gosoo (IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gae POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PRRA.
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU | PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- u DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO : PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA-

 

BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
- ZAPO ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Dubrovnik, 24. maja 1913. izdavatelj | odgovorni uređnik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 21. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS €E NE VRAĆA
\ /
šire tali) ka kult '

Iznimne prilike u Dalmaciji. - Za otpust rezervista.

Govor zastupnika JURJA BIANKINIA izrečen u sjednici dne 15. svibnja 1913. zastupničke

Veleštovana gospodo zastupnici! U današnjoj
sjudnici ove visoke kuće mal ne sve parlamentarne
stranke prikazaše interpelacijh za odpust rezervista.

»Dalmatinski klub“ nije to danas učinio s je-
dnostavnog razloga, što se je on već odavna svom
dušom založio za te naše mučenike, i javnim i
privatnim putem, a zadnji put još prije Uskrsnih
blagdana.

Ali ipak , Dalmatinski klab, neće ni danas
da bude zadnji pri nastojanju o riješenju tog
krvavog našeg pitanja, te badi meni dozvoljeno
na isto osvrnuti se, makar i na najkraći način.*)

Visoka kućo! Neodkloniva dužnost me sili,
da još danas, odmah polije dugih neopravdanih
parlamentarnih praznika, ustanem da govorim.

Dokazana je istina, da nijedna kraljevina,
nijedna zemlja u ovoj monarhiji nije više pretr-
pila i ne trpi uslijed teških posljedica naše ne-
sretne balkanske politike od kraljevine Dalmacije.

Sve je u Dalmaciji mobilizirano. Pred malo
dana vojnička vlast digla je i privatne konje
(Čujte!), i mazge i kola. (Poklici: 'To je zakon o
ratnoj roboti!) Da, taj zakon o ratnoj roboti eto
za prvi put se stavlja u  krijepost i to baš u
Dalmaciji.

Blijeda slika o djelovanju vojničkih odredaba
u Dalmaciji nalazi se u interpelaciji, koju smo
mi zastupnici one nesretne zemlje upravili na
e. k. ukupno ministarstvo u sjednici ove visoke
kuće dne 11 veljače o. g.

Ali poslije one interpelacije odnošaji u Dal-
maciji postali su još gori.

Ni jedan od pričuvnika ili naknadnih pri-
čuvnika nije bio povraćen gladujućoj djeci i ženi;
ni jedan nije bio povraćen svojoj radionici, svomu
dućanu, svomu polju, svomu zvanju. (U padanja.)

Nijesu bili odpušteni ni dobrovoljci, učenici iz
Dalmacije, tako da mnogi od njih već izgubiše
školska godinu i buduću karieru. (Čajte!), a
mnogim drugima prijeti ista nesreća, premda im
je već prije bilo dozvoljeno, da ispune vojničku
dužnost, kada dovrše svoje nauke.

I nevoljni pučki učitelji slabo prođoše, a i
još uvijek slabo im ide. Oni su jednostavno pre-
obraćeni u aktivne vojnike, jer ima po go
dine da služe kao prosti vojnici, uzprkos toma
što bi po vojnom zakonu oni imali biti pozvani
samo na vojničke vježbe preko velikih školskih
praznika, i uzprkos tomu, što uslijed ovog krše-
nja zakona mnoge škole u Dalmaciji ostaju za-
tvorene i što na stotine djece čami u tminama
analfabetizma (Čujte! Čujte!)

Visoka kućo! Nije moguće riječima prikazati,
koliko boli, koliko tuge i nevolje prouzrokovaše
vojničke odredbe u svim krugovima socijalnog
života u Dalmaciji. Nije samo srušen ekonomski
obiteljski život pučanstva srednje ruke, nijesu samo
sasvim upropaštene cijele težačke obitelji (Upa-
danja), jer ogromni broj oranica i vinograda os-
tade neobrađen (Čujte!), nego cijela zemlja trpi
pod pritiskom militarizma, koji u Dalmaciji pro-
izvađa osobitih morboznih pojava i čini iluzornim
cio ustav. (Čujte! Čujte!)

Istina je, da smo mi Hrvati i Srbi na jugu
već odavna ezira legem, izvan zakona: ali što se
danas onamo događa to je ipak nešto preveć i
uprav po turaku! (Upadanja.)

Mi južnoslavenski Macedonci imamo iznimno
stanje u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini,
a imamo sada faktično u Dalmaciji i okrabuljenu
vojnička diktaturu (Čajte!), koja je mnogo opas-
nija od otvorenog absolutizma pod imenom iznim-
nog stanja. (Živo upadanje.)

