E NO ADA: RR o a SI uvswe (IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gusau OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. i»: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :: Dubrovnik, 26. januara 1913. Dubrovnik, 24. januara. Ime Friedjungovo poznato je svakome, pa i dalje od naučenjačkih krugova. Tog velikog ,istorika dokumenata“ upoznao je i naš narod, poslije famoznog .bečkog procesa. Nije ga upoznao kao objektivna weee e i oz- biljna povjesničara, nego kao stvoritelja ,, kih dokumenata“ protiv srpsko-hrvatske e Bečki je proces pokazao, da su ti dokumenti bili falsifikovani, čijem se je, naravno, Friedjung po- vjesničar, u vrlo ružaoj boji pokazao ,objektivnim i ozbiljnim naučenjakom“. Obično biva, da čovjek vidi radije i najprije svoje vlastite Tako se i bečki ,,istorik“ EE EE svoje savjesti u potjera za falsifikovanim i sum- njivim istoričkim dokumentima. * Mladi bečki istorik i publicista Vilim Alter, napisao je i izdao jedno istoričko djelo. To je djelo našlo dosta priznanja, osobito u. Njema- čkoj. Knjiga govori o ratu godine 1866. i ge- neral je Benedek jedna od najglavnijih isto- ričkih ličnosti u njoj. Po memoarima brata admi- rala Tegethoffa, koje Vilim Alter u knjizi navodi, prikazan je odnošaj generala Benedeka s bečkim najvišim krugovima, i istaknuto je, kako je Be- nedek bio pod tako jakim utjecajem tih krugova, da je vodio stvar po njihovoj želji. Nije naša stvar, niti je ovo mjesto zato, da mi iznosimo historičku istinu ili potanje prikazi- vanje ove knjige, jer mi hoćemo samo — radi Frisdjunga — da spomenemo memoare Teget- thoffove. Kazali smo prije da je Alterovo djelo našlo priznanja, ali — ustao je jedan čovjek, i to onaj poznati istorik ,autentičnih“ dokumenata, koji je ustao i kazao, da su Alterovi dokumenti sumnjivi, i čak — falsifikovani. To je iznio Friedjung u »Oesterreichische Rundschau“. Razumljivo je, da takva kritika na jednog mladog istorika mora da porazno djeluje. Alter je predložio jury naučenjaka da ispita dokumente da li su autentični ili falsifikovani. Ali kroz to vrijeme, dok je mlađi pisac čekao i pripravljao se do dokaza istine, savladala ga je nervoznost, i, kako je u pismu ostavio napisano, da ne poludi — ubio se. I ova naučna afera, podignuta od čovjeka koji je stekao glasa u Ev. ropi upravo radi neautentičnosti istoričkih doku- menata, pretvorila se eto u jednu nemilu trage- diju. Mi smo ove retke napisati, ne radi Alterove knjige ni radi njene znanstvene sadržine, ne da branimo Altera, ni da se zanosimo za njegovim djelom, — nego smo napisali jedino stoga, što htjedosmo da istaknemo, da se je našao upravo Friedjung, da osporuje autentičnost povjesnih do- kumenata. Žalimo smrt mladog publiciste Altera isto kako što bismo bili žalili žrtve naših narod- nih ljudi, da je Friedjungu, u svoje vijeme, jbilo pošlo za rukom ovjenčati uspjehom lažne i krive dokumente protiv srpsko-hrvatske koalicije. I balkanski je rat ponukao Friedjunga da svoje objektivno pero upotrebi u političko-diplo- matsko-istoričke svrhe. U božićnjem broju ,Neues Wiener Tagblatta“ napisao je Friedjung jedan politički članak. Petrogradsko ,,Novoje Vremja“ navodi iz tog