Strana 2. proglase bečke omladine i naročito protestirati protiv onih poslanika, koji su spremni popustiti u jezičnom pitanju, jer su interesi iz kojih to kane učiniti u opreci s narodnim interesima. Iza- bran je i odbor, koji ima publicirati proglase zajedno s bečkom i pražkom omladinom iz Bosne, tako da postignu što jači efekt. Isti odbor imat će se brinuti, da omladina pokrene bar preko praznika skupštinski pokret za narodno riješenje jezičnog pitanja, a protiv onih, koji su spremni popustiti. Na znanje. Primamo iz Beča: Austrijska Jad- ranska izložba, koja će se obdržavati ove godine od maja do oktobra u Beču, može da znatno po- digne i oživi saobraćaj južnih krajeva s austrij- skom prijestolnicom i austrijskim sjeverom a osobito pak, da sbliži sjeverne Slavene sa južnima. Izložba će pružiti Slavenskome društvu za narodnu privredu u Beču I Adlergasse 12, koje imade glavnu zadaću, da podpomaže i podupire gospodarske odnošaje Slavena međusobno, novu priliku, da u ovome smjeru razvije živahnije djelo. Pitanje o izloženju prometa, o učestvovanju i posjetu izložbe sigurno će iznijeti mnogo no- vosti na polju gospodarskome, kojima ćemo se baviti, da priskočimo savjetom, posredovanjem i podupiranjem u svim pitanjima, koje zasijecaju u poslove slavenskih zanimaoca. Molimo, da upozorite interesente svog djelo- kruga na Slavensko narodnogos ko društvo, koje će drage volje prispjeti savjetom i djelom u svima poslovima, kojima će biti povjereno. Dubrovačke vijesti. Lične vijesti. Od nekoliko dana boravi u svom rodnom gradu gospar Pero Budmani. Dobro nam _ došao. Parobrod ,Lapad“ spasio turske voj- nike. Na 3 o. m. zapovjednik parobroda ,,Lapada“ mjesnog društva ,Napried“, na svom putu iz Pole za Mesinu, opazio je kod Brindisi, 15 milja daleko od kraja, jednu malu barkv, iz koje su davali znakove za pomoć. Zapovjednik ,,Lapada“ upravio je svoj brod prama lađici i približivši joj se viđe da je lađa malena i otvorena a u njoj 27 ljudi, prepušteni sudbini morskoj. Bili su Turci. Lađa je imala samo polovinu jedra i to zamotana, nešto prtljage i tri vesla, s kojima ovi ljudi nijesn znali niti su mogli upravljati radi velike iznemoglosti. Upitani od zapovjednika dali žele da ih uzme na brod, svi pristadoše, moleći ga da ih uzme i da im dade štogod jesti i piti, što je on.i učinio, uzevši također i lađu na brod. Bili su više mrtvi nego živi od gladi i žeđe. Kazali su da su pred pet dana dtputovali iz za- ljeva Valone, da među njima ima časnika i voj- nika turske vojske i četiri Grka iz Soluna, koji također da pripadahu turskoj vojsci. Svi su bili odjeveni u civilno odijelo. Neki od njih da su bili u bitci kod Kumanova a drugi opet u bitci kod Monastira, odakle da su poslje pobjede Srba, bili od svog zapovjednika, otpušteni iz vojske, Vele da se nijesu htjeli boriti za Albaniju, nego da su oružje i uniforme prodali Komitatu za Neodvis- nost Albanije u Valoni, odakle da su neopaženi po noći ukrcali se u lađu, namjerom da se pre- vezu u Solun ili Carigrad i otole vrate svojim kućama. Kada su vidjeli da je obala blokirana grčkim brodovima, da su upravili svoju lađicu prama talijanskoj obali, gdie ih je i našao paro- brod ,Lapad“. Rekli su da je još drugih 6 lađa na isti način kao oni odputovalo iz zaljeva Va- lone, ali da ne znadu za njihovu sudbinu. Zapo- vjednik parobroda ,Lapad“ predao je ove ljude, Narodno ruho, odora It. d. u Sr DA IHirvati, (Nastavak) (24 Čeljusti su na gvožđima puške vuk, a smicalicu ili dirku (obaraču) brani branik. Filja (rupica na pušci) je na prašniku. Puška je na jedmu burmu zavijana, toreiane, što je mnogo skupa.) Najznameai- tija je izreka, a ima ih dosta o pušci: »Pa on pušci živi oganj daje, Pogodi ga u srce junačko . . .