Strana 2.

Zahtjevi Balkanskog Saveza.
U utorak su saveznici dali silama odgovor.
U noti zahtjeva Balkanski Savez predaju sviju
ih ostrva, predaju Skadra“ i ratnu otštetu,
koju će odrediti naročita komisija. Ne primi li
'Turska ove uslove, rat će se nastaviti na svima
frontovima.
Pitanje izlaza pučanstva iz Skadra.
Crnogorska vlada odgovorila je predstavni-
cima velevlasti, da žali, što nije u stanju odazvati
se željama od njih izraženih glede odstranjenja
nekombatanta iz grada Skadra, pošto vrhovna ko-
manda vojske odbija da se predade komandantu
Skadra šifrirana depeša. Kraljevska vlada izja-
vljuje se ipak spremnom podastrijeti na uvaženje
vrhovnoj komandi vojske jedno priopćenje glede
izlaska nekombatanta, sastavljeno in claris i pot-
pisano od otomanske vlade.

x
* .

Brzojavi stigli ove sedmice :
Pašićev govor.

BEOGRAD, 3. U današnjoj sjednici Narodne

Skupštine držao je ministar predsjednik Pašić
govor, u kome je kazao skupštini: » Uvjereni
smo osjeća s nama dužnost, da iskaže svoju
duboku, neizmjernu zahvalnost besprimjernom
požrtvovanju i čeličnoj hrabrosti oficira, podofi-
cira i vojnika, ponosnim osvetnicima Kosova,
oslobodiocima starih zemalja. Srpski narod imaće
prva brigu, da ublaži gubitak hranioca porodica
i da posvjedoči priznanje, što umješe odnjegovati
i vaspitati sinove iz čije krvi sinula je novim
sjajem svjetlost srpskoga oružja. Srpski narod
podići će na Kosovu vječiti hram spomenu palih
pobjednika.
Od dana kad smo se rastali srpski je narod
svršio veliko istorijsko djelo. Njegova vojska za
mjesec dana pobjedila je tursku, oslobodila braću,
osvetila i oveselila Kosovo tužno, od jedne slavne
bitke išla munjevitom brzinom k drugoj, vaskrsla
slobodu prijestolnici Kraljevića Marka, na Bitolju
pokazala cijelom svijetu svojom sjajnom bezpri-
mjernom pobjedom da nema granice požrtvovanju
i vojničkim vrlinama srpske vojske, te njene o-
sebine dovedoše je do egejskoga mora. Na tim
krilima ona je preletila sa Prizrena slavnog preko
malisorskih i miriditskih krševa na našu staru i
željenu Adriju. Svršivši svoj zadatak nije se od-
marala već je pohitala u pomoć saveznicima, koji
su se isto tako hrabro i slavno borili. Na mari-
čkom polju sa bratskom bugarskom vojskom o-
svojila je tvrđavu prvoga reda, prvu tursku pri-
j icu u Evropi i svoje ime vezala za taj
istorijski svijetli čin“.

Ovaj je govor Pašićev bio frenetički aplau-
diran. Isticanje pobjede kod Prilepa i Bitolja,
zasluga kod Jedrena i fraze o Adriji naročito
su bile zapažene.

Nova pruga srpske željeznice.

BEOGRAD, 3. U ministatstvu građevina
sprema se zakon o željeznici Kragujevac—Kra-
ljevo—Raška; nadalje Niš—Mrdare i Kruševo
—Mrdare, koje će pruge biti dio Jadranske že-

Pušteni turski zarobljenici.

BEOGRAD, 3. Ministar vojni naredio je, da
se puste kućam svi turski zarobljenici bez obzira
vjeroispovijesti, koji su rođeni na teritorijima o-
svojenim od savezničke vojske.

Interpelacija nacijonalističke stranke.

