E NO ADA:

RR o

a SI

uvswe (IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gusau

OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

i»: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :: Dubrovnik, 26. januara 1913.

Dubrovnik, 24. januara.

Ime Friedjungovo poznato je svakome, pa i
dalje od naučenjačkih krugova.

Tog velikog ,istorika dokumenata“ upoznao
je i naš narod, poslije famoznog .bečkog procesa.
Nije ga upoznao kao objektivna weee e i oz-
biljna povjesničara, nego kao stvoritelja ,,
kih dokumenata“ protiv srpsko-hrvatske e
Bečki je proces pokazao, da su ti dokumenti bili
falsifikovani, čijem se je, naravno, Friedjung po-
vjesničar, u vrlo ružaoj boji pokazao ,objektivnim
i ozbiljnim naučenjakom“.

Obično biva, da čovjek vidi
radije i najprije svoje vlastite
Tako se i bečki ,,istorik“ EE EE
svoje savjesti u potjera za falsifikovanim i sum-
njivim istoričkim dokumentima.

*

Mladi bečki istorik i publicista Vilim Alter,
napisao je i izdao jedno istoričko djelo. To je
djelo našlo dosta priznanja, osobito u. Njema-
čkoj. Knjiga govori o ratu godine 1866. i ge-
neral je Benedek jedna od najglavnijih isto-
ričkih ličnosti u njoj. Po memoarima brata admi-
rala Tegethoffa, koje Vilim Alter u knjizi navodi,
prikazan je odnošaj generala Benedeka s bečkim
najvišim krugovima, i istaknuto je, kako je Be-
nedek bio pod tako jakim utjecajem tih krugova,
da je vodio stvar po njihovoj želji.

Nije naša stvar, niti je ovo mjesto zato, da
mi iznosimo historičku istinu ili potanje prikazi-
vanje ove knjige, jer mi hoćemo samo — radi
Frisdjunga — da spomenemo memoare Teget-
thoffove.

Kazali smo prije da je Alterovo djelo našlo
priznanja, ali — ustao je jedan čovjek, i to onaj
poznati istorik ,autentičnih“ dokumenata, koji je
ustao i kazao, da su Alterovi dokumenti sumnjivi,
i čak — falsifikovani. To je iznio Friedjung u
»Oesterreichische Rundschau“.

Razumljivo je, da takva kritika na jednog
mladog istorika mora da porazno djeluje.

Alter je predložio jury naučenjaka da ispita
dokumente da li su autentični ili falsifikovani.
Ali kroz to vrijeme, dok je mlađi pisac čekao i
pripravljao se do dokaza istine, savladala ga je
nervoznost, i, kako je u pismu ostavio napisano,
da ne poludi — ubio se. I ova naučna afera,
podignuta od čovjeka koji je stekao glasa u Ev.
ropi upravo radi neautentičnosti istoričkih doku-
menata, pretvorila se eto u jednu nemilu trage-
diju. Mi smo ove retke napisati, ne radi Alterove
knjige ni radi njene znanstvene sadržine, ne da
branimo Altera, ni da se zanosimo za njegovim
djelom, — nego smo napisali jedino stoga, što
htjedosmo da istaknemo, da se je našao upravo
Friedjung, da osporuje autentičnost povjesnih do-
kumenata. Žalimo smrt mladog publiciste Altera
isto kako što bismo bili žalili žrtve naših narod-
nih ljudi, da je Friedjungu, u svoje vijeme, jbilo
pošlo za rukom ovjenčati uspjehom lažne i krive
dokumente protiv srpsko-hrvatske koalicije.