“ Najbolje žali svoju pušku Vuk Mandu- šić, kad mrko priča (Gorski Vijenac): .<-.l u boju kod bijele kule, Olova mi toke izlomiše, A u razdvoj boja krvavoga ma, Prostriže ga (ostela mu pusta!) (plače) trska bješe. »CRVBNA HRVATSKA“. lađu i njihovu prtljagu, turskom konsulatu u Mesini. Na znanje. Današnjim danom g. Dr. B. Martecehini ponovno preuzima kao općinski i privatni liječnik svoje agende. Sv. Josip. Kako je sv. Josip, pokrovitelj drvodje! padao ove. godine u veliku nedjelju, tako naši.radnici nijesu mogli tog dana da ga proslave. Stoga je svetkovina bila izvršena u ne- djelju. U crkvi su bile obične crkovne svečanosti. U večer je naša muzika imala da izvrši program na Placi, ali joj je to bilo zabranjeno od političke vlasti. + Špiro Berberović. U ponedjeljak umro je čestiti i mirni naš trgovac g. Špiro Berberović, brat g. Jova. U srijedu mu je priređen sprovod uz lijepo saučešće građanstva. Laka mu zemlja, a swojti naša sućut. Ko je kriv? S kompetentne strane doznali smo tek ovih dana, da je, u svoje vrijeme, s pred- logom Hrv. Osječkog Kazališta stigla ovamo i ponuda Hrvatske Opere iz Zagreba, da bi naime ovdje dala, uz istu subvenciju od 10 tisuća Kruna, 10 opernih predstava, Uprava se našega Teatra ipak odlučila za Osječko Kazalište. Pitamo samo: Koja kriterija vode Upravu u ovakovim zgodama? I je li možno da se odbije onako valjana opera zbog ma kako dobre operete? IL V. Odbijen utok. Na odluku progona iz svih zemalja zastupanih u carev. vijeću, g. Jov. L. Perović, bio je napravio utok na Namjesništvo, koje je potvrdilo prvašnju odluku, te g. Perović mora ostaviti svoje rodno mijesto. 'Takqva su vremena. Pučka Sloboda u Spljetu donosi u prošiom broju ovaj dopis iz Konavala: Domobranski satnik g. Julius Matičević do- šao je u Konavle da osnuje neka streljačka dru- štva. On se prvo bio obratito kod nekoliko čuve- nih radnika na polju narodne prosvjete (Brati- čevića, Prodana, Dagoniga Veramente, Bendiša i dr.) te im izjavio da će ta društva nositi hrvatsko ime te imati hrvatsku troboju kao društvenu zas- tavu, da se tobože sa tim društvima neće ništa drugo nego da se oboruža toli vjerni hrvatski narod da je u stanju s puškom u ruci da ustane u svako doba na obranu svih prava naroda i do- movine, čiji je i sam sin! Ljudi se u početku divili takvom rodoljublju mladoga časnika, te mu naravno biše pri ruci, ali uvijek dobro pazili da taj g. ne bude mješte toga što drugo snovao na našem bezazlenom puku, što se na koncu i do- godi. Ne- prođe dugo i oni se uvjeriše da to nije nikoji rodoljubni već skroz protunarodni rad. Na. ravno, da je i sve laskavo obećanje uskraćeno bilo. Dapače su se ta gospoda usudila upotrebiti milu nam troboju koju su_njezini sinovi kroz sve : viz M si vjekove čuvali i nekaljenu doranili potomstvu. Radi toga nastao je sukob te sva skoro dru- štva neće više ni da čuju gospodu koja su htjela da izvedu takova šta nad slobodnim i svijestnim konavoskim pukom. Dok su ih tako nemilo poz- dravili slobodni konavlja1i, s druge ih strane prigrliše zvani čisti“, koji su priređivali neka- kovo slavlje u Popovićima. Bilo je tu i naših so- kolova koji su zanimivo