suse IZLAZI SVAKE SUBOTE. cuemu CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. +: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Dubrovnik, 28. februara. U jednom od prošlih brojeva donijeli smo o financijskoj krizi u monarhiji. Svakog dana stižu novi glasovi o nevolj- nom stanju, U Galiciji je zavladao glad. Deputacije kod ministra tražile su pomoći, i ministar-predsjednik obećao je da će vlada dati kruha i krumpira. U mnogi- jem kotarima Česke takođe /je nastupio glad. Poslijedice današnjega stanja eto se jako osjećaju. A što će još da bude? Sad se skoro tražio opet zajam od 600 milijuna kruna za pokriće vojnih troškova od najzadnjeg vremena. dnog prospekta. Vojna uprava traži za godinu 1914. 580.000.000 K, naime 40 milijona kr., više nego za godinu 1913. Proračun vojne uprave za god. 1914. bavi se slijedećim zahtjevima: Prelaz iz trogodišnje u dvogodišnju vojničku službu stajaće najprije 8 milijuna, a zatim svaku dalju godinu 9,000.000 K, više. Premije podčasnicima i poboljšanje njihovih plaća stajaće trajno svake godine 800,000 K, poučna sredstva zapašće 2,000.000 K, za doplaćanje zaostatka izdavaće se svake godine 3,100.000 K, za utvrde, zgrade itd. treba 10 milijuna K. Nadalje će iz- vanredni kredit za godinu 1914., iznositi 2,000.000 K. Skupne potrepštine g. 1914., iznašaće 15,500,000 K, više, jednokratni izdatak pak 19 milijuna K — skupa da- kle 34,500.000 K, od koje svote otpada na Austriju 21,940.000. Ukupni proračun ratnoga ministarstva za god. 1913. (bez ratne mornarice) iznosi 395 milijona i 968.612. ako se pako uračunaju svi izdaci, proračun vojne uprave za god. 1914, iz- nosiće približno 420,000.000 K. Uprava vojne mornarice zahtjeva za god. 1944. okruglo 95,000.000. Od već dozvoljenih 312,400.000 K, za popunjenje vojne mornarice raspolaže uprava mor- narice sa 95,000.000 K, od koje svote se po osnovi zahtjeva za, god. 1914. 68,000.000 K., ako se ne bude htjelo gradnja novih lađa pospješiti. Drži se, da će se proračun ratne mornarice za god. 1914. kretati između 100 do 170 milijuna Kruna, jer će uprava tražiti kredite za nove lađe. Skupni proračun vojne uprave za g. 1914. iznosiće približno 580,000.000 K, za 40 milijuna Kruna više nego za god. 1913., ako ne bude iznenađenja, koja nijesu isključena. A što će iza ovoga da slijedi? U prošlom smo broju progovorili o je- zičnom pitanju u Bosni i Hercegovini, i istakli smo svoje mišljenje. Deputacija saborskih stranaka koja je otišla u Beč i Peštu, kao da je i kod kuće ostala. Svuda su naišli na nepredusretljivost i skladno odbijanje. Mi mislimo, da su se tome mogli i nadati, I dosadašnje iskustvo imalo ih je naučiti, da predstavnike našega naroda, i u Beču i u Pešti, prima se uvijek ne- rado; da ni od Beča ni od Pešte nikada ništa isprositi nećemo, jer nas tamo, je- dnostavno, ne slušaju, ne vode brige o mislimo, da je deputacija bila skroz su- višna. Glavno je sloga svijeh stranaka i nepopuštanje, odnosno neizdavanje narod- nijeh prava. A može li da bude jačeg i nesavlad- ljivijeg prava nego što je: narodni jezik? s Nedavno je pariški Temps donio čla. Dubrovnik, 1. marta 1913. a danas su čvrsti saveznici, tako se mogu izmiriti i Rusi i Poljaci. Poljačka intran- sigentnost trebala bi biti nešto manja; mora se zaboraviti što je bilo, i poraditi za zajedničku budućnost, Članak pariškog uvaženog lista našao je odjeka i kod Rusa i kod Poljaka. Pra- teći to, opazili smo, da je ruska štampa primila savjete Temps-a mnogo radije i predusretljivije, nego li poljačka. Potonja je pače ovom prilikom oštro pisala o