I balkanski je rat ponukao Friedjunga da
svoje objektivno pero upotrebi u političko-diplo-
matsko-istoričke svrhe. U božićnjem broju ,Neues
Wiener Tagblatta“ napisao je Friedjung jedan
politički članak. Petrogradsko ,,Novoje Vremja“
navodi iz tog članka ovo otkriće: ,Sad se može
bez ustezanja povijedati svijetu, da je grof Erental
u zimu godine 1908—9. vodio pregovore s ar-
banaškim vođama, i da im je predložio za slačaj
rata sa Srbijom oružje i novac za naoružanje
30.000 boraca, a uz to i autonomiju za njihovu
zemlju. Do rata se nije došlo, i Arbanasi su se
smatrali obmanuti. Ipak nijesu imali pravo, kao
što se to sada objelodanilo. Bečki kabinet je bio
iskren. Još je Erental bio u stanju da podrži
Malisore u Carigradu, kad su ih stali žestoko
pritiešniavati turske paše, Berchtold je bio u sta-
nju da učini više, Austro-Ugarska je ne samo pro-
strla nad Arbanasima svoju zaštitnu ruku, nego
je dobila za njih podržavanje sa strane ostalih
velikih sila. Najprije je dobila i ENA: Greya,
sebe ubijediti, za tim
se predao i Poenkare, koji je do kraja pobuđivao
svoju štampu u korist srpske luke, Sada svi hoće
da kumuju Arbaniji, i ako je samo trojni savez
bio zaštitnikom naroda, osuđenoga na diobu iz-
među susjeda“.

Interesantna su i Friedjungova otkrića o ci-
ljevima i uspjesima austrijske politike, Friedjung
navodi usroke sašto ni Aerenthal ni Berchtold
nijesu mogli poći u Solun: ,Osvojenje zapadnog
dijela balkanskog poluostrva od bi se zami-
aliti samo uslovom s Rusijom
3 velikih RSM VE lije Na ovo

 

bi Italija imala pravo, silom ugovora trojnoga sa-
vesa, koji glasi: Akose Habzburška Mo-
narhija raširi na balkanskom poluo-
strvu, to se isto obezbjeđuje i Italiji.
Usljed ove tačke, opasne za Austro-Ugarsku, jer
bi Italija dobila Arbaniju, te bi zatvorila Otran-
ski tje«nac, austrijska politika ograničila je svoj
program dvjema zadaćama: aneksijom Bosne i
stvaranjem neu arbanaške države, kao pro-
tuteže protiv a ovak Velike Srbije koja bi ugro-
žavala južne oblasti austro-ugarske. Logika je
ovoga plana jasna i om je bio srećno izvršen
dvjema etapama . . . Srbiji je bilo dokazano, da je
moć Austro-Ugarske, koja joj ne da naprijed,

od vlast“ Rusije, koja ostavlja Srbima

lakata. To malo, što je Austro-Ugarska htiel

tići; ona je postigla; to što je htjela

diti, ona je predupredila. Uskrsenje g. 1 i
Božić 1912. u istoriji austrijske diplomacije

su, na koje u buduće ona može obraćati poglede
sa zadovoljstvom“.

Ipak Friedjung ne dijeli potpuno ushićenje
bečkih oficioza povodom londonskog uspjeha au-
strijske diplomacije. ,,Uvaženi“ austrijski istorik
ne odobrava metodu bečke štampe. On je ,,bez-
pristrasan kritik“ i za to konstatira u austrijskoj
politici i crnu tačku. ,Samo jedno je trudno ra-
zumjeti — on govori — za što se Aerenthal od-
rekuo od okupacij: Novopazarskog Sandžaka i
zašto Berchtold nije ispravio učinjenu pogrešku.
Može biti da je ta diplomatska tajna otkriće koje
će s vremenom izmijeniti sud savremenika. Ali
do tada mora se staviti pitanje: nije li se mogla
postići neutralizacija Arbanije? Sada već je tru-
dno da bi se moglo povratiti propušteno . . . Us-
pjeh austrijske politike je nesumnjiv, ali je mo-
gao biti veći“.