gledali nekoliko konavljana, kako plešu u kolu skutonoša. Ne znamo što ih je tu dovelo, no svakako rodoljablje nije, nego možda koji kukavni darak ili što slična. Kukavice sto put kukavice. Konavljani. Kinematografske prestave. U četvrtak 24. ov. mj. n stavit će se sa kinematografskim prestavama u bondinu pozorištu. Uprava je na- bavila nove savršene aparate koji potpunoma žutih dukata. Ovako će srdar Janko Gju. rašković (Gorski Vijenac): ,Čudne puške, valja mušku glavu ! Svaka naša šest puta odjekne, A dželordar Tomanović-Vuka Devet puta jednako se čuje“. Uz oružje napomenuti je i dzenovu ba- tinu, u kojoj nema ulja, kažu u Dabrovač- kome. »Ne more te šjeći oštra čorda .., A more li moja drenovača? — Pa poteže drenovu batinu. Tale budalina, junak od Orašca, i nema drugoga oružja, no će s trideset Orašana ovako srnuti, da dijeli ljuti megdan: »Na jkulašu konju balavome Zavrgh se drenovom batinom ; U batini trideset klinaca. —* Tale je bio bez ikakva junačkog i konj- skog fakwma (opreme), ali ga se ovako spo- minje kao četobašu na ćenaru (granici) tur- skom i kaurskom : Drugu Mujo knjigu nakitio, Te je šalje u Liku-Krbavu Na Turčina Ličanina Tale. — I do njega od Orašca Talu“, U Turaka je Tale goropadna junačina, nije odrlija. Evo kako se šali i sprema na junački dženjak (boj): odgovaraju modernim zahtjevima pokazivanja ki- nematografskih snimka, te se ujedno pobrinula za niz krasnih i interesantnih predstava. Novi put oko Lapada. U zadnjem broju našega lista javili smo, da se zamisao otvaranja ovoga puta ostvarila. Sagrađeno je već preko 300 metara krajem mora i kad put opaše cijeli lapad- ski poluotok imat ćemo novo krasno šetalište uz more, toliko potrebno za razvitak našega grada. Popunjujemo vijest još tim, da je i vlada obećala u tu svrhs doprinos od Kruna 21.000. Učitelj plesa. Na 28. o. mj. otvoriće u Du. brovniku plesnu školu učitelj plesa g. Mika Ka- tarivas. Već je održao plesni tečaj u Spljetu i Korčnli. Naše građanstvo poznaje od prije g. Ka- tamivasa, i to mu je najbolja preporuka. Ustup svetišta Gospe od Milosrđa. Sa- znajemo, da su se zadnjih dana vodili pregovori za ustup svetišta Gospe od Milosrđa ujedno sa cijelim zemljištem. Onaj ogromni kompleks zemlje ujedno crkvom i zgradama imao bi se ustupiti kapuci- nima Rijeke Senjske i kako čujemo stvar je već na pola gotova i dovršena. Po ugovoru kapucini će moći raspolagati sa posjedom kako god ih je volja, prodat, darovat i t. d. S kim god smo u gradu o ovome razgovarali, dobili smo jedan te isti odgovor neodobravanja. Mi ne možemo da dopremo, zašto je slavna kurija i fabrićerija po- segla za ovim riješenjem i zašto je privoljela i pristala na ovaj ustup. Zašto da pustimo iz naših ruka ono što onoj crkvi darovaše žauljevi naših kapetana i mornara, pa i naša vlastela. Izgleda, da bi jedan od razloga ovome ustupu bio taj, što se ne bi imalo dovoljno sredstava za izdrža- vanje jednog svećenika. Ali s druge strane zna- mo i to, da je zadnjih godina pod novom upra- vom imovina svetišta pošla mnogo i mnogo na- prijed, te bi po tome otpao i ovaj razlog što ispričava. I dato sed non concesso kad bi sve to bilo tako, zašto baš mora da pređe u tuđe ruke. Nije li se zar moglo naći u našim gradskim ma- nastirima jednoga ili dva fratra, koji bi obavljali svećeničke dužnosti? Kad bi se u Gospu od Milosrđa namjestilo dva naša fratra, onda bi ot- pala posvema ona jedina isprika o izdržavanju. Mi kao Dubrovčani