Strana 2. Dubrovnik, 23. maja. Svakome je u našim općinama po- znato, da se je prilikom iznajmljivanja, kupovanja i povraćanja konja, mazaka i magaraca događalo silnih i nečuvenih neurednosti, a sve na štetu općinara koji su i tako došli skoro do ekonomske pro- pasti za vrijeme krize. Općinari bilo ne znajući bilo nahuckani od raznih i dobro poznatih intriganata, hitaju da traže o- bjašnjenja od svojih općina, i donekle, opet ponavljamo nahuckani, krive općine za sve eventualnosti i štete koje su pre. trpjeli. Naše općine, svijesne svoje dužnosti prema svojim općinarima, energično su ustale u njihovu obranu. Kako saznajemo općine Dubrovačka, Stona i Slanoga u- činile su predstavku na c. k. kotarsko poglavarstvo protiv postupanja c. k. voj- ničkih vlasti prigodom povraćanja konja i mazaka. Narod još od prošle jeseni služi pod puškom; pozivalo se u vojništvo na te- melju zakona o mobilizaciji, & da mobi- lizacije nije ni bilo; a sada mu se eto nanosi još više tereta uskraćujući mu ono što mu po pravu pripada. Evo samo nekoliko primjera što se sve našim općinarima činilo i učinilo, a naše su općine prepravne da još tačnije i potanje obrazlože svoju predstavku, koja je i inače puna nepobitnih dokaza za počinjene neurednosti i nepravde op- ćinarima. Općinarima istočnih sela bilo je na- ređeno da odvedu svoje konje, mazge i magarce pred c. i k. vojničku komisiju u Majkove na otkup ili najam; izričito im se naredilo da svaka životinja mora biti snabdjevena za 5 dana, Općinari su na- redbu izvršili, Ali kad su stigli u Maj- kove, prevalivši preko 30 kilometara puta, izgubivši cijelu noć i cijeli dan, predsje- dnik im komisije reče, da se povrate natrag, jer da su bili pogrešno zvati na Majkove, i da se moraju sa životinjom prikazati pred komisiju na Brgat. Ti ne- srotni ljudi opet su prevalili preko 30 kilometara, i opet izdangubili noć i dan. Štetu i dangubu niko im nije naknadio. A što se događa sa nadnicama? — Ć, i k. vojnička oblast hoće da plaća svakome samo K 2 na dan, ne uzimajući u obzir, da mobilizacija nije bila, da bi svaki svakako imao pravo da naplati K 2 za nma- dnicu, K 1 za hranu, ili hranu u naravi, a 30 para za odječu, dakle, ukupno K 3:30. CRVENA HRVATSKA Naše općine u obranu svojih općinara. Općine: Dubrovnika, Stona i Slanoga protestuju protiv neurednosti pri- godom povraćanja iznajmljenih konja i mazaka, i plaćanja najmovine i nadnica kiridžijama. Ta svota bi vrijedila samo za slučaj pro- glašene mobilizacije, i za one koji su navršili 33-u, odnosno 42-u godinu, ali nikako za one koji su prošli 42-u, pa i pedesetu godinu! Svaki kiridšija ima pravo trašiti običnu nadnicu, prema okolnostima a to je 6 kruna dnevno. Hrana, što je svaki, po naredbi donio, nije bila nagrađena niti jednom parom, a pravo naknade ima, Nekijem su vlasnicima životinje po- vraćene bez ulara i bez samara, a nijesu primili nikakvu naknadu. Nekijem su ži- votinje povraćene bolesne, iznemogle, pa se ne dava nikakva naknada ni za liječenje, ni za dangubu. U Dubrovniku je nestao jeđan konj, u Stonu jedna mazga. Vlasnici su tražili naknadu štete kod ć. i k. vojničke ko- misije, ali niko neće da im štetu naknadi, da razvidi. Pa ima još mnogo toga. U Majkovima je vojnička komisija tražila od svakoga isplatu svote od K 6:50, a da nije na- vela niti htjela navesti naslov te is- plate naplate. Ljudi su uzalud za- htjevali da im kaže, za što se to od njih ima naplatiti, jer odgovora i razloga ni- jesu dobili. Oni koji su imali u džepu koju krunu, platili su traženi iznos, a od onijeh koji nijesu imali ni pare sa sobom, traži se sada putem općina isplata tog iznosa. Kod isplaćivanja najamnine ispla- ćivalo se u dubrovačkoj općini po K 7 na dan za svaku životinju, a u stonjskoj općini samo po K 2, i ako im se u Er- cegnovome bilo obečalo po 7 kruna na dan za svaku životinju. Tako se je bilo doduše nekima ;i isplatilo, pa docnije opet im se oduzelo ! * Naše općine zaslužuju svako priznanje, što su se ovako zauzele za svoje opći- nare, i protestovale za sve štete i ne- urednosti. Općine su u predstavci tražile, da se svakome učini, po pravici i zakona, što ga ide. Evo ovako općine rade u obranu svojih općinara, a intriganti koji neupućeni na- rod huckaju protiv općina da su ove to- bože krive za štete koje su općinari pre- trpjeli, neka se mahne tako gadnog posla, i neka znadu da će sve malo po malo izići na čisto. Znamo i za još neke in- trige koje ćemo iznijeti u svoje vrijeme, ali, bogu hvala, ne upaljuju ni ove ni one. U toliko nek se vidi: ko je prijatelj a ko dušmanin jadnoga puka. Dva problema. Beograd, 20. maja. Dva problema koje već dulje vremena drže u napetosti balkanske države, evropsku diploma- ciju i milijune naroda primiču se svome riješeaju. Kao svako tako i ovo rijenje ima svoje kako, važno i značajno tim više što u njemu stoji sud- bina i budućnost više država i naroda. Kako će se i uz koje uvjete sklopiti mir s Turskom pita- nje je koje u ovom času tretira sva evropska štampe a ujedno i pitanje na koje već sada nije moguće dati jasan i tačan odgovor. Velike sile pred nekoliko vremena preuzele su na molbu Turske alogu posrednika između nje i saveznih balkanskih država, a ove su tua medijaciju pri- hvatile. Ali mjesto obične medijacije, koju bi ve- like sile morale da vrše, vidimo kako se amba- sadorska reunija sve više udaljuje od svoje zada- će i uzdiže do općeg evropskog sudije. Gospodina Grey-a stajalo je mnogo truda dok mu je pošlo za rukom da sastavi londonsku konferenciju, pa i onda kad je uspio velevlasti su izjavile io Zašto se velesilama tako žari shvatljivo je, jer se radi o Albaniji i egojskim otocima, dakle o pita- njima, u kojima su mnoge od njih veoma intere- sirane, ali da potpisivanje preliminara pospješuje Bugarska stva: je malo zagonetna. Valjda joj ona vojska na Čataldži služi da podupre svoje aspira- cije prama Srbiji i Grčkoj? Razumljivo je da mi- šljenje ambasadorske reunije i Bugarske ne mogu da dijele ostale balkanske države. Srbija, Crnagora i Grčka traže da se modifi- ciraju 3 i 5 tačka ugovora u kojima se govori o Albaniji i egejskim otocima, jer ne mogu dozvo- liti da se ta po njih životna pitanja prepuste pot- puno Evropi, koja neće nikada riješiti to pitanje onako kako zahtijeva pravda. Balkanski saveznici ne mogu dati, riješavanje tako važnih problema u ruke onoga tijela u kojemu je do sada uvijek pobijedila njima protivna i neprijateljska struja. Albanija stoji saveznike a osobito Srbiju, ogro- mnih žrtava i herojskih podviga, pa kako mogu da pristanu da se bez njih raspravlja o njezinim granicama, tim više što bi te granice imale da zadru i u njihove interesne sfere, Osim albanškog problema i onog egejskih Sie ENA površinu još jedno veoma važno pitanje. Radi se o izlazu Srbije na Jadransko more, Koliko Srbija stoji čvrsto na stanovišta modifi- kacije 3. i 5. tačke ugovora isto će tako zahtije- vati i garancije o trgovačkoj luci i željeznicama članak u kojemu se između ostaloga kaže i ovo: »Pitanje dakle o slobodnom trgovinskom pristupu Srbije u jedno od albanskih pristaništa i pitanje o željeznici kojom bi Srbija pouzdano dolazila do toga pristaništa sa svojom trgovinom, imala bi da se urede ugovorom o zaključenju mira s Tur- skom tako što bi se ranije odluke Evrope o tim pitanjima unijele kao zasebna tačka, u taj ugo- vor, i time se zadobivenim pravima Srbije dao harakter međunarodne evropske volje t. j. dala im se sankcija, koju sama važnost tih pitanja zahtijeva“. Iz ovoga jasno se razabire, da Srbija hoće da joj ss njezina prava osiguraju. Ona je svoju obvezu o napuštanju primorja izvršila, pak punim pravom zahtijeva da i Evropa svoju ob- vezu ispuni i da već sada dade za to jamstva. Nema sumnje da će se u ovome pitanju naći na strani Srbije i ostali saveznici, jer kad je ona mogla nekoliko mjeseca da daje milijune novca i tisuće ljudi za njih, mogu da i oni nju podupiru diplomatskom akcijom. Drugi problem o kojemu se sve to jačom žestinom raspravlja u štampi saveznika nije tako blizu svom riješenju kako onaj prvi. Podjela te- ritorija glavna je teza o kojoj svaki dan novine srbijanske i bugarske donose po nekoliko članaka. Na jednoj i drugoj strani opaža se oštri ton koji na žalost u bugarskoj štampi prekorači više puta evropejski način pisanje. I danas gotovo sve beogradske novine do- nose uvodne članke o ovom sporu. Doduše ima raznih mišljenja, ali iz svega izbija jedno: Srbija želi mirno riješenje, želi da se održi balkanski savez, ali za ljubav toga saveza neće žrtvovati "hiljade četvornih kilometara svoga teritorija. Sr- bija neće napadati. ali napadnuta znat će, da se brani. Bugarska štampa i politički krugovi, osim rijetkih iznimaka, naprotiv ovom miroljubivom držanju Srbije, raspiruju ratoborni protu srpski duh, govore o svršenoj zadaći balkanskog saveza i njegovoj suvišnosti, a o potrebi Austro-bugar- skog ugovora. Hoće li ove izvana turane ideje pobijediti u Bugarskoj ne znamo. Mi se dapače nadamo da će uviđavni bugarski državnici stati na put ova- kim strujama, koje dođu li do pobjede, mogu dovesti i Srbiju i Bugarsku u veoma neugodan i težak položaj. Bugarski će državnici znati valjda, da oživotvo- renje ideje na Solun stavlja u sumnju i egsisten- ciju same Bugarske. Balkanski savez nije dakle dovršio svoju zadaću. Og ima da obezbijedi i sa- čuva ono što je zajedničkim naporima i žrtvama postigao, i da se sprema na jedno još važnije i teže djelo nego li je uništenje turske imperije. A to će jedino postignuti razmjerno jake i savezom što tjesnije vezane Srbija i Bugarska. Nadamo se da će tvorac balkanskog saveza kojemu se pri- pisuju velike državničke sposobnosti sve ovo shvatiti, i puštati Srbiji i ono, što će jednog dana biti ipak bugarsko. Ali to ne će postignuti ni silom, ni oružjem ni neprijateljstvom prama Sr- biji, nego jedino u tijesnom i uskom savezu i prijateljstva s njom. J. D. Carevinsko Vijeće. (Debata o vanjskoj politici). U sjednici parlamenta od utorka govorio je ministar predsjednik Stiilrgkh, pa zastupnici Ko- rošec, Gross. Soukup, Kramarž i dr. G. Stiirgkh govorio je najprije o unutarnjem političkom položaju, koji je označivao vrlo ozbilj- nim i izrazio je sumnju, da bi se u ovom _ krat- kom zasijedanju mogle sve poteškoće svladati. Poslje toga govorio je ministar predsjednik o financijskim poteškoćama u Českoj, a onda je prešao na položaj u Galiciji, gdje su se pokušaji, da se izbornom reformom postigne sporazum, razbili, i sabor je morao biti raspušten, da se dade mogućnost ponovnom njegovom sastanku u jeseni i pitanje reforme ne će se više smjeti skinuti sa dnevnoga reda. Poslje toga govorio je mini star predsjednik o otvorenju novih financijskih izvora. Ministar predsjednik o vanjskom položaju kazao je, da je monarhija u balkanskoj krizi vo- dila politiku-saglasnu svom odavnašnjem pravcu, kojega glavni princip glede Balkana jest, da se pušta slobodan razvitak balkanskih naroda, i da se taj razvitak podupire. Bila bi potpuna pro. mjena ovoga principa, kad bi se reklo, ,,Balkan balkanskim narodima“, a pri tome se nebi dopuš- tilo da se ovaj princip ne primjeni i na Albaniju, i zato se Austro-Ugarska monarhija zauzela za stvaranje samostalno Albanije, što je postavila za svoj cili, pogotovo, jer jo bila na to obvezana već i ranijim svojim sporazumima sa svojom sa- veznicom Italijom. U vitalnom interesu monarhije leži, da se ma Jadranskom moru ne odnosi snage. Dok na bojnom polju još nije pala odluka, nije monarhija prigovarala zauzimanju albanskog teritorija po crnogorskim, srpskim i grčkim četama. Ali ad je odluka na bojnom smatrala je Austro-Ugarska za NINE RNIRSNENIESI Broj 21. zaista očekivati, da će balkanske države znati cijeniti njezino prijateljsko držanje prema se Sadašnja situacija još nije sasvim razjašnjena, ali ima nade, da će se ona vrlo brzo razbistriti i onda će doći momenat, kđd će monarluja moći opozvati pojačanje mirovnog stanja njezinih četa na jugoistoku. Zatim je prešao ministar predsjed- nik na kritiku rada šefa literarnog otejeka u mi- nistarstvu vanjskih poslova Kanie i kaže, da je ministar vanjskih poslova grof Berchtold izjavio, da ou preuzima svu odgovornost za djelovanje svega osoblja svoga ministarstva, kao i literarnog otsjeka njegovog ureda. (Čuju se glasovi: Berchtold hoće provocirati carevinsko vijeće! 'To nije nika- kav odgovor na interpelaciju ) Poslije toga go- vorio je ministar p o otpuštanju rezer- vista svih vojnih zborova od 1. do uključivo 14. i stavio u izgled ograničenje svih vojnih mjera na granici. Ministar predsjednik zaključuje svoje izvode izjavom, da mogu svi biti zadovoljni sa izlazom iz krize, i da se može sa zadovoljstvom tvrditi, da je ona završila tako, da je monarhija ostala u časnome miru. Zast. Korošec (alovenački klerikal) kaže, da malene balkanske države zbog toga nijesu reš- pektirale volju austro-ugarske monarhije, jer ne vjeruju u velevlasnu njezinu unutrašnju organi- zaciju. Mnogi narodi u monarhiji nezadovoljni su i to pravi u inozemstvu slab utisak. Budućnost Austrije je na Balkanu i na Adriji. Pa ipak su u njoj progonjeni Slaveni, a naročito južni Sla- veni, kojima nije dopušteno, da se slobodno raz- vijaju. Svaki najmanji izražaj simpatija balkanskim Slavenima sa njihove strane, pratio se sa mjero- davnog mjesta sa nepouzdanjem. U vremenu, kad su Srbi i Bugari lijevali svoju krv za oslobođe- nje svoje braće, otvarala su se i u monarhiji Hrvatima i Srbima vrata tamnica. Umjesto da se govori o ustavnom riješenju hrvatskog pitanja, traže se ljudi, koji će biti spremni prodati hrvat- ski ustav Hrvatsko pitanje neće biti prije riješeno u interesu cijelokupne monarhije, dok se Hrvatska ne istrgne iz mađarskih ruka. (Živahno odobravanje kod južnih Slavena). Te- žište inonarhije u vanjskom politici leži na jugu, jer ona je najveća jugoslavenska država. To ni- kako ne ide, da južni Slaveni nemaju nikakovih prava da ih u Istri ugnjetavaju Talijani, a u Dalmaciji vlada prava vojnička diktatura. Južni Slaveni iz mornarhije ne gravitiraju van njenih granica, ali traže sa punim naglaskom, da se po- štuju njihova sveta prava. Posljednja njihova nada leži u dinastiji, koja treba, da, oslonjena na vojsku, skrši dualizam. Došao je posljednji čas, da se južni slaveni državopravno ujedine, Zast. Soukup (Čeh) podvrgava akciju austro- ugarske diplomacije u balkanskom pitanju naj- strožijoj kritici. Monarhija je iz krize izašla vrlo oslabljena, jer je doživljela težak poraz. Nitko ne može razumjeti, šta mi očekujemo od Albanije i zašto smo izbacili nebrojene milijone. Austro- Ugarska monarhija, koja svojim kulturnim naro- dima ne daje škola i u kojoj je 3 milijona Slo- vaka progonjeno kao kao divlja zvierad, hoće da iz barbarskih prilika podiže Albaniju i da joj stvara samostalnost. Govornik ukazuje na fatalne gospodarske prilike i kaže, da Alhanija apsolutno nije sposobna za život, u koju bi ju htjele do- vesti Austro-Ugarska i Italija, i ona bi morala biti prepuštena balkanskim državama. I zbog ove Albanije Austro-Ugarska je nakopala smrtno ne- prijateljstvo balkanskih naroda. Mi i živimo u Austriji i hoćemo u Austriji i ostati. Ali Au- strija može voditi samo miroljubivu politiku i ne smije da misli na rat niti sa balkanskim drža- vama, niti sa Italijom. Mi ne želimo niti rata sa Rusijom. Austrija može napredovati, samo ako živi u prijateljstvu sa susjedima. Zast. Kramarž (vođa Mladočeha) priznaje ministru predsjedniku Stiirgkhu, da se je u svom govoru obazirao na osjećaje Slavena. Austrija je država, sastavljena iz više naroda, i zato vanjski događaji moraju imati svoje reflekse na unutarnje prilike. On žali, što Austro-Ugarska nije uhvatila prilike, da poradi na definitivnom riješenju bal- kanskog problema i da stvori trajne prijateljske odnose sa balkanskim državama, Ona je sve to propustila samo zbog Albanije. Dalmatinski klub odredio je za svoga govor- nika našega načelnika Dra Melka Čingriju. Dr. Melko Čingrija bi bio po redu jedanaesti govor- nik, te je jučer već govorio. (Vidi brzojave). Otpuštanje rezervista.