Strana 2.

proglase bečke omladine i naročito protestirati
protiv onih poslanika, koji su spremni popustiti
u jezičnom pitanju, jer su interesi iz kojih to
kane učiniti u opreci s narodnim interesima. Iza-
bran je i odbor, koji ima publicirati proglase
zajedno s bečkom i pražkom omladinom iz Bosne,
tako da postignu što jači efekt. Isti odbor imat
će se brinuti, da omladina pokrene bar preko
praznika skupštinski pokret za narodno riješenje
jezičnog pitanja, a protiv onih, koji su spremni
popustiti.

Na znanje. Primamo iz Beča: Austrijska Jad-
ranska izložba, koja će se obdržavati ove godine
od maja do oktobra u Beču, može da znatno po-
digne i oživi saobraćaj južnih krajeva s austrij-
skom prijestolnicom i austrijskim sjeverom a
osobito pak, da sbliži sjeverne Slavene sa južnima.

Izložba će pružiti Slavenskome društvu za
narodnu privredu u Beču I Adlergasse 12, koje
imade glavnu zadaću, da podpomaže i podupire
gospodarske odnošaje Slavena međusobno, novu
priliku, da u ovome smjeru razvije živahnije djelo.

Pitanje o izloženju prometa, o učestvovanju
i posjetu izložbe sigurno će iznijeti mnogo no-
vosti na polju gospodarskome, kojima ćemo se
baviti, da priskočimo savjetom, posredovanjem i
podupiranjem u svim pitanjima, koje zasijecaju u
poslove slavenskih zanimaoca.

Molimo, da upozorite interesente svog djelo-
kruga na Slavensko narodnogos ko društvo,

koje će drage volje prispjeti savjetom i djelom u

svima poslovima, kojima će biti povjereno.

 

Dubrovačke vijesti.

Lične vijesti. Od nekoliko dana boravi u
svom rodnom gradu gospar Pero Budmani. Dobro
nam _ došao.

Parobrod ,Lapad“ spasio turske voj-
nike. Na 3 o. m. zapovjednik parobroda ,,Lapada“
mjesnog društva ,Napried“, na svom putu iz
Pole za Mesinu, opazio je kod Brindisi, 15 milja
daleko od kraja, jednu malu barkv, iz koje su
davali znakove za pomoć. Zapovjednik ,,Lapada“
upravio je svoj brod prama lađici i približivši
joj se viđe da je lađa malena i otvorena a u njoj
27 ljudi, prepušteni sudbini morskoj. Bili su
Turci. Lađa je imala samo polovinu jedra i to
zamotana, nešto prtljage i tri vesla, s kojima ovi
ljudi nijesn znali niti su mogli upravljati radi
velike iznemoglosti. Upitani od zapovjednika dali
žele da ih uzme na brod, svi pristadoše, moleći
ga da ih uzme i da im dade štogod jesti i piti,
što je on.i učinio, uzevši također i lađu na brod.
Bili su više mrtvi nego živi od gladi i žeđe.
Kazali su da su pred pet dana dtputovali iz za-
ljeva Valone, da među njima ima časnika i voj-
nika turske vojske i četiri Grka iz Soluna, koji
također da pripadahu turskoj vojsci. Svi su bili
odjeveni u civilno odijelo. Neki od njih da su bili
u bitci kod Kumanova a drugi opet u bitci kod
Monastira, odakle da su poslje pobjede Srba, bili
od svog zapovjednika, otpušteni iz vojske, Vele
da se nijesu htjeli boriti za Albaniju, nego da su
oružje i uniforme prodali Komitatu za Neodvis-
nost Albanije u Valoni, odakle da su neopaženi
po noći ukrcali se u lađu, namjerom da se pre-
vezu u Solun ili Carigrad i otole vrate svojim
kućama. Kada su vidjeli da je obala blokirana
grčkim brodovima, da su upravili svoju lađicu
prama talijanskoj obali, gdie ih je i našao paro-
brod ,Lapad“. Rekli su da je još drugih 6 lađa
na isti način kao oni odputovalo iz zaljeva Va-
lone, ali da ne znadu za njihovu sudbinu. Zapo-
vjednik parobroda ,Lapad“ predao je ove ljude,

Narodno ruho, odora
It. d. u Sr DA IHirvati,
(Nastavak) (24
Čeljusti su na gvožđima puške vuk,
a smicalicu ili dirku (obaraču) brani branik.
Filja (rupica na pušci) je na prašniku.
Puška je na jedmu burmu zavijana,
toreiane, što je mnogo skupa.) Najznameai-
tija je izreka, a ima ih dosta o pušci:
»Pa on pušci živi oganj daje,
Pogodi ga u srce junačko . . .“
Najbolje žali svoju pušku Vuk Mandu-
šić, kad mrko priča (Gorski Vijenac):
.<-.l u boju kod bijele kule,
Olova mi toke izlomiše,
A u razdvoj boja krvavoga

ma,
Prostriže ga (ostela mu pusta!) (plače)
trska bješe.