podižemo glas proti naumlje- nom nstupu onog mjesta, koje je usko skopčano s blagom uspomenom na naše pokojnike i njihove zavjete, pa i sa onom nekom osobitom pobožnosti koju imamo spram onog hrama. Ponadasve s re- ligioznog stanovišta još se manje dade opravdati ovo djelo, jer kapucini što bi imali doći ne ra- zumiju jezik, običaje i dušu našega puka. Diximus. Iz hrv. akad. kluba. Gosp. N. N. darovao je svota od K 25 u korist Hrvatskog Akademi- čkog Kluba. Plemenitom darovatelju uprava naj- ljepše zahvaljuje i blagodari. Teatar. Zadnja operetna sedmica prošla je dobro. Čuli smo starih ali lijepih stvari. U Do- lar-princesi najviše smo se veselili izvrsnome di- rigovanju g. Andra Mitrovića, On je već naučio teški posao sklada između orkestra i pjevača i onaj još teži: pomagati ovim a ne izaći iz takta s onim. Čavstvo muzikalne sjegurnosti takoga di- rigenta spasilo je predstava koja je trpila od loše podijeljenih uloga. Najbolji od svijeh bio je g. Zubin, koji razvija sve to jači glas a vokalizira do savršenosti. Ovaj mladi i talentovani pjevač nije još našao svoj pravi put, ali ima sve uvjete da bude vrlo dobar — liričan bariton. On je stvoren za Figara, za Valentina, za Don Juana i za sve tenorsko-baritonalne partije francuske i ta- lijanske ,opere comique“. Tu ga čeka lijepa bu- dućnost. — Čuli smo krasnu Mascottu, Boceaccia i Ciganskoga baruna, tri operete starog stila ali tako bogate prave muzike da su nam erotične — Moj tarihu!) na palošu mome! evo ima nedjeljica dana, sve mi kažeš da krvavi Tale, a ni otkle ferjadžije?) nema, Danas ću te dobro naoštriti, a sjutra te na telala dati, za te uzet četiri dinara, pa popiti u crvenu vinu. ,.. Sad mi valja prodati kulaša, s čiviluka oba venedika. ... Ništa toga ne bih zažalio, žalim paloš, žalosna mu Tala, što će mi ga dužnik odnijeti, pa ga voće ne ću nabaviti“, A veli mu sluga Huseine : — Selam tebi od mog' gospodara, da siguraš sebe i kulaša, pa da u nas na veselje dođeš“ (Smailagić Moho-Dr.F, S, Krauss.) ,Udrit hoću, da ću poginuti“. 'Tale bi palošinom svojom uvijek uda- rao zadnji, kad bi valjalo odlačiti boj. Kako bi znao strahotom svojom razbiti neprijate- lja, to bi ga pohvalili: Bre aferim, od Orušca Tale, megjer") tebe zaludu ne hvale“. Ovako četa oružana srnala bi bez straha u ljat boj, gdje je vriska konja, a lelek ju- 1) 7itvak + trka jo poznata riječ ss zubac ili groben, a larih nešto slična, kao da so zarekao ž 9) Možda od ferkat = čovjek, koji bi donio z8- Broj 16. operetičice Lehara et C.ie izgledale kao moderne, šušičave žene ,sans ventre“ i ,sans..,..“ drugog, blizu kakvih zdravih, debelih i veselih Windsorskih ,k6mara“, U Mascotti dopala nam se g.đa Hrvojić koja je ondje u svome elementu. Ali kad bi ona bila ;,sans ....“ onih ,plos“ — bila bi još bolja. Izvrstan Pippo mladog i vrlo talentovanoga g. Majhenića. Svi ostali u toj kra- snoj ,opera comique“ jedan bolji od drugoga. Prava naslada za uho i za oči. U Boceaccio sla- vila je Frida Grosz veliki i zasluženi uspjeh. Ri- jetko je vidjeti elegantnijeg i ljepšeg Boceaccia. Njoj i g. Zubinu publika je mnogo odobravala i nadarila ih cvijećem i darovima. Boceaccio je kod .nas već ,klasičan“ u talijanskoj formi za to bi se htio bolji prevod i korektnjji izgovor hrvatskoga texta da zaboravimo na ,,pravog“ Bo- caccia. Osobito se sviđala g.ca Ašenbrenerova koja ie pjevala savršeno na talijanskom jeziku glasovitu ,canzonetta“ : ,la bella