovi kao krajnji ustupak dozvo- ljavaju povećanje ,ovlašćenog konti- genta“ zaklane marve.. Industrijalci i tgovci naprotiv drže da bi, u naknadu tačkama povoljnim za austro-ugarsku industriju, trebalo balkanskim državama dati potpunu slobodu uvoza žive i zaklane stoke. Bilans austrijske spoljne trgovine je posljednjih deset godina, rastući deficit. Ipak uticaj agraraca prevlađuje, jer na izborima oni imaju većinu glasova. Temps. Za zbliženje slaven- skih naroda U Petrogradu je izašla knjižica s ovim naslovom ,,Zbornik adresa sla- venske mladeži koja želi stupiti u uza- jamnu prepisku“, od g. A. Voznesen- skog. U toj knjižici auktor njezin tu- mači nam glavnu svrhu, a u glavnom je rečeno ovo: Slavenskoj omladini ima se dati prilika, da stupi u međusobno dopisi- vanje u slavenskim jezicima, jer će se time majviše uspjeti stvoriti barem kulturni kontakt, a osim toga odgajati će se na taj način mlada vojska rad- nika za tu ideju. Ovi će, imajući zna- nje o prilikama kod pojedinih slaven- skih plemena, znati naći put za ubla- živanje međusobnih prepreka i sporova bolje nego političari i novinstvo, koja dva faktora iz lako razumljivih razloga ne mogu da taj teški posao obave mirno i bez strasti. Kratka statistička data o Slave- nima, ruska azbuka, poštanske upute i kratice, na kojem jeziku želi koji omladinac dopisivati, dolazi iza prego- vora, a onda sam popis adresa. Tih nema mnogo, pače prije bi rekli malo : na 168,080.000 Slavena 266 omladinaca, koji žele kontakta. Ali valja uživati, da je ovo početak i to početak skop- čan sa mnogim neprilikama, što i sam izdavač priznaje, nadajući se, da će broj slavenskih pionira iz godine u godinu rasti. Po pojedinim narodima ima u popisu 31 Bugarin, 121 Ras, 29 Srba, 2 Lužićka Srba, 12 Slove- naca, 77 Čeha i 1 Hrvat! Mi smo i ovdje zadnji, odbivši Slovake i Poljake, koji i onako u nijednom slavenskom pokretu ne sudjeluju. Iznijeli smo ovih par redaka up- ravo radi našeo mladine, da ju upozo- rimo, na ovu lijepu slavensku organi- zaciju. Kod nas je uslijed germanskog odgoja u školi, znanosti, umjetnosti a i književnosti poznavanje Slavena slabo i manjkavo. Slavenska nauka i knji- ževnost velika je i uvažavana kod Nje- maca, Franceza i drugih neslavena, a mimo nas prolazi nepoznata, jer naša inteligencija crpe svoje poznavanje sla- venske kulture iz njemačkih izvora. Omladina, koja je u nas unatrag dva decenija glasnik novih ideja i novih nazora neka i na tom polju popravi propust starije generacije. 'Tko zato želi stupiti u tu organizaciju, neka se obrati na redakciju ,Sbornika adresov slavjanskoj mladeži“ u Petrogradu, Po- dolskaja, 44 kv. 6. gdje će dobiti nužne pouke i \pocnju knjižicu. Odieci slavlja balkanskih pobjeda Nakon godine i po dana došlo je do procesa proti spljetskom načelniku Kataliniću i činovniku Šegviću. Njema- čki sudci u Celovcu riješili su oba dvo- jicu isto kao što su lanjske godine rije- šili i naše građane. Poznat je historijat ovoga procesa. Na 10 novembra preko- lanjske godine Spljet je slavio pobjede bratskog oružja. Tom je prilikom na- čelnik g. Katalinić izrekao mnoštvu govor, kojega je neuki komesar krivo shvatio, i stvorila se odma veleizdaj- nička afera. Iza kako su spisi putovali godina i po dana tamo i ovamo napo- kon je došlo do rasprave, te pošteni i čestiti njemački sudci riješiše oba op- tuženika. Hoće li i ova druga presuda riješenja opametiti neke glave, hoće li već jednom? Bojimo se! Na povratku je g. Katalinića i g. Šegvića dočekao narod u Zalru a oso- bito u Spljetu i priredio im _ veličan- stvene ovacije. Akcija proti apsslutizmu u Austriji Na pobudu socijalnih demokrata sastala se je u ponedjeljak u Beču kon- ferencija stranačkih prvaka, da pretrese pitanje nebi li se mogao naći kaksv izlaz i postići sporazam da se uzmog- CRVENA HRVATSKA Br. 12. .