Ru- siji, dočim je prva zagovarala poljsko ru- / ski sporazum. Pri glasovanju sveučilišnih pitanja u parlamentu, za talijansku universu u Tr- stu, a protiv valjanosti ispita na zagre- bačkom sveučilištu, glasovali su svi Ni- jemci i — Poljaci. U poljačkim krugovima koji simpatišu južnim Slavenima, ovo je glasovanje »Poljskog Kola“ izazvalo i priličnu uzru- janost. Ako Poljaci svoju protuslavensku po- litiku uvijek hoće da ,opravdavaju“ pri- tiskom službene Rusije, ne znamo, čijem bi mogli ,opravdati“ ovu protuhrvatsku politiku! Današnja politika poljačka u Austriji nije drugo nego afaristička poli- tika propale šljahte. Bečki dopisnik Srpske Riječi razgova- rao je s jednim političarom o konkor- CRVENA HRVATSKA ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA Izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 8. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA datu Srbije. Taj se političar teoretski slaže, da Srbija treba konkordat s Pa- pom, i da ne mora dopustiti tuđe protek- cije nad katolicima, njenim novijem po- danicima u Novoj Srbiji. Nota bene, taj se političar slaže samo teoretski. Evo kako je razgovor dalje slijedio : — A zašto samo u teoriji? upitah ga. +. Zato što je crkvena politika jedan sastavni dio opće politike, i što se danas mnoge države služe crkvom, kao što se ranije crkva služila dr- žavom. Danas su uloge promijenjene. + # = Dakle po srijedi su drugi a ne čisto re- ligiozni interesi ? — To se razumije. Mi gledamo da proširimo tu povlasticu, da bismo naknadili ono što smo nekada propustili. Mi smo se, vidite, ograničili bili samo na evropsku Tursku i to poglavito na zapadni dio njen, a mogli smo se rasprostrijeti s takijem protektoratom i po azijskoj Turskoj. Dobro znamo da ćemo tamo doći u sukob ponaj- prije s Francuskom, koja, na sreću, ne umije da se koristi svojim pravom religioznoga zaštitnika. Mi bismo to izvodili sasma drukčije. — Naravno. I onda možete misliti kako nam nije svejedno hoćemo li ga izgubiti na Balkanu. — Ali ako sveta stolica rimska nalazi da je mir i interes crkve u sporazumu sa Srbijom ? — Mi smo učinili što treba da sveta stolica ne stane na to gledište, jer je u njenoj tradiciji dobro zapisana šizma .. . Budite uvjereni: na- damo se da ćemo i ovoga puta osujetiti tu na- mjeru Srbije, kao što smo u dva maha posljednjih decenija to činili. Više Vam ne mogu kazati! — Eto, kako u Beču vode ozbiljnu brigu o konkordatu Srbije sa Sv. Stolicom! A hoće li im i uspjeti? Albanija i Srbija. (Varijacije austrijskog stanovišta). Glasoviti srpski istorik Dr. G. Jakšić je pod gornjim naslovom još jedan članak o ovom aktuelnom i veoma važnom pitanju arbanaških granica. Taj je članak izašao u parižkom Temps-u od 21 februara o. g., a mi ga radi njegove važ- nosti ovdje djelomice prevodimo. Hoća da iznesem razloge — kaže u uvodu Dr. Jakšić — ponašanja srpske diplomacije i dobro osnovane srpske teritorijalne tražbine, pa nastavlja: Nazad malo dans nije se osporovalo, da su Ohrida i Dibra komad slavenske Macedo- nije pod skorom i djelomičnom poplavom arba- naškog feudalizma. Izgledalo je, da više niko nije zaboravio, da je ona lijepa dolina Crnoga Drina zemlja macedonska, napučena Slavenima, a pod eksploatacijom arbanaških gospodara. Gra- dovi, a ponadasve Dibra, mogu danss imati ar- banaško stanovništvo: to znači da su arbanaški iskoristioci očutjeli potrebu da se grupiraju. Ali predjeli, sela, ista sela Pinda na zapadu Crnoga Drina, ostadoše slavenski, napučeni seljacima sla- venskim. Stalno je, da su od nazad sto godina nekoja od tih sela i mnogi od