Fiorentina“. Ova valjana i vrijedna mlada pjevačica dobila je malo po malo simpatije naše publike, ali je sad na koncu postala ljabimcem njezinim. Prekinoć je to elemen- tarnom snagom izbilo na javnost u Ciganskom barunu. G.ca Ašenbrener faktički je entuzijazmi- rala općinstvo. Veličina i ljepota njezinoga glasa, izrazito opernog dramatičnog opsega i timbra, zaorila je slavodobitno nad masama orkestra i pjevača i uzdrmala cijelim pozorištem. Mi je već vidimo izao buduću Eleonoru, Margaretu i Aidu pa neka se onda spomene Dubrovačke publike koja je to prva tako intenzivno osjetila i jasno joj kazala. Ona mora još mnogo naučiti a još više zaboraviti dokle dođe do svoga pravoga zvanja, ali ona će doći. I onda će Zagrebačka opera ža- liti što nije poslušala naš savjet — od prije 2 ine dana. — Da je ritam u ,Ciganskome Ba- runu“ bio svuda jednako intenzivan rekli bi smo da je sinošnja predstava bila uzorna, Svakako kraj tenora kao što je gosp. Mitrović (čestitamo mu na sjajnome napredkau!), divnog komičara kao, što je g. Vuković, pa izvrsne g.ce Grosz, Maku- šinske i Kocijanove te gg. Stojkovića, Fejfara, Milovanovića, Horskoga i dr. može Osječka ope- reta da bude atrakcijom i za one koji su blazi- rani samo onda kad gledaju ili slušaju domaće stvari. Samo neka Osijek pazi na jedno : a to je na ,umjetničku disciplinu“ i — na hrvatski go- vor na pozornici. Tu ima mnogo da popravi. — Jedno se ipak i sada ne može oprostiti, a to je da se na pozornici govori i razgovara sve, samo ne hrvatski. Da nema ono par Srba u društvu, skoro bi smo volili slušati tuđi jezik mego li da nam se nagrđuje naš na onakav način. Zar ne- ma nikoga u Osijeku koji bi ispravljao textove i pazio na akcente ? — Još ćemo čuti Fra Diavolo; — ali sud o Osječkoj opereti nećemo promijeniti: Izvrstan ensemble, rijetko lijepi glasovi, vrlo skladna i vaspitana družina, koja treba kao hljeba“ — modernu artističku upravu. Dixi! I V. Pohvalno. Prigodom smrti g. dom Marka Topića darovala je u fond Sofije“ gosp. Marija Castropil rod, Fillenhals 10 K. Objava. Kod c. k. Kotarskog Suda u Schiir- ding (Gornja Austrija) zametnut je kazneni po- stupak proti Heinrich-u Siueiber, trgovca u Sehiirdingu, prije zakupniku 1, tvornice slačica u Kosslaru-Miinzkirchen u Gornjoj Austriji, radi sumje zločina prevar«, koji bi se bio pošlažio izmišljenim imenom ,Folg“ i pod istim bi bio šiljao trgovačku robu. Pozivlju se s toga svi trgovei i olpremači ovog okružnog kotara, ako se nahode oštećeni tupanjem spomenutog Selireiber, neka so pri- jave sudu ovoga kotara. C. Kk. Okružni sud u Dubrovniku, dne 15. aprila 191%, Merlo naki, pred kršćanima je krstaš barjak, pred "Turcima konjski rep, alaj barjak i klik so ori nAllahy Allah, Allah!“ Na barjaku je u kršćana od zlata ja. buka, iz jabuke od zlata krstovi, od krstova za ures zlatne kite vise, Na krstovima su katkada dragi kamenovi, što sjaju obnoć vojsci da može putovati: kao i po danu, kad sunce sjaje. Zlamenit je opis ovoga bar- jaka, što sliči crkovnijem barjacima u Du- brovačkom : 1 iznese krstat svilen barjak, Na kome je dvanaest krstova, Svi dvanaest od čistoga zlata, I ikona svetoga Jovana, Krsno ime Musića Stevana“. Kazao sam prije, da su na barjaku na čekrk čelenke. I Turci ovako cijene barjak: A Osman mu veli barjaktare: — Brate Meho, lude ti si glave! Kad sam svoje dobro ostavio, pa kad sam ti babu pridvorio, tvoj me babo jedva dočekao, i velik mi pešćeš (poklon) učinio