»CRVBNA HRVATSKA“.

lađu i njihovu prtljagu, turskom konsulatu u
Mesini.

Na znanje. Današnjim danom g. Dr. B.
Martecehini ponovno preuzima kao općinski i
privatni liječnik svoje agende.

Sv. Josip. Kako je sv. Josip, pokrovitelj
drvodje! padao ove. godine u veliku nedjelju,
tako naši.radnici nijesu mogli tog dana da ga
proslave. Stoga je svetkovina bila izvršena u ne-
djelju. U crkvi su bile obične crkovne svečanosti.
U večer je naša muzika imala da izvrši program
na Placi, ali joj je to bilo zabranjeno od političke
vlasti.

+ Špiro Berberović. U ponedjeljak umro
je čestiti i mirni naš trgovac g. Špiro Berberović,
brat g. Jova. U srijedu mu je priređen sprovod
uz lijepo saučešće građanstva. Laka mu zemlja,
a swojti naša sućut.

Ko je kriv? S kompetentne strane doznali
smo tek ovih dana, da je, u svoje vrijeme, s pred-
logom Hrv. Osječkog Kazališta stigla ovamo i
ponuda Hrvatske Opere iz Zagreba, da bi naime
ovdje dala, uz istu subvenciju od 10 tisuća Kruna,
10 opernih predstava, Uprava se našega Teatra
ipak odlučila za Osječko Kazalište. Pitamo samo:
Koja kriterija vode Upravu u ovakovim zgodama?
I je li možno da se odbije onako valjana opera
zbog ma kako dobre operete? IL V.

Odbijen utok. Na odluku progona iz svih
zemalja zastupanih u carev. vijeću, g. Jov. L.
Perović, bio je napravio utok na Namjesništvo,
koje je potvrdilo prvašnju odluku, te g. Perović
mora ostaviti svoje rodno mijesto. 'Takqva su
vremena.

Pučka Sloboda u Spljetu donosi u prošiom
broju ovaj dopis iz Konavala:

Domobranski satnik g. Julius Matičević do-
šao je u Konavle da osnuje neka streljačka dru-
štva. On se prvo bio obratito kod nekoliko čuve-
nih radnika na polju narodne prosvjete (Brati-
čevića, Prodana, Dagoniga Veramente, Bendiša
i dr.) te im izjavio da će ta društva nositi hrvatsko
ime te imati hrvatsku troboju kao društvenu zas-
tavu, da se tobože sa tim društvima neće ništa
drugo nego da se oboruža toli vjerni hrvatski
narod da je u stanju s puškom u ruci da ustane
u svako doba na obranu svih prava naroda i do-
movine, čiji je i sam sin! Ljudi se u početku
divili takvom rodoljublju mladoga časnika, te mu
naravno biše pri ruci, ali uvijek dobro pazili da
taj g. ne bude mješte toga što drugo snovao na
našem bezazlenom puku, što se na koncu i do-
godi. Ne- prođe dugo i oni se uvjeriše da to nije
nikoji rodoljubni već skroz protunarodni rad. Na.
ravno, da je i sve laskavo obećanje uskraćeno
bilo. Dapače su se ta gospoda usudila upotrebiti
milu nam troboju koju su_njezini sinovi kroz sve

: viz M si
vjekove čuvali i nekaljenu doranili potomstvu.

Radi toga nastao je sukob te sva skoro dru-
štva neće više ni da čuju gospodu koja su htjela
da izvedu takova šta nad slobodnim i svijestnim
konavoskim pukom. Dok su ih tako nemilo poz-
dravili slobodni  konavlja1i, s druge ih strane
prigrliše zvani čisti“, koji su priređivali neka-
kovo slavlje u Popovićima. Bilo je tu i naših so-
kolova koji su zanimivo gledali nekoliko konavljana,
kako plešu u kolu skutonoša. Ne znamo što ih
je tu dovelo, no svakako rodoljablje nije, nego
možda koji kukavni darak ili što slična. Kukavice
sto put kukavice. Konavljani.