Tako ,čuveni austrijski istorik“, a dopisnik
petrogradskog lista nadostavlja :

pabilja, pasivnost austrijska u pitanju No-
vopazarskog Sandžaka ostaje velikim minusom
austrijske diplomacije. Osnovni princip bečke bal-
kanske politike bio je nedopuštanje da se sliju
granice dviju srpskih država — Srbije i Crne
Gore. Sandžak je bio klin među njima. Zašto se
Aerenthal odrekao od prava njegove okupacije?
Njegovi kritičari kore ga, što se on zanosio vje-
roin u preporođaj Turske, te se odrekao od prava
na Sandžak u njenu korist i to u ime kompesa-
cije za aneksiju Bosne, uzdajući se, da će nova
Turska moći štititi Sandžak od pokušaja Crne
Gore i Srbije. Protiv toga govori fakt, što
je Turska tada predlagala Austriji sporazum o za-
jedničkoj zaštiti Sandžaka, a Aerenthal se uklonio
od toga sporazuma. Biće koji osobiti uzrok, što
je pobudio Austro-Ugarsku da se odreče od San-
džaka. Govori se, da je sudbina Sandžaka bila
unaprijed riješena sporazumom u Revelju, # da
mijesu bile naklonjene Njemačka i Italija daljim
austrijskim planovima ma Sandžak. Kako bilo,
pasivnost odnosno Sandžaka, koju su velikoau-
strijeki patrioti stavili u grijeh Aerenthalu, prešla
je u nasljedstvo i njegovom nasljedniku Berch-
toldu .. . Govori se da je trojnom sporazumu po-
šlo za rukom da sputa Berchtolda idejom evrop-
ske solidarnosti i teritorijalne nezainteresovanosti,
to ga tako zadržali da propusti zgodan čas za
djelovanje. Ako se u tome sastoji ona ,diplomat-
ska tajna“, kako se smotreno izražava Friedjung,
to će neumitna istorija prije ili poslije nagraditi
lovorom pobjedioca. Ali je psihologija ruske
štampe drukčija od one austrijske. Ruska
štampa ne trijumfira povodom kojeg
uspjeha kao austrijska, nego napro-
tiv... Ikogzna, čija će štampa na kra
ju krajeva učiniti voću uslugu svojoj
diplomaciji; ili oficiozna austrijska
svojim momentanim pobjednim hi-
mnama, ili slobodna ruska štampa,
koja traži više nego li diplomacija?“

 

Arbanija.

Od kako se vještački stvorilo pitanje o auto-
nomiji Arbanije, o Arbaniji se vrlo mnogo piše,
ali mahom pogrješno, jer o njoj nije još prečiš.
ćen pojam, te se zbog toga i mnogo luta. To
priznaju čak i oni, koji o njoj pišu.

Za dokaz da navedemo ovaj članak:

Nije lako označiti granice t. zv. Arbanije
mi na zapadnoj obali niti naspram unutrašnjosti
balkanskoga poluostrva, jer su istorijske, gro
i etnografske prilike neprestano mij
Arbanije. Svo to čini, da valja razlikovati “dvije
Arbanije, geografsku i etnograf :ku. Granice etno-
grafske Arbanije teško je odrediti, jer su se Ar-
banasi tokom vremena zahvaljujući se rasnim
prilikama, a osobito u novije vrijeme, silno širili
na račun slovenskoga življa. Arbanija seše danas

od granica Crne Gore na dobri, a do Preveze
na jugu. Tako vele jedni, premda bi bilo bolje
reći do Argirokastrena, budući sa u Epiru silno
pomiješani s Grcima. Najistočnija pak tačka Arba-
nije je gora Gersteri, jugoistočno od Bitolja. Ar-
banaška obala obiluje naravnim lukama. U sjever-
noj Arbaniji nalazi se S. Giovanni di Medua, koji
se može zapravo nazvati skadarskom lukom, na-
dalje Drač, koji se može razviti u vrlo prikladnu
luku. U južnoj Arbaniji je Valona, koja je jedna
od prostranijih i majutvrđenijih laka Jadrana.
Pred lukom je otok Saseno. Zaštićena je polu-
otočićem, koji svršava rtom Lingueta. Otok Sa-
seno kadar je biti najtvrđa obrana luke. Nadalje
su pristaništa Porto Oanormo, Santi Quaranta,
Sajada, Gomenica, Parga, napokon luka Preveza,
na ulazu zaljeva Arta. Najveća važnost daje. se
luci Valona, jer je ona prirodno utvrđena, te na
nju baca oko Italija, jer joj je vrlo blizu. Od
Ogranta pa do valonskog zaliva imade tek 70 km.

