gosoo (IZLAZI SVAKE SUBOTE. Gae POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PRRA. CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU | PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- u DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO : PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA - ZAPO ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Dubrovnik, 24. maja 1913. izdavatelj | odgovorni uređnik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 21. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS €E NE VRAĆA \ / šire tali) ka kult ' Iznimne prilike u Dalmaciji. - Za otpust rezervista. Govor zastupnika JURJA BIANKINIA izrečen u sjednici dne 15. svibnja 1913. zastupničke Veleštovana gospodo zastupnici! U današnjoj sjudnici ove visoke kuće mal ne sve parlamentarne stranke prikazaše interpelacijh za odpust rezervista. »Dalmatinski klub“ nije to danas učinio s je- dnostavnog razloga, što se je on već odavna svom dušom založio za te naše mučenike, i javnim i privatnim putem, a zadnji put još prije Uskrsnih blagdana. Ali ipak , Dalmatinski klab, neće ni danas da bude zadnji pri nastojanju o riješenju tog krvavog našeg pitanja, te badi meni dozvoljeno na isto osvrnuti se, makar i na najkraći način.*) Visoka kućo! Neodkloniva dužnost me sili, da još danas, odmah polije dugih neopravdanih parlamentarnih praznika, ustanem da govorim. Dokazana je istina, da nijedna kraljevina, nijedna zemlja u ovoj monarhiji nije više pretr- pila i ne trpi uslijed teških posljedica naše ne- sretne balkanske politike od kraljevine Dalmacije. Sve je u Dalmaciji mobilizirano. Pred malo dana vojnička vlast digla je i privatne konje (Čujte!), i mazge i kola. (Poklici: 'To je zakon o ratnoj roboti!) Da, taj zakon o ratnoj roboti eto za prvi put se stavlja u krijepost i to baš u Dalmaciji. Blijeda slika o djelovanju vojničkih odredaba u Dalmaciji nalazi se u interpelaciji, koju smo mi zastupnici one nesretne zemlje upravili na e. k. ukupno ministarstvo u sjednici ove visoke kuće dne 11 veljače o. g. Ali poslije one interpelacije odnošaji u Dal- maciji postali su još gori. Ni jedan od pričuvnika ili naknadnih pri- čuvnika nije bio povraćen gladujućoj djeci i ženi; ni jedan nije bio povraćen svojoj radionici, svomu dućanu, svomu polju, svomu zvanju. (U padanja.) Nijesu bili odpušteni ni dobrovoljci, učenici iz Dalmacije, tako da mnogi od njih već izgubiše školska godinu i buduću karieru. (Čajte!), a mnogim drugima prijeti ista nesreća, premda im je već prije bilo dozvoljeno, da ispune vojničku dužnost, kada dovrše svoje nauke. I nevoljni pučki učitelji slabo prođoše, a i još uvijek slabo im ide. Oni su jednostavno pre- obraćeni u aktivne vojnike, jer ima po go dine da služe kao prosti vojnici, uzprkos toma što bi po vojnom zakonu oni imali biti pozvani samo na vojničke vježbe preko velikih školskih praznika, i uzprkos tomu, što uslijed ovog krše- nja zakona mnoge škole u Dalmaciji ostaju za- tvorene i što na stotine djece čami u tminama analfabetizma (Čujte! Čujte!) Visoka kućo! Nije moguće riječima prikazati, koliko boli, koliko tuge i nevolje prouzrokovaše vojničke odredbe u svim krugovima socijalnog života u Dalmaciji. Nije samo srušen ekonomski obiteljski život pučanstva srednje ruke, nijesu samo sasvim upropaštene cijele težačke obitelji (Upa- danja), jer ogromni broj oranica i vinograda os- tade neobrađen (Čujte!), nego cijela zemlja trpi pod pritiskom militarizma, koji u Dalmaciji pro- izvađa osobitih morboznih pojava i čini iluzornim cio ustav. (Čujte! Čujte!) Istina je, da smo mi Hrvati i Srbi na jugu već odavna ezira legem, izvan zakona: ali što se danas onamo događa to je ipak nešto preveć i uprav po turaku! (Upadanja.) Mi južnoslavenski Macedonci imamo iznimno stanje u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini, a imamo sada faktično u Dalmaciji i okrabuljenu vojnička diktaturu (Čajte!), koja je mnogo opas- nija od otvorenog absolutizma pod imenom iznim- nog stanja. (Živo upadanje.) Sve vlasti u Dalmaciji stoje pod diktaturom vojništva, koje nikada ne može da razumije, da se najintimnija narodna čavstva ne dadu dresi- rati kao uda jednog novaka. (Zastupnik Haber- mann: U Albaniji im je bolje!) Što će za Albe niju učiniti, to ćemo vidjeti. (Predsjednik Dr. Sylvester: Molim, gospodine zastupniče, dođite do zaključka!) Brzo ću svršiti. Vojništvo ne shvaća naša naravna čuvstva simpatije za balkansku braću i s toga mu je kod nas sve postalo sumnjivo. A pošto mi svoja na- ravna bratska čuvstva nećemo da promijenimo i ne možemo promijeniti (Odobravanje), uz vojni- čku sudbenost upotrebljuje se na najbezobrazniji način i Bachova povelja, te na stotine i stotine militarizma, a državni odvjetnici, koji neće da se uvijek blamiraju, bivaju na prosto protjerani sa svoga mjesta. (Čujte! Čujte!) 4) Ovdje prestaje govoriti hrvatski i nastavlja .nje- maški po ,,Stenographisches Protokoli, — Haus der Ab- goordneten, XXI, Session, 142 Sitrung, Donerstag, sm 16 Mai 1013“ kuće carevinskoga vijeća u Beču. Drugi činovnici tiho tiho se premještaju ili se disciplinarnim putem kazne (Živo upadanje), jer vojništvu ne izgledaju sasvim pouzdani. Na svu Dalmaciju bačena je nekakva mreža smiješnog sumnjičenja i špijunstva. Građanske sloboštine nogama se satiru. Svaka jednostavna izjava simpatije za balkansku braću smatra se kao veleizdaja. (U padanje — Predsjednik Dr. Sylvester : Ja ću gospodinu govorniku dignuti riječ, ako ne dođe već do upita.) Gospodine predsjedniče, ja doista govorim stvarno. Upit moram prije obraz ložiti. , Jedan građanin dubrovački, na primjer, na- stanjen ondje od 40 godina i veliki posjednik, bio je prisiljen, a da ni sam ne zna zašto, osta- viti kroz tri dana kraljevine i zemlje zastupane na carevinskom vijeću. (Čujte! Čujte!) On sada žive u Italiji. U Dubrovniku nema dana da mirui građani ne bivaju ma bilo na koji način izazivani, tako da je općina bila prisiljena obratiti se zemaljskomu odboru za zaštitu proti presizanju vojničkih vlasti u njezin djelokrug. Moja gospodo! Poslovnik komore ne dopušta mi izmašati ovdje još drugih potankosti. Za to će se valjda pružiti druga prilika. Kazati ću još samo da bi se vrhu okrabuljene vojničke diktature, koja traje jur šest mjeseci u Dalmaciji, moglo napisati debelih knjiga i da broj onih, koji bijahu osuđeni od vojničkih i civilnih vlasti prehita već više stotina. (Čajte! Čajte !) Ali to je stanje, koje se ne može i ne smije dalje trpjeti. Ratna je pogibelji, Bogu hvala, mi- nula. Naša vrijedna, vrlo vrijedna diplomacija (Veaelost) doživila je tlapnju o Skadru uz jeftinu cijenu od jedne miljarde. i Arnauti buduće samos- talne Albanije moraju joj biti vrlo harni. (Glasovi: Oni joj neće biti harni!) Po svoj prilici. — Ali austrijski poreznici, osobito Slaveni, teško će kakvu harnost poklonit našoj diplomaciji. Kada se je razvila opasna ratna situacija, Crnagora je sačuvala Europu i ovu monarhiju od velike nesreće. (Burno odobravanje — Zastupnik Dr. Jerzabek: Crnagora? *) Da, ona nas je spa- sila od ratne pogibelji. (Mnogobrojna upadanja.) Sva harnost Europe, a osobito ove monarhije, ide samo junačkomu crnogorskomu kralju (Burno odobravanje i pleskanje ruka. — Prigovaranja i upadanja), koji je madčovječnom samozatajom, uzprkos špartanskoj