oi
vage (IZLAZI SVAKE SUBOTE, Gea
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU
BROVNIK I ZA AUSTROJUGARSKU NA GO.
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.
«: ZA PO I_ ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-
: Dubrovnik, 14. marča.
Sa ruske i austrijske strane izašla «su
službena saopćenja o demobilizaciji. Ona
je djelomična: na rusko-austrijskoj gra-
nici. Petrogradska agencija, odmah po-
slije saopćenja nadodava da je ovlaštena
izjaviti, na temelju rusko-austrijskih do-
govaranja, da Austrija nema agresivnih
, namjera prama južnim susjedima, t. j.
Srbiji i Crnoj Gori. Bečka Newe Freie
Presse to demantuje i kaže da tih klau-
novno, u javnosti pred velesilama, izjavio
kako Austrija nema agresivnih namjera.
sz
Bečka štampa sad opet viče na Sr-.
biju. U živo je meso ujedoše transporti
srpske vojske i topova. Pa traži i razja-
šajenja. Čak bi htjeli, da Srbija ne vrši
savezničku dužnost: da pomogne Crno-
gorcima osvojenje Skadra! Ta štampa
radi jedino to, da mistifikuje javno mni-
jenje. Ali čemu bi služio taj stimmung,
kad nema agresivnih namjera! Bečka bi
ih štampa valjda htjela! Zar je malo, i
do danas, finansijskog propadanja?
*
Ponovno stižu vijesti da je Rusija pri-
stala da bude Skadar arbanaški. Crno-
gorci, ako ga zauzmu, bez sile ga neće
iz ruka ispustiti. I onda kao da bi na-
stalo opet komplikacija. Koliko je lako
komplicirati, toliko je teško razmrsiti. U
čijim je rukama aleksandrijski mač?
*
Arbanija! Velika Arbanija!
Arbanije će biti, ali koliko, kako i
kako dugo, to ne zna niko. Labava je to
stvar; vrlo slab temelj velikoj i visokoj
meti. Snuju joj i grade joj odviše velika
vrata, Kad su Soljani malome gradu gra-
dili velika vrata, prolazio je filosof, pa
ih ovako oslovio: ,Soljani, ne gradite
velika vrata, pobježe vam grad!“
Madžari i Arnauti.
Štampa madžarske prijestonice, koja, kao što
se zna, nipošto ne predstavlja javno mišljenje
Ugarske, nego tek nemjerodavno mišljenje izvije-
snih financijskih i političkih klika, bila je veš i
do sada poznata sa svoga neozbiljnog držanja u
spoljnoj politici. U spoljnoj politici austrougarske
monarhije madžarska javnost danas ne igra skoro
nikakvu k
Ugarska je, zahvaljujući politici svojih rođe-
nih sinova, Tizse i Lukača, za bečke krugove
postala apsolutno bezopasna. Madžarski političari,
neka je čast malobrojnim izuzecima, ni danas no
vide jasno svoje vlastito interese i oni i danas,
kada im je Beč oduzeo svaku mogućuost slobo-
dnog nacionalnog života, u unutrašnjoj i u spolj-
noj politici svoje otadžbine vode bečku politiku.
!
i
i
!
i
Dubrovnik, 16. marta 1913.
Za vrijeme svog ,velikog nacionalnog kabi-
je rođenja
imaju zajedničke interese s nama
i sa mašom braćom Hrvatima. Ali tek što je sla:
vna madžarska koalicija došla na vladu, ona je
smjesta pokazala, koliko vrijedi to mnogo hva-
ljeno madžarsko prijateljstvo. Željezničarski Pra-
jateljstvo za nasi ža
našu hrvatsku braću ne ima apsolutno nikakve
vrijednosti.
Jene Rakosi, koji je dolazio u Beograd
trašk srpsku pomoć protiv Beča, postao je član
Gospodske Kuće i smjesta je zaboraviq
i
i
Z
f
i
jegovog
znata ,Veleizdajnička Parnica“ i ,,veliki prijatelj“
Srba, ministar Franjo Košut, trpio je, da se pod
njegovom vladom, koja je došla na upravu po-;
moću ugarskih i hrvatskih Srba i Hrvata, insce-
nira proces, koji će ostati ljaga na njegovom ime-
nu, dogod se ono bude spominjalo.