Kinematografske prestave. U četvrtak
24. ov. mj. n stavit će se sa kinematografskim
prestavama u bondinu pozorištu. Uprava je na-
bavila nove savršene aparate koji potpunoma

žutih dukata. Ovako će srdar Janko Gju.
rašković (Gorski Vijenac):

,Čudne puške, valja mušku glavu !

Svaka naša šest puta odjekne,

A dželordar Tomanović-Vuka

Devet puta jednako se čuje“.

Uz oružje napomenuti je i dzenovu ba-
tinu, u kojoj nema ulja, kažu u Dabrovač-
kome.

»Ne more te šjeći oštra čorda ..,
A more li moja drenovača? —
Pa poteže drenovu batinu.

Tale budalina, junak od Orašca, i nema
drugoga oružja, no će s trideset Orašana
ovako srnuti, da dijeli ljuti megdan:

»Na jkulašu konju balavome
Zavrgh se drenovom batinom ;
U batini trideset klinaca. —*

Tale je bio bez ikakva junačkog i konj-
skog fakwma (opreme), ali ga se ovako spo-
minje kao četobašu na ćenaru (granici) tur-
skom i kaurskom :

Drugu Mujo knjigu nakitio,
Te je šalje u Liku-Krbavu
Na Turčina Ličanina Tale. —

I do njega od Orašca Talu“,
U Turaka je Tale goropadna junačina,
nije odrlija. Evo kako se šali i sprema na
junački dženjak (boj):

odgovaraju modernim zahtjevima pokazivanja ki-
nematografskih snimka, te se ujedno pobrinula
za niz krasnih i interesantnih predstava.

Novi put oko Lapada. U zadnjem broju
našega lista javili smo, da se zamisao otvaranja
ovoga puta ostvarila. Sagrađeno je već preko 300
metara krajem mora i kad put opaše cijeli lapad-
ski poluotok imat ćemo novo krasno šetalište uz
more, toliko potrebno za razvitak našega grada.
Popunjujemo vijest još tim, da je i vlada obećala
u tu svrhs doprinos od Kruna 21.000.

Učitelj plesa. Na 28. o. mj. otvoriće u Du.
brovniku plesnu školu učitelj plesa g. Mika Ka-
tarivas. Već je održao plesni tečaj u Spljetu i
Korčnli. Naše građanstvo poznaje od prije g. Ka-
tamivasa, i to mu je najbolja preporuka.

Ustup svetišta Gospe od Milosrđa. Sa-
znajemo, da su se zadnjih dana vodili pregovori za
ustup svetišta Gospe od Milosrđa ujedno sa cijelim
zemljištem. Onaj ogromni kompleks zemlje ujedno
crkvom i zgradama imao bi se ustupiti kapuci-
nima Rijeke Senjske i kako čujemo stvar je već
na pola gotova i dovršena. Po ugovoru kapucini
će moći raspolagati sa posjedom kako god ih je
volja, prodat, darovat i t. d. S kim god smo u
gradu o ovome razgovarali, dobili smo jedan te
isti odgovor neodobravanja. Mi ne možemo da
dopremo, zašto je slavna kurija i fabrićerija po-
segla za ovim riješenjem i zašto je privoljela i
pristala na ovaj ustup. Zašto da pustimo iz naših
ruka ono što onoj crkvi darovaše žauljevi naših
kapetana i mornara, pa i naša vlastela. Izgleda,
da bi jedan od razloga ovome ustupu bio taj,
što se ne bi imalo dovoljno sredstava za izdrža-
vanje jednog svećenika. Ali s druge strane zna-
mo i to, da je zadnjih godina pod novom upra-
vom imovina svetišta pošla mnogo i mnogo na-
prijed, te bi po tome otpao i ovaj razlog što
ispričava. I dato sed non concesso kad bi sve to
bilo tako, zašto baš mora da pređe u tuđe ruke.
Nije li se zar moglo naći u našim gradskim ma-
nastirima jednoga ili dva fratra, koji bi obavljali
svećeničke dužnosti? Kad bi se u Gospu od
Milosrđa namjestilo dva naša fratra, onda bi ot-
pala posvema ona jedina isprika o izdržavanju.
Mi kao Dubrovčani podižemo glas proti naumlje-
nom nstupu onog mjesta, koje je usko skopčano
s blagom uspomenom na naše pokojnike i njihove
zavjete, pa i sa onom nekom osobitom pobožnosti
koju imamo spram onog hrama. Ponadasve s re-
ligioznog stanovišta još se manje dade opravdati
ovo djelo, jer kapucini što bi imali doći ne ra-
zumiju jezik, običaje i dušu našega puka. Diximus.