odluci svoga naroda, da će se za Skadar dati i izkorjeniti, u zadnji čas za- priječio europski rat i spasio narode Europe od neizrecivih pokolja. (Živo odobravanje i upadanje. --. Predsjednik Dr. Sylvester zvoneći: Molim, ostavite se svakog upadanja. A gospodina govor- nika pozivljem neka stavi upit, inače morati ću mu oduzeti riječ.) Ako jedan dan austrijski državnici budu nau čili uporabljavati riječ zahvalnost i prama Slave- nima, oni će ovdje na Ballplatzu dati podignuti spomenik kralju Nikoli (Živo pristajanje i upa- danje), jer austrijski državnici moraju samo njemu zahvaliti ne samo što radi tlapnje skadarske nijesmo zagazili (Vrlo dobro!) u jedan najnepopularniji i najbezputniji rat (Živo odobravanje i upadanje**); nego oni moraju crnogorskom kralju zahvaliti i za to, što nam je prištedio kobnu diplomatičku ludoriju i vječnu sramotu, da mi sami izručimo ključ Jadranskoga mora, a za tim ključem i našu trgovinu i našu pomorsku vlast, kraljevini Italiji. (Burno dugotrajno odobravanje ruka. — Predsje- dnik Dr. Sylvester: Gospodina zastupniče! Ja vam oduzimljem riječ. — Zaglušna buka i dugo- trajna upadanja. — Vika; Pfui! Pfui! — Steno- grafi odlaze ispred govornika i dalje me bilježe. — Zastupnik Fresl: Što je to, Sa 2 sjedniče? Ptui! Kakav ste vi predsjednik! Klofač; Biankini je stvarno govorio! Samo jedan Nijemac mogao mu je oduzeti riječ! Choc: On je govorio i za slobodnu Albaniju! Što ste još htjeli, gos- podine predsjedniče? Dr, Tresić; Ovo je prosto njemačko nasilje! Dr, Ribarž: Za Slavene nema *) Ovaj zastupnik Jerzabek sa nekoliko svojih dru- slobode, u ovom parlamentu! Striberng : Nasilju ne smijemo podleći! Neka Biankini dalje govori! — Čuju se još mnogobrojni povici českih, slo- venskih i hrvatskih zastupnika, koje u velikoj buci nije moguće pobilježiti. Kada je predsjednik Sylvester, koji je neprestance zvonio, dao riječ za- stupniku Kemetteru, slavenski zastupnici jedno- dušno stadoše prosvjedovati i zahtijevati, da Bian- kini mora svršiti svoj govor. Sada je na jednoj strani parlamenta stao govoriti Biankini, a na drugoj Kemetter. Veselost i povici: Ovako je u redu! Sada imamo dva parlamenta: slavenski i njemački! Biankini, iza kako je prosvjedovao pioti neliberalnoj i drakoničnoj mjeri predsjednika Sylvestra, nastavljajući svoj govor reče): Visoka kućo! Sve ono što sam malo prije kazao o našoj ratnoj pogibelji bilo je i prošlo i eto se već ozbiljno misli i radi o sveopćem izmi- renju. Ali se o jednom u nas ne misli: ne misli se još na odpust naših jadnih rezervista, za koje se je ipak c. k. vlada imala najprije pobrinati i odmah povratiti ih svojim obiteljima! (Burno o- dobravanje. Predsjednik Sylvester opet zvoni i opominje govornika: Vi nemate prava ništa go- voriti. Ni vi gospodine predsjedniče, nijeste imali prava oduzeti mi riječ, kada nijesam govorio od objesti, nego od ljute nevolje i za nevolje svoga naroda! — (Velika buka i upadanja.) Proti tom kažnjivom nehaju, proti tom ne- maru c. k. vlade prama našim reservistima i nji- hovim osirotjelim obiteljima mi ovdje najodrješi- tije prosvjedujemo i zahtijevamo u ime pravice i hamanitarnosti, neka odmah budu odpušteni! (Burno odobravanje i pleskanje ruka.) I od toga našega zahtjeva nećemo ni za čas odustati, niti ćemo c. k. vladi dati mira, dokle ga ne ispuni! (Svestrano odobravanje.) Otpust uprav mučeničkih naših rezervista mora da bude prvom i najprešnijom zadaćom ovog od- odbijmo, svi jednodušno i bez obzira, ma bilo koju vladinu nuždu. (Vrlo dobro! — Predsjednik Sylvester opet zvoni i opominje na mir. — Upa- danja. Klofač: Biti će mira kada slavenski go- vornik svrši! Njemačkom