BEOGRAD, 3. Nacijonalističke stranke u-

pravile su vladi interpelaciju, da li postoje savezni

Narodno ruho, odora
1 4 4. u Srhd 1 Hroait,

(Nastavak)

U nas su se junaci ponajprije vježbali

i skoka junačkoga i kamena s ramena, te

gađiali praćom i t. d. Spominje se Hrelja

od Novog Pazara kao brzotrki junak, Relja
Krilatica ili Bošnjanin:

,Kuma kumi Debelić-Novaka
u čauše Relju Krilaticu.“
Zovu ga krilatnik i krilatović, & poka-

(22)

zuju se i dan današnji skakala Relje Boš-
njanina, Kraljevića Marka u Poljicima i kod
Lovreća, Miloševa skakala ili skakalište i t. d.

Ovo je narodno vježbanje dobro uhva-
tio Njegoš u G. V.:

»»“ORVBNA HRVATSKA“
s

ugovori balkanskih .država, da li je njima izvr-
šena dioba teritorija, i da li će Srbiji ostati ono
što je vojska zauzela. Ministru vojnom upravljena
je interpelacija: koliko je srpske vojske bilo pod
Jedrenima i kakova je uloga forova po Srbima
zauzetih.

 

Vijesti iz okolice.

Ljepote i starine na teritoriju
dubrovačke republike.

Sotoka Mljeta, 15. marta.

(Dubrovčanima i ,Duštvu za poljepšanje Du-
brovnika i okolice). — Eto nam je prošla i zima,
i ako je u našim krajevima, a osobito na ovome
otoku, što se može mirne duše reći, nije ni bilo,
a približava se i uvlači blago i tiho, te cvatuće
i kitno pramaljaće ...

Sada će početi, osobito u Dubrovnik, nadola-
zit sva sila putnika i stranaca, da se naužiju na-
šeg blagog podneblja i klime te da se okoriste
u upoznavanju, ne samo mnogih lijepih prirodnih
krasota, kojih mnogo obiluje u dubrovačkoj oko-
lici, nego također i da se upoznadu i sa mnogim
i znamenitim starinama, kojima obiluje teritorij
negda slavne naše republike. U pogledu toga za.
redaće i započeti sezona izleta sa parobrodićima
naokolo dubrovačke okolice.

Da se pak stranci više zadrže i da odnesu
sa sobom što ljepših uspomena i da se što bolje
uvjere o mnogim krasnim prirodnim krasotama,
te bogatim i cjelokupnim starinama slavne repu-
blike, priporučilo bi se parobrodskim društvima,
koji će priređivati izlete, pa i ,društvu za poljep-
šanje Dubrovnika i okolice“, da se barem jednom
sedmično, a to nedjeljom uvede jedna pruga i do
Mljeta, a to u ,Luku Polača“ (Porto Palazzo).

Tamo će se upoznati ne samo stranci, već i
Dubrovčani se nepoznatim i lijepim položajima,
kojima sličnih nema na daleko, pa i starinama,
koje zaslužuje vidjeti i proučiti.

Ne treba, pa niti je i lako ove prirodne lje-
pote, opisivati, već je dovoljno spomenuti : krasnu
Luku Polača; tn se vide zidine palače sagrađene
za rimskih careva od Agezilaja Cilike, kojega iz
domovine potjera car Sever, što mu se, kad dođe
u Siciliju ne pokloni kao i ostali knezovi. Sin
Agezilejev Apian, koji stajaše s ocem napisa u
stihovima jedan heroičan sastavak poviše ribanja
i skupa za borovom granom, na kojoj bijaše pri-
rasla morska kamenica, a na drugom djelu gor-
ska ptica savila gnijezdo, pošalje caru Antoninu,
od kojega dobi sebi i ocu slobodan povrat u do-
movinu. Ovu su polaču kasnije razrušili saracen-
ski gusari.