Iz hrv. akad. kluba. Gosp. N. N. darovao
je svota od K 25 u korist Hrvatskog Akademi-
čkog Kluba. Plemenitom darovatelju uprava naj-
ljepše zahvaljuje i blagodari.

Teatar. Zadnja operetna sedmica prošla je
dobro. Čuli smo starih ali lijepih stvari. U Do-
lar-princesi najviše smo se veselili izvrsnome di-
rigovanju g. Andra Mitrovića, On je već naučio
teški posao sklada između orkestra i pjevača i
onaj još teži: pomagati ovim a ne izaći iz takta
s onim. Čavstvo muzikalne sjegurnosti takoga di-
rigenta spasilo je predstava koja je trpila od loše
podijeljenih uloga. Najbolji od svijeh bio je g.
Zubin, koji razvija sve to jači glas a vokalizira
do savršenosti. Ovaj mladi i talentovani pjevač
nije još našao svoj pravi put, ali ima sve uvjete
da bude vrlo dobar — liričan bariton. On je
stvoren za Figara, za Valentina, za Don Juana i
za sve tenorsko-baritonalne partije francuske i ta-
lijanske ,opere comique“. Tu ga čeka lijepa bu-
dućnost. — Čuli smo krasnu Mascottu, Boceaccia
i Ciganskoga baruna, tri operete starog stila ali
tako bogate prave muzike da su nam erotične

— Moj tarihu!) na palošu mome!
evo ima nedjeljica dana,

sve mi kažeš da krvavi Tale,

a ni otkle ferjadžije?) nema,
Danas ću te dobro naoštriti,

a sjutra te na telala dati,

za te uzet četiri dinara,

pa popiti u crvenu vinu.

,.. Sad mi valja prodati kulaša,
s čiviluka oba venedika.

... Ništa toga ne bih zažalio,
žalim paloš, žalosna mu Tala,
što će mi ga dužnik odnijeti,
pa ga voće ne ću nabaviti“,

A veli mu sluga Huseine :

— Selam tebi od mog' gospodara,
da siguraš sebe i kulaša,

pa da u nas na veselje dođeš“
(Smailagić Moho-Dr.F, S, Krauss.)
,Udrit hoću, da ću poginuti“.

'Tale bi palošinom svojom uvijek uda-
rao zadnji, kad bi valjalo odlačiti boj. Kako
bi znao strahotom svojom razbiti neprijate-
lja, to bi ga pohvalili:

Bre aferim, od Orušca Tale,
megjer") tebe zaludu ne hvale“.

Ovako četa oružana srnala bi bez straha
u ljat boj, gdje je vriska konja, a lelek ju-

 

1) 7itvak + trka jo poznata riječ ss zubac ili
groben, a larih nešto slična, kao da so zarekao

ž

9) Možda od ferkat = čovjek, koji bi donio z8-

Broj 16.