Sve vlasti u Dalmaciji stoje pod diktaturom
vojništva, koje nikada ne može da razumije, da
se najintimnija narodna čavstva ne dadu dresi-
rati kao uda jednog novaka. (Zastupnik Haber-
mann: U Albaniji im je bolje!) Što će za Albe
niju učiniti, to ćemo vidjeti. (Predsjednik Dr.
Sylvester: Molim, gospodine zastupniče, dođite
do zaključka!) Brzo ću svršiti.

Vojništvo ne shvaća naša naravna čuvstva
simpatije za balkansku braću i s toga mu je kod
nas sve postalo sumnjivo. A pošto mi svoja na-
ravna bratska čuvstva nećemo da promijenimo i
ne možemo promijeniti (Odobravanje), uz vojni-
čku sudbenost upotrebljuje se na najbezobrazniji
način i Bachova povelja, te na stotine i stotine

militarizma, a državni odvjetnici, koji neće da se
uvijek blamiraju, bivaju na prosto protjerani sa
svoga mjesta. (Čujte! Čujte!)

4) Ovdje prestaje govoriti hrvatski i nastavlja .nje-
maški po ,,Stenographisches Protokoli, — Haus der Ab-
goordneten, XXI, Session, 142 Sitrung, Donerstag, sm 16
Mai 1013“

kuće carevinskoga vijeća u Beču.

Drugi činovnici tiho tiho se premještaju ili
se disciplinarnim putem kazne (Živo upadanje), jer
vojništvu ne izgledaju sasvim pouzdani.

Na svu Dalmaciju bačena je nekakva mreža
smiješnog sumnjičenja i špijunstva. Građanske
sloboštine nogama se satiru. Svaka jednostavna
izjava simpatije za balkansku braću smatra se kao
veleizdaja. (U padanje — Predsjednik Dr. Sylvester :
Ja ću gospodinu govorniku dignuti riječ, ako ne
dođe već do upita.) Gospodine predsjedniče, ja
doista govorim stvarno. Upit moram prije obraz
ložiti.

, Jedan građanin dubrovački, na primjer, na-
stanjen ondje od 40 godina i veliki posjednik,
bio je prisiljen, a da ni sam ne zna zašto, osta-
viti kroz tri dana kraljevine i zemlje zastupane
na carevinskom vijeću. (Čujte! Čujte!) On sada
žive u Italiji.

U Dubrovniku nema dana da mirui građani
ne bivaju ma bilo na koji način izazivani, tako
da je općina bila prisiljena obratiti se zemaljskomu
odboru za zaštitu proti presizanju vojničkih vlasti
u njezin djelokrug.

Moja gospodo! Poslovnik komore ne dopušta
mi izmašati ovdje još drugih potankosti. Za to će
se valjda pružiti druga prilika. Kazati ću još samo
da bi se vrhu okrabuljene vojničke diktature,
koja traje jur šest mjeseci u Dalmaciji, moglo
napisati debelih knjiga i da broj onih, koji bijahu
osuđeni od vojničkih i civilnih vlasti prehita već
više stotina. (Čajte! Čajte !)

Ali to je stanje, koje se ne može i ne smije
dalje trpjeti. Ratna je pogibelji, Bogu hvala, mi-
nula. Naša vrijedna, vrlo vrijedna diplomacija
(Veaelost) doživila je tlapnju o Skadru uz jeftinu
cijenu od jedne miljarde. i Arnauti buduće samos-
talne Albanije moraju joj biti vrlo harni. (Glasovi:
Oni joj neće biti harni!) Po svoj prilici. — Ali
austrijski poreznici, osobito Slaveni, teško će kakvu
harnost poklonit našoj diplomaciji.

Kada se je razvila opasna ratna situacija,
Crnagora je sačuvala Europu i ovu monarhiju od
velike nesreće. (Burno odobravanje — Zastupnik
Dr. Jerzabek: Crnagora? *) Da, ona nas je spa-
sila od ratne pogibelji. (Mnogobrojna upadanja.)

Sva harnost Europe, a osobito ove monarhije,
ide samo junačkomu crnogorskomu kralju (Burno
odobravanje i pleskanje ruka. — Prigovaranja i
upadanja), koji je madčovječnom samozatajom,
uzprkos špartanskoj odluci svoga naroda, da će
se za Skadar dati i izkorjeniti, u zadnji čas za-
priječio europski rat i spasio narode Europe od
neizrecivih pokolja. (Živo odobravanje i upadanje.
--. Predsjednik Dr. Sylvester zvoneći: Molim,
ostavite se svakog upadanja. A gospodina govor-
nika pozivljem neka stavi upit, inače morati ću
mu oduzeti riječ.)