Šumovitost je ovoga ostrva, osobito od Po-
lača, pa do i naokolo ,Jezera sv. Marije“. Čud-
novita su i krasna dva jezera, — jedan do dru-
goga. Dosta je pak da se reče ovo: Hajdete, pa
ćete vidjeti dugi otok Mljet, na ovome u okolo
14 kilometara dugo jezero, a u njemu drugo malo
ostrvašce, na kojemu se nelazi iz 12. stolj. od
Benediktinaca sagrađen krasan božiji hram i ogro-
mni samostan sa raznovrsnim spomenicima stare
ljepote i ukusa.

Ovdje ne ćemo, niti možemo pisati potanko
dugu i bogatu istoriju.

Ovaj otočić i cio dio Mljeta, koji dio nije
bio još zaposjednut od ,,Sklavorum“, bio je od
srpskog vojvode od Zahumlja i Duklje (, Tacho-
linie“ i ,Dioclie“) g. 1151 darovan Benediktin-
cima sa brda Gargano u Apuliji, a pod pokrovi-
teljstvo dubrovačke republike,

Ta se na grobu posljednjega bosanskoga To-
maševića čita: Hie requiescit filius Tomasei regis

»A Madžari igru započeše.
treću igru, skoka junačkoga“.
Skače se skoka junačkaga u vezenim
opancima, jer nije lak junak u čizmama i

mamuzama ili ostrugama, a čizme su k tomu,

srebrom potkovane.

Obično se junaci nadmeću na livadi
ispred čadora, koji je svilen i narešen gra-
nama, a razapet je na bojno koplje. Junaci
ne kreću na put bez čadora ili šatora:

* Razapeše bijele a

Hasanaga je bolovao pod čadorom, gdje

Konjanik slabo strijelja, nego obično
pješak, a i to iz busije, iza zelene jelo, kako
se pjeva u pjesmi :

pZape strijelu za luk i tetivu“,

I lovci dobro strijeljaju utve zlatokrile
pod oblakom i na jezeru.

Kad sam napomenuo lov, valja mi uz-
grede kazati kako junak drži sokola iza
le na žutoj naranči, a da mu bude u po-

Bosniae“. Ovaj je samostan bio glava kongrega-
cije benediktinskog reda u dubr. rep. Kivo imena
zdslužnijih i izobraženijih samostanaca; D. Ma-
karije de Bobali; Krisostomije Calvino ; Basilije
de Gradi; D. Ivan de Giorgi; D. Benedikt de
Menze; D. Mavro Vetranić, naš poznati pjesnik;
D. Eufobije Kaboge, koji napisa , Annales Ragu-
sini“, a radi smrti izda ga na svijetlo Ranjina,
Kabožin drag u istom samostanu; Mavro Orbini
i mnogo drugih. Dosta je pak imati na pameti
to, da je u ovome samostanu u XVI. i XVII.
vj. bila najbogatija biblioteka u Europi.
“ S .

Sve je ovo sada, a to četvrtina Mljeta —
državno. Već je u zadnje doba učinjen jedan kon-
sorcij austrijskih Njemaca, pa se vladom vode
pregovori za kupnju, te će urediti, kao ono na
Rabu kupalište i lječilište, pa će i amo, kao i ono
lani tamo nazdravljati: ,schone und blauc deut-
sche Adria!“

U Dubrovniku ima kapitala. Vidjećemo, ima
li patriotizma? — pa da zapriječe i prekinu pute
ajemačkoj najezdi, učinivši oni jedan takav kon-
sorcij istom zadaćom. Očekujemo.

Domorodac.

 

Domaće vijesti.

Rasprava spljetskom načelniku. Za raspravu
spljetskom načelniku g. Vinku Katalinić u delegi-
ran je sudbeni dvor u Celovcu (Klagenfurt) radi
govora, što ga je g. načelnik izrekao prigodom
manifestacija u slavu pobjeda balkanske braće,
Dan rasprave još nije urečen.