članka ovo otkriće: ,Sad se može bez ustezanja povijedati svijetu, da je grof Erental u zimu godine 1908—9. vodio pregovore s ar- banaškim vođama, i da im je predložio za slačaj rata sa Srbijom oružje i novac za naoružanje 30.000 boraca, a uz to i autonomiju za njihovu zemlju. Do rata se nije došlo, i Arbanasi su se smatrali obmanuti. Ipak nijesu imali pravo, kao što se to sada objelodanilo. Bečki kabinet je bio iskren. Još je Erental bio u stanju da podrži Malisore u Carigradu, kad su ih stali žestoko pritiešniavati turske paše, Berchtold je bio u sta- nju da učini više, Austro-Ugarska je ne samo pro- strla nad Arbanasima svoju zaštitnu ruku, nego je dobila za njih podržavanje sa strane ostalih velikih sila. Najprije je dobila i ENA: Greya, sebe ubijediti, za tim se predao i Poenkare, koji je do kraja pobuđivao svoju štampu u korist srpske luke, Sada svi hoće da kumuju Arbaniji, i ako je samo trojni savez bio zaštitnikom naroda, osuđenoga na diobu iz- među susjeda“. Interesantna su i Friedjungova otkrića o ci- ljevima i uspjesima austrijske politike, Friedjung navodi usroke sašto ni Aerenthal ni Berchtold nijesu mogli poći u Solun: ,Osvojenje zapadnog dijela balkanskog poluostrva od bi se zami- aliti samo uslovom s Rusijom 3 velikih RSM VE lije Na ovo bi Italija imala pravo, silom ugovora trojnoga sa- vesa, koji glasi: Akose Habzburška Mo- narhija raširi na balkanskom poluo- strvu, to se isto obezbjeđuje i Italiji. Usljed ove tačke, opasne za Austro-Ugarsku, jer bi Italija dobila Arbaniju, te bi zatvorila Otran- ski tje«nac, austrijska politika ograničila je svoj program dvjema zadaćama: aneksijom Bosne i stvaranjem neu arbanaške države, kao pro- tuteže protiv a ovak Velike Srbije koja bi ugro- žavala južne oblasti austro-ugarske. Logika je ovoga plana jasna i om je bio srećno izvršen dvjema etapama . . . Srbiji je bilo dokazano, da je moć Austro-Ugarske, koja joj ne da naprijed, od vlast“ Rusije, koja ostavlja Srbima lakata. To malo, što je Austro-Ugarska htiel tići; ona je postigla; to što je htjela diti, ona je predupredila. Uskrsenje g. 1 i Božić 1912. u istoriji austrijske diplomacije su, na koje u buduće ona može obraćati poglede sa zadovoljstvom“. Ipak Friedjung ne dijeli potpuno ushićenje bečkih oficioza povodom londonskog uspjeha au- strijske diplomacije. ,,Uvaženi“ austrijski istorik ne odobrava metodu bečke štampe. On je ,,bez- pristrasan kritik“ i za to konstatira u austrijskoj politici i crnu tačku. ,Samo jedno je trudno ra- zumjeti — on govori — za što se Aerenthal od- rekuo od okupacij: Novopazarskog Sandžaka i zašto Berchtold nije ispravio učinjenu pogrešku. Može biti da je ta diplomatska tajna otkriće koje će s vremenom izmijeniti sud savremenika. Ali do tada mora se staviti pitanje: nije li se mogla postići neutralizacija Arbanije? Sada već je tru- dno da bi se moglo povratiti propušteno . . . Us- pjeh austrijske politike je nesumnjiv, ali je mo- gao biti veći“. Tako ,čuveni austrijski istorik“, a dopisnik petrogradskog lista nadostavlja : pabilja, pasivnost austrijska u pitanju No- vopazarskog Sandžaka ostaje velikim minusom austrijske diplomacije. Osnovni princip bečke bal- kanske politike