Ako jedan dan austrijski državnici budu nau
čili uporabljavati riječ zahvalnost i prama Slave-
nima, oni će ovdje na Ballplatzu dati podignuti
spomenik kralju Nikoli (Živo pristajanje i upa-
danje), jer austrijski državnici moraju samo njemu
zahvaliti ne samo što radi tlapnje skadarske nijesmo
zagazili (Vrlo dobro!) u jedan najnepopularniji i
najbezputniji rat (Živo odobravanje i upadanje**);
nego oni moraju crnogorskom kralju zahvaliti i
za to, što nam je prištedio kobnu diplomatičku
ludoriju i vječnu sramotu, da mi sami izručimo
ključ Jadranskoga mora, a za tim ključem i našu
trgovinu i našu pomorsku vlast, kraljevini Italiji.
(Burno dugotrajno odobravanje ruka. — Predsje-
dnik Dr. Sylvester: Gospodina zastupniče! Ja
vam oduzimljem riječ. — Zaglušna buka i dugo-
trajna upadanja. — Vika; Pfui! Pfui! — Steno-
grafi odlaze ispred govornika i dalje me bilježe.
— Zastupnik Fresl: Što je to, Sa 2
sjedniče? Ptui! Kakav ste vi predsjednik! Klofač;
Biankini je stvarno govorio! Samo jedan Nijemac
mogao mu je oduzeti riječ! Choc: On je govorio
i za slobodnu Albaniju! Što ste još htjeli, gos-
podine predsjedniče? Dr, Tresić; Ovo je prosto
njemačko nasilje! Dr, Ribarž: Za Slavene nema

*) Ovaj zastupnik Jerzabek sa nekoliko svojih dru-

slobode, u ovom parlamentu! Striberng : Nasilju
ne smijemo podleći! Neka Biankini dalje govori!
— Čuju se još mnogobrojni povici českih, slo-
venskih i hrvatskih zastupnika, koje u velikoj
buci nije moguće pobilježiti. Kada je predsjednik
Sylvester, koji je neprestance zvonio, dao riječ za-
stupniku Kemetteru, slavenski zastupnici jedno-
dušno stadoše prosvjedovati i zahtijevati, da Bian-
kini mora svršiti svoj govor. Sada je na jednoj
strani parlamenta stao govoriti Biankini, a na
drugoj Kemetter. Veselost i povici: Ovako je u
redu! Sada imamo dva parlamenta: slavenski i
njemački! Biankini, iza kako je prosvjedovao
pioti neliberalnoj i drakoničnoj mjeri predsjednika
Sylvestra, nastavljajući svoj govor reče):

Visoka kućo! Sve ono što sam malo prije
kazao o našoj ratnoj pogibelji bilo je i prošlo i
eto se već ozbiljno misli i radi o sveopćem izmi-
renju. Ali se o jednom u nas ne misli: ne misli
se još na odpust naših jadnih rezervista, za koje
se je ipak c. k. vlada imala najprije pobrinati i
odmah povratiti ih svojim obiteljima! (Burno o-
dobravanje. Predsjednik Sylvester opet zvoni i
opominje govornika: Vi nemate prava ništa go-
voriti. Ni vi gospodine predsjedniče, nijeste imali
prava oduzeti mi riječ, kada nijesam govorio od
objesti, nego od ljute nevolje i za nevolje svoga
naroda! — (Velika buka i upadanja.)

Proti tom kažnjivom nehaju, proti tom ne-
maru c. k. vlade prama našim reservistima i nji-
hovim osirotjelim obiteljima mi ovdje najodrješi-
tije prosvjedujemo i zahtijevamo u ime pravice i
hamanitarnosti, neka odmah budu odpušteni!
(Burno odobravanje i pleskanje ruka.)

I od toga našega zahtjeva nećemo ni za čas
odustati, niti ćemo c. k. vladi dati mira, dokle
ga ne ispuni! (Svestrano odobravanje.)

Otpust uprav mučeničkih naših rezervista mora
da bude prvom i najprešnijom zadaćom ovog od-

odbijmo, svi jednodušno i bez obzira, ma bilo
koju vladinu nuždu. (Vrlo dobro! — Predsjednik
Sylvester opet zvoni i opominje na mir. — Upa-
danja. Klofač: Biti će mira kada slavenski go-
vornik svrši! Njemačkom nasilju Slaveni se ne
pokoravaju!) Visoka kućo! Ja sam već svoju za-
daću svršio, a sada stavljam upit, koji je gospo-
din predsjednik komore toli neustrpljivo čekao,
a nije znao na žalost mirno dočekati. (Odobrava-
nje i pleskanje ruka.)