Pomozimo Družbu | Istarski Talijani hoće, da
iskoriste sadašnje neprijateljsko raspoloženje viših
odlučujućih krugova spram južnih Slavena. Nji-
hovo novinstvo prikazuje Hrvate i Slovence u
Primorju elementom nepouzdanim i monarhiji ne-
prijateljskim ističući vajno kako su oni, Talijani,
stup Carstva i čvrst nasip protiv slavenske pro-
vale, Odlučujući krugovi nasjedaju našim Talija-
nima ako i ne iz uvjerenja a ono iz mržnje pro-
tiv nas.

Kao uvijek prva je na udaru naša Družba.
Gdjegod mogu, čine joj neprilika. poteškoća, za-
preka. Hoće da je utuku, da je skuće. Tako je
ovih dana hrvatoždersko kotarsko školsko Vijeće
u Poreću izdalo naredbu koja družbinom učitelju
oduzimlje svaku slobodu kretanja, govora, i di-
sanja. On ne smije politički raditi, ne smije se
baviti nikakvim poslom, koji bi zasjecao u kul.
turni i društveni život svoga mjesta. Na družbi-
noj zgradi ne smije se viti hrvatska trobojnica ;
hrvatske pjesme, hrvatski poklici, moraju da za-
muknu, jer tako hoće istarska, talijanska gospoda.
Što se babi snilo, to se babi htilo. Talijani se, a
s njima još i neki drugi, ljuto varaju, ako misle,
da će nas time utući. O svemu tomu bit će go-
vora drugdje. Za sada bismo htjeli vidjeti tu sila,
koja bi se usudila da hrvatsku trobojnicu ukloni
s koje družbine zgrade. Takov bi pokušaj naišao
i na doličan odgovor. Glavno je, da nam žive
naša Družba, da napreduje, da se jača i svojim
korjenom zahvati i onamo, gdje imade ma i je-
dan istarski Hrvat.

Sudbina Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru
u rukama je Hrvatskoga naroda. Stoga je i opet
preporučamo ljubavi naših ljadi. Hrvati! Hrva-
tice! svakom prigodom sjetite se što obilnije naše
Družbe! Pružite darak izloženoj braći da uzmo-
gnu sačuvati svoju mila, rođenu, a teško ugroženu
hrvatsku riječ!

Soko ili sokolić prikolje po grkljanu u
letu utvu, prepelicu jali jarebicu, a onda se
otisnu lovački psi za lovom. U prispodobi se
osobito spominje soka, sokolić, sokolović, da-
pače i sokolica:

»Podi zbogom, moj sokole dragi !“
On se hrani mačem po krajini,
kao sokd kril' ma po oblaku“.
pKad viđeše dva sokola siva,
jedan graje, drugi progovara“,

Na polasku će junak:

S Bogom ostaj, moja ružo rumena!“

»Pošo s Bogom, moj siv-zeleni sokole *:

Krenuo se paša Džinalija

na sokola, Miloša vojvodu“.

Taman soko okupio vojsku“.

Broj 14.

Crveni Krst. Kao što nam javljaju,
Crnogorski Crveni Krst, koji je na svako zado-
voljstvo odgovarao svojoj svrsi, revnosno se sta-
rajući o ranjenicima, kao god i o drugim potre-
bama, koje u njegov djelokrug spadnju, gotovo
je iscrpao sva sredstva i ako mu se što prije i
što obilnije ne pritekne u pomoć prilozima, po-
stoji ozbiljna opasnost da će morati svoju blago-
tvornu funkciju na najužu mjeru da svede. Cr-
nogorski Crveni Krst za sve vrijeme rata imao
je vrlo velike izdatke, a naročito u drugoj periodi
rata. Tako samo sada na Cetinju se nalazi blizu
hiljadu ranjenika, a oko 100 bolesnika; u Podgo-
rici ima preko 1000 ranjenika, a blizu 1000 bo-
lesnih; u Ulcinju ima blizu 100 ranjenih, a oko
50 bolesnih, a da ne govorimo o drugim bolni-
cama, kao i o tome što se svakog dana prija-
vljaju i ranjenici i bolesnici. O svima njima isklju-
čivo se stara Crveni Krst, te bi zato rodoljubivi
naš svijet trebao što prije da pohita, da svojim
dobrovoljnim prilozima pritekne u pomoć Crno-
gorskom Crvenom Krstu, čija su sredstva sada
gotovo iscrpljena. Brza pomoć dvojaka je pomoć.