bio je nedopuštanje da se sliju granice dviju srpskih država — Srbije i Crne Gore. Sandžak je bio klin među njima. Zašto se Aerenthal odrekao od prava njegove okupacije? Njegovi kritičari kore ga, što se on zanosio vje- roin u preporođaj Turske, te se odrekao od prava na Sandžak u njenu korist i to u ime kompesa- cije za aneksiju Bosne, uzdajući se, da će nova Turska moći štititi Sandžak od pokušaja Crne Gore i Srbije. Protiv toga govori fakt, što je Turska tada predlagala Austriji sporazum o za- jedničkoj zaštiti Sandžaka, a Aerenthal se uklonio od toga sporazuma. Biće koji osobiti uzrok, što je pobudio Austro-Ugarsku da se odreče od San- džaka. Govori se, da je sudbina Sandžaka bila unaprijed riješena sporazumom u Revelju, # da mijesu bile naklonjene Njemačka i Italija daljim austrijskim planovima ma Sandžak. Kako bilo, pasivnost odnosno Sandžaka, koju su velikoau- strijeki patrioti stavili u grijeh Aerenthalu, prešla je u nasljedstvo i njegovom nasljedniku Berch- toldu .. . Govori se da je trojnom sporazumu po- šlo za rukom da sputa Berchtolda idejom evrop- ske solidarnosti i teritorijalne nezainteresovanosti, to ga tako zadržali da propusti zgodan čas za djelovanje. Ako se u tome sastoji ona ,diplomat- ska tajna“, kako se smotreno izražava Friedjung, to će neumitna istorija prije ili poslije nagraditi lovorom pobjedioca. Ali je psihologija ruske štampe drukčija od one austrijske. Ruska štampa ne trijumfira povodom kojeg uspjeha kao austrijska, nego napro- tiv... Ikogzna, čija će štampa na kra ju krajeva učiniti voću uslugu svojoj diplomaciji; ili oficiozna austrijska svojim momentanim pobjednim hi- mnama, ili slobodna ruska štampa, koja traži više nego li diplomacija?“ Arbanija. Od kako se vještački stvorilo pitanje o auto- nomiji Arbanije, o Arbaniji se vrlo mnogo piše, ali mahom pogrješno, jer o njoj nije još prečiš. ćen pojam, te se zbog toga i mnogo luta. To priznaju čak i oni, koji o njoj pišu. Za dokaz da navedemo ovaj članak: Nije lako označiti granice t. zv. Arbanije mi na zapadnoj obali niti naspram unutrašnjosti balkanskoga poluostrva, jer su istorijske, gro i etnografske prilike neprestano mij Arbanije. Svo to čini, da valja razlikovati “dvije Arbanije, geografsku i etnograf :ku. Granice etno- grafske Arbanije teško je odrediti, jer su se Ar- banasi tokom vremena zahvaljujući se rasnim prilikama, a osobito u novije vrijeme, silno širili na račun slovenskoga življa. Arbanija seše danas od granica Crne Gore na dobri, a do Preveze na jugu. Tako vele jedni, premda bi bilo bolje reći do Argirokastrena, budući sa u Epiru silno pomiješani s Grcima. Najistočnija pak tačka Arba- nije je gora Gersteri, jugoistočno od Bitolja. Ar- banaška obala obiluje naravnim lukama. U sjever- noj Arbaniji nalazi se S. Giovanni di Medua, koji se može zapravo nazvati skadarskom lukom, na- dalje Drač, koji se može razviti u vrlo prikladnu luku. U južnoj Arbaniji je Valona, koja je jedna od prostranijih i majutvrđenijih laka Jadrana. Pred lukom je otok Saseno. Zaštićena je polu- otočićem, koji svršava rtom Lingueta. Otok Sa- seno kadar je biti najtvrđa obrana luke. Nadalje su pristaništa Porto Oanormo, Santi Quaranta, Sajada, Gomenica, Parga, napokon luka Preveza, na ulazu zaljeva Arta. Najveća važnost daje. se luci Valona, jer je ona prirodno utvrđena, te na nju baca oko Italija, jer joj je vrlo blizu. Od Ogranta pa do valonskog zaliva imade tek 70 km. Današnja Arbanija proteže se kroz tri vilajeta i to skadarski, bitoljski i janinski. Arbanasi ne čine homogenu grupu ni sa sta- novišta etničkoga ni nacionalnoga. Među njima su razlike u jeziku, vjeri, običajima i tradicijama, rivalitet teritorijalni, politički i ekonomski, a jake su diferencije i sa antropološkog gledišta. Dvije su grupe, Gegi i Toski. Gegi stanuju u sjevernoj Arbaniji, (područje Peći, Gusinja, dolina Cijevne, Skadarsko Jezero i donji tok Bojane), do rijeke Skumbi. Toski od rijeke Skumbi dalje. Odatle dolaze i imena Gegurija i Toskerija, sjevernoj i južnoj Arbaniji. Među obim grupama bijesnila je do ne- davna mržnja na život i smrt. Dijalektično su razlike među njima dosta jake, kao i razlike u običajima i tradicijama i u kulturi. Toski su kul- turniji, dok su Gegi, osobito po visovima saču- vali mnoge barbarske i feudalne običaje. U antro pološkom pogledu očituju se razlike u boji kose, očija i kože, u duljini glave, u kratko one raz- like, koje su nastale ušljed asimilovanja naroda, s kojima su se stari Iliri sastajali na jugu i na sjeveru. * Plemena grupe Gea jesu Klimenti, Gruda, : ok Kastrati, Boga, Škreli, Kopljik, Pulati, i, Dušmani, Tremali i Šlaku, Puka, pleme razdijeljeno na barjake Cereti, Puka i Kaboš. Uz Drin žive plemena Marturi, Beriča, Thači i Ma- lizi, koji imaju ukupno ime Dukaćini; Miriditi obitavaju na jugu Dukaćina, imade ih 25.000 duša, a dijele se u pet barjaka: Oroši, Spači, Kušneni, Faudi i Dibri. Glavno mjesto Miridita je Oroši. Na jugu Miridita u planinama grada Lješa, ova su plemena: Velja, Manatija, Bulgari, Kri- nezezi, Seliti, Kthela i Perlataj, onda Baskia i Biškasia, Sve je to u vilajetu skadarskom. U vilajetu kosovskom jesu plemena Merturi, Šaši, Nihaj, Krasnik, Tropoja, Gaši, Bituči, Hasi, Berish, Bugova itd., a na Sar Dagu pleme Ljuma. U vilajet bitoljski idu još plemena Gega i to Matija, Luria i Dibra. Od Toska tri su glavna plemena, u okružju janinskom naravno, Liab, Toski Ciam. Ta ple- mena nijesu tako usko skopčana i organizovana kao plemena u sjevernoj Arbaniji, a dijele se na podlozi bratimstva u srezove i barjake i to ove: Musakeja, Škrapac. Tomorica, Kolonija. Kurveleš Kimara, Riza, Lunćiri, Zagora, Desnica, Dalji, Karaumratades, Pogoniani, Zagora, Cali. Broj sviju Arbanasa zajedno, koji stanuju na teritoriju od 25.000 km. računa se u opće na 1,300.000 duša, od kojih 1,100.000 živi na 'teri- toriju, koji se označuje geografskom Arbanijom. Naravno da su Arbanasi rasijani po svijetu ; imade ih u Carigradu, Crnoj Gori, Grčkoj i drugim dr- žavama. U svem se računa broj Arbanass na 1,760.000. Prema plemenima brojaa srazmjera stoji ovako : Najveća plemena u gornjoj Arbaniji jesu dići Diba i Miridita, Za Dibre su brojevi nestalni, za Miridite računa se od 20.000 do 30.000 duša. Iza toga dolazi pleme Pulati sa Ša- lom i Šošima (11.000), Dukaćini (11.009), Matija (10.000) Kastrati (10.000), Hoti (9500), Klementi (9000), Koplik (8000), Gruda (5000). Sva ostala ja plemena čine zajedno oko 20.000 duša. Tu su plemena koja nemaju ni tisuću osoba, kao n. pr, Busahnit. Treba da još spomenemo broj stanovništva u gradovima t. j. u gradovima centrima sje- verne i južne Ar . U vilajetu kosovskom je Peć (14.000), Đako- vica (12.000) Prizren na Bistrici (30.000), Tetovo U vilajetu pak pećskom: Dibra (15000), Oh. rid (15.000), Elbasan (8000), nadalje Gorica (10.000). POJEDINI BRO) ZAPADA: 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI us RA. PISMA ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA istra jek vk: IVO ARSETE. Godina XXIl. — Broj 4. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA U vilajetu skadarskom : Skadar (26.000), Kroja (6.000), Tirana (12.000). Drač (3.000), Kavaja (5000). U vilajeta janinskom: Berat ili Beograd Albanski (15.000), Valona (6000), Premet i Keljca mali gradovi u dolini Vojuše; Delvino kraj Santi Quaranta (7000), Filiades, Janina (22.000), Parta (2000), Margariti i Paramita, mjesta od 3000 sta- novnika; Preveza (8000), Filipiades (5000). U svemu za geografsku Arbaniju može se reći, da u sjevernom dijelu stanuje 600.000 sta- novnika, a u južnom 600.000. _ Arbanasi pripadaju trim vjerama : musliman- riditi su svi katolici, nadalje većina kod Hoti Klementi, Skreli, Kastrati, Pulati, Šala i Šoši. Oni Arbanasi, koji žive u Italiji, mahom su unijati. Katolici imaju tri nadbiskupije i tri bisku- pije. Nadbiskupije su : skopljanska sa sjedištem u Prizrenu (8 župa), skadarska (20 župa), dračka sa sjedištem u Derbinisti (78 ševa; biskupije su : zadrimska ili sapska (20 župa) sa sjedištem u Nenšati, biskupija kešanska sa sjedištem u Kal- mati i biskupija pulatska i onda opatija Sv, Aleksandra. 3 Franjevci imaju po Arbaniji 36 župa sa raz- te Ortodoksni su . biskupi u Ohridu, Drača, ograničuje se na koran. U ostalom roditelji se slabo brinu za školovanje djece i broj analfabeta je ogroman, osobito među Gegama, :U Skadru najviše simpatija uživaju franjevci. Danas uz franjevce i jezuiti i opatice iz Zagreba. A tro Ugarska ima protektorat nad katolicima. subvencijonira u Skadru tri škole, dvije kojima upravljaju jezuiti i franjevci i jednu sku, kojom upravljaju opatice, nadalje jedno čje sklonište; imade protokterat i podupire narije u Skadru, što ga upravljaju jesuite. vala je dvije škole, jednu mušku, a jednu u Draču, mušku školu u Tirani, žensku u i jednu mušku u Đakovu. Druge austrijske postoje u Široki, na Skadarskom jezeru, u 'Tro- šani i u krajevima Hota, Jedna škola je ustro- im milosrdni- sine arbanaški đaci, da posjećuju srednje i visoke škole u Cislajtaniji. Grčko su škole u Elbasanu i Arti, i ostalom hrvatske škole također su brojne. Italija podržava u Skadru škola i narodne škole, mušku i ženska, i dječji vrt. Ali talijanski jezik silno preotima mah. 'Nacionala& arbanaške škole postoje u Gorici i Prizrenu, Samo ovo, pa je dovoljno da se vidi šta je Arbanija i kakav je to narod, kao i to ko ga stvara i zašto ga stvara. Veselje u Izrallu. Neprijateljska nam štampa još uvjek neprestano nastoji, kako bi razglasila ne- slogu između saveznih balkanskih država. ruku, da za te zlobne ciljeve stvara u