__... ne sazvati carevinsko vijeće, te da se tako SE sadanji utistički re- žim po $ 14. Glavna su dva Sei kojih bi stranke željele da dođe do za- s i je e reiiain taj, o na 15. maja ističe vi štren iro pak se boje o zicije, koja je i sa pooštrenim poslov- nikom spriječavala rad parlamenta. Drugi je razlog provizorija, kojega. bi vlada bez enta i produljila na temelju $ 14. Ovo bi bili uzroci sastanku st ih predsjednika. poned sastali su se stranački pročelnici na konferenciju pod oiečni stra predsjednika parlamenta i og Stiirgka. Sylvester je istaknuo, je dužnost vlade i seniora da se učini sve i nađe neki modus za ustavni rad u tu i češkom saboru. Zastupnik Seitz u ime socijalista izjavio je, da predlog socijalnih demokrata ide za tim, da se imade sazvati češki sabor i za nj raspisati izbore. Onda se tek može početi govoriti o nagodbenim gogrvetsko i su još drugi stra- nački pročelnici i izjave u istom smisla: za ustavno stanje ali da se i sazove češki sabor. Neki Nijemci ogra- dili su se proti tome i izjavili, da us- postava ustava ima slijediti bez poni- ženja Nijemaca. Pri izjavama pali su i mnogi piovoni roti upotrebi S 14. Grof Stiirgkh odbija rekriminacije radi upotrebe $ 14, te veli da se taj para- graf upotrebljuje samo za važne i neod- godive državne potrebe. Inače je izja- vio, da će sim sa svoje strane nasto- jati, da ova konferencija urodi plodom. Zastupnik Korošec io je, da osim češko-njemačkog i poljšiko-raskog pitanja ima još i pitanje jugoslavensko. Vlada mora tražiti da bom u ju- žnim zemljama osigura rad parlamenta. Na koncu je sjednice opet progovorio Sylvester i rekao da se želje svih pri- bližaju stoga da treba nastaviti s kon- ferencama. Sutradan (utorak) predsjednik Syl- vester imao je sastanak sa grofom Stiirgkhom i sa zastupnicima Pacherom i Stanekom. Stiirgkh je uz to konfe- rirao i s Kramaržem. Jezičac ovih konferiranja opet — kao i pred dva mjeseca — stoji u če- sko-njemačkom sporazumu. Česi stoje na opravdanom stanovištu da bez če- a sabora nema biti ni parlamenta, a Nijemci su proti tome, da se raspišu izbori za češki sabor.. Češki su listovi pesimistički raspoloženi prama ovim pregovaranjima, te vele, da radi ne- konciljantnosti Nijemaca neće se ništa. postići. Idemo da vidimo hoće li se ispuniti ovo nagoviještanje. Domaće vijesti Prenos kosti Zrinjskog | Franko- pana. Vijeće općine grada Zagreba je- dnoglasno je zaključilo, da se obrati kralju, da dopusti da se prenesu kosti Zrinjskog i Frankopana iz Bečkog No- vog mjesta u Zagreb. Grad Zagreb bi zato preuzeo na se sve troškove. Ovacije spljetskom načelniku. Na povratku iz Celovca, sa procesa, splje- ćani su priredili svome načelniku g. Kataliniću velike ovacije. U susret sa muzikom otišlo je do 10.000 naroda. U ime grada pozdravio je g. načelnika g. Dr. J. Smodlaka, Ovacije su bile prave narodne manifestacije. Talijani bacaju bombe! Toliko su Talijani u Trstu razjareni i opiti mr- žnjom protiv nas, da su počeli sa a- tentatima. Onomadne je pred Narodni IZ POVIJESTI DUBROVAČKE DI- PLOMATSKE RADNJE XVI. VIJEKA Napisao Prof. Dr. Božo Cvjetković. u. Pralom srpskog oružja na Kosovu ujedno je i poraz svih slobodnih državi na Balkanskome Poluostrvu, svega kršćanstva na istoku. Od kob- nog Vidovdana turska mora pritisne silovito prsi evropske civilizacije i kršćanske vjere. 'Tekovine vjekova, kojima se preporodi ljudski rod, padaju pod konjska kopita ljatih varvarina, što ih Evropa uopće vidje od vremena Atilinih Hun&; po dru- movima, kuda prolaze, i sama trava zaustavlja svoj porast. Strava je od Turaka neopisiva. Po svemu Balkanu, a i u ostsloj Evropi, vlada bes- primjerna anarhija uma; sve je obezglavljeno. U toj nemiloj depresiji kršćanskog svijeta samo su dvojica, koji umiju, da se pravo orijentaju i hla- dnokrvno prosude tijek osmanlijskog ciklona. To je Vatikan i Dubrovačka Republika. Ali dok se rimski pape sve više ograničuju na sve jače pozi- - | navalu sa strane Tu veliki antikrst u rodu ljudskome, koji nam obori i potamni toliku slavu i raznese toliko nada, da baš taj isti narod zakrili nehotice i ujemči slobodu jedne šake zemlje, gdje će naš narod, sutradan nakon borbe za oslobođenje, naći domaće ognjište, prostrtu trpezu i duševni hljeb“. Ovaj susret do- godi se po prilici oko godine 1397; te godine Republika sklopi prvi trgovački ugovor sa sulta- nom Bajazitom I. i zajamči sebi slobodu slobod- nog trgovanja po svqi turskoj zemlji. Prvo veliko dubrovačko poslanstvo, koje udari do turskog sultana, krene s Ploča godine 1430 i nađe Murata II. u Plovdivu. Dubrovački poklisari, kako ih kaže povelja, Piero Lukarević i Corci de Goci, donesoše sultanu bogate darove pa dobiše od njega povelju, iz- danu u Drinopolju 6. decembra 1430, da mogu Du- brovčani slobodno trgovati po svoj turskoj care vini i da im niko ne smije pakostiti. Kod prvog prelaznog zaposjednuća Srbije, Dubrovčani odluče (1442), da se obvežu Turčinu, za slobodnu trgo- vinu, na plaćanje godišnjeg dara u srebrnini i to u vrijednosti od 1000 dukata. Kad je Srbija bila pretvorena od Marata II. u turski pašaluk (1459) ostadoše Dubrovčani trajno turski haračari, Kad je malo kašnje pala Bosna (14638) pa Hercegovina, haračarski odnosi Republike prema Visokoj Porti učiniše, da Dubrovnik nije pretrpio nikakovu više, od rata sa her- cegom Stjepanom Vukčićem (1451-1454) sve do x zaposjednuća Dubrovnika od armiranih sankilota Napoleona 1. (1806) naši mili gradski bedemi ne vidješe neprijateljske osvajače. Sveti Vlaho, ondje u istočnom, ovdje u zapadnom ornatu, mirno je stra- žu stražio nad dubrovačkom oazom tropske vege- tacije, kalture i osebujne postojane evolucije. Dub- rovnik postignu novom orijentacijom svoje politike prema Visokoj Porti, da je na svrhu ostao jedi- nom slobodnom slovjenskom zemljom između Cr- nog i Jadranskog mora. Dubrovnik je kao takav i pod izmjenutim političkim pilikama na Balkanu nastavio ne samo svoju trgovinu sve većim us- pjehom, nego se počela u njemu sve jače jačati nauka i pjesništvo. Jak zamah uze umjetnost i industrija pa jaka nova kolonizacija po turekim zemljama, koja je bila od osobitog značaja za podržavanje kulturno moralne veličine kod depre- siranih Jugoslovjena. Na ovaj markantni način Republika istakne svoju diplomatsku radnju upo- trebe sili u službi viših idejala pa pokaza naj- potpuniju i najvjerniju ekspresiju historijskom evolucijom stečene kolektivne težnje za slobodom i samostalnošću, tom najjaćom rezultantom općeg ljadskog unutrašnjeg organizma. Ali s druge strane, ovo prijateljevanje Dubrov- čana sa najljućim oeprijateljam kršćanstva bilo je, a i moralo je biti zazorno svijetu doba. Prvi susret islama sa kršćanstvom bio je krvav. Na krvavoj turskoj zastavi bile su uderene nemile riječi: ,Zator svemu kršćanstvu ; islam vlada!“ Ondašnjem svijetu bili su Osman- lije, kako reče Gladston, veliki anti-ljadski lik čovječanstva, negacija kršćanstva i civilizacije a njihov sultaa antihrist prorok& i apokalipse pa gdje ćeš da bude kršćanstvu mila ova alijansa bijele zastave sv. Vlaha sa zakrvavljenim polu- mjesecom, Odlučni korak dakle koji učini Dub- rovnik pa sablazan što to sve izvede u kršćan- skome svijetu teško je u dan-današnji tačno shva- titi i pogibao odmjeriti u koju se Dubrovnik bacaše, Zamjeriti se svom zaštitnome gospodaru ugarsko-hrvatskomu kralju, zamjeriti se rimskom papi svome braniču, zamjeriti se ostalome krš- ćanstvu, koje ga je moglo udariti anatemom i protjerati ga iz kršćanske zajednice, kako se vidi, bila je stvar preteške maravi, jake pogibelji. S druge strane prodiru Turci ko u letu Ruše car- stva i kraljevsiva, još malo pa će osvanuti i pred vratima grada Dubrovnika. Dubrovnik se je na- lazio između vatre i oluje pa ako mu prva ne zahvati krov zanijet će ga druga. Ali u Du- brovniku bijaše, veli Lujo Vojnović, toliko poli- tičke zrelosti, toliko za ono doba čudnoga deter- minizma, da je izbjegao ne samo oluji nego i va- tri; prvoj vještim manevriranjem što ga izvede upućeni kapetan, kad ga zahvati centar cik- lona, & drugoj zgodnit gašeijem po krajevima. : (Nastavit će 86)