tih seljaka bili silom obraćeni na islam, običaje, jezik i nošnju svojih arbanaških gospodara. Ovo vam je istorija sve raje u cijelom turskom carstvu; svugdje se je događalo, da je čovjek morao bataliti svoju vjeru pa i sim jezik, samo da spasi svoj život, djecu ili svoja dobra. Na drugom kraju Turske, u vilajetima Male Azije, koliko li ima plemena, za koje bi čovjek mislio da su kurdi, sudeći po nošnji i njihovom nomadskom načinu življenja i slušajuć ih govoriti, a kad tamo u istinu su po- rijekla armenskoga, priznaju se Armenima, i spo- minju se svojih armenskih predaka. Tako vam je eto u skoro svim tako zvanim arbanaškim selima Stare Srbije i Macedonije. Predpostavimo, da su gdjekoja od njih napučena pravim Arbe- nasima, ali uza sve to velika je većina tih sta- novnika srpskog jezika, vjere i težnja. Izgledalo 86.0 SEJE VRA osam dana takovim pripo- iti. Danas se zahtijeva Dibra za biskupi i popovi učiniše o tome potpune popise stanovništva. Mi možemo, selo po selo, reći, koji su stanovnici ostali srbi, a koji su se preokrenuli na izlam i primili arbanaški jezik, Mi možemo ustvrditi i dokazati, da sa u ovom dijelu doline, pa i na samoj lijevoj obali Drina, skoro sva sela među Strugom i Dibrom potpuno ostala slaven- ska, da mali broj onih koji su bili poarbanašeni# nalaze se na putevima i puteljcima, kojim su pro- hodili od uvijek Arbanasi od njihove Albanije od Elbasana do njihovih novo osvojenih zemalja ili do njihovih makedonskih žrtava. Stanovništvo je grada Dibre arbanaško, uprav tako kao što su od nazad jednog vijeka Lala u srcu Peloponeza, Hydra i Specia u Arhipelagu, Atena i Tebe u sred Grčke bile albanizovane provalom Ali od Tebelena i njegovih. Ali Lala, Hydra, Specia, Atene i Tebe usprkos tomu bile su na teritoriju grčkom i uprkos tomu dandanas su potpuno grčki gradovi: tako da je Dibra sad okružena potpuno srpskom okolicom. Grad ima 10.500 Arbanasa, 4.500 Slavena i 500 Cigarft Mi znamo još, da su na sjevoru Dibre uzduž desne obale Drina slavenska sela Krivci, Baništa, Makelari, Graždani i t. d. Nu na 20 kilometara od Dibre zaustavlja se maše znanje, jer ulazimo u stari turski vilajet Skopljanski, u slijepu ulicu strmenitih brda, gdje nikada nije zašao ni turski oružnik ni porezni ovrhovoditelj. Gospoda nam be- čka kažu, da su to sela arbanaška. Mi pak možemo tvrditi, radi jednakog nepoznavanja stvari, da su slavenska. Mi mo možemo da dokažemo nego samo jedno t. j. da istorijski uvijek sastavljahu dio Stare Srbije, i da Turci poštivahu tradicije njihovih preteča, prisajedinjujuć ovo brđane ne arbanaškom vilajetu s m, nego vilajetu macedonskom ili tačnije srpskom Skopljanskom u najsrpskijem kraju Kosovskom. Naprotiv, nazad osam dana poricalo se je, da su slavenski krajevi Prizrena, Djakove i Peći, cijela dolina Drina Bijeloga i da su komad Stare Be Hahn, austrijski koneno, koga Nijemci i Aw- strijanci drže za najboljeg poznavaoca arbanaških prilika, to koji je progovorio o ovim krajevima poslije marljivog istraživanja, pisao je 1866 : »Ravnica Metohije, sa gradovima POJEDINI 8ROJ ZAPADA 20 PARMA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA priznaje, da je u Peći i Prizrenu stanovništvo bilo slavensko još od nazad šesdeset godina. Radi toga Austrija bi pristala, da ovi gradovi ne budu dio Albanije, uprkos tome što su sadanji stanov- nici većim dijelom Arbanasi“. Nu ovo se razlo- ženje dA još SAP primijeniti na Djakovu : ima šesdeset da Djakova ne bijaše samo napučena Srbima, već je bila centrum srpske kulture i propagande, jer je njezina pučka škola Ave ačiteljima. sve srpske škole u dolini Bijeloga. A Reuter kaže: , Austrija drži, da nijesu pretjerane granice što ih oma predlaže i da dokaže tu tvrdnju ističe, da se od cijelokupnog taja od 1.900.000 Srhatnan. iveiine AA:h SM izvan naznačenih granica = Mi smo uvjek a pini da su od nazad dva vijeka Arbanasi izašli izvan njihovog prvo-* bitnog zemljišta, i da se je tanin 3 i ne samo u Macedoniji, Traciji, u cijeloj staroj europskoj Turskoj, nego i u Anatoliji, Siriji i Egiptu. Cijelo je pitanje u dilemi: imaju li se pripojiti Albaniji svi krajevi gdje je Arbanas kao gospodar mogao staviti nogu, ili pak se imaju povratiti legitimnim posjednicima njihova eredi- tarna dobra, svakomu ono što ga ide, a tako Arbanasima Albanija — sama Albanija. Cijelu istoriju Albanije dominira jadnostavna činjenica, da je Arbanas prije svega grabežljivo stvorenje, koje ne živi nego za plijen, i koje neće da živi od drugoga već od plijena. Albanija nije nikada bila drugo nego naslaga nekog stal- nog broja ratnih banda ili omanjih vojuka, koja je svaka od njih imala svoga poglavicu po na- sljedstvu ili po izboru, urođenik ili stranac, a njihov posadni grad, da tako rečem, u kraju ba- štinjenom ili osvojenom, uvijek u kraju ekaplo- atiranom. U pravoj Albaniji, gledanoj sa sjevera, srce ove arbanaške vojske bijaše na obalama Jadra- na, u predjelima Skumbi između Tirane i Elbasana. Tu je bila u 13. 1 14. vijeku kneževina arbanaška sa glavnim gradom Kroya. Na jugu, između Skumbi i Vojose, druga je banda imala u posjeda teri- torije između rijeka Vojose i Devola pod dinasti- jom Mysakisa. Zatim malo više na sjever jedna druga pod dinastijom Thopia, koji su tobož htjeli da potječu iz Francuske. Na sjevero-istoku u go- rama donjega Drina vladala je dinastija Dukadjina i Kastriota, koja je kašnje dala Albaniji njenog prvog i zadnjeg narodnog junaka Gjura Kastriota rečenog Svi istoričari, se da priznadu Skenderbegu srpsko porijetlo. U na- rodu se je arbanaškom potpuno izgubila uspomena na Skenderbega, ali ta uspomena živjela je i još živi u ciklusu narodnih pjesama, koje pjeva i dandanas srpski narod. A to je zato, jer u doba Skenderbega gra- nica Albanije i slavenske zemlje bijaše sam Drin : i na jugu i zapadu Drina kraj arbanaški, na, sjeveru i istoku zemlja srpska. Dok Crnogorci danas traže Skadarsku ravnicu na sjeveru Drina, oni ne ištu drugo nego da opet siđu u donju Zetu, koja je do dolaska Turaka bila slavenska zemlja, te odakle su se Srbi morali iseliti prama gornjoj Zeti, prama sadanjoj Crnoj Gori, samo da sačuvaju svoju kršćansku vjeru. Kad mi zahtijevamo Peć, Djakova i Prizren, mi _ne činimo ništa drugo već opet prisvajamo samo naša prava, koja nijesu nikada zastarjela proti arbanaškom osvajaču, koji je počam od 15. vi- jeka vojevao za plaća u korist Turčina, g pred- šasnih pak stoljeća u korist Anžuvinaca, Mlečića i nas samih Srba. Od nazad dva vijeka, Arbanas, bilo kao pla- sela, da prisvoji čitave ravnice, gdje je on pak stvorio pustoš. Ali Arbanasu nije uspjelo svim tim postupkom drugo nego da okruži svoju dje- dovsku tvrđavu, svoju arbanašku zemlja vojnič- kim pojasom, u kom je on zapovijedao, hajdukovao i živio od truda stanovnika. Srpska pobjeda nije i ne može drugo da bude nego oslobođenje stanovnika i povratak ar- banaške garnizone u njihovu pravu djedovinu, gdje će gospoda Rimska i Bečka da se naprežu kako će on da nauči ljepote i vrline autonomije. Na zdravlje svima! Mi ne želimo ništa drugo članak o budućnosti Bitolja. Kako i is Srbije, tako i iz Nove Srbije listovi nomaju post- đobita za zemlje u monarhiji.