Dopisi.

Izvolite, na osnovu $ 19. zakona o štampi,
a na ustuk dopisu: Cavtat 4. marča, sa potpisom
X. Y.. uvrštenomu u broju 12 ,Crvene Hrvatske“
o. g.. objelodaniti u prvom narednom broju Lista.
pod rubrikom ,Vijesti iz okolice“, na prvom mje-
stu, nazočni

 

ISPRAVAK.

Nije istina, da sam ja ,u svojoj besprimjer-
noj ljenosti ugasio sjaj starodrevne Matice cav-
tatske Sv. Nikole“; već je naprotiv istina, da se
je crkva Sv. Nikole u Cavtatu za moga dvanaest-
godišnjeg župničkog službovanja u toj varoši, i
mojim zauzimanjem i Crkovinarstva, skoro sva
obnovila i poljepšala; a što se tiče crkvenih fun-
kcija i ostaiih mojih dušobrižnih dužnosti, t sam
vazda nastojao po savjesti i prama svojim silama
vršiti. Kad sam pak vidio, da više nijesam u sta-
nju da ih ikako vršim, zbog narušena zdravlja,
tada sam po savjesti bio primoran zatražiti miro-
vinu, koju sam na temelju redovitih liječničkih
svjedočaba i dobio.

Srebrno, 31. marta 1913.
Don Niko Štuk
bivši župnik i dekan u Cavtatu.

Gradske vijesti.

Skadar. Kako što je razumljivo, u
gradu se svak interesuje za sudbinu Ska-
dra. Iz nekih vrela, ima 2—3 dađa. širi
se vijest da je Skadar zauzet i slično. To
ne odgovara istim. Mi mislimo, da su te
vijesti tendeciozno proturene samo :la se
javno mnijenje zavarava i da se izazove
kakve vanjske iskaze, Dubrovnik je po-
kazao kako misli i osjeća; Dubrovnik ne
može nego samo simpatizirati balkanskoj
braći, a te su simpatije opravdane pro-
šlošću, tradicijom i u sadašnjosti su sa-
svim prirodna stvar. Mi vidimo kako bi
nas neki htjeli izrabiti, a iskusili smo,
kako i što rade provokateri u izvjesnim

ma. Zato preporučujemo omladini
i svakome da se u ovim danima .kani
svake manifestacije ili demostracije; ape-
lujemo, da se svak čuva javnih iskaza
pa i onda, kad bi Skadar pao. Naše se
manifestacije upotrebljuju da se naša
mladost kažnjava i progoni, a stvari se
ništa ne koristi dok pojedinci pate. Neka
se svak uzdrži i sutegne, a brat pozna
bratsko srce.

 

Sjedi sok& na kamenu, te perje gladi:
da ti znadeš, ;okolice, što sos0 misli“.
Kad sam spomenuo sokola, valja i hrta,
jer bez hrta nema lova:
,Pred njima su rti brzolovi“,
I žutoga rta Dukagjinca“.
,Udariše rti i :
I daj mene dva bijela rta“,
Hrt je pis zečar, vitak, tankih noga,
brz za stizanje zeca i t. d. Vižle potjera, a
hrt slijedi zvijer.
Obično se ide u lov s kerovima, što
dobro njuše, a prisnaže vižlad i hrtovi:
»1 zalaj

,Podranio u lov u planinu“,
ulov lovio ljetni dan do podne“,
Lov je bio i u nas viteška zabava ple-