Gospodine predsjedniče! Pitam da sve ovo
što sam danas kazao, u odnošaju sa interpelaci-
jom Dalmatinskog kluba“ dne 11 veljače o. g.
o otpustu rezervista, izvolite donijeti do znanja
e. k. ukupnog ministarstva i da ga upozorite, da
je njegova dužnost po $ 68. poslovnika na tu in-
terpelaciju odgovoriti, ili kazati razloge zašto ne

vara,

Ne treba da kažem, da jedini odgovor koji
mi zahtjevamo i koji moramo zahtjevati sada po-
slije poboljšanja političkoga međunarodnoga polo-
žaja, imao bi glasiti: E

I, Kroz tri dana otpuštaju se svi pričuvnici
i naknadni pričuvnici kopnene i pomorske vojske.

IL. Za sve vojnike osuđene kroz ovo zadnjih
šest mjeseci i za one koji se nalaze pod istragom
radi političkih ili dišiplinarnih razloga proglasuje
se 0 vanje.
III. Ukida se iznimno stanje u Hrvatskoj,
Slavoniji, Bosni i Hercegovini i okrabuljena voj-
nička diktatura u Dalmaciji. (Burno dugotrajno
odobravanje i pleskanje ruka. — Govorniku sa
svih strana čestitaju.)

 

,A guerra finita“.

Pod ovim naslovom donosi , Dalmata“
niz vrlo zanimivih članaka. Što ga je po-
taklo da baš sada istakne svoje misli o
dalmatinskoj politici? Vidjet ćemo kad či-
taoce snjima upoznamo.

» Dalmata“ umuje dakle ovako : Dal-

promjenom političkog stanja ni-
isle ličnih teresa po-

kojem vlada treba da
t. U tomu može računati na

dnjacima i proši
susjedima inog j ali osim toga jesu
i osjećaju se građani, a u prvom redu
padaju svi,_koji talijanci ili
.... hoće da Dalmacija ostane u
njoj kostitucijonalnoj svezi
U ovi M Mito e
poznati e nine.
razglašeni liberalizam, regbi da i
za

tis

šlosti nijesu ništa naučila ni
za narod, koji ih opkoliuje. Jer i
bilo sve istina što nam pričaju o dalma-

gs
333i

već računala na
vjela je ujedinjenje Italije pod vodstvom
Pjemonta. Pa i sam ,Dalmata“, dok sve-

čano zove i Slavene uz Foia NE
mora da naglasi, i ako bojazljivo,
kulturno i narodno jedinstvo Talijanaca,
gdjegod se oni nalazili. Čast mu na

$
&
H
sE
3

vedan i prama našem
dozvoliti, da budemo ono, što smo.

To bi mu moralo biti tim lakše, baš
za to što, kako naglasuje, i ljudi, koji
se oko njega kupe, jesu i osjećaju se Dal-
matinci. Ako je tako, osjećat će i cijeli
onaj zastoj u kulturnom i ekonomskom
pogledu, komu je uzrok g litički
položaj Dalmacije, tako i ne bi
bilo ujedinjenje narodni zahtjev, Dalma-
cija bi morala težiti na promjenu doja-
košnjeg političkog stanja već za to,
dobije oduška te se uzmogne
razvijati ekonomski i kulturno.

U Beču je bilo doba, kad nijesu htjeli
dati Dalmaciji ništa, ali takovo ,ništa“

či

8

je bilo razomo nego ovo ništa“,
koje se otvara pred našim u
kad u Beču hoće dadu

|
i

nje

Beč do nias ne može nego preko Hrvat-
ske i Bosne, a svaki put, koji vodi u
PRANJE, DROLJA

koga, a to znači, se sve uredi,
da naše željeznice ne budu imati što da
iz u ni u u, jer će svaki pa i
dulji put biti bolji i jeftiniji nego ovaj
preko ije. je tomu željez-
nica

ove državopravne zaprjeke, koje Dalme.-
ciju dijele od od monarhije, od

Evrope. To samo ne vide ni ne osjećaju
ljudi oko Dalmate, zašto?

Na taj upit može biti samo jedan od-
g za njihove težnje je

Dalmacija ostane i nadalje o sebi.
im vjerujemo, ali Dalmacija tako
i , koji kao da je ostavljen na ta-
njuru Europe da izazivlje tuđinske po-
hlepe; a to mi ne čemo, i to ne da uči-
nimo ljubav ni Petru ni Pavlu, jer
zahtijeva interes Dalmacije i da
Dalmacija ne bude kao posebne političke

 

 

— rs nm - —

b