nasilju Slaveni se ne pokoravaju!) Visoka kućo! Ja sam već svoju za- daću svršio, a sada stavljam upit, koji je gospo- din predsjednik komore toli neustrpljivo čekao, a nije znao na žalost mirno dočekati. (Odobrava- nje i pleskanje ruka.) Gospodine predsjedniče! Pitam da sve ovo što sam danas kazao, u odnošaju sa interpelaci- jom Dalmatinskog kluba“ dne 11 veljače o. g. o otpustu rezervista, izvolite donijeti do znanja e. k. ukupnog ministarstva i da ga upozorite, da je njegova dužnost po $ 68. poslovnika na tu in- terpelaciju odgovoriti, ili kazati razloge zašto ne vara, Ne treba da kažem, da jedini odgovor koji mi zahtjevamo i koji moramo zahtjevati sada po- slije poboljšanja političkoga međunarodnoga polo- žaja, imao bi glasiti: E I, Kroz tri dana otpuštaju se svi pričuvnici i naknadni pričuvnici kopnene i pomorske vojske. IL. Za sve vojnike osuđene kroz ovo zadnjih šest mjeseci i za one koji se nalaze pod istragom radi političkih ili dišiplinarnih razloga proglasuje se 0 vanje. III. Ukida se iznimno stanje u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini i okrabuljena voj- nička diktatura u Dalmaciji. (Burno dugotrajno odobravanje i pleskanje ruka. — Govorniku sa svih strana čestitaju.) ,A guerra finita“. Pod ovim naslovom donosi , Dalmata“ niz vrlo zanimivih članaka. Što ga je po- taklo da baš sada istakne svoje misli o dalmatinskoj politici? Vidjet ćemo kad či- taoce snjima upoznamo. » Dalmata“ umuje dakle ovako : Dal- promjenom političkog stanja ni- isle ličnih teresa po- kojem vlada treba da t. U tomu može računati na dnjacima i proši susjedima inog j ali osim toga jesu i osjećaju se građani, a u prvom redu padaju svi,_koji talijanci ili .... hoće da Dalmacija ostane u njoj kostitucijonalnoj svezi U ovi M Mito e poznati e nine. razglašeni liberalizam, regbi da i za tis šlosti nijesu ništa naučila ni za narod, koji ih opkoliuje. Jer i bilo sve istina što nam pričaju o dalma- gs 333i već računala na vjela je ujedinjenje Italije pod vodstvom Pjemonta. Pa i sam ,Dalmata“, dok sve- čano zove i Slavene uz Foia NE mora da naglasi, i ako bojazljivo, kulturno i narodno jedinstvo Talijanaca, gdjegod se oni nalazili. Čast mu na $ & H sE 3 vedan i prama našem dozvoliti, da budemo ono, što smo. To bi mu moralo biti tim lakše, baš za to što, kako naglasuje, i ljudi, koji se oko njega kupe, jesu i osjećaju se Dal- matinci. Ako je tako, osjećat će i cijeli onaj zastoj u kulturnom i ekonomskom pogledu, komu je uzrok g litički položaj Dalmacije, tako i ne bi bilo ujedinjenje narodni zahtjev, Dalma- cija bi morala težiti na promjenu doja- košnjeg političkog stanja već za to, dobije oduška te se uzmogne razvijati ekonomski i kulturno. U Beču je bilo doba, kad nijesu htjeli dati Dalmaciji ništa, ali takovo ,ništa“ či 8 je bilo razomo nego ovo ništa“, koje se otvara pred našim u kad u Beču hoće dadu | i nje Beč do nias ne može nego preko Hrvat- ske i Bosne, a svaki put, koji vodi u PRANJE, DROLJA koga, a to znači, se sve uredi, da naše željeznice ne budu imati što da iz u ni u u, jer će svaki pa i dulji put biti bolji i jeftiniji nego ovaj preko ije. je tomu željez- nica ove državopravne zaprjeke, koje Dalme.- ciju dijele od od monarhije, od Evrope. To samo ne vide ni ne osjećaju ljudi oko Dalmate, zašto? Na taj upit može biti samo jedan od- g za njihove težnje je Dalmacija ostane i nadalje o sebi. im vjerujemo, ali Dalmacija tako i , koji kao da je ostavljen na ta- njuru Europe da izazivlje tuđinske po- hlepe; a to mi ne čemo, i to ne da uči- nimo ljubav ni Petru ni Pavlu, jer zahtijeva interes Dalmacije i da Dalmacija ne bude kao posebne političke — rs nm - — b