Ljudi opozicionari testamentarni izvršioci Ko-
šutovog programa, progutali su ćuteći i aneksiju
Bosne i Hercegovine. Organ Rakoszia napadao
je Srbe i Srbiju u to vrijeme na najbezočniji na-
čin i nije bilo bečkog pawufleta protiv Srbije,
koji madžarska štampa nije u slast preštampala
i na taj način trovala svoju publika, predstavlja.
jući joj Srbe i Srbiju kao svoje zaklete neprija-
telje. Za vrijeme pregovora o novom trgovin-
skom ugovoru spriječio je Košut i njegova klika,
da ugarski sabor primi već sklopljeni ugovor.
Kada je bila riječ o tome, da kralj Srbije posjeti
vladara susjedne monarhije, i opet se je madžar-
ska štampa istakla svojim necivilizovanim pona-
šanjem prema Srbiji i njenome vladaru.
U početku današnje krize u spoljnoj politici
sva je madžarska štampa stala na stranu našeg,
a i svoga, vjekovnoga neprijatelja. Mržnja na
Slovene uopće, koju je madžarskoj javnosti pel-
covalo nekoliko protjeranih ruskih Jevreje, za
koje Ugarska znači Eldorado korupcije, izražena
je i ovoga puta sasvim otvoreno. Pobjede savez-
ničkog oružja zaprepastile su jadne Madžare, i
oni — ne znajući kako da se drže, počeli su da
mlate po svojim negdašnjim rođacima Turcima,
odričući se svakog srodstva s njima. Sada, pak,
pronašli su Madžari svoj nov interes, a to su
pjunačni Arnauti“, koji Madžarima, doduše, nisu
braća, kao Turci, ali sa im simpatični za to, ier
i oni, kao i Madžari, nemaju u Evropi nigdje
rođaka.
Sva madžarska štampa pronašla je danas,
da bez velike i moćne Albanije Ugarska ne mo-
že imati nikakve budućnosti. Madžarska javnost
danas vodi brigu za Arnaute i traži rat protiv
Srbije, da bi arnautski divljaci, po želji Beča,
mogli slobodno da kolju nezaštićeni srpski ele-
menat !
Ovo treba dobro zapamtiti jer je više nego
sigarno, da će naši madžarski susjedi za kratko
vrijeme, kada im dosadi bečki jaram, i opet po-
tražiti svog ,naivnog susjeda vadraca“ (tako nas
naš veliki prijatelj Jene Rakoszi žove u svom
đentrijskom organu) i tražiti od njega pomoći
protiv zajedničkog neprijatelja“. Ako li dođu
opet na molbu, njima sad valju — pokazati vrata.
Srpski narod, koji je gorko iskusio vrijednost
madžarskog prijateljstva, sa madčarskom đentri-
jom ne može imati ničega zajedničkog. Mi šalimo
sadbinu madžarakog seljaka, ali sa njegovim da:
našnjim pokvarenim im gospodarima, kao
demokratski narod, ne možemo da simpatišemo
i njihovo prijateljstvo za srpski narod poslije do-
jeg iskustva nema nikakve vrijednosti, Mi
ih drage volje ustupamo Arnautima, kojima oni
toliko simpatišu i pa koje oni toliko liče.
»Štampa“.
Grozne posljedice mobilizacije.
(Govor nar. zast. ), Giankini)
nih poslova, te ni jedno razborito čeljađe ne mo-
že da shvati, kojim bi velikim ciljevima imalo
da složi ovo bacanje snaga i novca. Nijedna dru-
ga provincija nije tako teško očutjela ove vojni-
čke mjere kao Dalmacija. U Dalmaciji se je ve
mobiliziralo, pa i zadnje rezerve ratne mornarice
ne mogu da izvrše težke radnje koje bi se sad
imale obaviti u poljima i vinogradima. Zastupnik
Biankini obratio se je u svoje vrijeme na vladu
Š i ičavnici Dalmacije badu ot-
u ovome se čini iznimka, koja upravo pogađa
opet Dalmaciju više nego ikoju drugu zemlju.