Današnja Arbanija proteže se kroz
tri vilajeta i to skadarski, bitoljski i janinski.

Arbanasi ne čine homogenu grupu ni sa sta-
novišta etničkoga ni nacionalnoga. Među njima
su razlike u jeziku, vjeri, običajima i tradicijama,
rivalitet teritorijalni, politički i ekonomski, a jake
su diferencije i sa antropološkog gledišta. Dvije
su grupe, Gegi i Toski.

Gegi stanuju u sjevernoj Arbaniji, (područje
Peći, Gusinja, dolina Cijevne, Skadarsko Jezero
i donji tok Bojane), do rijeke Skumbi.

Toski od rijeke Skumbi dalje. Odatle dolaze
i imena Gegurija i Toskerija, sjevernoj i južnoj
Arbaniji. Među obim grupama bijesnila je do ne-
davna mržnja na život i smrt. Dijalektično su
razlike među njima dosta jake, kao i razlike u
običajima i tradicijama i u kulturi. Toski su kul-
turniji, dok su Gegi, osobito po visovima saču-
vali mnoge barbarske i feudalne običaje. U antro
pološkom pogledu očituju se razlike u boji kose,
očija i kože, u duljini glave, u kratko one raz-
like, koje su nastale ušljed asimilovanja naroda,
s kojima su se stari Iliri sastajali na jugu i na
sjeveru.

* Plemena grupe Gea jesu Klimenti, Gruda, :

ok Kastrati, Boga, Škreli, Kopljik, Pulati,

i, Dušmani, Tremali i Šlaku, Puka, pleme
razdijeljeno na barjake Cereti, Puka i Kaboš. Uz
Drin žive plemena Marturi, Beriča, Thači i Ma-
lizi, koji imaju ukupno ime Dukaćini; Miriditi
obitavaju na jugu Dukaćina, imade ih 25.000
duša, a dijele se u pet barjaka: Oroši, Spači,
Kušneni, Faudi i Dibri. Glavno mjesto Miridita
je Oroši.

Na jugu Miridita u planinama grada Lješa,
ova su plemena: Velja, Manatija, Bulgari, Kri-
nezezi, Seliti, Kthela i Perlataj, onda Baskia i
Biškasia,

Sve je to u vilajetu skadarskom.

U vilajetu kosovskom jesu plemena Merturi,
Šaši, Nihaj, Krasnik, Tropoja, Gaši, Bituči, Hasi,
Berish, Bugova itd., a na Sar Dagu pleme Ljuma.

U vilajet bitoljski idu još plemena Gega i
to Matija, Luria i Dibra.

Od Toska tri su glavna plemena, u okružju
janinskom naravno, Liab, Toski Ciam. Ta ple-
mena nijesu tako usko skopčana i organizovana
kao plemena u sjevernoj Arbaniji, a dijele se na
podlozi bratimstva u srezove i barjake i to ove:
Musakeja, Škrapac. Tomorica, Kolonija. Kurveleš
Kimara, Riza, Lunćiri, Zagora, Desnica, Dalji,
Karaumratades, Pogoniani, Zagora, Cali.

Broj sviju Arbanasa zajedno, koji stanuju na
teritoriju od 25.000 km. računa se u opće na
1,300.000 duša, od kojih 1,100.000 živi na 'teri-
toriju, koji se označuje geografskom  Arbanijom.
Naravno da su Arbanasi rasijani po svijetu ; imade
ih u Carigradu, Crnoj Gori, Grčkoj i drugim dr-
žavama. U svem se računa broj Arbanass na
1,760.000.

Prema plemenima  brojaa srazmjera stoji
ovako :

Najveća plemena u gornjoj Arbaniji jesu
dići Diba i Miridita, Za Dibre su brojevi
nestalni, za Miridite računa se od 20.000 do
30.000 duša. Iza toga dolazi pleme Pulati sa Ša-
lom i Šošima (11.000), Dukaćini (11.009), Matija
(10.000) Kastrati (10.000), Hoti (9500), Klementi
(9000), Koplik (8000), Gruda (5000). Sva ostala

ja plemena čine zajedno oko 20.000 duša.
Tu su plemena koja nemaju ni tisuću osoba, kao
n. pr, Busahnit.

Treba da još spomenemo broj stanovništva
u gradovima t. j. u gradovima centrima sje-
verne i južne Ar .

U vilajetu kosovskom je Peć (14.000), Đako-
vica (12.000) Prizren na Bistrici (30.000), Tetovo

U vilajetu pak pećskom: Dibra (15000), Oh.
rid (15.000), Elbasan (8000), nadalje Gorica (10.000).

POJEDINI BRO) ZAPADA: 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI us RA.

PISMA

ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA
istra jek vk: IVO ARSETE. Godina XXIl. — Broj 4. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

U vilajetu skadarskom : Skadar (26.000), Kroja
(6.000), Tirana (12.000). Drač (3.000), Kavaja
(5000).

U vilajeta janinskom: Berat ili Beograd
Albanski (15.000), Valona (6000), Premet i Keljca
mali gradovi u dolini Vojuše; Delvino kraj Santi
Quaranta (7000), Filiades, Janina (22.000), Parta
(2000), Margariti i Paramita, mjesta od 3000 sta-
novnika; Preveza (8000), Filipiades (5000).

U svemu za geografsku Arbaniju može se
reći, da u sjevernom dijelu stanuje 600.000 sta-
novnika, a u južnom 600.000.

_ Arbanasi pripadaju trim vjerama : musliman-

riditi su svi katolici, nadalje većina kod Hoti
Klementi, Skreli, Kastrati, Pulati, Šala i Šoši.

Oni Arbanasi, koji žive u Italiji, mahom su
unijati.

Katolici imaju tri nadbiskupije i tri bisku-
pije. Nadbiskupije su : skopljanska sa sjedištem u
Prizrenu (8 župa), skadarska (20 župa), dračka
sa sjedištem u Derbinisti (78 ševa; biskupije su :
zadrimska ili sapska (20 župa) sa sjedištem u
Nenšati, biskupija kešanska sa sjedištem u Kal-
mati i biskupija pulatska i onda opatija Sv,
Aleksandra. 3

Franjevci imaju po Arbaniji 36 župa sa raz-
te
Ortodoksni su . biskupi u Ohridu, Drača,

ograničuje se na koran. U ostalom roditelji se
slabo brinu za školovanje djece i broj analfabeta
je ogroman, osobito među Gegama, :U Skadru
najviše simpatija uživaju franjevci. Danas
uz franjevce i jezuiti i opatice iz Zagreba. A
tro Ugarska ima protektorat nad katolicima.
subvencijonira u Skadru tri škole, dvije
kojima upravljaju jezuiti i franjevci i jednu
sku, kojom upravljaju opatice, nadalje jedno
čje sklonište; imade protokterat i podupire
narije u Skadru, što ga upravljaju jesuite.
vala je dvije škole, jednu mušku, a jednu
u Draču, mušku školu u Tirani, žensku u
i jednu mušku u Đakovu. Druge austrijske
postoje u Široki, na Skadarskom jezeru, u 'Tro-
šani i u krajevima Hota, Jedna škola je ustro-

im milosrdni-

sine

arbanaški đaci, da posjećuju srednje i visoke škole
u Cislajtaniji.
Grčko su škole u Elbasanu i Arti, i ostalom

hrvatske škole također su brojne.
Italija podržava u Skadru
škola i narodne škole, mušku i ženska, i dječji
vrt. Ali talijanski jezik silno preotima mah.
'Nacionala& arbanaške škole postoje u Gorici
i Prizrenu,
Samo ovo, pa je dovoljno da se vidi šta je
Arbanija i kakav je to narod, kao i to ko ga
stvara i zašto ga stvara.

Veselje u Izrallu.

Neprijateljska nam štampa još uvjek
neprestano nastoji, kako bi razglasila ne-
slogu između saveznih balkanskih država.

 

ruku, da za te zlobne ciljeve stvara
u