operetičice Lehara et C.ie izgledale kao moderne,
šušičave žene ,sans ventre“ i ,sans..,..“
drugog, blizu kakvih zdravih, debelih i veselih
Windsorskih ,k6mara“, U Mascotti dopala nam
se g.đa Hrvojić koja je ondje u svome elementu.
Ali kad bi ona bila ;,sans ....“ onih ,plos“ —
bila bi još bolja. Izvrstan Pippo mladog i vrlo
talentovanoga g. Majhenića. Svi ostali u toj kra-
snoj ,opera comique“ jedan bolji od drugoga.
Prava naslada za uho i za oči. U Boceaccio sla-
vila je Frida Grosz veliki i zasluženi uspjeh. Ri-
jetko je vidjeti elegantnijeg i ljepšeg Boceaccia.
Njoj i g. Zubinu publika je mnogo odobravala i
nadarila ih cvijećem i darovima. Boceaccio je
kod .nas već ,klasičan“ u talijanskoj formi za
to bi se htio bolji prevod i korektnjji izgovor
hrvatskoga texta da zaboravimo na ,,pravog“ Bo-
caccia. Osobito se sviđala g.ca Ašenbrenerova koja
ie pjevala savršeno na talijanskom jeziku glasovitu
,canzonetta“ : ,la bella Fiorentina“. Ova valjana
i vrijedna mlada pjevačica dobila je malo po
malo simpatije naše publike, ali je sad na koncu
postala ljabimcem njezinim. Prekinoć je to elemen-
tarnom snagom izbilo na javnost u Ciganskom
barunu. G.ca Ašenbrener faktički je entuzijazmi-
rala općinstvo. Veličina i ljepota njezinoga glasa,
izrazito opernog dramatičnog opsega i timbra,
zaorila je slavodobitno nad masama orkestra i
pjevača i uzdrmala cijelim pozorištem. Mi je već
vidimo izao buduću Eleonoru, Margaretu i Aidu
pa neka se onda spomene Dubrovačke publike
koja je to prva tako intenzivno osjetila i jasno
joj kazala. Ona mora još mnogo naučiti a još više
zaboraviti dokle dođe do svoga pravoga zvanja,
ali ona će doći. I onda će Zagrebačka opera ža-
liti što nije poslušala naš savjet — od prije 2
ine dana. — Da je ritam u ,Ciganskome Ba-
runu“ bio svuda jednako intenzivan rekli bi smo
da je sinošnja predstava bila uzorna, Svakako
kraj tenora kao što je gosp. Mitrović (čestitamo
mu na sjajnome napredkau!), divnog komičara kao,
što je g. Vuković, pa izvrsne g.ce Grosz, Maku-
šinske i Kocijanove te gg. Stojkovića, Fejfara,
Milovanovića, Horskoga i dr. može Osječka ope-
reta da bude atrakcijom i za one koji su blazi-
rani samo onda kad gledaju ili slušaju domaće
stvari. Samo neka Osijek pazi na jedno : a to je
na ,umjetničku disciplinu“ i — na hrvatski go-
vor na pozornici. Tu ima mnogo da popravi. —
Jedno se ipak i sada ne može oprostiti, a to je
da se na pozornici govori i razgovara sve, samo
ne hrvatski. Da nema ono par Srba u društvu,
skoro bi smo volili slušati tuđi jezik mego li da
nam se nagrđuje naš na onakav način. Zar ne-
ma nikoga u Osijeku koji bi ispravljao textove i
pazio na akcente ? — Još ćemo čuti Fra Diavolo;
— ali sud o Osječkoj opereti nećemo promijeniti:
Izvrstan ensemble, rijetko lijepi glasovi, vrlo
skladna i vaspitana družina, koja treba kao
hljeba“ — modernu artističku upravu. Dixi!

I V.

Pohvalno. Prigodom smrti g. dom Marka
Topića darovala je u fond Sofije“ gosp. Marija
Castropil rod, Fillenhals 10 K.

Objava. Kod c. k. Kotarskog Suda u Schiir-
ding (Gornja Austrija) zametnut je kazneni po-
stupak proti Heinrich-u  Siueiber, trgovca u
Sehiirdingu, prije zakupniku 1, tvornice slačica u
Kosslaru-Miinzkirchen u Gornjoj Austriji, radi
sumje zločina prevar«, koji bi se bio pošlažio
izmišljenim imenom ,Folg“ i pod istim bi bio
šiljao trgovačku robu.

Pozivlju se s toga svi trgovei i olpremači
ovog okružnog kotara, ako se nahode oštećeni

tupanjem spomenutog Selireiber, neka so pri-
jave sudu ovoga kotara.
C. Kk. Okružni sud u Dubrovniku,
dne 15. aprila 191%,
Merlo

naki, pred kršćanima je krstaš barjak, pred
"Turcima konjski rep, alaj barjak i klik so ori
nAllahy Allah, Allah!“

Na barjaku je u kršćana od zlata ja.
buka, iz jabuke od zlata krstovi, od krstova
za ures zlatne kite vise, Na krstovima su
katkada dragi kamenovi, što sjaju obnoć
vojsci da može putovati: kao i po danu,
kad sunce sjaje. Zlamenit je opis ovoga bar-
jaka, što sliči crkovnijem barjacima u Du-
brovačkom :

1 iznese krstat svilen barjak,
Na kome je dvanaest krstova,
Svi dvanaest od čistoga zlata,
I ikona svetoga Jovana,
Krsno ime Musića Stevana“.

Kazao sam prije, da su na barjaku na
čekrk čelenke.

I Turci ovako cijene barjak:

A Osman mu veli barjaktare:
— Brate Meho, lude ti si glave!
Kad sam svoje dobro ostavio,
pa kad sam ti babu pridvorio,
tvoj me babo jedva dočekao,

i velik mi pešćeš (poklon) učinio