Uvjerava se, da će se skoro demobilizirati samo na
sjevernoj granici. Ako je to istina, dalmatinski
zastupnici moraju da najodlučnije proti tome pro-
testuju. Ako se dođe do demobilizacije, to znači
da se je postigao željeni sporazum s Rasijom
vrhu balkanskih pitanja. Zašto bi onda jadna
čeljad na jugz morala da i dalje bude mučena,
te zašto da ti jadni ljudi i dalje snose teške te-
rete mobilizacije? Zašto već tako teško iskušana
Dalmacija mora da bude sasvim upropašćena ?
Demobilizacija morala bi da bude provedena isto-
dobno. na sjeveru i na jugu. Ovo ratno stanje,
koje nas zapada ogromne svote novaca, sasma
je nepopularno, te je potpuno nerazumljivo širim
masama puka, a ni pred istorijom se to neće
moći opravdati. Matin je donio skorih dana vijest,
da se neće moći provesti mobilizacija na jugu,
jer da je pučanstvo uznemireno. Ova je zadnja
tvrdnja istinita, ali ovaj nemir ne datira od jučer,
a da se u civilizovanoj državi umiri narod ne
treba gruba sila oružja i vojna sila, već je po-
trebno sveto oružje pravde i ustavnih sloboda.
Ako je istinita vijest Matin-a, apsurdne su voj-
ničke mjere proti kojima se mora protestovati.
Danas uskračujemo Saveznim Balkanskim Drža-
vama Peč, a sutra opet jedno drugo mjesto. Srbiji
ne dopuštamo niti trgovačku luku na Jadranskom
moru, i nećemo da junački pobjeditelji poberu
plodove njihovih pobjeda. Rumunji uz njihove
uvjete na Silistriju i poludivlji Arbanasi postali
su nam miliji od Srba i Crnogoraca od kojih
imamo direktno više potrebe uzev u obzir eko-
nomske interese, te koji imaju na milijune svoje
braće u našoj monarkiji. Naši diplomati hoće:
pošto po to da daruju Arnautima autonomiju,
dok u Hrvatskoj, najstarijoj kraljevini ij
i najstarijem središtu kulture koja je znala bra-
niti svoju slobodu proti Turčinu brišu i zadnje
tragove autonomije i prepuštaju tu zemlju dikta-
turi tiranina Cuvaja. — Govornik spominje na-
dalje arbanaški kongres u Trstu, pa kaže: Mora
se žigosati protuslavenske manifestacije na kon-
gresu u Trstu pod pokroviteljstvom austrijskih
vlasti i uz učešće osoba, koje spadaju pod mo-
narkiju. Tu su se vrijeđali balkanski vladari i
najpogrdnije su se riječi sipale proti srpskom
narodu, a Vlasti nijesu prosvjedovale proti tome
kao što bijaše njihova dužnost, Ovako mi gradi-
mo našu ekonomsku budućnost na Balkanu; o-
vako mi pripravljamo autonomnu Albaniju Italiji
i podižemo vječiti spomenik mržnje proti našoj
nesretnoj monarkiji.
Arbanasi protiv autonomije.
»R. Novi List“ prima dopis iz Drača, kojeg
ovdje donosimo i iz koga se vidi koliko su pravi
i zaneseni ža autonomijom“, Dopis iz
Drača glasi:
štampi. Taj braojav glasi:
«Mi predsjednici muktari i prvaci 48 sela u
srezu kavajskom okruga da
ne prisnajemo tobožnja vlada Ietotil
CRVENA HRVATSKA mase
ZMJERAN : PISMA
izdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXI, — Broj 11. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA
Vi ste izvoljeli, u odgovoru na interpelaciju
Adlera, Pornetstorfera Seitza i dra.
gova dne 11. febraara, da zlo stanje, tia koje #5
je kroz čitavu javnost tužio, ili opotečeta ili ste
prosto sveli na neznatne Mi
a
ši 7
liši
imtezi
litiši
HH
momčad prima najmanju nadnicu što u vrijeme
mira postoji;
4) da momčad ne radi vojne već s
beskorisno muči jedan dio sa para-
dama, vježbama u pozdravljanju, sa izvijanjem
puške i tome slično, a drugi opet dio
bljuje se sa onim radom, koji bi kao civilna o-
soba radio;
i
:
I
i
i
: