BISERE 6 msvesu |ZLAZI SVAKE SUBOTE. GaeGD OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. =: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- MIR. a Dubrovnik, 9. maja. Kralj Nikola darovao je mir Evropi. Miru se svak veseli: i Evropa koja je di- plomatski izmorena, i balkanske države koje žele počinka poslije polugodišnjeg vojevanja, a i mi koji želimo malo odu- ška, izmoreni, izmučeni posljedicama fi- nancijske krize. I s drugih razloga veseli se jugoslavenski svijet, osobito u monar- hiji. Bili smo pred ratom, falilo je samo malo sati, pa se morala da prolijeva brat- ska krv. Pošteđeni smo od svega toga, jer je Providnost tako htjela. Balkanskim državama treba mira i vremena da rade na svom podizanju i unapređenju poslije šestomjesečnog ratovanja; nama treba mira da se oporavimo; Evropi treba mira. Već smo odahnuli pred dodanašnjim vi- jestima koje nam donesoše grančice ma- sline i lijepe utjehe. Mir Božji! x Kako je bilo predvidjeti, kralj je Ni- kola, pod pritiskom Evrope, popustio. Ev- ropa je htjela da Crna Gora popusti, jer je jedan dio Evrope bio protivan vojnoj akciji drugog dijela Evrope. I kralj Ni- kola sazvao je krunsko vijeće na zbor u najsudbonosnijem momentu njegove dr- žave. Većina je predložila da se Skadar napusti, Težak, ali nuždan korak. Crno- gorski je kralj javio Sir Greyu, predsje- dniku londonske reunije, da on ipak pre- dava Skadar u ruke Trojnog Sporazuma. Taj je događaj sve preokrenuo, Situacija se odmah izmijenila. Ta žrtva Crne Gore postala je jakim zalogom evropskog mira. Crnogorska je vojska već ostavila Skadar, a treba da su internacionalne čete već zaposjele grad na Bojani. Internacionalne čete ostaće u Skadru sve dok se defini- tivno ne riješi pitanje Arbanije, za koju su već izrađeni, ili se, sve u šesnaest, iz- rađuju statuti. Diplomacija ima još mnogo toga da radi i izradi. * Pitanje Skadra vodilo je sa sobom vojnu akciju Austrije i Italije u Arbaniju. Austrijske i talijanske čete imale su da okupiraju Albaniju, u sferama naročitih interesa : Italija južni dio, a naša monar- hija sjeverni. Predajom Skadra, sa crno- gorske strane, u ruke Evrope, ta naro- čita vojna ekspedicija postala je suvišna i nepotrebna, Tako nam javljaju sve be čke novine, a pomalo i talijanske. Šta više, bečke su novine otvoreno nezado- voljne sa jednom takvom akcijom, po ko- joj bi Italija dobila Valonu, i držala ključ jadranskoga mora. Ako bi smo posum- njali u politiku osvećivanja, mogli bismo pretpostaviti, da Italija, usljed take poli- tike, neće ni dobiti Valonu, Kralj Nikola, predavši Skadar Evropi, oteo je Valonu Italiji. S druge strane i Trojni Sporazum protivi se ekspediciji dviju jadranskih dr- žava u Arbaniju. k I tako sada svak kliče: mir! mir je osiguran! — pa i sama židovsko-katoli- čka Neue Freie Presse veseli se mirnim duhovskim blagdanima, i grančicom ma- sline ide im u susret. Registrujemo ove događaje, prosto, kronički, Ne zalazimo u kritiku vođenja politike, što radije ostavljamo bečkoj štampi, neka i ona, barem jednom, go- vori ono što smo mi uvijek govorili i go- vorimo, Ostavljamo kritiku bečkoj štampi, jer mi još nijesmo sigurni, da li bi nas zadesila crvena censorova olovka, koja kod nas ovdje, u Dubrovniku, briše i ono šte preventivna censura, u doba iznim- nog stanja, u Sarajevu propušta. Ali se tješimo, to valjda smijemo, onim što ovih CRVENA Dubrovnik, 10. maja 1913. . dana piše bečka službena, poluslužbena njeg i neovisna (ako takve ima!) štampa. Nek one čataju ministrima debele lek- : cije, a mi se veselimo miru. Narodna pjesma na Balkanu. Francuzi o našim narodnim pjesmama. Pariški Ze petit Journal donosi veoma lijepi članak o narodnim pjesmama na Balkanu, koje su odlučile velikim pobjedama naše braće kod Kumanova, Bitolia, Skoplja, Prilipa, Lozengrada, Drinopolja itd. Veliki je x arte Napoleon pi“ sao u svojim memoarima, što ih je pred vremena objelodanio jedan francuski ratu odlučuje za %s moralna strana vojske. Odlični francuski publicista i prijatelj balkanskih naroda Charles Loiseau upoznava u tome članku francu- sku publiku sa našim narodnim pjesmama, a neke i donosi u francuskom prijevodu od njegove su- pruge gospođe Loiseau, a sestre naših odličnih sugrađana gospara Iva i Luja Vojnovića. I potpunim pravom — piše Loiseau — se je govorilo, da je narodna pjesma pomogla balkan- skim generalima da izvojšte pobjede. Ove pjesme od nazad 4 vijeka igraju kod Slavena a i kod Grka veliku ulogu. Služe im kao utjeha i kao jako uzgojno sredstvo. Takva nešto nema u istoriji francuske literature. Mi Francuzi nemamo nego jednu narodnu pjesmu, a to je Marsiljeza. Ona nami je produkt jednog momenta, a posvema nam fali jedna pučka poezija, koja bi nam u svojoj cjelosti obnovila anale nacije. Kod balkanskih na- roda naprotiv, pjesma je sačuvala kult jezika i narodnosti. Narodnoj pjesmi valja zahvaliti što su se uzdržale u slavenskom narodu uspomene na kršćanska carstva, koja su podlegla turskoj inva- ziji, pa uspomena na junake poginule u obrani svoje rodne grade. Loiseau dalje tumači postanak i ljepotu naše narodne poezije, pa kaže: U toj mješavini legende sa istorijom, guslari su doprli dotle da su stvorili tipove, koji :ne zaostaju u svome sjaju i veličini ni pred Vilimom Tell pi Cid-om ni Rollandoii, (lapače su više puta i slađi. Takav je Marko Krul ović, inkarnacija velikoga gospodara balkan-kuga u XV. vijeku, slavljen i proslavljen u svim pjesmama srpskim i bugar- skim. Auktor zatim predstavlja Kraljevića Marka i njegova šarca onako kako ga prikazuje naša na- rodna pjesma. Jedna od najsjajnijih pobjeda bal- kanskog rata — piše Loiseau — bila je kod Pri- lipa, gdje tradicija veli, da je Marko prebivao. Nekoje srpske novine izniješe, kako jedna srpska regimenta dok je skoro počela da popušta pod velikim turskim ognjem, nekoliko vojnika, poka- zujuć na jednu razvalinu blizu turskih šančeva, poviče: ,Ajdemo braćo, zar ćemo da uzmaknemo pred dvorom Marka Kraljevića?“ — Pukovnija elektrizovana učini juriš i pobjeda zaleprša na krilima pjesme. # Diplomacija, koja upravlja Kralju Nikoli to- liko naredaba bez uspjeha, ona ni ne sluti, da je ovaj vladar onako plodan u kombinacijama ta- kođer i pjesnik ne samo crnogorskog junaštva nego i, oslobođenja i preporođenja Balkana. U njegovoj lijepoj drami ,Balkanska Carica“ on je u dvije strofe nanizao formulu politike, što sad triumfuje na Balkanu. Ovakove su glave gradile balkansku misao, koja se je prikazala u skromnosti, a sad izazivlje najherojskije vrline. Da vam dadem jednu ideju o nježnosti a ujedno i neustrašivosti srpske duše iznijet ću prevedenu zadnju misao jednog vojnika na umoru svojoj sestri, Pjesma, što ćete je sad pročitati bila je napisana nazad po prilici mjesec dana u vojničkoj bolnici u Ohridu. (Ovdje Loiseau donosi u lijepom francuskom prevodu ovu krasnu pjesmu koju je jedan srpski vojnik, Pero po gase, spjevao na umoru u bolnici i poslao svojoj sestri Ova je pjesma izašla pred mjesec dana u ion gim novinama i u sarajevskom ,, Narodu“, Pjesma je divna i do suza dirljiva. Op. Ur.) . Članak ovako svršava: Zaista su uzvišeni ideali ovoga naroda, čiji sinovi umiru neću reći samo pjevajući, nego umiru i stvaraju ovakove stihove! E pa dokle? Pojave, koje ovih dana sinuše na svijetlo, za- sijekoše se duboko u individualnu slobodu dal ski savjetnik I, pl. Grisogono na premještaj s re- zloga, što ,postoji temeljita sumnja, da je povri- jedio svoju zvaničnu dužnost, da i izvan ureda propusti sve, što bi moglo umanjiti pouzdanje u general, da : ova uredovna djela i čast prema stališu, kome pada“, a to time, što je u novembru 1912, pri- svečane zabave za krst balkanskih kršćan- ih naroda, pri kojoj se je klicalo balkanskim državama, pročitao s pozornice prigodnu u sastavljenu od uvažene osobe, te što je mjeseca nakon meetinga u Bondinu kaza- priređena u iskaz simpatija *balkanskim na- qrčima, učestvovao povorci ,vesela lica“! Izvan obustavljen je od službe g. Luko Marquis notar u Dubrovniku, a to s razloga, što jo sad spomenutom meetingu držao zanosan go- za borce i osvajače Kumanova i Kirkilise. Pred tim pojavama javno mnijenje ima pravo, i dužnost, da zastane i da upita : Ma jesu li ti vim ide utvrđeno, da ni pjesma, ni meeting, ni povorka ne samo da nijesu bili nedopušteni, nego čak dozvoljeni od političke vlasti; kad je utvrđeno, da su samo pali oni poklici, koji su bili dopušteni od političke vlasti; kad je utvrđeno, da nijedan od trojice političkih povjerenike nije znao da kaže o savjetniku Grisogonu ništa drugo nego da je bio ,vesela lica“; kad je najzad utvr- đeno, da se je u cijeloj zemlji, pa čak i u služ. benim novinama ,Smotri Dalmatinskoj“ davalo oduška veselju za pobjede balkanskih naroda — nije se nikako moglo kazniti ta dva odlična čo- vjeka, jednog općinskog vijećnika, a drugog pre- sjednika, dva revna i poštena službenika, koji nijesu bili nego naures javne uprave. Jer zašto ih kazniti? Valjda radi toga, što su se onom prili- kom našli u ,nelojalnom ambijentu“? — kako o Dubrovniku misli gospodin državni nadodvjetnik. Ali, ako je ,nelojalnost“ jednoga grada, koji je za vrijeme svoje slobode slao svoje sinove, kao vojskovođe Leopoldu II. u borbi proti Turčinu, a taj ih blagopokojni austrijski ćesar za to kitio pored domaćeg još i plemstvom austrijskih i ma- đarskih magnata, u tome, što se sa cijelim sla- venskim svietom obradovao, gdje je svladan za- tirač kulture i slobode; ako je zločin narodno čuvstvovanje; ako je za nas grijeh što je za Ni- jemca, Mađara pa i za Arnauta zasluga; ako je ovdje neko kriv, što je samo živ — onda pobr- kani su svi pojmovi dopuštena i nedopuštena, zakonita i protuzakonita, pa samo u takvoj zbrci može da dođe do kazni protuzakonite ovisnosti. Pri izricanju kazni visoki zadarski senat nije se osvrnuo ni na povod, ni na milieu, ni na hi- storički časak, u kom su se okrivljeni učini do- godili; a obzirom baš na sve ove momente javna svijest dalmatinske inteligencije, slobodne i či- novničke, nije vidjela, niti vidi u djelu onih dvaju službenika ništa protuzakonita. Jer ako se jednog bilježnika, otca od sedmero djece, obustavlja od službe radi zanosnog govora na dozvoljenom sa- stanku, pa čak i radi toga, što je tobože optužen radi prestupka bunjenja, to se nikako ne postupa po zakonu, jer po &. 165 b) notarskog reda bi- lježnika se može obustaviti od službe jedino onda, ako se pogibeljnim pokaže, da on nadalje nastavi svoje uredovanje. Poznata nam je pače jedna rje- šitba, u kojoj je presuđeno, da ni tužba radi zlo. čina potvore ne opravdava još obustavu od službe. A sudski savjetnik pl. Grisogono, koji je u jav- nosti pročitao jednu dozvoljenu pjesmicu i podao se za čas opravdanom rodoljubnom čavstvu, koje je u ostalom bilo u skladu s osjećanjem cijele zemlje, nije ,počinio ni lakrdiju, niti je pred o- čima zemlje umanjio pouzdanje u svoje uredovno djelovanje ili ugled sudačkog stališa“, Prema tome osuditi je, što je i sam državni nadodvjetnik išao u predlaganju kazni za najtežim mjerama ; a sud- cima disciplinarnog senata, koji svojim izriekom mogu kadgod i da rasvijetle nejasne ideje viso- kih krugova, koji su daleko od nas, pa ne poz- naju ni dušu ni tradiciju ovog pučanstva nek je spomenuto, da ne krne ono, što im je predano da štite, da_ne crne što nije crno, da ne drmaju što nije uzdrmano. Narodni List“ Kontesijonalna baza | oporbenjaštvo stranke prava. » Hrvatska“, glavno glasilo stranke prava, donijela je pod gornjim naslovom veoma značajni članak. Da smo mi pred neko vrijeme napisali jedan takav članak, bilo bi se godi na nas kukom i motikom. Članak je napisao Dr. Juraj Cenkić, kal- nički župnik. ,Hrvatska“ ga donosi na uvodnome mjestu. Ovaj je članak predteča velike evolucije, ali zdravo evolacije u stranci prava, Tu je rečeno Župnik Dr. Cenkić jedna koja hoće da bude ne može da klerikalna, ne smije se u isto vrijeme temeljiti na klerikalizmu, Prenosimo ovdje neke veoma jasne stavke iz toga članka. Dr. Cenkić piše : VATSKA : IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 19. POJEDINI BROJ) ZAPADA 20 PHRA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- ZMJERAN , A PISMA NE PRIMAJU SE, RUKOPIS $E NE VRAĆA Ja sam preuzeo na se zadaću, da razpršim bojazni konfesionalne; moja je zadaća, svim pra- vašima bez razlike vjeroizpoviesti dokazati u la- koj formi, e da se ne trebaju bojati za svoju, vjeru, da slranka prava ne smije biti vjerska stranka, U zadnje su naime vrijeme počeli stanoviti mlađi, pastosni lutati slašnaka luči ibo izazivati smutnje, kojima, po riječima dra. Mile Starčevića, ne smije biti mjesta u stranci prava, der ie N00 SRNA sije Blivdiaina. stanka, već je njojzi glavna zadaća : ujedinjenje i sloboda hr- vatskog naroda, Straka prava je deblo po rie- čima dra. Mile Starčevića državopravna i nacio- nalistička. Te dvije oznake sile stranku prava, da ona bude radikalna, bude opozicionalna. Pitam ja sada, da li stranka prava može biti radikalna i oporbena, ako se postavi na konfesio- malno stajalište? Da li je oporbenjačtvo stranke karakterom prava spojivo sa i zadatcima, recimo, katoličke konfesije? U j dualističkom sastavu Austro- Ugarske naša je nagodba ne samo za kraljevinu Hrvatsku, već i za Ugarsku, te čitava monarhiju jedan ugalni kamen državne konstitucije, Pomis- lite si katoličkog biskupa, koji je prisegao na us- tav Njegovom Veličanstvu, apostolskom kralju Franji Josipu, da sada u saboru glasuje za prelom između Hrvatske i Ugarske! Pomislite si biskupa da vjernicima u pastirskoj poslanici dade upute e da imadu glasovati za radikalnu državnopravnu stranku, da smiju priznati nagodbu!: Toga ne ćete doživjeti. Nikako nije moguće, da bude strarika prava opozicionalna, ako bude stajala na katoličkoj bazi. Opet nije moguće katoličkoj konfesiji, da daje politici pravac u zemaljskim stvarima. Katolička baza u politici i oporbenjačtvo poli- tičke stranke jesu tnkopatibilni. Istina bilo je po- kusa u raznim zemljama, da se političke oporbene stranke postave na katoličku bazu, ali ti pokusi padoše u vodu. Zadaća je crkve, da bude soci- Razne turne stranke; ako su političke, tad misu opozi- cionalne, već guvermentalne. Riedko je gdje kr- gdje, kao na primjer u Mađarskoj, tad ona nije državopravna, već stoji na legalnoj bazi, a ne na Kossuthovom ili Justhovom poiitičkom temelju. Opozicionalnost kršćansko-socijalnih stranaka kreće se unutar uzakonjene forme vladavinske ; unutar konstitucije zemlje, koja je stranci noli me tangere. Kako dakle stranci prava brani, da bude konfesionalna, činjenica, što je u nas jedinstvo vjere razbito, tako isto njojzi njezin na- cionalizam, te državopravno svojstvo, dakle nje- zino oporbenjačtvo, ne da, da ona bude konfesio- nalna. Konfesija svaka, pa bila i katolička, tomu mirne duše može reći: ,mea pace!“ Iznimno stanje. Prošle subote proglašeno je u Bosni i Herce- govini iznimno stanje. U svim mjestima javno su oglašene odredbe iznimnog stanja, a i novine su ih objelodđanile. Po tim odredbama svaki stra- nac mora imati pasoš; bez dozvole ne smije biti skupština ni sastanaka; svak ko ima kakovog oružja ili strijeliva, mora ga predati vlastima. Vojni sudovi sude za veleizdaju, javno nasilje, palež, te za prekršaje radi pasoša, sastanaka i štampe. Za listove je uvedena prevenutiviia cenznra. Na pošti mogu političke i vojne vlasti otvarati sva- čije: pisma i pošiljke. Telegrami su podvrgnuti cenzuri, Raspuštena su sva srpska i socijalistička društva, a privredno-prosvjetnim društvima obu- stavljeno je djelovanje. »Srpska Riječ“ donosi gornje odredbe, pa piše: ,Vremena su ozbiljna i teška, zato se treba trezveno držati sada hladnog razbora. Sve je na svijetu prolazno, sve se mijenja i prolazi, pa tako će i ovo iznimno stanje proći. Dotle dušu u se!“ Bečka »Reichspost “ piše, da je povod iz- vlada organi. og ča neeji nudio Ch O VO piše, da su se u zadnje vrijeme autonomna zas- tupstva u Dalmaciji pokazala veoma sumnjiva_ glede pouzdanja u njih, a da i u Bosni i Hercego- vini narod osjeća kao i u Dalmaciji. Neke bečke novine donose, da je iznimno stanje proglašeno stoga, što su vlasti doznale, da se kroz Bosnu i Hercegovinu provodi srpsko-crnogorska propa- ganda i da se u zemlji nalazi čak i pripravnog materijala, koji bi se upotrebio u plikacije. da i Hercegovinu iznimnim stanjem, E, valja da nas ta DERE IRE GA OTE NE ERAT i No. it Sei Rreše